Republic P-47 Thunderbolt

[duje]

Prikazani avion je dovršen u prirodnom metalu, s matiranim plohama protiv blještanja. Znaci nacionalne pripadnosti su normalni.

Tip – lovac jednosjed
Motor – jedan zrakom hlađeni zvijezdasti Pratt&Whitney R-2800-57 Double Wasp s osamnaest cilindara, 2.800KS na 9.906m
Naoružanje – osam mitraljeza Browning 12,7mm sa 425 metaka po mitraljezu
Max. brzine – 761km/h na 9.906m, 644km/h na 3.048m
Brzina krstarenja – 438km/h
Početna brzina penjanja – 1.067m/min
Penjanje – 9.906m za 13min 24sek
Operativni plafon – 12.497m
Dolet – 901km na 3.048m s gorivom u avionu
Težine – 4.728 prazan, 6.022 opterećen
Razmah krila – 12,43m
Dužina – 11,07m
Visina – 4,5m
Površina krila – 28,61m²

[duje]

Najveći lovac jednosjed s klipnim motorom u operativnoj službi u drugom svjetskom ratu, Republic P-47 Thunderbolt. Na slici je model “D”, prvi s mjehurastim pokrovom pilotske kabine.

[duje]

.

[duje]

Republic P-47 Thunderbolt bio je največi i najteži jednomotorni lovački jednosjed s klipnim motorom što je ikad bio korišten u operativnoj službi, a po veličini i težini nadmašio ga je samo eksperimentalni model  za nosače aviona  Boeing XF8B-1 iz 1943. Poput aviona North American P-51 Mustang Thunderbolt je u cijelosti bio zasnovan i izgrađen u toku ratnih godina, ali je istovremeno predstavljao logički završetak cijele serije bačvastih tipova lovačkih aviona firme Republic, koja se od modela P-35 iz tridesetih godina razvijala do P-43 Lancer iz 1940. Model P-47 bio je ujedno i zadnji lovački avion sa zvijezdastim motorom koji je u velikom broju vršio službu u USAAF.

Prva dva aviona oznake P-47, XP-47 i XP-47A, u stvari su malo ličili na konačni  tip aviona Thunderbolt, jer su bili projektirani s namjerom da odgovore zahtjevu USAAC-a za lakim lovcem. Iako je USAAC pokazao zanimanje za oba modela,  izvještaji o zraćnim bitkama u Europi uvjerili su nadležne da će američke lovačke jedinice morati snabdjeti mašinom koja će premašiti mogućnosti XP-47 i XP- od 644km/h, imati teže naoružanje i  biti opremljena zaštitnim oklopom i samobrtvečim rezervoarima za gorivo.

U skladu s novim zahtjevima, ekipa firme Republic pod vodstvom Alexandera Kartvelija potpuno je preradila prve nacrte i projektirala XP-47B. Imao je zvijezdasti motor Prat&Whitney R-2800 Double Wasp od 2.000KS, a nije uložen nikakav napor da se na račun performansi  ili borbene sposobnosti avionu smanji težina.  U stvari je predloženo naoružanje – osim mitraljeza od 12,7mm u krilima – bilo po mjerilima onog vremena izvanredno teško. Iako bi po predviđenoj težini od 5.443kg taj tip bio najteži  lovački avion naručen do tada, USAAF su u septembru 1940. dale firmi Republic nalog da nastavi rad izgradnjom prototipa.

Mehanički centar novog lovca bio je njegov velik zvijezdasti motor s pripadajućim turbokompresorom. A.Kartaveli  je započeo s problemom gdje da smjesti kompresor, a poslije je oko te dvije glavne komponente aviona gradio trup.  Radi bolje ravnoteže, kompresor je bio smješten u zadnji dio trupa aviona. To je značilo da će se zrak kojeg će kompresor sabijati  usisavati na nosu aviona, voditi cijevima u kompresor na stražnjem dijelu aviona i potom voditi natrag do motora. Ispušni plinovi za pogon kompresora vođeni su od motora do stražnjeg dijela trupa. Da bi snaga motora bila potpuno iskorištena, bila je potrebna četverokraka elica velikih dimenzija, a to je opet zahtjevalo visok stajni trap da elisa nebi zahvaćala tlo. Avion je trebao nositi velike količine goriva, a konstrukcija zmaja trebala je biti četvrtasta, kako bi mogla podnjeti silu trzanja  osam mitraljeza, pa je XP-47B, koji je prvi put poletio u maju 1941, nužno bio vrlo debeo, težak avion. Maksimalna brzina bila mu je 663km/h, što je potpuno opravdalo narudžbu 773 aviona serijske proizvodnje, koju su USAAF izvršile u septembru prethodne godine.

[duje]

Isporuka aviona modela P-47B, koji se od prototipa razlikovao  po kliznom umjesto preklopnog pokrova pilotske kabine  i motoru R-2800-2, započela je 1942. godine i do kraja je bio izgrađen 171 avion. U borbi je P-47B prvi put korišten u Europi i iskustva iz susreta s njemačkim lovcima u aprilu i maju 1943. pokazala su da novom lovcu,  iko mu pokretljivost i brzina penjanja nisu bili zadovoljavajući, njegova težina daje fenomenalnu brzinu u obrušavanju, a njegova čvrsta konstrukcija sposobnost da podnese borbena oštećenja  koja bi uništila svaki drugi lovački avion.

Proizvodnja 602 aviona modela P-47C započela je u zadnjoj četvrtini 1942. Taj je model mosio odbacivi rezervoar ispod trupa, a sam trup bio je produžen za oko 33cm, kako bi se povećala pokretljivost aviona. S odbacivim rezervoarom povećan je dolet od 855km na 2.012km, a ugradnjom motora R-2800-5 od 2.300KS znatno je poboljšana brzina penjanja, kao i ostale performanse. Taj je motor s ubrizgavanjem vode, čime mu se u slučaju nužde u borbi snaga povećala na 2.535KS, postao standardni za kasnije  građene primjerke serijske proizvodnje sljedećeg modela,P-47D. Izgrađen je bio u broju (12.608) većem od bilo kojeg drugog modela, a pod svakim krilom imao je i nosač za odbacive rezervoare. S njima je model P-47D dobio akcioni radius 2.897km, čime je avionu Thunderbolt omogućeno da bude vrlo koristan na zadacima pratnje bombardera na velike udaljenosti. Kasnije u karijeri modela P-47D uklonjeni su nosači za odbacive rezervoare, čime mu je omogućeno da nosi bombe do ukupne težine od 1.134kg. Tako naoružan ostao je P-47 do kraja 1943. uspješan lovac-bombarder. Kako bi se poboljšalo vidno polje, na kasnijim avionima modela P-47 uveden je I mjehurasti pokrov pilotske kabine.

Pojava najnovijuh njemačkih avina i leteće bombe V-1 dovela je krajem 1944. Do razvoja modela P-47M. Taj je model bio zasnovan isključivo kao lovac i sva oprema lovca-bombardera bila je uklonjena sa 130 izgrađenih aviona tog modela. Zadnji model aviona Thunderbolt  serijske proizvodnje P-47N.  Bio je namijenjen za pacifičko bojište, gdje je bio veliki akcioni radius od bitne važnosti. Slićan je bio modelu        P-47M, ali s povećanim razmahom krila za 55,9cm, tj. na 12,98m. Imao je motor R-2800-77 od 2.800KS, a povećana zapremina rezervoara za gorivo učinila je model P-47N s doletom od 3.782km avionom s najvećim doletom od svih modela Thunderbolt-a. Oprema lovca-bombardera mu je vraćena, a hrpteni greben bio je veći od onoga što se prvi put pojavio kod modela P-47D. Proizvodnja modela P-47N iunosila je 1.816 aviona prije nego što je završetak rata s Japanom doveo do otkazivanja izgradnje daljnja 5.934 naručena aviona Thunderbolt. Sveukupno su bila izgrađena 15.683 aviona Thunderbolt.
Taj su tip koristile i zračne snage Slobodne Francuske, SSSR-a  i  Velike britanije. Britanci su primljenih 340 aviona modela P-47D rane proizvodnje označili kao Thunderbolt I, a 590 P-47D kasnije proizvodnje i dalnje modele kao Thunderbolt II.   

[momo PT61]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ova slika pokazuje o kolikom avionu se radi-jednostavno uzeli najveci motor i dodali avion

[ssekir75]

ogroman i odlican avion. kazu da je mogao da podnese neverovatno mnogo pogodaka pre nego sto bi ga oborili. leteo i u jrv

[momo PT61]

P47(f47) JRV
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Bozo13]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Bozo13]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[kumbor]

Ovo liči na walkaround ovog aviona, pa u tom cilju eto i od mene jedne slike.

[ssekir75]

zanimljivo krilo, slicno kao kod spitfajera

[kumbor]

zanimljivo krilo, slicno kao kod spitfajera

Spitfajer je imao tzv. eliptična krila. Da li i krila P-47 pripadaju ovom tipu. Ne znam baš...

[ssekir75]

ja sam rekao da je slicno, a ne da je isto, ili istog tipa (nisam masinac da bi to znao).

[Lemi_O2]

Isto tako, krilo P-47 spada u "eliptična".Samo, za razliku od Spitfajera, čije je krilo bilo u potpunosti podređeno ondašnjem shvaćanju aerodinamike, američki kompromisni pristup je omogućio jednostavniju izradu, eksploataciju, a i bogami moglo se po njemu povješati štošta.Napredak u to vrijeme su ionako donijeli laminarni aeroprofili,i spoznaja da je trapezno krilo vitkosti oko 0,4 u praksi isto kao i "eliptično", a daleko jednostavnije za izradu, tako da se i na ovim avionima, u posljednjim verzijama odustalo od "eliptičnog" krila jer je u konačnici nosilo više problema no koristi.
Ali, da lijepo izgleda istina je.  


krilo P-47