Britanske krstarice u drugom svjetskom ratu

[duje]

Vijek je bilo teško naći pogodnu kratku definiciju za krstaricu kao tip broda. U povjesnom razvitku ta riječ je obuhvaćala praktički sve između golemih i snažnih oklopnih krstaša iz 1900-tih godina, velikih poput bojnih brodova, pa sve dolje do malih brodova koje je teško razlikovati od slupova do topovnjača. Nema također jedne  jasne crte u razvitku, kao što je to slučaj u evoluciji bojnog broda ili razarača. Pa ipak, pri koncu prvog svjetskog rata bilo je neke vrste reda u tipovima krstarica britanske mornarice. Stara vrsta oklopnog krstaša je nestala, premda je većina krstarica imala određenu zaštitnu oplatu,a to je bio obično bočni i palubni oklop. Bilo je mnogo malih, brzih krstarica projektiranih prvenstveno za  Sjeverno more. Do 1939. Svi ovi ranije preživjeli primjerci te klase “C” (28 brodova u 7 potklasa) bili su preinačeni, ili su se nalazili u fazi preinake, u protuavionske brodove. Naoružani sa topovima od 102mm velike elevacije, pokazali su se veoma efikasni u toj ulozi. Brodovi kasnije klase “D” (8 brodova) nisu bili mnogo mijenjani već su bili općenito korišteni za drugorazredne zadatke. Izuzetak je bila krstarica Delhi, koji su u SAD preobrazili tako što je kao glavno naoružanje dobila pet izvrsnih 127mm topova za razarače, umijesto svojih originalnih topova od 152mm. To je bila pokusna montaža jer je Admiralitet ozbiljno razmoptrio mogućnost upotrebe ovog oružja na britanskim razaračima.

28 brodova u 7 potklasa:
Caroline: 6 brodova, Calliope: 2 broda, Cambrian: 4 broda, Centaur: 2 broda, Caledon: 4 broda, Ceres: 5 brodova i Carlistle: 5 brodova

[duje]

"C" klasa:

[duje]

"D" kLAsa:

[duje]

"D" klasa:

[duje]

Stariji tip krstarice za trgovačke rute bio je prvobitni tip “Town” (grad) jer su svi imali imena gradova, od kojih je samo jedan jedini brod australijske mornarice, Adelaide,  doživio  da služi u drugom svjetskom ratu. Ovi su brodovi bili naoružani topovima od 152mm, kao što bijahu i dvije krstarice još uvjek u gradnji pri kraju rata, Emerald i Enterprise. Međutim, najutjecajniji brodovi koji su sagrađeni bili su oni iz klase većih krstarica, naoružanih topovima od 190mm, a to je klasa Cavendish. Baš su ti brodovi bili povod da se usvoje topovi od 203mm, kao topovi najvećeg kalibra za krstarice prema međunarodnim pomorskim sporazumima, a i da se pređe na ograničenje tonaže od 10.000t. Osim ovoga njihova važnost nije bila velika jer su to jednostavno bile uvećane verzije manjih krstarica,  zadržavši topove s jednocijevnim kulama.

[duje]

Prvi poslijeratni  brodovi  bili su vrlo različiti. To su bili brodovi klase “County” (britanska pokrajina  po kojima su dobivali ime)(Kent 7 brodova, London 4 broda, Norfolk 2 broda, York 2 broda), krstarice prema sporazumu. Zbog svog visokog nadvođa i tri dimnjaka arhaičnog izgleda, kao i zbog toga što Britanci nisu tako nedolično varali na istisnini kao većina drugih pomorskih sila, na ovu veliku grupu brodova počelo se gledat s visoka, kao da su manje vrijedni od svojih starnih suvremenika. Međutim, “County” brodovi pokazali su se kao vrlo dobri brodovi borbene namjene; njihov dvocijeni 203mm top bio je zaista efikasno oružje, njihova brzina i izdržljivost mogli su odgovorit svim zahtjevima, a  uprkos njihovoj sklonosti da se valjaju kod bočnih valova, oni su bili dobri brodovi za more. I zaštita im je bila dobra, municijske komore oklopljene,  pa je tako ostalo pola prostora za mašine. Poslednja dva broda iz klase “County” trbala su  biti građena s brzinom manjom za 2čv, koja bi bila žrtvovana u prilog veće debljine i površine oklopa. Na žalost, ova dva  zanimljiva broda, Northumberland i Surrey bili su stornirani.
Brodovi klase “Country” bili su prema definiciji pomorskih sporazuma opisani kao krstarice “A” klase, ali postojale su i odredbe za krstarice “B” tipa (sa topovima od 203mm), neke vrste jeftinije verzije. Duljina i širina projekta “Country” bile su reducirane, a montirane tri umjesto četri topovske kule od 203mm. Nadvođe je opčenito bilo smanjeno, a neprekinuta paluba brodova “Country” napuštena, da bi se stavila prekinuta paluba na krmi. Umijesto tri  dimnjaka stavljena su dva, premda snaga strojeva nije bila izmijenjena.

[duje]

(Country) London class:

[duje]

(Country) Norfolk klasa:

[duje]

(Country) Kent klasa:

[duje]

(Country Kent klasa:

[duje]

Brodovi klase “Country” bili su prema definiciji pomorskih sporazuma opisani kao krstarice “A” klase, ali postojale su i odredbe za krstarice “B” tipa (sa topovima od 203mm), neke vrste jeftinije verzije. Duljina i širina projekta “Country” bile su reducirane, a montirane tri umjesto četri topovske kule od 203mm. nadvođe je opčenito bilo smanjeno, a neprekinuta paluba brodova “Country” napuštena, da bi se stavila prekinuta paluba na krmi. Umijesto tri  dimnjaka stavljena su dva, premda snaga strojeva nije bila izmijenjena.

Samo su dva broda iz te klase bila sagrađena i to York i Exter. Ekster se razlikovao od svog nešto starijeg blizanca u tome što je imao niži komandni most i nenagnute dimnajake, a imao je iza dimnjaka i dva fiksna katapulta, nagnuta prema van. Kod svih krstarica tog vremena velika se pažnja posvećivala uređajima za avione, koji su se zaista pokazali korisnima odmah na početku rata kad su osamljene krstarice patrolirale po oceanima. Kasnije kad su nosači mogli nositi više aviona, smanjila se potreba da krstarice i bojni brodovi katapultiraju svoje avione-amfibije.

Krstarica Exter je, poput svih brodova klase “Country” i svih drugih britanskih krstarica, imala pomoćno protuavionsko naoružanje od topova 102mm velike elvacije, a nosila je i torpeda od 530mm. Međutim, njena izvrsna oklopna zaštita bila joj je možda glavni adut u njezinoj najslavijoj bitki protiv Graf Spea. To joj je omogućilo da odgovori na vatru džepnog bojnog broda sa Ajaxa i Achillesa čak i onda kad je čitavo njezino naoružanje praktički bilo izbačeno iz akcije, povrh toga što je pretrpjela druga teška oštećenja. Tako je taj brod odigrao svoju ulogu do krajnjih granica u brižljivo planiranoj portugalskoj taktici koju je još prije rata razradio Admiralitet za buduće susrete sa džepnim bojnim brodovima. Sigurno da je razdvajanje tri britanske krstarice na dvije grupe nije bila neka briljantna improvizacija komandanta tog sastava na licu mjesta, jer je to bio manevar prakticiran u više navrata od starne britanskih krstaričkih eskadri.

TT podaci Exter:

-Istisnina: 8.390/10.500t
-Duljina: 175,25m
-Širina: 17,67m
-Gaz: 5,18m
-Pogon: parne turbine, četri osovine, 80.000KS na osovini
-Brzina: 32,25čv
-Oklop: pojas 51-76mm, paluba 51mm, topovske kule 38-51mm
-Naoružanje: 6x203mm, 4x102mm, 2x2 40mm, 6x530mm torpedne cijevi

[duje]

Poslije  Extera Britanija više nije gradila krstarice naoružane topovima od 203mm, uglavnom zbog toga što se smatralo da su brzina gađanja i lakoća rukovanja sa topovima od 152mm više nego naknada manjem dometu tog oružja, naročito onda ako je krstarica s takvim topovima bila oklopljena tako da izdrži vatru topova od 203mm. Ipak su granate od 203mm, ispaljene sa brodova  “Country” klase na dva njemačka kapitalna broda nanjela ovima sudbonosna oštećenja. U slučaju Bismarcka je  bio je to uređaj za upravljanje vatrom, dok je kod Scharnhorsta radar bio nepopravljivo demoliran.

Tridesetih godina većina je britanskih lakih krstarica s topovima od 152mm postala zastarjela. Druge ratne mornarice pravile su modern projekte krstarica, kao što je npr.  bila njemačka klasa Königsberg, s topovskim kulama zatvorenog tipa, te sa drugim modernim usavršavanjima. To je bila pozadina za projektiranje  klase Leander. Bilo je pet brodova te klase i to Achilles, Ajax, Leander, Neptun i Orion, a to bili lijepi, simetrični brodovi  samo s jednim trupučastim dimnjakom. Najvažnija svojstva u projektu bilo je naoružanje od po osam topova kalibra 152mm, te brzina od 32čv. Dvocijevni topovski mehanizmi zatvorenog tipa  napravljeni su prema onima na krstarici Entrprise, zatim i na Nelsonu i Rodneyu.

Protivno od nekih svojih suvremenika, naroćito talijanskih krstarica s trpovima od 152mm, brodovi klase Leander  imali su razumnu količinu oklopne zaštite, što se isplatilo kad je trebalo da se Ajax i Acilles uhvate u koštac sa Graf Speeom. Neptun je demonstrirao  efikasnost svoje podvodne zaštite jer je potonuo u jednom minskom polju u Mediteranu tek poslije eksplozije četvrte mine.

[duje]

Nedostatak brodova klase Leander, inače izvrsnih i dobro ujednačenih brodova borbene namjene bio je u tome, što njihova mašinetija nije bila po sistemu  jedinice; drugim riječima, kotlovne prostorije spajala su se jedna s drugom, pa su tako sve mogle biti onesposobljene jednim jedinim pogotkom. To se ispravilo kod sljedečeg projekta tzv. “modificirane Leander” klase,  tako da su sve mašinske prostorije iše u redosljedu: kotlovnica – strojarnica – kotlovnica – strojarnica. To je iziskivalo povratak na dva dimnjaka, dajući tako brodovima ove klase manje masivan, ali možda elegantniji izgled. Sva tri broda , Hobart, Perth i Sydney, bila su prepuštena australijskoj mornarici.

[duje]

Sljedeća klasa brodova bila je reducirana  verzija prethodne klase. Klasa Arethusa bila je namijenjena prije svega za zaštitu trgovačkog brodovlja, pa su ti brodovi imali najmanje dimenzije koje se mogu uskladit s plovnom sposobnošću. Imali su naoružanje od po šest topova od 152mm, adekvatne za borbu protiv oboružanog  trgovačkog broda-gusara, te brzinu od oko 32čv, koja je bila potrebna s toga što je trebalo da u slučaju nužde djeluju i kao flotne krstarice.

Ovi brodovi bili su kraći za 15,2m od brodava prethodne klase, a imali su samo jednu dvocijevnu kulu pozadi, ali su inače bili vrlo slični, osim “podrezanog” izgleda na krmi. To su bili atraktivni mali brodovi izvrsno projektirani. Mogli su izvršavati sve ono što obavljaju i veće krstarice, ali su bili jeftiniji, a trebali su i manju posadu. Šteta što Britanija nije sagradila više tih brodova umjesto onih  klase “Town”, premda su ovi potonji bili impresivni. Protuavionsko naoružanje klase Arethusa bilo je u glavnom isto kao u prethodne klase, a oklopna zaštita samo malo manja. Jedna od interesantnih osobina bilo je to što je prvi put kod britanskih brodova tog tipa električno zavarivanje, radi uštede na težinama, imalo važan udio pri gradnji.

Ironjia je u tome što su brodovi ove klase bili zaposneni uglavnom na flotnim zadacima u ograničenim vodam Sredozemnog mora, pa su vidjeli malo trgovačkih ruta zbog kojih su bili projektirani. Osobito je brod Penelope, operirajući iz Malte, postigao izvanrene uspjehe, a to je onaj brod koji je ovjekovječen u glasovitom romanu C.S. Fostera “The Ship”- kao ratni brod “Artemis”.


TT podaci Penelope:

-Deplasman: 5.270/6.715
-Duljina: 154,22m
-Širina: 15,54m
-Gaz: 4,26m
-Pogon: turbine, četri osovine, 64.000KS na osovini
-Brzina: 32,25čv
-Naoružanje: 6x152mm, 8x102mm, 2 četverocijevna mitraljeza, 6x530mm torpedne cijevi

[lovac]

Duje - vidim da mnoge podatke crpiš iz knjige Davida i Hugh Lyona: II svjetski rat - Brodovi.

Između ostalog i ovo:
''Osobito je brod Penelope, operirajući iz Malte, postigao izvanrene uspjehe, a to je onaj brod koji je ovjekovječen u glasovitom romanu C.S. Fostera “The Ship”- kao ratni brod Artemis''.

Voleo bih da pročitam navedenu knjigu, ima li je prevedeno na sprski jezik, gde je mogu naći?

Možeš li mi pomoći?