Dornier Do 17

[duje]

Dornier  Do 17, s nadimkom “leteća olovka” u zemljama engleskog govornog područja, bio je jedan od tri bombardera  što su činili glavni oslonac  taktičkih bombarderskih snaga Luftwaffe u toku čitavog drugog svjetskog rata. Ali je u početku Do 17 bio komercijalni tip – Dornierov odgovor na zahtjev  kompaninje Deutsche Lufthansa  iz 1934. godine za brzim poštansko – putničkim avionom za njene evropske linije. Do kraja 1934. godine već su Do 17 V1, 2 i 3 bili ispitani u zraku. Bili su to avioni  čistih linija,  vitki jednokrilci, pokretani pomoću dva redna motora BMV VI, duga čunjasta nosa i sa po jednom horizontalnom i vertikalnom repnom površinom. Iako su njegove performanse bile izvanredne,  po mišljenju Lufthanse  je prostor za samo šest putnika  bio sasvim nedovoljan i ona je odustala od projekta. Međutim na RLM (ministarstvo Reicha za zračni promet) su osobine aviona ostavile snažan dojam i ono je naručilo bombardersku verziju. Ova je uskoro konsatirana  kao Do 17 V4, koji je umjesto ranijeg odjela za putnike  imao prostor za radio uređaje i unutarnji smještaj za bombe, te dvostruku vertikalnu repnu površinu, umjesto samu  jedne kao kod ranijeg tipa.

Slijedili su daljnji avioni serije “V”, s drukčijim pogonom, nosom u staklu i mogućnošću  ugradnje defanzivnog oružja. Kod V9 velik dio nosa bio je staklena kupola, i to je bio zapravo prototip za model serijske proizvodnje, Do 17E-1. Ove su mašine počele silazit s proizvodne trake potkraj 1936. i početkom slijedeće godine bile su uključivane u naoružanje. Istovremeno je proizveden i  model F-1 varijanta daljinskog izviđača, bez uređaja za nošenje bombe od 500kg, kakav je imao E-1.  I E 1 i F1 operativno su iskušani u španjolskom građanskom ratu s velikim uspjehom, s obzirom na to da jih nijedan republikanski lovac nije mogao sustići. Ali je pojava lovca Polikarpov P-16 nad Španjolskom 1938. godine označila kraj danima kad je Do 17 ostajao nekažnjen.

Slijedeće verzije serijske proizvodnje bile su  Do 17M i Do 17P, prva od njih model bombardera, druga daljinskog izviđača. Kako su prednost u korištenju rednih motora Daimler Benz DB 600dobili lovački avionic, Dornier je svoje mašine opremio drugim motorima, zvjezdastim Bramo 323 Fafnir (za model 17M17) i BMW 132 (za model  17P-1). BMW motor, manje snage, izabran je za model 17P, jer je bio lakši i s istom količinom goriva postizao veći dolet. Motor Bramo omogućavao je verziji 17M da ponese teret bombi od 1.000kg. ta su dva modela priključena modelima  E i F u naoružanju 1938. godine.

Do 17L bio je sličan modelu 17M, ali je imao četvrtog člana posade i bio namijenjen za službu predvadnika – izviđača. Narudžba  je,  međutim,  izostala.  17R je bio eksperimentalni  model.

Slijedeća varijanta aviona Do 17 bio je končni Do 17Z, s performansama koje su znatno nadmašivale performanse njegovih prethodnika. Novi model  bio je rezultat španjolskog  borbenog  iskustva  iz 1938. godine, kad je uočena mana D0 17 da je slabo zaštićen od napada odozdo, jer uslije ograničenja polja gađanja, njegov jedini dolje postavljeni mitraljez nije bio dovoljno efikasan. Stoga je konstruiran novi prednji dio trupa, s ravnim umjesto zaobljenim plohama na vrhu zastakljenog nosa, pilotskom kabinom podignutom i potpuno u staklu, te donjim dijelom nosa dubljim i produženim unazad sve do položaja ispod  napadne  ivice krila. U njemu je smještem mitraljez  s  većim poljem gađanja nego što je to bilo prije.

Novi je trup prvi put viđen na tri brza izviđača 17S-O i na petnaest predvodnika – izviđača 17U-O i  U-1 iz 1938. godine. Potom je u jesen  1938. serija  17Z puštena u proizvodnju. Bila je slična modelima 17S i 17U, ali sa zvjezdastim motorima Bramo Fafnir umjesto rednih Daimler Benz DB 600. Proizvedene su razne podvarijante 17Z, za bombardiranje, izviđanje i obuku. Međutim, osnovni je Do 17 stigao do kraja dometa svojih mogućnosti, kao bombarder, pa je u prvoj polovini 1940. godine proizvodnja prekinuta. Vrijedno je zabilježiti da je za eksportnu verziju 17Z bila zainteresirana i  Jugoslavija. To je bila izmijenjena verzija  s oznakom Do 215, od kojih je nekoliko bilo isporučeno Luftwaffe i prije nego što je osnovni nacrt prerađen u znatno bolji model  Do 217. Zadnje variante tipa Do 17 bili su noćni lovci  17Z-6 i 17Z-10, kod kjih je stakleni nos zamijenjem čvrstim, naoružanim jednim topom i  mitraljezima. U tako ranoj fazi rata nije se ugrađivao radar, a u proljeće 1942. lovci Do 17 “Kauz” isključeni sui z naoružanja.

Avion Do 17 je vrlo široko služio u sastavu Luftwaffe, ali je do kraja 1942. godine postepeno isključen iz prva linije bombarderske službe i  potom korišten za obuku i vuču jedrilica. Do 17 su kristile i zračne snage Jugoslavije, tzv. NDH I Finske. U svojim verzijama je Do 17  bio poslušan i za svoju veličinu prilično pokretljiv avin, a njegove zadnje verzije vrlo pouzdane i  lake za održavanje. Njegove su  performanse zadovljavale za prve godine rata, ali mu je nosivost bombi uvijek bila manja od nosivosti He 111, a brzina niža od brzine Ju 88, aviona koji su uz Do 17 bili bombarderi prve borbene linije. Izgrađeno je bilo samo 506 aviona tipa Do 17.


Dornier Do 17P-1

Prikazani avion je “Dornier Do 17P-1 s individualnom  oznakom “G” iz sastava 3. Staffela (kodno slovo L, boja žuta) iz 123 izviđačkog puka. Grb ispod pilotske kabine je znak 123. puka za daljinsko izviđanje (žuti štit s čekićem što udara po nakovanju). Kamuflaža je standardna za početno razdoblje rata, sa svijetloplavim donjim površinama i crnozelenim gornjim površinama . Pažnju privlače žuto obojana vertikalna krila – boja Stffela.

-Tip: daljinski izviđački avion, trosjed
-Motori: dva zrakom hlađena zvjezdasta BMW 132N sap o devet cilindara, svaki snage 865KS u polijetanju i  665KS na 4.500m
-Naoružanje: tri pokretljiva mitraljeza MG15, po jedan na nosnom, trbušnom i  leđnom položaju
-Maksimalne brzine: 396km/h na 4.000m; 349km/h na razini mora
-Brzina krstarenja: 332km/h na 2.787m
-Operativni plafon: 6.200m
-Dolet: 2.200km bez vojnog tereta; 1.460km s max. vojnim  teretom
-Težine: 5.643kg prazan;  7.660kg opterećen
-Razmah krila: 18,00m
-Dužina: 16,10m
-Visina: 4,55m
-Površina krila: 55,00m²               
     

[duje]

.

[duje]

.

[duje]

.

[duje]

.

[Dreadnought]

Dornier DO 17 Z airplane drops bombs. The plane belonged to the 3rd Luftwaffe "Polen", foto by war reporter company (KBK).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[MOTORISTA]

[Dreadnought]

... osnovni je Do 17 stigao do kraja dometa svojih mogućnosti, kao bombarder, pa je u prvoj polovini 1940. godine proizvodnja prekinuta. Vrijedno je zabilježiti da je za eksportnu verziju 17Z bila zainteresirana i  Jugoslavija. To je bila izmijenjena verzija  s oznakom Do 215, od kojih je nekoliko bilo isporučeno Luftwaffe i prije nego što je osnovni nacrt prerađen u znatno bolji model  Do 217.

Budimpešta, aerodrom Budaörs, 1940. godine, Dornier Do-215.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[MOTORISTA]