PALUBA
January 19, 2020, 11:32:55 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News:
Glavni pokrovitelj foruma Paluba
kompanija
Protexi Group System
http://www.protexigroup.co.rs/
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 [3]   Go Down
  Print  
Author Topic: Pomoćni brodovi i plovna sredstva HRM  (Read 19210 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
TČ144
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 429



« Reply #30 on: December 16, 2014, 05:41:37 pm »

PT-71 i LR-71 snimljeni u blizini Šibenika, 1.10.2013. Brodarski bi mogao pobliže odrediti lokaciju.
Snimio viooltje sa ShipSpotting-a.

[ Attachment ]
Viooltje, ShipSpotting.com
Točno to je uvala Grebaštica blizu Šibenika,šteta što se ne vidi kameni zaštitni zid koji je prepoznatljiv.A remorker uz PT je znak da je u kvaru.
Logged
leut
Urednik
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 311



« Reply #31 on: May 22, 2015, 05:53:26 pm »

Pomoćna desantna splav „PDS-713“

Osnovna namjena: prijevoz ljudstva, MTS-a i vozila.


* PDS-713.jpg (197.48 KB. 1967x761 - viewed 319 times.)

osrh.hr

Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 894



« Reply #32 on: June 04, 2015, 07:00:52 am »

Od juče,


* Lora 03.06.2015 1.jpg (216.94 KB, 480x640 - viewed 237 times.)

* Lora 03.06.2015 2.jpg (232.61 KB, 640x480 - viewed 224 times.)
Logged
markobe
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 215


« Reply #33 on: June 04, 2015, 01:38:43 pm »

Zanimljivo, na fotkama povodom posjeta kineskih brodova Lori, se može vidjeti na PT-71 tragove rđe. Ne sjećam se kada sam zadnji put vidio rđu na brodovima HRM-a. Obično su u tip-top stanju. Možda se brod ne koristi često ? Ipak je vodonosac...
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 894



« Reply #34 on: June 04, 2015, 05:44:20 pm »

Zanimljivo, na fotkama povodom posjeta kineskih brodova Lori, se može vidjeti na PT-71 tragove rđe. Ne sjećam se kada sam zadnji put vidio rđu na brodovima HRM-a. Obično su u tip-top stanju. Možda se brod ne koristi često ? Ipak je vodonosac...

Nisam htio pisat o izgledu vodonosca, ali kad si spomenuo. Mislim da su tribali naći vrimena i važ piture da barem zamažu onu koroziju. Svi koji su dolazili u obilazak kineskih brodova, prolazili su pored njega. Tragovi korozije su svugdje i po bokovima, palubi, nadgrađu..., a mogli su brod maknit na neko drugo mjesto. Mogli su i jahtu koja je godinama na kopnu malo pokrit jer se i tamo vidi neodržavanje.

Park na četverovezu nekadašnjih TČ i RTOP je isto jako zapušten ali je barem kako - tako pokošen. To je sve uz put kojim se je moralo proći, jer je posjetioce usmjeravala VP. Prilažem slike.


* 8bdc4973-48ed-4ff8-a758-e188466c0d46_zpsfcoxlh8j.jpg (190.81 KB, 640x480 - viewed 202 times.)

* 284b4939-fe51-4086-9e24-c684ffe1706f_zpsxsmjlsak.jpg (216.21 KB, 640x480 - viewed 194 times.)

* Lora park ispred TČ 03.06.2015 4.jpg (250.99 KB, 640x480 - viewed 229 times.)

* Lora vojnički restoran 03.06.2015 3.jpg (266.52 KB, 640x480 - viewed 206 times.)
Logged
markobe
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 215


« Reply #35 on: June 04, 2015, 11:06:56 pm »

Hvala na slikama kolega Duje. Istina, ne može se baš reći da su "lijepe", no tako je kako je.

Quote
...a mogli su brod maknit na neko drugo mjesto.

Najjednostavnije rješenje. U neki malo zabačeniji "kutak". Koliko vidim po slikama, mjesta ima...

Quote
Mogli su i jahtu koja je godinama na kopnu...

Uf, jadna jahta. To već zahtjeva bojim se, malo ozbiljniju "intervenciju".

Quote
...je isto jako zapušten ali je barem kako - tako pokošen.

Već sam danas čitao komentare na tu temu. Možda je najslikoviti bio kolega pp5d6 sa svojim "hortikulturnim" postom na jednom od foruma. Ma ništa, mogli su napraviti kao nekada "radnu akciju". Samo ovaj puta sa Kinezima. Ionako su tu nekoliko dana, a ima ih "k'o Kineza".  Smiley

Uostalom kada Ameri dolaze, uvijek obnavljaju neke škole, vrtiće itd. Što ne bi Kinezi pomogli oko hortikulture ? Opet, možda u današnjoj Kini više nisu "in" radne akcije ? 
Logged
leut
Urednik
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 311



« Reply #36 on: July 27, 2015, 04:30:34 pm »

PT-71 Obalne straže RH (HRM) u objektivu Joška Ponoša (CROPIX). Izvor: Dalmacija News


* PT71_HRM_JoskoPonosCropix.jpg (41.89 KB. 850x435 - viewed 236 times.)

Je li ovo slikano pred Dugim Ratom?

Logged
Gazda
zastavnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 417



« Reply #37 on: July 27, 2015, 05:23:25 pm »

Je.Vide se ostaci tvornice ferolegura desno.
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 894



« Reply #38 on: September 03, 2015, 06:45:49 pm »

Prekjuće gledam na TV (mislim HTV) prilog o DTM-219. Taj brod nekad u JRM, pa u HRM, sada će postati brod crkva. Do sada je potrošeno za preuređenje 400.000 KN, još toliko treba za motor i ostalu opremu.....
Logged
brodarski
Stručni saradnik - Istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 023



« Reply #39 on: September 03, 2015, 08:26:51 pm »

DTM 219 kad sam ga prije par godina slikao bio je korito za sakupljanje kišnice. Možda je do sad i izrezan?
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 894



« Reply #40 on: September 03, 2015, 09:00:56 pm »

DTM 219 kad sam ga prije par godina slikao bio je korito za sakupljanje kišnice. Možda je do sad i izrezan?

Da, da DTM-219.

"Jutarnji list" Zagreb

Desantni brod postaje ploveća crkva za mlade

Autor: Portal Jutarnji.hr

Objavljeno: 03.07.2006

ZAGREB, ŠIBENIK - Ministarstvo obrane darovalo je salezijanskom samostanu u Rijeci trup oko 50 metara dugog ratnog desantnog tenkonosca DTM-219, koji će, kada se pronađu sponzori i osiguraju sredstva, radnici NCP Remontnog brodogradilišta Šibenik preurediti u svojevrsnu ploveću crkvu za odmor i duhovnost mladih.

Brod je, kako doznajemo, u ovom trenutku usidren u vojarni Brizine u Kaštelanskom zaljevu, a 13. srpnja bit će dotegljen u Šibenik te, zahvaljujući djelatnicima NCP-a i vlasnika brodogradilišta Gorana Prgina, usidren i čuvan dok se ne pronađe novac za njegovo preuređenje za potpuno novu namjenu. Potpis na darovnicu stavljen je još prije pet godina, a na inicijativu salezijanskog redovnika don Bože, koji je nedavno postao župnik Prvić Luke i Prvić Šepurine na otoku Prviću kod Šibenika, brod je darovan Šibenskoj biskupiji.

Odmor, molitva i meditacija

Kako je glavni motiv salezijanskog reda upravo duhovni rad s mladima, a salezijanci su nekoliko desetljeća u prvićkom samostanu organizirali programe za mlade, dolaskom don Bože na taj otok, stekli su se uvjeti za ostvarivanje nesvakidašnje ideje - uređenja neke vrste ploveće crkve za mlade koji će, ploveći od uvale do uvale, odmarati se, moliti i meditirati. Ideju don Bože, koji u djelo provodi načela don Bosca - rad, red i molitva, prihvatio je šibenski biskup Ante Ivas koji je u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji zadužen upravo za rad s mladima. Tu ideju, zahvaljujući don Boži, poduprli su MORH i Hrvatska ratna mornarica koji su darovali stari, ali još upotrebljivi trup broda.

Njemačka gradnja
 
Riječ je o desantnom brodu tipa DTM, jednom od brodova mornarice nacističke Njemačke koji je bivša Jugoslavenska mornarica dobila u sklopu reparacija nakon Drugoga svjetskog rata. Brod je jednotrupne metalne konstrukcije, a bio je namijenjen prijevozu dvaju tenkova s pripadajućim brojem pješaštva. Dva motora tjerala su ga pod punim opterećenjem brzinom od 12 čvorova. Neki od tih brodova još plove i služe uglavnom kao trajekti ili vodonosci.

Višednevni programi

Brod će biti uređen tako da mladi katolici mogu na njemu boraviti i družiti se u ciklusima od po 7 do 10 dana, a središnji će dio biti dvorana koja će služiti kao društvena prostorija i blagovaonica te prostor za molitvu i meditaciju. Mladi koji budu boravili na brodu imat će osmišljeni cjelodnevni program po uzoru na druga dva programa koja za mlade vrlo uspješno organizira Šibenska biskupija. Riječ je o kampu katoličke mladeži u Modravama te ove godine pokrenutom Prvićkom ljetu koje organizira župnik don Božo temeljem duge tradicije rada salezijanaca s mladima na otoku Prviću.
 
« Last Edit: September 27, 2017, 05:30:57 pm by leut » Logged
leut
Urednik
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 311



« Reply #41 on: September 27, 2017, 05:33:57 pm »

Starac se još drži, 61 mu je godina tek...


* PDS-713_HRM.jpg (276.16 KB. 1232x806 - viewed 115 times.)

Pomoćna desantna splav PDS-713 iz sastava Odreda rezidencijalnih brodova, Flotile Hrvatske ratne mornarice u subotu 9. rujna 2017. pružila je potporu Centru podvodnih aktivnosti Pula prijevozom morem i baziranjem na lokacijama zarona za oko 70 ronitelja, sudionika XVI. Memorijalnog kupa u podvodnim vještinama „Tomislav Deda Stipančić“.

Unatoč lošim hidrometeorološkim uvjetima aktivnost je uspješno provedena. Posada broda PDS-713 ukrcala je ronitelje u vojarni „Vargarola“ u Puli te ih u četiri grupe ostavljala na lokacijama ronjenja kod otoka Veliki Brijun (Rt Peneda) te kod otoka Jerolim. Po završetku ronjenja svi sudionici su preveženi natrag u vojarnu „Vargarola“.

HRM / Lj. Ostović, osrh.hr

« Last Edit: September 27, 2017, 05:39:20 pm by leut » Logged
leut
Urednik
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 311



« Reply #42 on: January 10, 2020, 03:45:59 pm »

Broj 595 | 10.01.2020

Završna plovidba broda koji je otočane spašavao od suše

Vodonosac, brod PT-71 iz sastava 1. divizijuna Obalne straže Hrvatske ratne mornarice, prema svemu sudeći, 25. studenog krenuo je na svoje posljednje putovanje. Ekipa Hrvatskog vojnika na brod se ukrcala prilikom njegova povratka s Mljeta, a članovi posade s nama su podijelili kako je bilo služiti na vodonoscu



* 595-vodonosac-2.jpg (269.14 KB. 750x525 - viewed 7 times.)

Bunar brod – tako su ga nekad zvali. No, to je bilo u ona vremena kad u priobalnim dijelovima Hrvatske nije bilo vodovoda pa su ljudi prikupljali kišnicu za sebe, stoku, voćnjake, povrtnjake, maslinike, a u slučaju suše, žeđ je na otocima gasio bunar brod. Danas, pak, za njega cijela posada gotovo jednoglasno kaže je to brod s dušom. Iako se zadnjih nekoliko godina nešto rjeđe koristio za potporu civilnim institucijama, vodonosac PT-71 iz sastava 1. divizijuna Obalne straže Republike Hrvatske svoju funkciju nije izgubio.

Vodu je dostavljao otočnim postajama obalnog motrenja i prema potrebi “uskakao” u pomoć lokalnom stanovništvu, a sasvim je izvjesno da je 25. studenog krenuo na svoje posljednje putovanje.

Ekipa Hrvatskog vojnika na vodonosac se ukrcala tri dana poslije, prije nego što je uplovio u splitsku luku Lora vojarne “Admiral flote Sveto Letica-Barba”, gdje nas je dočekala njegova posada na čelu sa zapovjednikom poručnikom fregate Mirkom Žižićem. Pomalo tužni zbog najave da PT-71 dogodine odlazi u rezalište, no, kako kažu, ipak ponosni jer su godinama ljudima dovozili “tekuće zlato”.

“Vraćamo se s naše redovite zadaće. Upravo smo opskrbili postaju Mljet vodom, što inače radimo svaka tri mjeseca. Sama zadaća traje tri dana. Krenuli smo u ponedjeljak, a dotamo nam treba desetak sati. Sidrimo se na otočiću Jakljanu te ujutro plovimo prema našem odredištu Mljetu. Iskrcavamo nekih 200 tona vode i za taj nam posao treba oko pet sati. Kad njima damo vodu, idemo u sljedeću luku, a to je uvala Kneža na Korčuli,” govori zapovjednik dok prolazimo kroz Kaštelanski zaljev. Osim postaji na Mljetu, brod je vodu davao još POM-u Žirje, vojnom objektu Privala i Tatinje u Pločama.


* 595-vodonosac-3.jpg (414.71 KB. 750x500 - viewed 6 times.)

Muzejski primjerak

Brod je, inače, gotovo pa muzejski primjerak. Izgrađen je 1956. u Brodotrogiru kao pomoćni teretni brod, a poslije je preinačen u vodonosac te se koristio za dostavu vode na otoke. U Obalnoj straži šale se kako je riječ o najstarijem sredstvu u Hrvatskoj vojsci, no unatoč starosti, funkcionira besprijekorno.

“Ovakav način gradnje nije više uobičajen i stvarno je solidno napravljen. Kao i svaki brod, zahtijeva redovito održavanje, no nikad na njemu nismo imali većih kvarova. Brzina mu je deset čvorova, a u tankove može stati 350 tona vode,” govori nam o značajkama broda njegov zapovjednik. Sve do ove godine bilo je 12 članova posade, no nakon preustroja ostalo ih je pet. Na ovoj, po svemu sudeći posljednjoj plovidbi, ukupno je deset pripadnika. Njih pet došlo je u ispomoć, a riječ je uglavnom o pripadnicima koji su tijekom godina bili dijelom posade.

Dok sa zapovjednikom razgovaramo na zapovjednom mostu PT-71, cijelo ga vrijeme pažljivo prati njegov mentor – poručnik bojnog broda Dino Mihalić. On je vodonoscem zapovijedao cijelo desetljeće i, kako kaže, to su mu najljepše godine.

“Ovo je jedan od težih brodova za upravljanje. Vrlo je nezgodan, no nakon njega puno je lakše upravljati svim drugim brodovima. Iznimno je kvalitetno građen. Specifičan je po mnogočemu, ima starinski način upravljanja i svi su uređaji starinski. Ipak, većih kvarova, koliko pamtim, nije bilo,” kaže poručnik bojnog broda. Dodaje da se prijašnjih godina puno više surađivalo s civilnim vlastima oko dostave vode, no za vrijeme velikih suša nije rijetkost da se PT-71 zaputi prema dalmatinskim otocima. Primjerice, prije nekoliko godina vodonosac je zadarskim otocima mjesec dana dostavljao vodu, a spasili su i Hvarane kad su ostali bez vode.

Nestašica vode

“Bila je velika nestašica vode na otocima. Mi smo dopremili vodu jer smo tu da služimo i pomažemo našem narodu kad je potrebno. Otoci su bili puni turista i mi smo im praktički spasili sezonu. Ljudi su bili oduševljeni. Za posadu je to bilo iznimno naporno jer je manige (cijevi kojima teče voda, op. a.) trebalo razvlačiti po dva-tri kilometra, no bilo nam je zadovoljstvo pomoći stanovništvu. Kad je ta zadaća uspješno završena, bili su nam jako zahvalni,” prisjeća se Mihalić.

Opisuje nam i kako točno izgleda “davanje vode”.

“Kad uplovimo u valu, pripremamo brod za davanje vode. Kad se vežemo, uzimamo manige i one se razvlače do spremišta na postaji. Nakon toga puštamo vodu, a prebacivanje traje satima,” navodi Mihalić. Dok nam bivši zapovjednik vodonosca opisuje prebacivanje vode, kao da oživljava rečenice Vladimira Nazora iz njegove pripovijetke “Voda”, u kojoj opisuje dolazak bunar lađe na otok Brač u vrijeme velike suše. Duge platnene cijevi leže na putu i čekaju vodu da kroz njih poteče, a kad voda konačno krene, cijevi kao da ožive – zadrhte, šire se i napinju… Taj život koji izlazi iz cijevi upravo je ono zbog čega je ovaj brod tako prirastao srcu svoje posade.


* 595-vodonosac-1.jpg (263.15 KB. 750x500 - viewed 10 times.)

“Ako ode u rezalište, primit ćemo to teška srca. S ovim brodom i posadom se stopite, živite kao jedna obitelj. Stegne vam se srce kad čujete da brod ide ća. Deset sam godina proveo na njemu i nije mi ugodno čuti da ide u rezalište. Baš me privukao,” kaže sjetno bivši zapovjednik Mihalić.

Plemenita funkcija

Na njegove riječi nadovezuje se i navigacijski dočasnik narednik Tonći Mirosavac te govori kako je ovo brod koji se razlikuje od drugih vojnih brodova.

“Svaki put kad bismo došli na neki otok i dali vodu, to tekuće zlato, ljudi su bili oduševljeni. Sva su nam vrata bila otvorena i stanovništvo nas je uvijek srčano primalo. Na brodu sam bio godinu dana, ali sam često dolazio u ispomoć i uvijek sam se rado odazivao plovidbama na vodonoscu. To je brod koji ima dušu i već sam njegov naziv znači da ima neku plemenitu funkciju. U svakom slučaju, ova je zadaća bitno drukčija od drugih vojnih zadaća i iznimna mi je čast bila ići ovim brodom na ‘ultimu partenzu’,” govori nam narednik Mirosavac.


* 595-vodonosac-4.jpg (410.78 KB. 750x500 - viewed 8 times.)

Iako je cijela posada s vidljivim emocijama pričala o vodonoscu, svi se slažu kako će odlazak u rezalište najteže pasti njezinu najdugovječnijem članu – razvodniku Tomislavu Krišti, koji je na brodu proveo ukupno trinaest i pol godina.

“Na vodonoscu sam otkad sam u vojsci i jako mi je žao ako je ovo bila posljednja plovidba. Bio sam na njemu svaki put kad je isplovio, baš sam vezan uz njega. Stopio sam se s njim. Svaka plovidba bila je posebna i zanimljiva. Raditi s civilima i pomagati im poseban je osjećaj. Mislio sam čak da ću pustiti suzu, ali ipak nisam,” kaže kroz smijeh razvodnik Krišto te dodaje: “A dobro, to je to od njega. Idemo dalje na druge brodove…”

Napunio 63 godine

Iako je vodonosac napunio 63 godine, a oštećenja su zbog vremenskih uvjeta neizbježna, njegov stroj funkcionira besprijekorno. “Stroj je odličan, a motor je jako zahvalan. Nema velik broj okretaja pa može dugo trajati. Brod je nagrizao zub vremena jer je izložen soli i buri, no pogon je u odličnom stanju. Nije se puno toga mijenjalo od vremena kad je napravljen. Nije floskula – ovaj brod doslovno ima dušu. Čovjek se baš saživi s njim, osjeća se jako korisno kad se nekome da voda, kad se napravi nešto tako pozitivno. Ljudi su nas doslovno dočekivali kao spasioce kad bismo im dostavili vodu. Da, dostava vode dio je našeg posla, no kad ga obaviš, osjećaš se zadovoljno i ispunjeno,” kaže upravitelj stroja stožerni narednik Marko Tomičić, koji je na vodonoscu proveo zadnje četiri godine.


* 595-vodonosac-5.jpg (439.95 KB. 750x500 - viewed 8 times.)


Martina Butorac, Foto: Tomislav Brandt, Hrvatski vojnik

Logged
Pages:  1 2 [3]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.023 seconds with 24 queries.