HeliFOR.eu pise:
Helidrom na vašem otoku
(primorskom ili kontinentalnom gradu koji je prometno izoliran/udaljen od aerodroma ili autoceste)
Zamislimo scenu na Lastovu. Rano jutro, lokalni barba dolazi do lokacije Ubli - sadašnjeg interventnog helidroma, u naravi lokacije koja je aplicirana putem EU IPA CBC za prvi registrirani helidrom na ozemlju RH. Barba vadi osobnu, ubacuje u stroj nalik na bankomat te bira izbornikom opciju prvog leta za Split ili Dubrovnik, opcije su razvidne, sa Korčule polijeće helikopter za Dubrovnik za 30 min, ima jedno prazno mjesto. Ljubazni operator, kroz video link, obraća se barbi i sugerira let sa Lastova sa dopunom putnika za 45 min, barbi je to prihvatljivo, za 1,5 h će biti u Dubrovniku, potom mu operator daljinski otvara vrata za klimatiziranu čekaonicu, gdje je na automatu muguće popiti nešto toplo, pogledati TV program ili pročitati ON LINE izdanje Slobodne. Ako barba ima doma nekog mlađeg koji se služi internetom, ovaj proces barba može napraviti i od doma. Mora se samo prijaviti / pojaviti 30 min prije leta na lokaciji novo sagrađenog i opremljenog helidroma, sukladnog EU/RH propisima.
Barba došeta otprilike u isto vrijeme kada i dežurni član zemaljske posade stiže na helidrom. On je maršaler, vatrogasac, check in… sve u obliku jedne osobe, jer se sve funkcije mreže helidroma nadziru i daljinski upravljaju iz jednog centra koji radi 24h / 365. Mislite da je ovo SF!? Ne to je realnost, ali u ovom trenutku samo na zapadnoj obali Jadrana. Tvrtka partner heliFOR.eu u projektu EU IPA CBC Alidaunija Srl, takvu mrežu i liniju održava od 1986. godine. Otočna skupina Tremiti povezana je na taj način zimi 2 puta dnevno, ljeti 5 puta sa 80 km udaljenom Foggijom (udaljenost, otprilike Split/Resnik – Biševo). Što to znači za 450 stalnih stanovnika, koji žive na površini manjoj nego naš Sušac, razvidno je upravo iz broja (stalnih) stanovnika.
Helikopter je brzo, skupo i složeno sredstvo transporta, međutim često jedini optimalan izbor, kada je povezivanje, u ovom slučaju u službi opstanka, u pitanju. Lokalna statistika za napr. grad Hvar kaže da tijekom zimskog dijela godine katamaran radi meterologije ne vozi 40tak dana. Ako tome dodate poneki kvar u ljetnoj sezoni a bude ih 5-6 u prosjeku, onda ta jutra 100tinjak putnika-turista od čega je dio tranzitnih prema Resniku a dalje prema EU aerodromima, izgubi svoj let te potom baš i ne ljubi naše lokalne prometne sposobnosti / probleme. Helikopter je jedino zamjensko sredstvo koje može u primjerenom vremenu, obaviti zamjenski transport. Kada katamarani i većina trajekata pri 70 km/h vjetra već odavno ne voze, helikopter još uvijek operira sa primjereno smještenih i opremljenih helidroma po danu i noći. U izvanrednim uvjetima i po potrebi, granica operacija je čak pri vjetru od 110 km/h. Zgodno je napomenuti da pitanje vjetra, slanosti i valovitosti u bitnome ograničava mogućnosti korištenja hidroaviona na Jadranu. Izletnička razina uz poneki charter je moguća i nadasve poželjna, naravno u uvjetima kada je vrijeme lijepo a more nije valovito, uz to vjetar mora biti iz pogodnog smjera za slijetanje na aerodrom na vodi, koji je primjereno označen i opremljen (nema ih). Međutim očekivati redovan promet, na način kako je to u Kanadi na slatkim jezerima ili na Maldivima (lagune, manja slanost) je nerealno a pomalo i neodgovorno, u smislu realnosti i primjerenosti obećanja. Ovo potonje je razvidno iz dvojbenog uspjeha sličnog pokušaja u Grčkoj od prije 5-6 godina, u doba kada recesije u EU/RH nije bilo.
Ovih dana se naš jedini linijski zračni prijevoznik Croatia Airlines bori doslovno za opstanak, nakon gubitka od 1 miljarde kuna uz prijem 550 miliona kuna državnih subvencija, sve tijekom zadnjih 10 godina. Zlobnici bi rekli, da godine promašene politike dolaze na naplatu. Zadnje odobrene potpore, uvjetovane su i programom restrukuiranja, sve primjereno prihvaćenim EU smjernicama.
Subvencije koje je kompanija (Croatia Airlines) do sada primala, bez kriterija i sa upitnom osnovanosti, danas više nisu moguće. Ono što je moguće i poželjno je da ovaj isti barba sa Lastova iz Dubrovnika može nastaviti do Zagreba, uz namjensku subvenciju koja dolazi sa razine RH/EU a dijeli se između operatora helikopterske linije i nacionalnog linijskog prijevoznika CTN, baš kako to danas rade EU/Italija/Apulija.
Mreža helidroma i vezanih servisa (HEMS, SAR, FRONTEX, Zaštita od požara, nadzor:Ekologija; Ribarstvo; Pomorski promet) je uvjet razvoja i opstanka postojećeg stanovništva te stvaranje uvjeta za rast broja stalnih stanovnika na otocima i priobalju. To je temeljno pitanje kada se o istočnoj obali Jadrana piše i govori. Ili još bolje to je jednostavno pitanje civilizacijske razine, primjerene uljuđenoj i umivenoj razini Europske Unije, za koju se tako usrdno deklarativno pripremamo a u naravi na realizaciji konkretnih mjera i projekata radimo nedovoljno. Čak što više, u ovom i sličnim projektima uloga države i javne uprave RH je nedostatna, nesinhoronizirana i prespora, te po nekim elementima čak i štetna (CCAA.hr). Jer se propisi donose presporo, neodgovarajuće a ovakve u naravi strateške programe se proglašava „privatnim“ a ne javnim interesom. Po ovim pitanjima niti jedno ministarstvo RH nije bez grijeha, osim možda Ministarstva zaštite okoliša, gdje su čelni ljudi svjesni nužnosti ovakvih servisa, koji drastično reduciraju vrijeme odziva na incidente te omogućavaju efikasnije korištenje ograničenih resursa. Po pitanju zaštite EU / Shengen vanjskih granica na moru/kopnu to je pitanje zadržavanja nacionalnog suvereniteta, jer ukoliko RH kao punopravna članica EU ne bude u mogućnosti to obavljati, a nije - kadrovski, tehnički niti infrastrukturom, onda te iste funkcije prelaze na razinu EU tj. FRONTEXa. U tom smislu zvuči još tužnije, prošlogodišnji odgovor NO Plovputa na prijedlog EU IPA CBC projekta helidroma na Palagruži: „Nećemo mi graditi helidrom za druge“.
Na razini jadranskih županija postoji odziv, od razine izrazito pozitivnog stava, pa sve do doslovno sabotaže AHHNet (HELI.NET) programa. Tako je i u nekim lokalnim sredinama, nažalost. Stoga je nužno raditi na boljem informiranju te uspostavi suradnje po horizontali i vertikali, kako bi se informacija propagirala kroz sustav, sve u nadi da će kolektivna svijest i javni interes doseći kritičnu masu, kada će realizacija ovog ili sličnog programa, koji je uz to direktno potican i promoviran od strane EU (inter/muti/modalni transport) biti logična i svima jasna.
Radi se o javnom dobru!
Radi se o EU IPA bespovratnim sredstvima 85%!
Zar tražimo previše?
http://helifor.eu/heliblog/wp-content/uploads/2012/03/Helidrom-na-va%C5%A1em-otoku.pdf
