H.M.S. Hood 1918. Airfix 1:600 No. 04202-6

[Morton1905]

Bojni krstaš   (engl. Battle cruiser, njem. Schlachtkreuzer, tal. Incrociatore di battaglia, franc. Croiseur de bataille) Nastao je 1907. usporedno s drednotom i bio mu je vrlo sličan. Glavni je kalibar topova bio jednak , ali je križar imao 2-4 cijevi manje. Oklopna zaštita je bila slabija. Nešto veća istisnina i duljina broda, i ušteda u oklopnoj zaštiti, pružale su mogućnost za smještaj dva puta jačih strojeva, pa mu je brzina bila 5-6 čvorova veća nego u bojnih brodova, što je glavno svojstvo bojnih krstaša. U oba svjetska rata su  izvršavali svoje zadatke, ali su zbog osjetljivosti trpjeli i velike gubitke.  Iako modernizirani nakon Prvog svjetskog rata, s pojačanim oklopom, ipak su se prestali graditi već 1920. jer su uskoro bojni brodovi dostigli njihovu brzinu, a imali su jaču artiljeriju i bolju oklopnu zaštitu. U Drugom svjetskom ratu sudjelovala su samo 3 britanska i 3 japanska bojna krstaša.

   Izgradnja broda je započela 1915. godine u brodogradilištu John Brown & Co., a porinuće je bilo 22. kolovoza 1918. godine, tri mjeseca prije završetka Prvoga svjetskog rata.
Kao bojni krstaš Hood  građen ja tako je da ima brzinu krstaša, a s naoružanjem i oklopom bojnog broda. Zato je bio prvi brod klasificiran kao vrlo brzi bojni brod. Projektiran prije Jutlandske bitke (1916. kada je poginuo i admiral Hood, na komandnom brodu Invincible), Hood nije imao ugrađen oklop gornje palube (palube koja se proteže dužinom broda).,
Svibnja 1920, Hood je ušao u službu. Do tada je na njega potrošeno  6 250 000 funti, što je bilo dvostruko više od cijene bojnog broda.

[Morton1905]

Rane 1939. Hood je otišao u dok na dugi zakašnjeli popravak i prenaoružavanje, ali  za takav zahvat nije bilo dovoljno vremena pa je nakon djelomičnih izmjena porinut u more, da bi se pridružio Domovinskoj floti. Tada je njegova težina bila znatno povećana pa su  čak i umjereni valovi prekrivali krmenu polubu, a brzina broda je bila smanjena za 5 čvorova.

[Morton1905]

Tijekom travnja i svibnja 1940. godine instalirano je protuzrakoplovno naoružanje prije isplovljenja za Mediteran gdje se pridružio nosaču zrakoplova Ark Royal,  brodovima Valiant i Prince of Wales te šestorici razarača. Lipnja iste godine ova je flota zaplovila za Oran, gdje je ova imala  zadatak potopiti francusku flotu, da ne padne u njemačke ruke.
   Hood je ostao u Mediteranu do kolovoza kada se ponovno pridružio Domovinskoj floti.
   Ožujka 1941. Postavljeni su radari.

[Morton1905]

U ponoć 21.svibnja 1941. Hood je napustio svoju bazu Scapa Flow, skupa s Princom od Walesa i šestoro razarača u namjeri da presretnu njemački bojni brod Bismarck, koji je primjećen pri  napuštanju  Bergena. Do večeri 23.svibnja 1941. Bismarck je bio izgubljen, no tada ga je opazio H.M.S. Sufolk. Hood i njegova pratnja su se okrenuli presretanju neprijateljskog broda, te su u 5,35 sati 24. svibnja opaženi Bismarck i teška krstarica Prinz Eugen na udaljenosti od 17 milja, u Danskom prolazu u 5.52. Hood i Prince of Wales su otvorili vatru, na koju je Bismarck odmah odgovorio, te u trećem plotunu  pogodio Hooda u sredinu, u blizinu glavnog jarbola. Peti plotun s Bismarcka udario je Hooda na isto mjesto što je izazvalo istovremenu eksploziju koja je raznijela oklopni toranj iznad palube u more te podiglo stupove vatre 300 m u zrak. Za dvije minute slomio se stražnji dio Hooda. Brod je potonuo, Od 1500 članova posade i časnika preživjela su samo trojica mornara

[Morton1905]

 Operacija Rheinűbung: bila je posljednja operacija njemačkih ratnih brodova, organizirana u sklopu krstaričkog rata. U operaciji su sudjelovali bojni brod Bismarck i teška krstarica Prinz Eugen i engleski brodovi.Tijekom borbe 24.05.1941. u Danskom prolazu potopljen je bojni krstaš Hood, Bismarck koji je bio oštećen, krenuo je prema francuskoj atlanskoj obali, a Prinz Eugen je nastavio krstarenje. Engleske pomorske snage potopile su Bismarcka 27.05.1941. god. 400 NM zapadno od Bresta. U toj operaciji Bismarcku nije pružena efikasna pomoć ostalih snaga, niti su njemačke snage iskoristile prazninu koja je nastala u drugim zonama zbog koncentracije engleskih brodova angažiranih oko uništenja Bismarcka.

 Nakon potapljanja "džepnog" bojnog broda Admiral Graf Spee i bojnog broda Bismarck, njemački stožer više nije rabio ratne brodove za krstarički rat, već se ograničio na pomoćne krstarice. Jedini je izuzetak bio krstarenje džepnog bojnog broda Admiral Scheer, koji je u kolovozu 1942. obišavši sa sjevera Novaju Zemlju, prodro u Karsko more, potopio sovjetski ledolomac, bombardirao Port Dickson i zatim se povukao.

Tehnički podaci
Dužina: 262,8 m,  Širina: 34,5 m, Gaz: 9,6 m,
Istisnina: 42 000 tona

Naoružanje početkom rata:
Topovi:    8 kom od 381 mm; 12 kom od 140 mm; 8 kom od 102 mm; 4 kom od 47 mm;
               16 kom od  40 mm
                 8 Fla-MG
                 6 torpednih cijevi

Mirnodopska posada je brojila 1169 ljudi, koja je za vrijeme rata povećana na 1 500.
Maksimalna brzina je bila u početku 33 čvora, a kasnije 29 čvorova.