15.2.2015.
GLAZBENI SPECIJALCI HRM-A
Klapa Sv. Juraj: I "Ružu crvenu" pjevamo po zapovijedi [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Imamo puno fanova, ali mi se čini da ih je najviše u diplomatskom zboru. Eto, bivši njemački veleposlanik u Hrvatskoj Bernd Fisher zna napamet otpjevat “Ružu crvenu”, to trebate čut! Supruga mu je zaljubljena u tu pjesmu. Bili smo njihovi posebni gosti u njemačkom Veleposlanstvu u Zagrebu prilikom obilježavanja Dana njemačkog ujedinjenja.
Kazuje nam ovo nadnarednik Marko Bralić, zapovjednik Klape “Sv. Juraj”, valjda jedine koja svako jutro ide na postrojavanje, koja ima normu za tjelesnu spremu, vježba u ratnoj luci i pjeva - po zapovijedi.
- Kako ne – odgovara nam Bralić kad ga pitamo skaču li se ponekad i oni na pravu vojničku uzbunu i priča:
- Često nam iz protokola jave da moramo za uru vrimena doć nešto otpjevat, recimo, na neki brod koji doplovi u Loru.
Pa i izvedbe u predsjedničkim dvorima na Pantovčaku su, zapravo, na zapovijed. Ondje smo pjevali mnogima, od britanske princeze Ane do kardinala Angela Sodana. A kad smo pjevali Putinu, pa’ je po podu! Možda i zato kad je vidio koliki smo – smije se kršni Bralić.
U Lourdesu su Coral de la Croat- Vidilo se da je ruski šef oduševljen, svima nam je pojedinačno pružio ruku. Mnoge vojske imaju zborove i orkestre, ali klapsko pjevanje ne postoji nigdje osim u Hrvatskoj. U Francuskoj nas zovu Coral de la Croat, svake godine smo u Lourdesu na susretu vojski svijeta i tamo nas obožavaju. A nastupamo pred 40 zemalja iz cijelog svijeta koje okupljaju oko 30. 000 vojnika, toliko ljudi kod nas je moguće vidit samo na Poljudu kad igra Hajduk. Veličanstveno.
A od Lourdesa je sve i počelo 2001. godine. Klapa je osnovana u raketnoj bazi HRM-a u Žrnovnici na inicijativu pokojnog msgr. Josipa Šantića i nekolicine časnika i dočasnika koji su već prethodno za svoju dušu pjevali u klapama.
- Kad smo se okupili, iskreno, nismo imali neku dugotrajnu viziju klape HRM-a jer smo zapravo jedni drugima bili u to vrijeme svojevrsna konkurencija budući da smo pjevali u različitim klapama. Jedino što nas je vezalo je pjevanje u župnom zboru u crkvi. Krenuli smo u Francusku ponosni i počašćeni što pred tako velikim i značajnim auditorijem možemo predstavljati svoju vojsku i narod. Nakon našeg prvog nastupa u Bazilici Pija X., postali smo svojevrsna senzacija i atrakcija, kako stranim vojnicima, tako i našima. I tako je sve krenulo, korak po korak, uspjeh za uspjehom po svim merdijanima i paralelama. Jer mi smo romantično srce hrvatskog mornara u bijelom odijelu - kazuje nam Bralić.
Neki članovi su se naknadno pridružili, neki otišli već u prvim godinama rada, kao Domagoj Kužić, Damir Podrug, Goran Listeš i Mislav Hodžić, ali entuzijazam osnivača ne jenjava kroz godine pa su tako HRM-ovci izdali već 14 nosača zvuka, dobitnici su brojnih nagrada i priznanja, a glas o njima pronio se širom svijeta. I sve to bez diskografskog menadžera.
- Nama van je menadžer, ustvari, Ministarstvo obrane. Evo vam ekskluziva – govore nam nekidan na muletu Lore pored HRM-vih topovnjača - pozvani smo na turneju u studenome i prosincu po SAD-u i Kanadi s tamburaškim orkestrom HRT-a. Nastupat ćemo zajedno s američkim glazbenicima u velikom spektaklu pod nazivom “Ususret Božiću”.
Proba pod kupolom u LoriA nastupali su od NATO baze u Monsu i u Bruxellesu u centru zapovjedništva za Europu, na svečanosti podizanja hrvatske zastave ispred zgrade Europskog parlamenta u Strasbourgu povodom ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije 1. srpnja 2013., kao i na svečanosti u Vijeću Europe u Bruxellesu, zatim na 11. europskom festivalu muških komornih zborova koji se održao u Mađarskoj u Pečuhu, bili su u Pekingu i Šangaju... O doživljajima iz Kine ne mogu nam se napričati.
- Kinezi su nas dočekali ka’ Rolling Stonese, nikad takav prijem u životu nismo imali! Pozdravilo nas je pet njihovih generala počevši od zapovjednika stožera njihove vojske. Zasipali su nas buketima cvijeća i aplauzima. Počastili su nas razgledavanjem Kineskog zida, Zabranjenoga grada i Trga nebeskog mira, vožnjom superbrzim vlakom šta ide 431 kilometar na sat. Ajme, na Trgu ovi naš Hrvoslav zasta, mi se okrećemo, gledamo di je nesta, kad ono pored njega ogromni red Kineza, svi se čekaju fotografirat s njim. A znate zašto? Zato šta su mu dosezali do pupka. Pa on je za njih pravi div! Scenografiju za naše nastupe ukrasili su natpisom “Pozdrav klapi Hrvatske ratne mornarice u Kini” i tijekom koncerta na videozidovima su puštali titlove s tekstovima naših pjesama. A mi smo njima i na kineskom pjevali, živjela Hrvatska, živjela Kina – otprilike ovako: vansui Čungva, vansui Colodia... To je stvarno bilo nešto posebno – govore nam u pauzi od pjevanja pod kupolom nekadašnje zvjezdarnice u Lori.
- Ajmo, ponovo, samo ti, prva strana, zadnja dva takta – zapovijeda Mario Božić za klavijaturama, inače umjetnički voditelj klape.
- Samooooo... tenor prvi.
- Stani! Basi...
...uvijek da si sa mnom tiiiiii...
- tenor prvi!
-...postojiš samooooo tiiiii...
- Daj da probamo malo Jubav tvoju i Priče mora od Nardellija. Oćemo?
Naš vam je brod kombi kojim prijeđemo 100.000 km godišnjeSvaki dan u radnim odorama, to su one maskirne u plavim tonovima, službenog naziva “prikrivne”, sastaju se oko 9.30 i vježbaju jedno dva sata. Trenutno su iza njih prazni stolci orkestra, ali kad vježbaju glazbenici, oni silaze kat ispod pa se upjevavaju. Ima tu više prostorija, pokazuju nam, tu su trube, tu su gitare... Jedna je prostorija studio za snimanje. Kupola je hermetički zatvorena, pa kad u njoj nešto izvježbaju, vani zvuči još i bolje. Kapacitet pluća, doduše, nabijaju obaveznim sklekovima i trčanjem. Zna se po godinama starosti koliko tko mora moć istrčat, objašnjavaju nam, a mi ih pitamo koje činove imaju. Narednik, satnik, skupnik, nadnarednik... A mogu li napredovat u službi, na primjer, čin više za novi CD?
- Ma kakvi – smiju se. Odnedavno im se umjesto činova priznaje povećanje plaće u skladu s godinama rada jer imaju status tzv. vojnih specijalista. A što uopće rade kad ne pjevaju i je li netko od njih pravi mornar na ratnome brodu?
- Neeee. Mi smo vokalna sekcija unutar Orkestra Oružanih snaga RH namijenjena prvenstveno za protokolarne i promotivne zadaće HV-a, specijalna jedinica za pjevanje. A naš brod vam je kombi kojim godišnje, zbog nastupa, prijeđemo i do sto tisuća kilometara...
Iako najstariji među njima, 62-godišnjak Ignacio Tranfić, klapski bas, koji je nekada pjevao i svirao u Starim Batalima i Adriatiku, baš je entuzijast.
- Uvik imamo volje za više i bolje kad je u pitanju pisma i glazba i dok je tako, guštan s ovin dragin ljudima … - govori Ignacijo. Njegov rođak Darko Tranfić 36-godišnji narednik, najmlađi je u klapi. Narednik Goran Bralić (37) je bas i mlađi je brat tenora Marka (40), ali na poslu ga ima slušat. Uostalom, i Marko za sve odgovara svome zapovjedniku orkestra Oružanih snaga RH Miroslavu Vukovojcu-Duganu. Sam je učio pjevanje najprije u župnom zboru Kaštel Stari i zboru Bijaćka vila iz Kaštela pod vodstvom maestra Vladana Vuletina, a kasnije u klapi Vokalisti Salone iz Solina, gdje je imao, kaže, sreću i privilegiju da je radio s Ljubom Stipišićem Delmatom, ocem dalmatinske klapske pisme i kratko vrijeme kod prof. Branke Ristić kod koje je učio osnove solističkog pjevanja.
Kaštelanska osovina i duvanjski begDok su Bralići i Tranfići jaka kaštelanska osovina “Sv. Juraa”, imaju oni i bega duvanjskoga, kako zovu narednika i baritona, 40-godišnjeg Bruna Andrića. Rodom je iz Tomislavgrada, špijaje nam Mario Božić.
- A vi? Otkuda ste vi, po govoru se ne bi reklo da ste Dalmatinac – pitamo ga.
- Da, ja sam Varaždinac. Završio sam Glazbenu akademiju u Zagrebu, diplomirao obou u klasi profesora Ive Olupa. I javio se na natječaj za umjetničkog voditelja “Sv. Jurja”. Sada radim i aranžmane za klapu. Trenutno radimo pjesmu “Zemljo” na tekst Branka Slivara, a ja potpisujem glazbu i aranžman. Spremamo i izvedbu Thompsonove “Lijepa li si” – upoznaje nas.
- A ovako izgledamo kad repamo – dobaci i okrene kapu naopako. Šali se, ne repaju i ozbiljni su. K vragu, oko njih su ipak ratni brodovi. I baš taj dan kad smo ih posjetili ušuljalo ih se tri iz sastava NATO-a pod različitim zastavama. Možda bi bilo dobro da u pauzi pregovora o ukrajinskoj krizi nastupe naši HRM-ovci i zapjevaju ima onu: “Za vino i pjesmu dajemo sve, vive la compagnie, vive la, vive la, vive l’amour, vive la vie, vive la compagnie, jer vesela družina to smo vam mi, vive la compagnie...”
Silvana Uzinić, SNIMIO Tom Dubravec/CROPIX,
Slobodna Dalmacija
