Japanske krstarice II. svjetskog rata

[duje]

Prvobitne japanske krstarice između dva rata, koje su započete u prvom svjetskom ratu, oslanjale su se, iako ne kao točne kopije, na “C” klasu britanskih lakih krstarica. To su bile krstarice klase Tenryu, čiji se projekt razvio u klasu Kuma.

Godine 1927. sve su one bile opremljene katapultom, a  kad su japanci osvojili torpedo od 610mm kao standardno umjesto onog od 533mm, svi su ti brodovi montirali 610mm torpedne cijevi. To je bio torpedo “dugačko koplje” od 610mm, tjeran kisikom, a imao je domet od 22km sa 48čv brzine i 40km sa 36čv brzine. Nije bio uveden sve do 1938, a razarači ga nisu dobili sve do 1941. godine. Međutim, kad su uočene njegove silne mogućnosti, bilo je odlučeno da se dvije krstarice opreme velikim brojem tog smrtonosnog oružja velikog dometa. Stoga su Oi i Kitakami  bile preinačene 1941. godine u torpedne krstarice, zadržavši svoje topove od 140mm, ali s čitavom srednjom sekcijom palube zauzetom četverocijevnim torpednim mehanizmima od 610mm. Tokom rata bile su izvršene razne izmjene u naoružanju na svim tim brodovima, a Kitakami je najzad bila opremljena sa četri topa od 127mm i sa šezdesetsedam 25mm univerzalnih protuavionskih topova. Osim toga bila je poremljena da nosi i da u vodu tokom plovidbe porine osam “kaiten” torpedo sa po jednim čovjekom. Šest brodova klase Nagara i tri iz klase Sendai  bili su usavršena izvedba klase Kuma.  Građeni su 1923, tj. iste godine kao i brodovi  Sendai klase , a imali su istu brzinu. Sa svojih 2.950t istisnine imale su isto naoružanje kao i  brodovi klase Sendai od 5.280t, a i istu brzinu. Ponešto veći nego francuski  “contre-torpilleurs”, brodovi te klase bili su građeni poput velikog razarača. U stvari su bili premaleni i prelagani,  ali to je označilo početak  raznih japanskih pokušaja u gradnji krstarica lake kategorije.

Oi:

-Deplasman: 5.100T
-Dužina: 152,4m
-Širina: 14,2m
-Gaz: 4,8m
-Pogon: četri turbine 90.000KS na osovini
-Brzina 36čv
-Topovi: 7x140mm, 2x80mm
-Torpedne cijevi: 8x533mm, 48 mina
-Oklop: pojas 64mm, paluba 29mm

[duje]

Slijedeći su pokušaj dva broda klase Furutaka koji su bili dovršeni 1926. a imali su naoružanje od po šest topova kalibra 203mm u laganim kulama, uz brzinu od 34čv i istisninu od 8.000t. To su bili prvi japanski brodovi na kojima je primjenjen bočni oklop kao uzdužne čvrste poveze. Bili su građeni 1937.-1938. kad su dobili dvocijevne topovske kule, rotirajuče torpedne cijevi i  protuavonske topove od 120mm umjesto 76 milimetarskih. Brodovi su sada mnogo efikasniji za borbenu namjenu, a istisnina im je bila dobrano preko 9.000t, dakle vrlo blizu krstaricama drugih zemalja od 10.000t i s topovima od 203mm. Imali sup o osam topova, s mnogo boljom plovnom sposobnošću i  bolje izvedenom oklopnom zaštitom. Ali, iako su bili lagano građeni ovi su brodovi mogli podnjeti  znatna oštećenja. Krstarica Aoba, kao poboljšana verzija klase Furutaka, nije bila potopljena sve do posljednjeg dana rata, uprkos tome što je više puta bila ozbiljno oštećena. Na dva brod tipa Aobe primjenjen je prvi put dvocijevni 203mm topovski mehanizam, te topovi od 120mm, a pregrađeni brodovi  klase Furutaka bili su im vrlo slični.

[duje]

Teške krstarice klase Myoko prestale su izigravati odredbe sporazume koristeći tehniku za uštedu težinama.  Umjesto toga, četri primjerka ove klase bili su vrlo snažni brodovi s naoružanjem od po deset topova od 203mm,  smještena u dvocijevnim kulama, tri na pramcu, a dvije na krmi, što su kasnije kopirali Amerikanci kod svojih lakih krstarica klase Brooklyn. Brodovi klase Myoko bili su dobro naoružani, a imali su brzinu od gotovo 34čv. Ovaj osnovni projekt bio je korišten kod većine preostalih japanskih krstarica između dva rata.
Ni malo ne iznenađuje što su ti brodovi dobro prošli u usporedbi s ostalim krstaricama iz “sporazuma”, jer su te japanske “krstarice od 10.000t” flagrantno ignorirale ugovorna ograničenja tonaže, istiskujući gotovo 13.400t.

Myoko:

-Deplasman: 13.300t
-Duljina: 201,70m
-Širina: 20,73m
-Gaz: 6,32m
-Pogon: parne turbine, 4 osovine 130.000KS na osovini
-Brzina:36čv
-Topovi: 10x203mm, 6x120mm, (ili 8x127mm),2x13mm
-Torpedne cijevi: 12x610mm
-Oklop: pojas 100mm, paluba 37mm
-Avioni: 2

[duje]

Sljedeća klasa , Takao, Agato, Chokai i Maya, bila je praktički ista kao klasa Myoko, samo što je imala nešto veći komandni most i 25mm deblji oklop. Torpedne cijevi kod brodova te klase bile su premještene sa glavne na gornju palubu, kako bi se izbjegla opasnost potonuća broda ako bi torpeda eksplodirala u cijevima. Chokai je uvjek bio u sastavu Združene flote, često korištek kao admiralski brod, a njegovo naoružanje nije nikad bilo izmijenjeno. Svi drugi brodovi te klase bili su modernizirani; Maya je svoju treču 203mm kulu zamijenila sa dvije dvocijene 127mm protuavionske topovske kule, i  to poslije oštećenja od bombe 1943. godine. Svi ovi brodovi imali su veliki komandni most sa dovoljno prostora i potrebnog  smještaja, za slučaj potrebe da im se dodeli uloga komandnog (admiralskog) broda. Na slijedečim japanskim krstaricama dimenzije mosta bile su reducirane.

Chokai:

-Istisnina: 11.350/13.100t
-Duljina: 203,75m
-Širina: 18,69m
-Gaz: 6m
-Pogon: parne turbine, četri osovine, 130.000KS na osovini
-Brzina: 35,5čv
-Oklop: pojas 76-101mm, paluba 38-127mm, topovske kule 38mm
-Topovi:  10x203mm, 4x120mm PA, 12x25mmPA
-Torpedne cijevi: 8x610mm
-Aviona: 2 (katapult)

[duje]

Da nebi bila prekoračena ograničenja vašingtonskog sporazuma, slijedeća je klasa krstarica bila naoružana topovima od 155mm, te kvalificirana kao lake krstrice. To je, međutim, bio ponešto kriv naziv jer su prva dva broda te klase Mogami, sam Mogami i Mikuma, bili samo sasvim malo slabija verzija Takao-a. Pošto su ispočetka bili nestabili , jer se previše brod pokušao “olakšati” prilikom električnog zavarivanja trupa i trocijevnih kula, koje su bile drugačije pozamašnije od onih na klasi Takao i Myoko, stabilitet je povećan dodatnim težinama. Stupili su u službu 1935, a 1936. su bili dograđeni, tj. stavljene sui m protutorpedne bubline i pojačan trup. Između 1939. i 1940.  trocijeve 155mm kule bile su nadomještene dvocijevnim od 203mm, kakve su imali i njihovi  nešto kasniji blizanci koji su tokom gradnje pretrpjeli modifikaciju trupa. Ove kule od 155m bile su kasnije montirane na bojne brodove klase Yamato. Uprkos nepovoljnim izgledima pri njihovom uvođenju u službu, brodovi ove klase pokazali su se sposobnima da podnesu strahovito velika oštećenja, kako se to pokazalo na Mogamiju ina Mikumi kod Midwaja. Premda je Mikuma konačno potonula, Mogami je preživjela još dvije godine. To su bile prve japanske lake krstarice sagrađene poslije prvog svjetskog rata koje nisu imale top od 140mm na ručni pogon, usvojen zato što su njegove 36kg teške granate obično maleni japanski mornari lakše dizali nego one od 155mm od 45kg. Sa kulama na mehanički pogon takva je preksa prestala.
Mogami klasa je prva klasa s velikim brojem “155 milimetarskih” krstarica u Japanu, Britaniji i  Americi, koji su po svemu osim po kalibru topova bile teške krstarice.

[ORIĆAREB]

Prvobitne japanske krstarice između dva rata, koje su započete u prvom svjetskom ratu, oslanjale su se, iako ne kao točne kopije, na “C” klasu britanskih lakih krstarica. To su bile krstarice klase Tenryu, čiji se projekt razvio u klasu Kuma.

Godine 1927. sve su one bile opremljene katapultom, a  kad su japanci osvojili torpedo od 610mm kao standardno umjesto onog od 533mm, svi su ti brodovi montirali 610mm torpedne cijevi. To je bio torpedo “dugačko koplje” od 610mm, tjeran kisikom, a imao je domet od 22km sa 48čv brzine i 40km sa 36čv brzine. Nije bio uveden sve do 1938, a razarači ga nisu dobili sve do 1941. godine. Međutim, kad su uočene njegove silne mogućnosti, bilo je odlučeno da se dvije krstarice opreme velikim brojem tog smrtonosnog oružja velikog dometa.

Nešto više o ovom torpedu je u temi "Torpedo podvodno oružje u Mornaricama Svijeta" u ovom postu.

[duje]

Slijedeća japanska  klasa krstarica projektirana za topove od 155mm bile su Chikuma i Tone. Sa poslije sagrađenom Oyodom one su bile jedine među modernism krstaricama koje su sve svoje naoružanje imale sprijeda. Bile su kompletirane sa topovima od 203mm,  montiranim u četri dvocijeve kule, a sve ispred komandnog mosta. Iza nadgrađa nalazila se uzletna paluba, projektirana da nosi pet izviđačkih hidroaviona. To su bile posljednje velike sagrađene japanske krstarice.

Chikuma:

-Deplasman: 11.213/15.443t
-Duljina: 189.1m
-Širina: 19,4m
-Gaz: 6,2m
-Pogon:  turbine, 4 osovine 152.000KS na osovini
-Brzina: 35čv
-Topovi: 8x203mm, 8x127mm, 6x25mm
-Torpedne cijevi: 12x610mm
-Oklop: pojas 100mm, paluba 35mm 

[duje]

Slijedeća klasa, i to tri broda Katori klase, Kashii, Kashima i Katori, Bili su sagrađeni kao školski brodovi te su bili namijenjeni  za oceanska krstarenja. I četvrti brod bio je započet u august 1941. ali je njegova gradnja stornirana poslije izbijanaj rata, a material upotrebljen za druge brodove. Tri broda klase Katori bila su korištena kao admiralski brodovi flote tokom rata. Godine 1944. Kashii i Kashima bili su pretvoreni u brodove protupodmorničke službe. Mogli su se usporediti s francuskim Jeanne d' Arc i s argentinskom La Argentina.

Kashima:

-Deplasman:5.890/6.180t
-Duljina: 129,77m
-Širina: 15,95m
-Gaz: 5,75m
-Brzina: 18čv
-Topovi: 4x140mm, 2x127mm, 4x25mm, 8x13mm
-Torpedne cijevi: 4x533mm
-Avioni: 1 (katapult)

[duje]

Kasnih tridesetih godina uvidjelo se da Japan nebi više imao modernih lakih krstarica kad bi se krstaricama s topovima od 155mm dali 203mm topovi. U svakom slučaju, brodovi Mogami klase bili su preveliki da surađuju s flotilama razarača. Stoga su japanci sagradili četri lake krstarice klase Agano (Agano,Noshiro, Yahagi i Sakawa). Dovršene izmeđi 1941. i 1944, one su bile izvrsni primjerci svog tipa, iako nešto slabije naoružane, ali s velikom brzinpm od 35čv; no one više nisu bile od koristi s obzirom na način ratovanja s nosačima aviona koji se prakticirao na pacifiku.

Agano:

-Deplasman: 6.652/7.590t
-Duljina: 162m
-Širina: 15,2m
-Gaz: 5,6m
-Brzina 35čv
-Topovi:  6x152mm, 4x76mm, 32x25mm,
-Torpedne cijevi: 8x610mm
-Oklop: pojas 60mm, paluba 20mm
-Avioni: 2 (katapult)

[duje]

Kao uvećana i modificirana verzija, brod Oyodo bio je namijenjen da dejstvuje kao komandni brod  jedne grupa podmornica, s brzinom od 36čv, bez oklopa, s tri trocijevne kule od 155mm sprijeda, te s jednim velikim hangarom i katapultom na krmi, da bi nosio i porinuo u more šest brih izviđačkih hidroaviona. Hidroavioni nisu bili nikad sagrađeni, pa tako brod nije ispunio svoju svrhu. Početkom 1944. hanger je prepravljen u stambene prostorije, a veliki katapult nadomješten manjim, pa je brod bio korišten kao komandni brod  Združene flote.

Oyodo:

-Deplasman: 8.164/11.433t
-Duljina: 192m
-Širina: 15,7m
-Gaz: 5,95m
-Brzina: 36čv
-Topovi: 6x155mm, 8x100mm, 18x25mm (1943.) i 52x25mm (1945.)
-Oklop: pojas 60mm, paluba 30-50mm
-Avioni: 6 (2kom  1944)

[duje]

Godine 1942. započeto je s gradnjom dviju teških krstarica koje sau trebale biti modificirana  verzija klase Mogami. Ibuki je trebala biti dovršena kao nosač aviona, ali nikad nije bila sagrađena, a njezina neimenovana  blizankinja bila je stornirana gotovo odmah na početku radova. Još su bile naručene dvije brze krstarice 1942. godine, ali obje su bile ubrzo stornirane.


Literatura:II.svj. rat-Brodovi

[Akagi77]

Hm, nisam primijetio da li se spominje da su i cetiri broda klase Mogami poslije isto dobila topovske kule (dvocijevne) s topovima kalibra 203 mm. Tako Japan do gradnje klase "Agano" uopce vise nije imao modernih lakih krstarica.

[Dreadnought]

IJN Oyodo

[Dreadnought]

IJN Tone

[MOTORISTA]

Most jedne od krstarica klase Takao.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]