Britanske krstarice u drugom svjetskom ratu

[duje]

Duje - vidim da mnoge podatke crpiš iz knjige Davida i Hugh Lyona: II svjetski rat - Brodovi.

Između ostalog i ovo:
''Osobito je brod Penelope, operirajući iz Malte, postigao izvanrene uspjehe, a to je onaj brod koji je ovjekovječen u glasovitom romanu C.S. Fostera “The Ship”- kao ratni brod Artemis''.

Voleo bih da pročitam navedenu knjigu, ima li je prevedeno na sprski jezik, gde je mogu naći?

Možeš li mi pomoći?

Da, to su podaci (tekstovi) iz navedene knjige, to sam nekoliko puta napisao, ali stvarno ne napišem kod svake teme (avioni, brodovi, tenkovi). Izdavač knjige na SH jeziku je "Alfa" Zagreb, Bogovićeva 7/III, tiskala je tiskara "Novi Dani" Beograd (vjerojatno 1976 - 77). Original je izašao 1976. godine. Stvarno neznam, gdje bi mogao nači tu knjigu.

[duje]

Kad je Admiralitetu poslije bio potreban projekt jedne male krstarice namijenjene protuavionskoj službi projekt  Arethusa bio je modificiran u tu svrhu. Umjesto glavnog naoružanja s topovima od 152mm i pomoćnog naoružanja s pomoćnim uređajima visokoelevacionih topova kalibra 102mm, nova klasa je dobila univerzalne topove od 133mm u dvocijevnim kulama. Ova oruđa su bila možda pomalo teška za protuavionsko dejstvo: bila su komplicirana pri upotrebi kod niske elevacije inače su potpuno odgovarala. Brodovi nove klase Dido bili su hendikepirani usljed nedostatka topovskih uređaja, pa su dva broda Scylla i Charybdis, imali osam topova od 114mm svaki , umjesto topova od 133mm. Premda su bili poznati kao “strašila bez zubi”, oni su bili korisniji nego njihova braća za protuavionske zadatke. Pošto se ustanovilo da deset topova troši municiju mnogo brže nego što je potrebno,  na jednoj drugoj, poboljšanoj grupi, stavljeno je umjesto deset po osam topova, a isto tako stavljeni su uspravni dimnjaci umjesto nagnutih. U ratu su se svi dobro iskazali naročito u Sredozemnom moru, dokazavši kako isoravnost projekta i zaminli o ovomposebnom tipu lakih krstarica.

[duje]

Dido klasa:

[duje]

Dido klasa:

[ORIĆAREB]

Da, to su podaci (tekstovi) iz navedene knjige, to sam nekoliko puta napisao, ali stvarno ne napišem kod svake teme (avioni, brodovi, tenkovi). Izdavač knjige na SH jeziku je "Alfa" Zagreb, Bogovićeva 7/III, tiskala je tiskara "Novi Dani" Beograd (vjerojatno 1976 - 77). Original je izašao 1976. godine. Stvarno neznam, gdje bi mogao nači tu knjigu.

Vala "stranče" uporan si ko magare. Zadnji sedmica glavni si i jedini na Palubi sa ovim dragocjenim podacima i
slikama iz istorije Mornarica svijeta. Svaka čast. Samo ovoliko slika skenirati je pos'o, boli glava.
Čestitam...

[Solaris]

Ako nekoga zanima, neka proba ovdje.

Code:

http://www.ebook3000.com/II-svjetski-rat-brodovi_66999.html

poz.

[duje]

S lakih krstarica koje imaju topove od 152mm sada ćemo preći na teže krstarice. Japan sa svojom Mogami klasom i SAD sa Brooklyn klasom, proizveli su vrlo velike krstarice s topovima klibra 152mm, koje su bile potpuno ravnopravne sa starijim krstaricama od 203mm iz pomorskog sporazuma. I Britanija se povela za njima, prmda na nešto konzervativniji način, pošto su njezine teške krstarice s topovima od 152mm imale samo dvanaest topova prema njihovih petnaest. Začuđuje što su ove brodove, zbog njihovih topova, i dalje nazivali “lakim” krstaricama, uprkos njihovim  znatnim dimenzijama.

Britanci su poput svojih suparnika primijenili trocijevne topovske kule, premda uz jednu naročitu karakteristiku; središnji je top bio pomaknut  više natrag nego dva vanjska topa u kuli, a to zato da se izbjegnu problem nastali od interferencije udarnih valova prilikom pucanja. Prva grupa brodova građenih za britansku mornaricu s takvom topovskom kulom bila je poznata  po starim imenim gradova, pa se nazivala klasa Southampton. U mnogo čemu je to bila uvećana  verzija klase Amphion ili australske “poboljšane Leander” klase.  Oklopna zaštita bila je poboljšana i odebljana, a hangar sadrađen sa svake strane prednjeg dimnjaka. To su bili teški i snažni brodovi, ali im je bila potkraj rata skinuta povišena krmena topovska kula da bi se sačuvala stabilnost, pošto su gore bile stavljene dodatne težine, kao što su radar i posebni laki topovi. Ova modifikacija je bila primjenjena i kod kasnije klase “Colony”  ali ne i na preživjelu krstaricu Belfast iz te dve poboljšane klase “gradova”, bila je najveća britanska krstrica u ratu.
Ta dva broda izgledala su savim drukčije nego ostali brodovi klase “gradovi” jer im je mašinski kompleks bio pomaknut više prema krmi, krmene topovske kule bile su montirane povišeno, a dodana si bila i dva dvocijevna topa od 102mm velike elevacije. Između mosta i prvog dimnjaka nalazila se jedna ponešto neugledna praznina, ali to su zaista bili vrlo snažni brodovi, jer su bili produženi  i opremljeni posebnom oklopnom zaštitom. Budući da je Belfastu mina izlomila krmeni dio još početkom rata, bio je rekonstruiran  dobivši vanjske blistere, što mu baš nije pridonjelo lijepom izgledu. Taj brod postoji i danas kao brod muzej u Londonu.

[duje]

HMS Belfast:

[duje]

Slijedeća klasa brodova poslije klase “Town”  bili su brodovi klase “Colony” (21 brod), u osnovi slični ranijoj klasi osim u tome što bijahu ograničeni na 8.000t umjesto 10.000t zbog Londanskog pomorskog sporazuma. Unatoč  tome, brižljivi projekt značio je da je izgubljeno malo od vrijednosti broda pri reduciranoj tonaži, krma je dobila oblik plosnatog krmenog zrcala umjesto elegantne “krstaričke krme”, jarboli i dimnjaci bili su okomiti umjesto nagnuti, a oklopnu zaštitu je trebalo nešto reducirati i prepraviti. Osim u ovim pojedinostima, prva grupa brodova klase “Colony” od kojih je jedan bio Jamaica, bila je slična klasi Southampton. Potonji brod je bio preinačen  da bi radar dobio bolji smještaj kao i laki topovi, ostavši od početka bez topovske kule “X”, koju su također uklonili i s ranijih brodova.

Najveći nedostatak brodova klase “Colony” bio je u njihovoj reduciranoj tonaži, a to je u usporedbi  s “Town-om” značilo stješnjenost stambenih prostorija, što se pogoršalo kad su redovnoj posada prododati ljudi potrebni za rukovanje  prekobrojnim lakim topovima i radarom. Inače su brodovi bili izvrsni, dobro uranoteženi za borbenu namjenu, posve u skladu s britanskom “krstaričkom” tradicijom. Projekt je bio samo malo modificiran kod sljedeće klase Swiftsure, od koje su bila dovršena samo tri broda do kraja rata. Drga tri su bila držana nekoliko godina u djelomično dovršenom stanju sve dok ih nisu opremili nivim automatskim oružjem, ali  ta klasa Teger vodi nas daleko izvan ratnog razdoblja.

TT podaci HMS Jamaica:

-Deplasman: 8,525/10.350t
-Duljina: 169,31m
-Širina: 18,89m
-Gaz: 5,00m
-Pogon: Turbine, ćetri osovine, 72,5KS na osovini
-Brzina: 33čv
-Oklop: pojas 82mm, paluba 51mm, topovske kule 51mm
-Naoružanje: 12x152mm, 8x102mm, 2x4-cijevni 40mm, 6x530mm torpedne cijevi

[duje]

Klasa Colony:

[duje]

Swiftsure klasa:

[duje]

.

[kumbor]

Klasa Colony:

Ali ovde su upali slupovi.

[kumbor]

Duje - vidim da mnoge podatke crpiš iz knjige Davida i Hugh Lyona: II svjetski rat - Brodovi.

Između ostalog i ovo:
''Osobito je brod Penelope, operirajući iz Malte, postigao izvanrene uspjehe, a to je onaj brod koji je ovjekovječen u glasovitom romanu C.S. Fostera “The Ship”- kao ratni brod Artemis''.

Voleo bih da pročitam navedenu knjigu, ima li je prevedeno na sprski jezik, gde je mogu naći?

Možeš li mi pomoći?

Da, to su podaci (tekstovi) iz navedene knjige, to sam nekoliko puta napisao, ali stvarno ne napišem kod svake teme (avioni, brodovi, tenkovi). Izdavač knjige na SH jeziku je "Alfa" Zagreb, Bogovićeva 7/III, tiskala je tiskara "Novi Dani" Beograd (vjerojatno 1976 - 77). Original je izašao 1976. godine. Stvarno neznam, gdje bi mogao nači tu knjigu.

Nadam se da i u Hrvatskoj postoje improvizovane knjižne pijace, gde ljudi iznose knjige na trotoar ili drvene kašete radi prodaje. Ako ih ima, onda ih kao i Beogradu teraju komunalni policajci, iako ne naročito prilježno, pa se može raditi. Juče sam video knjigu iz te edicije -tenkovi DSR. Košta nešto bezveze. Najveća vrednost ovih knjiga su solidne ilustracije, dok je tekst manje-više korektan, ali ne više od toga.

[lovac]

Jedno konkretno pitanje, a odnosi se na temu: konstrukcijski i praktično kakva je prednost neprekinute palube kod brodova?

Zašto je neprekinuta paluba prednost i u čemu se ta prednost ogleda?

Molim objašnjenje od stručnjaka.