PALUBA
March 29, 2024, 12:07:04 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 [13] 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 ... 73   Go Down
  Print  
Author Topic: Granične jedinice  (Read 519948 times)
 
0 Members and 2 Guests are viewing this topic.
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #180 on: November 19, 2012, 09:07:43 pm »

Naoružanje i oprema:

Osnovna puška je bio M70 sa preklopivim kundakom, imali smo još PM M72, Snajper M76 (72 i 76 po jedan na generaciju) i Ručne bacače M80 iako teren nije bio prehodan za oklopna vozila, pa verovatno i veče kamijone. Od karaule do granice jedva da je pinz prošao. Nismo ga imali, bio je u komandi. Oružje se je zaduživalo i razduživalo na karauli.

Tehnička sredstva, imali smo male RUPove, ali sa problemima oko baterija, jedan veči RUP, poljski telefon za rad na terenu. Imali smo direktnu telefonsku liniju sa oficirovim stanom i do komande. Nija bilo moguče prevezivanje na civilne linije. Bio je nočni dvogled, ali ga nismo nosili na teren, jer je valjda bio skup, poneki put smo nosili geofon, ali ga nikad nismo razvlačili. Pošto je bilo dosta divljih životinja nije imalo smisla. Onda je bilo još puno sitnica, signalni pištolj, lisice, dvogledi, malo večja baterijska svetla. Za zimu so bile i skije i krpelji (krplji po slovensko), ali to i nije bilo praktično za upotrebu. Naravno i osnovne stvari Ašovi (moderniji tip što se duplo preklopi), gas maske, borbeni ranci... ali to nikad nismo nosili na teren.

Sportska oprema: imali smo koš za košarku i loptu, sto za stoni tenis, kad sam se vratio iz odmora doneo sam četri reketa i loptice ali smo jih brzo polomili kad smo se čupali za njih, daj meni, daj meni... ko mala deca. Kasnije su nam doneli i zračnu pušku, pa smo malo pucali na podlasice. Teško se jih pogodi, ali ako je pogodiš, samo malo poskoči i ode. Pucali smo i na tegle od solate, puno pogodaka je trebalo da se razbije. A i zanimljivo mi je bilo da ako se postaviš na sred piste pa opališ pravo u vis, nikad ne čuješ kde padne, zapravo nisu padale na pistu. Glupost, ali šta češ kad imaš viška vremena.
Logged
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #181 on: November 19, 2012, 09:37:18 pm »

Hrana:

Na jesen se ustvarila zaliha za zimu, ipak uvek je nešto nestalo pa smo dopunjavali. Ne mislim nestalo da se pokralo, ali ne kuva se uvek do grama tačno pa smo pojeli. Hranu smo imali sličnu kao obična vojska, čini mi se da su bili i napisani/jelovniki šta treba da se kad jede. Dali se to 100% držalo neznam. Bila je i knjiga recepta JNA, tad je nisam ni gledao, tek sam je sad sa internetom video. Stvarno stručna knjiga, priporučujem je svima koji imaju užitak u kuvanju.

Kvaliteta hrane je zavisila od kuvara. Prvi što smo ga imali super je kuvao. Jeli smo kao u hotelu. I one proste stvari je znao da napravi u kulinarični događaj. Kad se skinuo zamenio ga je za neko vreme pekar. Po knjigi recepta je kuvao i nemam nekih negativnih stvari o njegovom kuvanju. Kad smo dobili drugog, pravio je samo neka neokusna i PRESLANA sranja. Hebalo se njemu on nije jeo šta je skuvao, jeo je meso i konzerve. Tek kad smo ga naterali pred oficirom da pojede porciju toga šta je skuvao, uozbiljio se pa su bile stvari bar jestive, iako nikad kao kod onog prvog kuvara.

Pričalo se da je radio kao kuvar u hotelu. Ali... jednom ja i on gledava televiziju pa malo pričava, pa je rekao da uopšte ne radi u ugostiteljstvu, ali da mu gode pozitivni komentari, pa neče da jim kvari iluzije. Bravo majstore za kuvanje.  

Kuvari su bili vojnici obučeni u kasarnama JNA (za kuvare). Imali smo i pekara. Njegov posao je bio da ujutru ustane i da nam svako jutro ispeče svež hleb. To jim je dobro uspevalo. Bio je običan vojnik iz obične obuke iste kao mi. Pomagao je i kuvaru oko kuvanja i čiščenja kuhinje, a i ponekad ujutru zamenjavao desetara oko buđenja straža i patrola. Na teren i straže nije išao.

Hleba smo uvek imali koliko smo hteli. Po PS vojska nebi smela u kuhinju, ali ipak smo uvek imali otvoreno, recimo ako je ko došao noču gladan iz patrole mogao je da uzme hleb, bilo je dosta puta još čaja ili kompota od suvih šljiva. Ako je bio kuvar u kuhinji, onda nam je on davao i da mu ne smetamo. Bio je jedan mali prozorčič izmedžu kuhinje i dnevnog boravka/jedionice, pa smo tu preuzimali hranu. Obično je uvek bilo i za repete (ako je bilo dobro) i ostavljalo se za straže i patrole koje su radile za vreme zvaničnog ručka.

Ako je ostalo nešto od salame, mesa, sira, slanine.... sve što bi pas pojeo, to sam mu nosio (dok smo ga imali), ako ne odnosilo se svinji... ne nemislim oficira Wink Grin imali smo pravu svinju... ma prestanite da se smejete ne mislim oficira.... Grin Nismo se baš preseravai sa hranom, ali nikad ne može tačno da se zna koliko je ko gladan ili koliko mu neka hrana odgovara.

Još nesto, skladište hrane je bilo u susenjoj zgradi, tamo je bio i zamrzivač i frižider. U skladište nismo ulazili, jedino možda kad smo unosili stvari. Jedino sam ja povremeno dobio ključ da odem po konzervu za psa. Kuvar nije hteo da se oblači pa mi je dozvolio, ali me je uvek nadgledao da ne odnosim druge stvari.
Logged
kilezr
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 608



« Reply #182 on: November 19, 2012, 09:57:36 pm »


 Ako se dobro sećam za Granične jedinice je važila tablica 6 ishrane. A da su falile konzerve hrane za pse, falile su. Vi razmislite zbog čega Grin
Logged
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #183 on: November 19, 2012, 10:16:50 pm »


 Ako se dobro sećam za Granične jedinice je važila tablica 6 ishrane. A da su falile konzerve hrane za pse, falile su. Vi razmislite zbog čega Grin


Za tablice o ishrani si verovatno u pravu, ja neznam sve detalje rada u kuhinji, samo ono malo što sam video usput (i čega se još sečam)

Kod nas nije falilo konzervi za pse, bilo jih je viška. Psu sam davao neke naše ostatke, da mu popestrim ishranu. Baš je bio veseo da je neka promena.

A aludiranje zašto su falile, možeš da razjasniš.
Logged
kilezr
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 608



« Reply #184 on: November 20, 2012, 06:43:01 pm »


 Da, par puta sam zatekao borce kako tamane konzerve a psu daju otpatke od obeda iz kuhinje.
Logged
vojnik graničar
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 263



« Reply #185 on: November 20, 2012, 07:09:48 pm »

Prvi moj dan na karauli Ceršak dana 9.9.1988. god. petak je izgledalo ovako.!


Ujutro prije nego što smo se ustali do karaule bi došao jedan kamion iz neke pekare i donio bi nam kruh.
Zatim je slijedilo ustajanje, jutarnja gimnastika, čišćenje kruga karaule Ceršak, doručak, dizanje zastave, jutarnja smotra.
Komandir karaule zastavnik prve klase Spasković Radoje je nas nove graničare:
-vojnik IBOV MUSTAFA - Makedonija
-vojnik RADMANOVIĆ STANOJE - Bosna i Hercegovina
-vojnik POPOVIĆ ZORAN - Srbija
-vojnik RADENKOVIĆ SAŠA - Srbija
-vojnik PUŠKADIJA DENIS - Hrvatska
-vojnik ČAGALJ BOŠKO - Hrvatska
-vojnik HADŽIĆ HUSEIN - Bosna i Hercegovina
,poveo na teren na upoznavanje zapadne strane granice karaule Ceršak čitavom njenom dužinom od 2184 metra strogo graničnom crtom.
Odmah prvi dan sam napravio teži povredu državne granice kod graničnog kamena 9 sekcija 8.
Iskoristio sam priliku dok me nije gledao zastavnik Spasković Radoje te sam ušao naoružan 10-ak metara u teritorij austrije gdje sam se popišao, he he he he he, sada me austrijanci mogu tužiti.
Zastavnik je iskoristio ugodno sa korisnim te nam je objašnjavao što se radi i kako se treba raditi te je on usput brao gljive za sebe.
Pravilo na granici je bilo da nitko od civila nije smio prići državnoj granici na udaljenosti od 100 metara ako nije imao posebnu dozvolu za kretanjem graničnim pojasom.
Tko to ne bi poštovao morali smo ga udaljiti iz toga 100 metarskog graničnog pojasa kojeg kontrolira JNA a ukoliko ne želi mogli smo ga pod prijetnjom vatrenog oružja privesti na karaulu te o tome odmah obavijestiti telefonom komandu graničnog odsjeka u Mariboru a oni bi obavijestili policijsku stanicu (tada se zvala (Šentilj - Pesnica) koji bi došli vozilom u krug karaule i odvezli bi tu osobu u svoju stanicu.
Nevjerojatno je to da je vojska onoga tko bi pokušao ilegalno preći državnu granicu mogla ubiti.
NAPOMINJEM samo zato što je pokušao preći državnu granicu bez da me napadne, da mi zaprijeti i puca na mene iz vatrenog oružja doslovno sam ga mogao ubiti i za ništa ne bi odgovarao.
Postojalo je pravilo tj. redoslijed upotrebe vatrenog oružja ako je bilo vremena za to a to je da smo prvo morali osobu upozoriti pucanjem u zrak, zatim ako treba raniti a na kraju ako treba i ubiti. NAPOMINJEM samo zato što je pokušao preći državnu granicu bez da me napadne, da mi zaprijeti i puca na mene iz vatrenog oružja i za ništa ne bi odgovarao, jer se ta osoba našla u 100 metarskom pograničnom pojasu koji je pod vojnom kontrolom.
To je nevjerojatno što je vojska mogla raditi za razliku od policije koji su imali puno zahtjevnija pravila o upotrebi vatrenog oružja.
Popodne je na karauli sa kamionom dovezeno još 5 novih vojnika iz graničnog odsjeka „Tolmin“.
Oni su imali posebne čizme, jedan dio uniforme koju su zvali „Pelerina“ to je kao da prekrijete ramena dekom tako to izgleda (slikovito), te kape šilterice (slično kao glumac Boris Dvornik u filmu Kapelski kresovi).
Zastavnik je popodne otišao svojoj kući koja je bila tu u selu Ceršak.
Tada sam tu na karauli prvi put vidio rasulo, počevši od spuštanja zastave.
Zastava se nije spustila po pravilu službe već je dežurni izašao iz karaule te je spustio u 2-3 poteza bez pozdrava, bez postrojavanja.
Onda navečer ponovno rasulo, granična patrola koja se je vratila sa terena ulaze u karaulu uz galamu puni sebe umjesto da idu prvo na grudobran isprazniti puške i provjeriti oružje da li u cijevi ima metak njih dvojica ulaze u karaulu i idu na prvi kat direktno u WC.
Ja ih u čudu gledam.!?
Pitam se što li su sada naumili.!?
Možda idu prati ruke prije večere.!
Kada on dođe do umivaonika pusti vodu iz slavine skine puškomitraljez M72B1 sa ramena stavi ga pod vodu i pere puškomitraljez, onda mu je malo to što ga je oprao sa vanjske strane pa ga je počeo prati i sa unutarnje strane tj. zatvarač, opruge, mehanizam za okidanje, cijev i tako sve do kundaka a onda voda iz puškomitraljeza tako curi iz njega na sve strane.
Tako je i drugi vojnik oprao svoju automatsku pušku M70B1.
Zatim taj jedan visoki i mršavi vojnik (ne znam kako se je zvao) nakon pranja puškomitraljeza uzme ga za nišan na vrhu cijevi dok je kundak bio na podu i tako je on puškomitraljez vukao iz WC-a niz čitavi hodnik do sobe u kojoj se oružje ostavljalo u soškama.
Čitavim hodnikom je ostao trag vode koja je izlazila iz puškomitraljeza.
Zatim je puškomitraljez stavio u sošku a voda je i dalje izlazila iz njega.
Tada su vratili dežurnom karaule zadužene lisice i radio stanicu koje su nosili na teren.
Zatim njih dvojica sa 1 kata od dežurane krenuše prema prizemlju i na pola hodnika u hodu okrenut leđima vođa granične patrole govori dežurnom karaule: „Na granici nema ništa nova, to možeš javiti doli u Maribor, granica je danas bila sigurna“.
Radi se o tome da granična patrola mora dati prijavak dežurnom karaule o svemu što su vidjeli i čuli na granici te dežurni karaule mora ta zapažanja sa (mislim da se zvao poljski telefon) javiti u komandu granice u Mariboru te im javiti koje je zapažanje imala patrola na granici kao i svaki događaj koji je bio značajan za vojsku i državu.
Navečer jedna patrola nije išla na granicu jer im se nije dalo ići.
Trebali su postaviti uobičajenu zasjedu kod graničnog kamena 45 - sekcija 8, to mjesto smo zvali „Rupa“ , jer se tu događaju učestali prelasci državne granice ( iz Jugoslavije su samo bježali preko granice nitko nije ilegalno prelazio granicu i ulazio u Jugoslaviju).!‼!
Državnu granicu nije nitko čuvao tu noć.
Pouka bi bila „Komunistička Jugoslavijo neka te bog čuva u nas se ne uzdaj“.
To je moj prvi dan na karauli Ceršak, prvi dojam o prvoj crti obrane jugoslavije.
Otišao sam leći znajući da je ispred karaule bar stražar ako i on tokom noći ne uđe u karaulu i zaspe u učionici.
Logged
vojnik graničar
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 263



« Reply #186 on: November 20, 2012, 07:26:21 pm »


Pozdrav Vojniku Graničaru, od graničara sa karaule Špičnik!

ŠEPA.! 

Dobro došao na stranice "Graničnih jedinica JNA".!
Još od tebe želim čuti puno toga što se događalo na karauli "ŠPIČNIK" - Granični odsjek Maribor.!
Mislim da će to i druge pripadnike Graničnih jedinica JNA zanimati.
Logged
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #187 on: November 20, 2012, 08:39:44 pm »


 Da, par puta sam zatekao borce kako tamane konzerve a psu daju otpatke od obeda iz kuhinje.


Nee, pa ne možeš to da jedeš. Mi smo imali 2 vrste konzervi, jedna je i psu smrdela i nije je jeo, druga isto nije izgledala/mirisala najbolje (bar meni). I nebi mogao da dobije ceo obrok od ostataka. Nisam mu davao bilo šta od kuvanih stvari, samo ono malo luksuza, ako je ostala koja hrenovka, parče-dva salame itd. Nebi mogao da preživi od toga. A i šteta mi je bilo, da bi takve dobre stvari išle svinji.
Logged
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #188 on: November 20, 2012, 10:25:43 pm »


Iskoristio sam priliku dok me nije gledao zastavnik Spasković Radoje te sam ušao naoružan 10-ak metara u teritorij austrije gdje sam se popišao, he he he he he, sada me austrijanci mogu tužiti.

TOOOOO Bravo majstore


Quote
Nevjerojatno je to da je vojska onoga tko bi pokušao ilegalno preći državnu granicu mogla ubiti.
NAPOMINJEM samo zato što je pokušao preći državnu granicu bez da me napadne, da mi zaprijeti i puca na mene iz vatrenog oružja doslovno sam ga mogao ubiti i za ništa ne bi odgovarao.
Postojalo je pravilo tj. redoslijed upotrebe vatrenog oružja ako je bilo vremena za to a to je da smo prvo morali osobu upozoriti pucanjem u zrak, zatim ako treba raniti a na kraju ako treba i ubiti. NAPOMINJEM samo zato što je pokušao preći državnu granicu bez da me napadne, da mi zaprijeti i puca na mene iz vatrenog oružja i za ništa ne bi odgovarao, jer se ta osoba našla u 100 metarskom pograničnom pojasu koji je pod vojnom kontrolom.

To je nevjerojatno što je vojska mogla raditi za razliku od policije koji su imali puno zahtjevnija pravila o upotrebi vatrenog oružja.

Pa sam si napisao, postojala su pravila, prvo se dereš stoj, pa onda stoj pucaču, pa tek onda u vazduh, pa onda u noge, pa tek onda dolazi najgore. Šta ima policija zahtevnije, koliko ja znam isto je, samo da je za njih dosta da jih ugrožavaš i da mogu da pucaju bilokde. Mi smo smeli samo na granici ili na straži. Kot tebe su bežali iz Juge, kod mene bi u Jugu.

Kako bi ja postupao? Po danu i da ga vidim nenaoružanog, verovatno nebi pucao. Noču... ako bi se osečao ugroženim, verovatno bi pucao bez opozorenja. Ali ja sam bio drugde, tamo nije bilo nikog i ako bi neko bio tamo, nebi bilo slučajno. O tome ču kasnije za koji dan. Potražiču i nešto o graničarima koji su bili ubijeni na bugarskoj granici.




Quote
Popodne je na karauli sa kamionom dovezeno još 5 novih vojnika iz graničnog odsjeka „Tolmin“.
Oni su imali posebne čizme, jedan dio uniforme koju su zvali „Pelerina“ to je kao da prekrijete ramena dekom tako to izgleda (slikovito), te kape šilterice (slično kao glumac Boris Dvornik u filmu Kapelski kresovi).

Po opisu su to planinske uniforme.


Quote
Zastavnik je popodne otišao svojoj kući koja je bila tu u selu Ceršak.
Tada sam tu na karauli prvi put vidio rasulo, počevši od spuštanja zastave.
Zastava se nije spustila po pravilu službe već je dežurni izašao iz karaule te je spustio u 2-3 poteza bez pozdrava, bez postrojavanja.
Onda navečer ponovno rasulo, granična patrola koja se je vratila sa terena ulaze u karaulu uz galamu puni sebe umjesto da idu prvo na grudobran isprazniti puške i provjeriti oružje da li u cijevi ima metak njih dvojica ulaze u karaulu i idu na prvi kat direktno u WC.
Ja ih u čudu gledam.!?
Pitam se što li su sada naumili.!?
Možda idu prati ruke prije večere.!
Kada on dođe do umivaonika pusti vodu iz slavine skine puškomitraljez M72B1 sa ramena stavi ga pod vodu i pere puškomitraljez, onda mu je malo to što ga je oprao sa vanjske strane pa ga je počeo prati i sa unutarnje strane tj. zatvarač, opruge, mehanizam za okidanje, cijev i tako sve do kundaka a onda voda iz puškomitraljeza tako curi iz njega na sve strane.
Tako je i drugi vojnik oprao svoju automatsku pušku M70B1.
Zatim taj jedan visoki i mršavi vojnik (ne znam kako se je zvao) nakon pranja puškomitraljeza uzme ga za nišan na vrhu cijevi dok je kundak bio na podu i tako je on puškomitraljez vukao iz WC-a niz čitavi hodnik do sobe u kojoj se oružje ostavljalo u soškama.
Čitavim hodnikom je ostao trag vode koja je izlazila iz puškomitraljeza.
Zatim je puškomitraljez stavio u sošku a voda je i dalje izlazila iz njega.

Priznajem da je kodnas obično stražar dizao i spuštao zastavu, ali to ne umanjuje naš rad na terenu.
Dabi ja ili neko drugi kod nas prao pušku ne mogu ni da zamislim. Puška ti je kod nas bila najbolji prijatelj, još bolji od druga u patroli. Čistili smo jih i mazali kao da su naše lične, a ne državne.


 
Quote
Tada su vratili dežurnom karaule zadužene lisice i radio stanicu koje su nosili na teren.
Zatim njih dvojica sa 1 kata od dežurane krenuše prema prizemlju i na pola hodnika u hodu okrenut leđima vođa granične patrole govori dežurnom karaule: „Na granici nema ništa nova, to možeš javiti doli u Maribor, granica je danas bila sigurna“.
Radi se o tome da granična patrola mora dati prijavak dežurnom karaule o svemu što su vidjeli i čuli na granici te dežurni karaule mora ta zapažanja sa (mislim da se zvao poljski telefon) javiti u komandu granice u Mariboru te im javiti koje je zapažanje imala patrola na granici kao i svaki događaj koji je bio značajan za vojsku i državu.

Raporta nismo imali, jer se nikad nije ništa događalo. (osim u 2-3 slučaja, ali to onda nije bio raport nego uzbuna)


Quote
Navečer jedna patrola nije išla na granicu jer im se nije dalo ići.
Trebali su postaviti uobičajenu zasjedu kod graničnog kamena 45 - sekcija 8, to mjesto smo zvali „Rupa“ , jer se tu događaju učestali prelasci državne granice ( iz Jugoslavije su samo bježali preko granice nitko nije ilegalno prelazio granicu i ulazio u Jugoslaviju).!‼!

Mi smo uvek išli u patrole, jedino mi se dogodilo 2-3 puta da nismo išli jer je toliko padao sneg i bilo je magle pa se nije videlo ni 10m. Ustvari bilo bi i brez veze da idemo. Izvinite državljani SFRJ, ja tada nisam bio vođa patrole. Kad sam ja bio vođa, bilo je več lepše vreme i odlazili smo svaki dan, ponekiput i po dve patrole na rejon.

Quote
Državnu granicu nije nitko čuvao tu noć.
Pouka bi bila „Komunistička Jugoslavijo neka te bog čuva u nas se ne uzdaj“.
To je moj prvi dan na karauli Ceršak, prvi dojam o prvoj crti obrane jugoslavije.


Na našoj strani smo je mi čuvali.  Wink
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #189 on: November 20, 2012, 10:30:03 pm »


Iskoristio sam priliku dok me nije gledao zastavnik Spasković Radoje te sam ušao naoružan 10-ak metara u teritorij austrije gdje sam se popišao, he
he he he he, sada me austrijanci mogu tužiti.

Koga je to briga kada si i gde MOKRIO (VRSIO NUZDU, URINIRAO...)? Naravno postoji gomila pristojnijih reci koje opisuju radnju izvedenu na teritoriji susedne drzave.



Quote
NAPOMINJEM samo zato što je pokušao preći državnu granicu bez da me napadne, da mi zaprijeti i puca na mene iz vatrenog oružja doslovno sam ga mogao ubiti i za ništa ne bi odgovarao.

Postoji tako i u nekim zapadnim zemljama pravilo da ako neko lici na teroristu policija moze pucati bez upozorenja i tako u Londonu pre nekoliko godina ubise jednog studenta iz Brazila. Kome se prelazi granica postoje granicni prelazi a ne kroz sumu.


Quote
Postojalo je pravilo tj. redoslijed upotrebe vatrenog oružja ako je bilo vremena za to a to je da smo prvo morali osobu upozoriti pucanjem u zrak, zatim ako treba raniti a na kraju ako treba i ubiti. NAPOMINJEM samo zato što je pokušao preći državnu granicu bez da me napadne, da mi zaprijeti i puca na mene iz vatrenog oružja i za ništa ne bi odgovarao, jer se ta osoba našla u 100 metarskom pograničnom pojasu koji je pod vojnom kontrolom.
To je nevjerojatno što je vojska mogla raditi za razliku od policije koji su imali puno zahtjevnija pravila o upotrebi vatrenog oružja.

Sta je to toliko neverovatno? To da vojska sme upotrebiti oruzje?



Quote
Trebali su postaviti uobičajenu zasjedu kod graničnog kamena 45 - sekcija 8, to mjesto smo zvali „Rupa“ , jer se tu događaju učestali prelasci državne granice ( iz Jugoslavije su samo bježali preko granice nitko nije ilegalno prelazio granicu i ulazio u Jugoslaviju).!‼!

Apsolutno nije tacna tvrdnja da u Jugoslaviju niko nije ilegalno ulazio. Previse primera ima za suprotnu tvrdnju pa zato ne bi bilo lose da ne dajes pausalne ocene, bolje pisi kao Pero o nekim zanimljuvostima iz granicnog zivota nego sto tvrdis nesto sto apsolutno nije tacno.

Quote
Državnu granicu nije nitko čuvao tu noć

Drzavna granica nije samo potez od par kilometara koje je obezbedjivala karaula Cersak pa tako ne stoji ni ova tvrdnja da granicu niko nij eobezbedjivao. Mozda nije u zoni odgovornosti "tvoje" karaule ali svakako da je drzavna granica tafasnje drzave obezbedjivana i te noci i svake noci dok je ta drzava postojala.

Ostatak necu da komentarisem - pranje oruzja i slicne stvari.
Logged
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #190 on: November 20, 2012, 10:46:38 pm »

Kuzma, nemoj da se ljutiš na mog druga graničara. Ispričačemo mi još puno stvari koje če biti zanimljive za čitanje. Svako može da ima svoj stav iako se ne slažemo. Meni je baš smešno kad je uradio ''ono''  Roll Eyes u Austriji več prvi dan. Ima čovek principe i odnos do kapitalista  Grin Grin Grin

A ono sa pranjem... zar ima takvih budala Shocked
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #191 on: November 20, 2012, 10:51:37 pm »

Pero, nema sta da se ljutim ili ne na bilo kog clana ali pausalne ocene u pojedinim trenucima nisu dobre i zato je bolje kloniti se toga, Samo cu podsetiti na recimo pricu o rusenju mosta sa pocetka teme. Bili ste na granici nekoliko meseci, veruje da imate dovoljno materijala za jos dosta postova i bez ovih spornih detalja.
Logged
ssekir75
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 194


« Reply #192 on: November 20, 2012, 10:55:24 pm »

mora da je taj radoje bio neka dobricina. kod mene bi bogami bilo malo ostrije kontrole. pranje pusaka, pazi da nije Angry da je na moru pa ida shvatim nekako...
Logged
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #193 on: November 21, 2012, 12:20:56 am »

O životinjama na farmi… pardon karauli:


Verovatno vas najviše znima pas… ali ajdemo prvo na svinju  Grin

Svinju smo imali za recikliranje hrane. Svinju je čak neko zadužio, ozbiljno kažem. On je morao da se pobrine da je redovno jelja, da je imala vode, da joj čisti svinjac. No tu smo mu ponekiput morali pomagati, recimo ako neko nije bio obrijan ili dovoljno ošišan, dobio ''nagradno'' čiščenje svinjca. Nekolko puta sam i ja morao to da radim. A stvarno je bila prljava svinja. Jela je isto ko i mi, zapravo naše ostatke, ili šta ja znam šta joj se spremalo još za dopunu. Ja sam inače iz  grada pa mi je to bilo sve novo.

I jednog dana se oficir odlučio da se je dosta ugojila i da je vreme da je zakoljemo. Ja tad nisam bio prisutan, jer sam slučajno bio u patroli 6 sat. Nisam planirao da idem ali tako je ispalo. Možda i bolje da niisam bio tamo. Puno jih je bilo sa sela pa jim je to bila sasvim  obična stvar, i znali su kako to ide. Kad sam ja došao meso je bilo več u zamrzivaču. Oficir je odneo parče jetre u sanitarnu inspekciju, pa kad smo drugi dan dobili nalaze, kuvar je mogao da počne sa radom.

Imali smo i konja. On je služio za donošenje zaliha zimi. Bio je jedan manji, ali snažan konj. Ustvari imao je jadan život, večinu vremena zimi je bio u štali. Poneki put sam išao malo da ga potapšam, jer mi je taj napola ruralni život bio zanimljiv. I njega je neko dužio pa je morao da brine za ishranu i za čistoču. Voleo je da beži.. a ko nebi na njegovom mestu. Ako je bio bez uzde nije se pustio uhvatiti. A morali bi to da uradimo, jer je sigurno znao kde je rupa u žici. I tako se ja setim da mu u jedno crveno vedro nalijem vodu, pa mu donesem, počne da pije… pa nekde na pola vedra ga čapim za grivu i odvedem u štalu. Sledeči put kad opet pobegne probam istu fintu, pa kad mu priđem, on vidi vedro, pa se na brzinu okrene i šutira me prema glavi. Jedva sam se sklonio, ali oni batki su baš veliki i grozni kad i lete prema glavi. Ipak smo ga nekako uhvatili.

Bio je kupljen u selu, pa kad mu je uspelo uvek je odlazio tamo. Tamo su bili i drugi konji od seljaka iz sela prosto na paši. I tako se on jednom baš izgubi i ode dole. Ja i još jedan se javimo da idemo da tražimo konja (tada još nismo znali kde ide). Pratimo mi tragove ko indijanci pa on preko travnika direktno u šumu, pa direktno na put, kao da je imao kompas u glavi. Na putu smo ga izgubili ali je bio u blizini jedan seljak sa kravama, pa ga pitamo dali je video nekog konja, pa kaže: da video sam vašeg konja, uvek ide dole u selo. Idemo mi dole, popijemo po jedno pivce u kafani, pa po konja, nađemo ga, stavimo uzde i natrag.

Još moram da se pohvalim da sam ga i jahao. Jednom mu oficir veže noge da može pase i  da pravi samo male korake…ali ipak on polako (uz meze trave) prema selu. Kako se završavalo oficirovo radno vreme, odeva ja i on po konja, staviva uzde, on ga odveže, ja več počeo da ga vodim, pa kaže zajaši ga, nečeš peške. Što da ne. Zajašem ja (jedva ipak nije bio baš toliko mali) bez sedla, pa ga malo šutnem i krene on polako. OK super, vidi ja jašim konja   Pa ide on jedno 50m pa stane. Pa ga opet malo šutnem, pa ništa pa još tako 2-3 puta, pa nije hteo da zakurbla. Siđem ja, pa po prvom planu natrag u karaulu. Tako je završila moja kaubojska karijera.

E sad konačno o psu. Po PS bi morali da imamo 2 ali smo od početka imali samo jednog nemačkog ovčara. Mrcina od psa. Jer je onaj što ga je dužio ponekiput radije prespavao, počeo sam ja da ga hranim. Polako sva obadva stekla poverenje jedan u drugoga. Kasnije mi je đomba pokazao nekoliko komandi za psa, pa ga je polako prepustio mojoj brigi. Ionako bi morao neko od nas da ga zaduži pre njegovog skidanja.

Po PS prvi u patroli je vođa patrole, a ako je pas na terenu, prvi ide kerovođa. Na teren zimi nije išao jer je bilo isuviše snega, barem na nekim mestima smo i mi teško prolazili. Inače zanimljivo je bilo da ako je bio na stražarenju, lajao je na sve i svašta, čak i na naše patrole. Civile nije podnosio. Ako su prolazili uvek su pitali dali je pas vezan. Lud je bio i na kuvara u belo modelu, i na piđame, i na bele maskirne uniforme. Ako smo ga ''slučajno'' uveli unutra kuvar je u strahu iztrčao napolje, što znači ako je pas napolju, kuvar je unutra, a ako je pas unutra kuvar je napolju. I pošto pas nije znao da kuva morao je da bude napolju  Grin

Na jednoj uzbrdici blizu karaule je na ivici razduvalo sneg do trave, pa sam ga obično vodio tamo. Tamo sam se malo sa njim malo igrao komande, pa bacao mu štapove pa ji je donosio, malo smo trčali is lično. Najviše mi se sviđala komanda čuvaj. Stavio si neki predmet predmet pred njega, recimo pušku i naredio mu čuvaj. I ako je neko od vojnika hteo da pokupi počeo je da reži. Niko nije smeo. Zapravo to je jedini zvuk koji je spuštao ''kao na terenu.''
 
Slušao je sve komande, osim ako je video vuka. Poneki put su dolazili do rupe kde smo bacali smeče, znači konzerve od hrane, embalažu i slično. Kad ga je video odma je strčao za njim. Na moju sreču je vuk imao 50m fore i bolju kondiciju. Da mu se tad nešto desilo ja bi nahebao. Drao sam se na njega ali nije stao. Na sreču se vratio bez borbe, pa kad je došao skoro se vukao po podu, toliko je znao da nije uradio pravilno. Nalo sam ga izgrdio, pa sam za  drugi put znao da tamo nesmem da ga puštam odvezanog.

Pošto su bili psi toliko divlji njihova penzija bi bila da odu na stražarsko mesto u kasarne. Naš se jedan dan razboleo, nije hteo da jede, pa prijavim oficiru, pa odredi da ja i još onaj što ga je zvanično družio da ga u šatorskom krilu odnesemo u selo. Nije bio baš lak. Ipak odradimo mi svoje, oficir ga stavi u avto i odveze veterinaru. Na žalost psa nije bilo natrag. Valjda da je bio star 6 godina. Bio sam sa njim 2-3 meseca.

Tako da smo bili dugo bez psa. Malo pred moje skidanje dobili smo drugog nemačkog ovčara. Taj je bio besan još i još. Dobili smo ga iz jedne druge karaule, kde su ga valjda vojnici tukli dok je bio na lancu. Jaka stvar. Probaj da ga udariš kad je odvezan. Mogu da tvrdim za ova dva što sam jih video da su bili mnogo žešči od policijskih pasa. Policijske pse ovde kroz vreme prodaju u civilstvo, ova dva nebi nikad mogla.

Životinje koje nisam još pomenuo: ZEČIČI. Jednom nam nekde u avgustu dovedu nekoliko zečeva. Pa se zečice obrejile, pa smo imali i male zečiče. Jao što su to slatke životinje, pošto imaju kao mnoge životinje drugojačiji razmer glave prema telu. Pa ga uzmeš u ruku, pa mu daš malo petit beure keksa, pa vidiš kako mu trbuščič naraste, pa ti zaspi u ruci…

Ali su se onda pojavile podlasice. Gamad mala, jele su nam one male zečeve. Izkopaju rupu preko noči pa kradu zečiče. Koliko god smo zatrpavali te rupe, i koliko god smo jih gađali vazdšnom puškom, opet se vračale. Štakor mali samo malo poskoči kad ga pogodiš pa ide dalje. Ja sam se posle več polako skinuo pa neznam kako je završio eksperiment. Ako nisu napravili propisne zečnjake, propala stvar.

Toliko za sad, da objavim, pa ako bude neka popravka, to je samo da popravim neka slova, ništa suštinski.
« Last Edit: November 21, 2012, 12:32:21 am by Pero™ » Logged
ssekir75
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 194


« Reply #194 on: November 21, 2012, 01:37:02 am »

pero, nije ti ovo pismeni iz srpskohrvatskog Grin daj dalje o karauli.

reci mi kakva ste naredjenja imali sto se tice vukova. moji kad su davali strazu na isturenom objektu imali su naredjenje da pucaju ako su 99% sigurni da ce ga pogoditi ili ako krenu prema selu. samo je bilo NE RAFALNO AKO BOGA ZNAS!!! na pojedinacne pucnje niko se nije osvrtao, na rafal je sledila uzbuna.
Logged
Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 [13] 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 ... 73   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.035 seconds with 23 queries.