PALUBA
March 29, 2024, 11:44:48 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News:
Važno
Za sve članove foruma Paluba.Info, apel da uzmete učešće na samo u glasanju već i u temi.
Link do teme je ovde
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 [14] 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 ... 73   Go Down
  Print  
Author Topic: Granične jedinice  (Read 520087 times)
 
0 Members and 2 Guests are viewing this topic.
oficir neaktivne rezerve
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 294


" Drino, j.....ti ! "


« Reply #195 on: November 21, 2012, 09:12:24 am »

Neko je u temi o planinskim jedinicama rekao da je za njihove gojzerice odomaćen naziv bio "Tolminke" pa me podseti ovaj post o 5 vojnika sa Tolmina koji su nosili planinske uniforme.
Logged
vojnik graničar
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 263



« Reply #196 on: November 21, 2012, 10:50:28 am »


Apsolutno nije tacna tvrdnja da u Jugoslaviju niko nije ilegalno ulazio.
Previse primera ima za suprotnu tvrdnju pa zato ne bi bilo lose da ne dajes pausalne ocene, bolje pisi kao Pero o nekim zanimljuvostima iz granicnog zivota nego sto tvrdis nesto sto apsolutno nije tacno.

Uzmi tu tvrdnju kako hoćeš.  
Ja sam pisao o mojoj karauli "Ceršak" i to se odnosi na nju.
Samo je jednom prilikom priveden jedan stranac jer je slučajno zalutao šumom na našu stranu i više nikad niko.
Kako je bilo na drugim karaulama ne znam.
Treba čuti iskustva drugih graničara.
Logged
ORIĆAREB
In memoriam
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 364



« Reply #197 on: November 21, 2012, 12:08:03 pm »



...............Iskoristio sam priliku dok me nije gledao zastavnik Spasković Radoje te sam ušao naoružan 10-ak metara u teritorij
austrije gdje sam se popišao, he he he he he, sada me austrijanci mogu tužiti.


Malo sam protabirio ovu temu. Dobra je. Kolega "vojnik graničar", imaš krasni priloga. Neke stvari su ti paušalni procjena, jer ti
sa stanovišta običnog vojnika graničara niukom slučaju nemožeš i nisi u stanju napraviti adekvatnu procjenu nečeg što je od
globalnog značaja na nivou granične problematike SFRJ. Koliko god se trudio tvoj domet je onoliki koliko si mogao vodjeti vlastitim
očima. Nadam se da me razumiješ.

Drugo, nije mi uopšte jasan tvoj stav i mentalni sklop u vezi ovog događaja, koga opisuješ:
"Iskoristio sam priliku dok me nije gledao zastavnik Spasković Radoje te sam ušao naoružan 10-ak metara u teritorij
austrije gdje sam se popišao, he he he he he, sada me austrijanci mogu tužiti".
Kako ti je uopšte moglo takvo šta pasti napamet, ukoliko si znao da je to ozbiljan prestup prelazeći crtu zbog koje se može i život izgubiti. Iz takvog poteza može se ovako sa distance izvući milion neodgovorni i prekršajni postupaka tebe kao vojnika pod
zakletvom. Ovo su samo neka od mojih razmišljanja kao vojnika profesionalca iz perioda upravo tada kad si i ti bio graničar.

Ništa lično i bez ljutnje, jedini motiv je da razglabamo o svemu sa različiti polazišta.
Samo napred sa novim prilozima i tvojim i ostalih kolega. U principu ovakav način priloga mi se najviše i dopadaju.....

Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #198 on: November 21, 2012, 01:11:44 pm »


Apsolutno nije tacna tvrdnja da u Jugoslaviju niko nije ilegalno ulazio.
Previse primera ima za suprotnu tvrdnju pa zato ne bi bilo lose da ne dajes pausalne ocene, bolje pisi kao Pero o nekim zanimljuvostima iz granicnog zivota nego sto tvrdis nesto sto apsolutno nije tacno.

Uzmi tu tvrdnju kako hoćeš. 
Ja sam pisao o mojoj karauli "Ceršak" i to se odnosi na nju.
Samo je jednom prilikom priveden jedan stranac jer je slučajno zalutao šumom na našu stranu i više nikad niko.
Kako je bilo na drugim karaulama ne znam.
Treba čuti iskustva drugih graničara.
Eto vidis. prvo si napisa d au Jugoslaviju niko nije ilegalno ulazio a onda si sam sebe demantovao tvrdeci da se to odnosi samo na zonu odgovornosti karaule Cersak. A ta karaula nije jedina koja je obezbedjivala granicu SFRJ. E zbog toga i kazem da dajes pausalne ocene.

Pausalno kazes i da osim tog jednog straanca vise nikada niko nije priveden. Odakle znas da se pre tvog dolaska i po tvom odlasku tako nesto nije dogodilo?

Uostalom i to sto kazes "mojoj karauli" nije pravilno posto ta karaula nije bila u tvom privatnom vlasnistvu.
Logged
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #199 on: November 21, 2012, 01:13:44 pm »

Pre nego što ssekiru dam puni raport uveče...

Brz odgovor Oričarebu: Iako smo možda izgledali odrasli, ipak smo mi bili napola deca. Najslađe je raditi ono zabranjeno, i ja sam uradio pokoju glupost. Ali sad kad bolje pročitam da je otišao desetak metara u strani teritorij, to je stvarno glupost. Mi ni pomislili nismo na to, ipak smo se bojali toga da i bugari mogu pucati bez opozorenja. I njemu su rekli da može da puca, ko zna šta bi na onoj strani granice radili.


Jadva da sam stao korak dva da vidim šta piše na njihovoj strani kamena. I odma natrag. I to samo kod kamena, na liniji ni pomislili nismo na to. Verovatno ni na albanskoj granici nisu mislili da idu 20-30 metara da jim urade ''ono'' na njihov teritorij.

Kuzmi: i ja kažem ''moja karaula'' za karaulu na kojoj sam služio. Znam da je nisam kupio, ali ipak je moja.
Logged
Plavnik
In memoriam
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 635


« Reply #200 on: November 21, 2012, 03:36:39 pm »

Pratim ovaj topic o Graničnim jedinicama i jako sam zadovoljan pisanjem bivših vojnika kao i njihovim pogledima na problematiku osiguranja granice te kako su oni to radili.
Ja kao podmorničar nisam imao službenih doticaja sa granicom niti su mi poznata Pravila granične službe. Unatoč tome nekoliko puta sam se sreo sa graničarima do 91. godine pa ću pokušati opisati ta svoja iskustva.
Priča 1.
1984. godine ide grupa nas podmorničara po prvi puta na skijanje u Bovec. Tada je u Bovcu u kasarni iz koje se odselio neki bataljon oformljen Vojno rekeracijski centar. Skijali smo na Kaninu kamo se išlo kabinskom žičarom dužine 4 km. Kada je na Kaninu bilo loše vrijeme nije se išlo gore pa nije bilo ni skijanja. Jednog takvog lošeg dana organiziran nam je odlazak na skijalište Livek i karaulu Livek, To je između Kobarida i Tolmina. Nas oko 15 podmorničara bili smo gosti na karauli gdje nas je dočekao jedan kapetan i stariji vodnik. Kapetan je za tu prigodu došao iz Tolmina a stariji vodnik je bio komandir karaule. Uglavnom, primljeni smo lijepo kako se to i očekivalo. Iz predstavljanja koje su obavili kapetan i stariji vodnik saznajemo da karaula ima 18 vojnika, čuva 13 km granice. Komandir karaule je na karauli za radnog vremena, samo po potrebi dolazi noću i vikendom. Sve ostalo vrijeme na karauli je bio najstariji desetar koji je organizirao obilaske (patrole) i sav život. E, to je nama svima bilo nepojmljivo jer smo naučili da kod nas na podmornicama barem jedan oficir i jedan mlađi oficir nadziru mornara u svim njegovim aktivnostima od ustajanja pa do spavanja (uključujući i spavanje). Kada smo se vraćali u Bovec već u autobusu počela je zaje…cija sa čuvanjem granice. Nama je bilo neshvatljivo da 13 km granice čuva 18 vojnika i to uglavnom bez nadzora starješine. Nitko me nije mogao a ne može ni sada uvjeriti da je vojska sama to revno obavljala. Bit će da su se udaljili malo od karaule i udarili u spavanjac ili odmaranje. Prema pisanju vojnika koji su bili na granici bilo je toga u izobilju.

Priča 2.
Godinu ili dvije kasnije evo mene opet u Bovcu na skijanju. Tražim ja u kasarni od zastavnika da mi osigura ako može vojnika instruktora skijanja. Tako i bi, sutradan dođe vojnik iz Tolmina i idemo mi na Kanin. Rečem ja vojniku da ću mu dati bonove za ručak u restoranu na Kaninu a on meni da su mu rekli da ide jesti na karaulu. Koju sad karaulu? Pa na Kaninu, u objektu zadnje stanice žičare je i karaula!! Prvi puta čujem pa hajde da i to vidim. Siđemo nas dvojica dva kata ispod restorana i stvarno, vrata bez oznaka. Kucamo, otvara bunovan vojnik. Poznaje se sa vojnikom koji je sa mnom i pušta nas unutra. Radilo se o dvije manje prostorije i sanitarnom čvoru. U to vrijeme u toj karauli bilo je deset vojnika. Neki su bili tu, neki su se muvali po objektu (restoran) a neki su i skijali. Starješine nije bilo. Odmah se okupilo par vojnika i počeo je razgovor o svemu i svačemu, baš kao vojska. Saznao sam da im je zadatak da čuvaju granicu na jednom mjestu (tzv luknja na Prestreljeniku) gdje se na jedinom mjestu može prijeći u Italiju. Tu je stražario samo jedan vojnik i to u vrijeme kada je radila žičara odnosno skijalište. Kada je bilo lošije vrijeme (magla i vjetar) a skijalište je radilo stražar se opet povlačio u karaulu jer ako se vrijeme pogorša može se izgubiti. Komandir karaule je dolazio samo povremeno a prema kazivanjima vojnika nikada nije bio na karauli preko noći. Pošto sam znao da je u objektu karaula kasnijih godina sam već nepogrešivo mogao identificirati vojnike u akciji po restoranu (osobito oko ženskog svijeta što je i razumljivo).
Bio sam na Kaninu i ljeti u planinarenju, nikada nisam sreo graničare a planinario sam uz talijansku granicu pa i vrlo često prelazeći tadašnju graničnu crtu.

Priča 3.
Opet skijanje na Bovcu, loše vrijeme na Kaninu pa bauljamo okolicom što i nije loše. Nas četvorica u žutom Stojadinu istražujemo dolinu Koritnice i zaputimo se prema granici sa Italijom (Predel). Negdje u dolini kod Loga pod Mngrtom odjednom na cesti tri vojnika i pas. Vojnici propisno naoružani i opremljeni, mimoiđemo se a mi u čudu, što je sad to? Kako nismo imali pasoše (ipak smo bili AVL) okrenuli smo se pred graničnom rampom i nazad, upoznavati domovinu. Usput smo stali u jednoj ili dvije gostione (to se podrazumijeva, možda i više) a usput nam je za oko posebno zapelo groblje nedaleko od ceste. Stali smo, radilo se o groblju iz 1. svj. rata, prepuno poznatih imena i prezimena. Iza groblja na udaljenosti možda 150 do 200 metara vidimo neki objekt, kao kasarna ali nismo sigurni. Sjednemo u Stojadina i pravo prema tamo, dođemo bliže i vidimo stražarnicu, nema rampe, vrata otvorena, nema nikoga, uđemo sa autom u dvorište, objekti izgledaju kao da u njima nema nikoga. Nismo sigurni što je to pa da ne izazivamo vraga izađemo van i put pod noge. Po povratku u Bovec (u muzeju) sretnem zastavnika iz Rekreacijskog centra te mu u razgovoru ispričam gdje smo bili i što smo radili. Tada mi on reče da je objekt u kojem smo bili zapravo karaula, ali zaboravio sam joj ime. Oni vojnici koje smo sreli bili su u patroli. Kasnije sam upoznao i zastavnika koji je bio komandir te karaule a i one na Kaninu. Karakteristično za tu karaulu je da je bila smještena na mjestu gdje je bio ulaz u tunel kojim se moglo doći do Italije. To su bili navodno ostaci nekih rudnika.

Priča 4.
Provesti zimu u remontu u Tivtu nije bilo nimalo veselo ni ugodno pa smo si na sve načine nastojali skratiti dane, naročito vikende. Krenemo jednom tako do Ulcinja da malo vidimo svijeta. Obiđemo mjesto, crkve. Muzeje, omladinske domove, kazališta i dr. te nam padne na pamet da bi mogli otići na Adu. Učinjeno, preko mosta autom pređemo na Adu i šetkamo, bacamo kamenje, razgledavamo. Nigdje nikoga, kad ipak ima. Odnekud se stvorila patrola, četiri vojnika i pas, mašu i viču a pas laje. Dođu do nas i samo što ne potežu oružje, viču da što tu radimo, da tu ne smijemo biti i sl. Krenemo mi u raspravu, pitamo gdje su znakovi zabrane i slično ali ne pomaže, prijete kako će nas sprovesti u karaulu i zvati policiju. Vidimo da nema šale i počnemo smirivati situaciju, objasnimo im tko smo, pokažemo i vojne iskaznice te se situacija ipak primirila. Unatoč tome odmah smo morali napustiti Adu što smo i učinili.


Kada čitam priče sa granice vidim da se sukobljavaju zapravo dvije „struje“. Jedan je bila na granici prema Italiji i Austriji a druga prema ostalim zemljama. To mi je i razumljivo. Granicu sa talijanske i austrijske strane nije čuvala vojska kao sa naše strane. U ostalim tada nam graničnim zemljama granicu je čuvala vojska pa je razumljivo da nikome nije padalo na pamet ići u njihovo područje na pišanje. Prema Italiji i Austriji to se stvarno moglo i nije prijetila nikakva opasnost da će netko zapucati.


Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #201 on: November 21, 2012, 03:53:43 pm »

Ulazilo se u teritoriju/akvatoriju strane zemlje, nije nikakva novost. E sad, nekada se ulazilo namerno, a nekad iz neznanja.
Logged
vojnik graničar
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 263



« Reply #202 on: November 21, 2012, 06:59:42 pm »

Pre nego što ssekiru dam puni raport uveče...

Kuzmi: i ja kažem ''moja karaula'' za karaulu na kojoj sam služio.
Znam da je nisam kupio, ali ipak je moja.

Bravo Pero™.! 
Ne vidim neki problem što sam rekao "moja karaula".
Možemo tako tjerati mak na konac za svaku sitnicu što napišemo ali nema veze idemo dalje.



Logged
galeb
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 695



« Reply #203 on: November 21, 2012, 10:05:57 pm »

Bravo Plavnik, interesantno ispričano. Usput: nisam primjetio priča o životu i radu na podmornici JRM, što bi verujem više od nas jako interesiralo.
Logged
kilezr
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 608



« Reply #204 on: November 21, 2012, 11:01:59 pm »


 I nema potreba terati mak na konac. Eto, vi ste graničari( bivši ) . Granična linija na reci ide sredinom plovnog puta. Skreneš malo i u drugoj zemlji si ( ako teramo mak na konac) Ulazilo se što namerno, što slučajno više puta, pa šta? Po meni je najbitnije što iz svih opisa proističe dobra doza nemara i nezakonitih radnji za koje bi mogla da sledi " ćorka".
Logged
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #205 on: November 21, 2012, 11:25:14 pm »

pero, nije ti ovo pismeni iz srpskohrvatskog Grin daj dalje o karauli.

reci mi kakva ste naredjenja imali sto se tice vukova. moji kad su davali strazu na isturenom objektu imali su naredjenje da pucaju ako su 99% sigurni da ce ga pogoditi ili ako krenu prema selu. samo je bilo NE RAFALNO AKO BOGA ZNAS!!! na pojedinacne pucnje niko se nije osvrtao, na rafal je sledila uzbuna.

E sad si došao na red, ima puno stvari da se napiše pa neznam kojim redom da idem.

Pravilo službe graničara za rad sa divljim životinjama..... ma šalim se nema tog. Nama nisu ništa rekli o divljim životinjama. U stvari bila je i jedna opasna ali o tom ču kasnije. Video sam svašta sem medveda i orlova. Toga očigledno nije bilo. Pošto te zanimaju vukovi da počnem od njih.

Za razliku od predrasuda o vukovima koje ljudi dobiju kad gledaju filmove, ovde je bilo baš suprotno. Video sam nekoliko vukova. Uvek pojedinačno, nikad nisu bili u čoporu. Bile su to vrlo plašljive životinje. Gore sam več pomenuo incident sa psom. Jednom se ja i moj gušter spuštamo sa jednog brda pa nekih 150m od nas vidim vuka, koji je gledao na drugu stranu, kad se okrenuo i video nas, odma je pobegao, drugi put sam video vuka koji je pretrčavao iz bugarske po pojasu kde je bilo oko granice sve posečeno. Pa još ponešto na ivicama šuma, ali uvek daleko od nas. Neznam zašto bi pucao na njega ako me ne ugrožava, a i nisam čuo da se prave šnicle od vuka  Grin Stvarno nisu toliko opasne životinje koliko ljudi misle. Recimo u Sloveniji uu zadnjih 100 godina nije zabeležen nijedan napad vuka na čoveka. Nisam čuo ni od seljaka da su imali veče probleme sa vukovima, ali oni su svaku noč odvodili ovce u štale. Ali ipak su svi imali puške, za svaki slučaj.

Bilo je i lisica i zečeva, zimi se je videlo dosta tragova. Leti sam samo jednom video lisicu, a zečeve nikad.

E sad do ''opasne'' životinje:

Kod nas se zove močerad, igzleda ovako.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

I od prije sam znao da nije dobro da se jih pipa. Ali sam ovde pročitao da može da živi 20 godina
http://sl.wikipedia.org/wiki/Navadni_mo%C4%8Derad

A najzanimljivija stvar je da sam jih video na proleče, kod jedog izvora/česme, a okolo je još bio sneg. Nije jim smetao.?

Za malo da zaboravim: bile su i srne.

Plivnik, da bilo je i spavanja na rejonu ali je uvek neko bio budan, i obično smo bili na rejonu. Desetar naje rekao kde treba da idemo, i koliko vremena bi morali tamo da provedemo kao u zasedi/osmatranju. Mislim da nismo ništa umanjili čuvanje granice ako nismo dvojca gledali.

Pa tako ja pitam mog guštera dali mu se spava. Uvek sam davao prednost gušterima da odmore, ali ako nisu hteli (ili jih je bilo strah) onda sam ja odmorio. I tako jednom rano ujutru uđžemo mi na ivici šume u jedno žbunje kao zaseda. Pa pošto on nije želeo da spava, ja sam zaspao. Kroz neko vreme, ja čujem neko šuškanje, probudim se i na 10-15m vidim srne. Polako stavim metak u cev, ali đabe, čule me, videle me, pa pobegle. Pitam ga što me nije probudio, pa kaže: pa nisi mi rekao za srne. Mislim si, jao budalo šta si zahebao, ali mu nisam rekao ipak je bio dobar dečko, pa što da ga vređam.

Uvek smo sanjali i pričali među sobom kako čemo da sredimo neku srnu, pa da je na karauli ispečemo. Ipak dobro da mi nije uspelo, mnogo kasnije sam pričao sa jednim lovcem, pa mi je rekao da odma kad se ubije treba da se izprazne/izvade creva da se meso ne usmrdi. Lako je pucati, ali prazniti creva nije baš po mom ukusu.

Inače da razjasnim zašto ''moj gušter''. Vođa patrole je po nepisanom pravilu uvek bio vojnik koji je duže na karauli, znači đomba. Vođa patrole odgovara za sve. I kde se krečemo, i šta radimo, i ako nismo baš na mestu kde bi morali da budemo, nego nekde drugde na terenu. Pratilac (gušter) mora da izvršava sve naredbe vođe. Naravno sve u smislu propisa, NE da ga zahebavam/teram da radi sklekove, trči okolo i šta ja znam.  Što znači ako sam ja odgovoran on je moj vojnik, I on ne odgovara za ono što sam ja pogrešno uradio.


* 800px-Navadni_mocerad_slo.JPG (57.79 KB, 800x533 - viewed 177 times.)
« Last Edit: November 22, 2012, 11:48:57 am by trpe grozni » Logged
kukador
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 809



« Reply #206 on: November 21, 2012, 11:39:06 pm »

Priča 3.
Opet skijanje na Bovcu, loše vrijeme na Kaninu pa bauljamo okolicom što i nije loše. Nas četvorica u žutom Stojadinu istražujemo dolinu Koritnice i zaputimo se prema granici sa Italijom (Predel). Negdje u dolini kod Loga pod Mngrtom odjednom na cesti tri vojnika i pas. Vojnici propisno naoružani i opremljeni, mimoiđemo se a mi u čudu, što je sad to? Kako nismo imali pasoše (ipak smo bili AVL) okrenuli smo se pred graničnom rampom i nazad, upoznavati domovinu. Usput smo stali u jednoj ili dvije gostione (to se podrazumijeva, možda i više) a usput nam je za oko posebno zapelo groblje nedaleko od ceste. Stali smo, radilo se o groblju iz 1. svj. rata, prepuno poznatih imena i prezimena. Iza groblja na udaljenosti možda 150 do 200 metara vidimo neki objekt, kao kasarna ali nismo sigurni. Sjednemo u Stojadina i pravo prema tamo, dođemo bliže i vidimo stražarnicu, nema rampe, vrata otvorena, nema nikoga, uđemo sa autom u dvorište, objekti izgledaju kao da u njima nema nikoga. Nismo sigurni što je to pa da ne izazivamo vraga izađemo van i put pod noge. Po povratku u Bovec (u muzeju) sretnem zastavnika iz Rekreacijskog centra te mu u razgovoru ispričam gdje smo bili i što smo radili. Tada mi on reče da je objekt u kojem smo bili zapravo karaula, ali zaboravio sam joj ime. Oni vojnici koje smo sreli bili su u patroli. Kasnije sam upoznao i zastavnika koji je bio komandir te karaule a i one na Kaninu. Karakteristično za tu karaulu je da je bila smještena na mjestu gdje je bio ulaz u tunel kojim se moglo doći do Italije. To su bili navodno ostaci nekih rudnika.


bit če, da je to rapeljski rudnik.
u 4484 m dugom tunelu je bila granična kontrola sa Italijom

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

danas:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Stoln_log-rabelj.jpg (250.39 KB, 782x527 - viewed 223 times.)

* 800px-Log_pod_Magartom-Stoln.jpg (151.11 KB, 800x600 - viewed 212 times.)
Logged
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #207 on: November 22, 2012, 12:18:41 am »

Ozbiljnost granice:

Ovo sam pokupio iz mycity foruma:

Quote
”Од 1948. до 1954. године било је 7.877 граничних инцидената, од чега 142 оружана сукоба, у којима су изгубили живот 24 југословенска граничара, а 12 грађана је убијено или рањено. Против Југославије је деловало 90 шпијунских центара, у земљу је убачено 713 ИБ шпијуна и диверзаната”.
Из ”Историје СКЈ”, страна 366-367.

To tada nisam znao, neznam ni koliko žrtava je bilo kasnije.

I pre odlaska u JNA sam znao da na Albanski granici nema zezanja, a ni na ostalima prema istočnoj Evropi.

Kad sam došao u našu graničnu komandu pričali su nam o opasnostima, mogučim diverzantima, kako su svi lokalni stanovnici Bugarski špijuni, nedaj bože da pričaš sa vojskom sa one strane, sve obaveštajci, a za našu karaulu su naglasili da so tamo Bugari poklali celu karaulu na spavanju. Ne za ostale u tom odseku. Koliko je istine o toj fantomskoj karauli neznam. Možda je samo priča da se plaši vojska.

Mi smo ta upozorenja uzimali ozbiljno. Iako kroz vreme smo se naviknuli na opasnost, jer ja sam mislio ako želi neko da me ubije (ili nekog drugog), uradiče to. Pa time postaje izlazak na granicu rutina, ali to ne znači da nam je bilo sve jedno, ili da nismo pazili šta radimo, samo izgubi se osečaj za strah.

Naša karaula i naš rejon je bio dosta visoko, i daleko od civilizacije. Nije moglo slučajno da se desi da neko slučajno zaiđe. I sa druge strane su Bugari dosta dobro čuvali granicu, pa samim time mogučnost prolaženja nedužnih civila je bila gotovo jednaka nuli.

Što se tiče one fantomske karaule, nekde na terenu sva ja i moj gušter našla temelje neke karaule, dosta blizu granice. Dali se stvarno nešto desilo neču nikad saznati, ali počenješ razmišljati, šta ako se je stvarno desilo. A našao sam na rejonu na nekoliko mesta stare čahure bojeve municije. Sigurno nisu imali vežbe gađanja uz granicu!

Zapravo čak smo i u selo koje je bilo još sat hoda od karaule uvek išli sa puškom a u selu smo morali da izvadimo okvir.

Preko dana sigurno nebi pucao bez veze, verovatno bi išlo sve po PS, ali noču nebi dosta pomišljam da prvo pucam, pa onda da pitam. Ne kažem da bi to obavezno uradio, ali da je sasvim moguče. Onih nekoliko seljaka što su živeli u daljnoj blizini rejona znala je da je bolje da ne idu tamo, ako baš ne moraju. Po noču nisu ni pomislili da dođu na puteve po kojima smo mi išli na granicu iako je bilo daleko od 100m od granice. I oni su razumeli ozbiljnost granice.

Ipak nije bilo sve toliko crno, jednom zimi ne jednoj od karauli u našem odseku izgubio se (JNA) vojnik sa još jednim vezistom, jer su po magli išli da popravljaju telefonsku liniju. Kako jim je to uspelo neznam. Uhvatili jih Bugari, odveli jih u karaulu, dali jim da jedu, i odspavali oni na karauli sa Bugarima. Drugi dan su jih odveli na saslušanje u njihovu komandu, pa su jih još taj dan vratili, naravno uz obavezne proceduralne komisije i tako dalje.
Logged
KPoV
desetar
*
Offline Offline

Posts: 137


« Reply #208 on: November 22, 2012, 01:04:21 am »

Pero, svaka cast na sjecanjima i volji da to podijelis na forumu. Samo naprijed!
Logged
ssekir75
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 194


« Reply #209 on: November 22, 2012, 11:08:26 am »

pero, ova zivotinjka koju si postavio na slici jje dazdevnjak. imaju otrovnu kozu, ali ipak nisu toliko opasni. mogu da se jedu ako znas da ih spremis (mada se to ne radi, zasticeni su).

kod nas (pirotski kraj) ima vukova ko pleve i napadaju stada. dosta dolaze iz bugarske. dolaze i medvedi, ali jako retko. vise im je zanimljiv "tvoj" reon, ali ti ocigledno nisi imao srecu da ih vidis. no kako god, desilo se da je neki vojnik rodom sa zlatibora po navici cim je video vukove pucao na njih. ubio jednog, jos najmanje jednog ranio (nasli ga psi posle). iz niskog korpusa dosli bezbednjaci, vidli sta se dogodilo, popricali i sa seljacima (bio i jedan moj dalji stric iz sela tu, zato i znam ovoliko detalja), i dali naredbu koju sam gore naveo - udri, ali ne rafalom. stocarski kraj je, seljaci su uvek u tom delu voleli vojsku i bili vrlo pazljivi prema njima, a par metaka se uvek da lako pravdati. naravno, nije se senlucilo, ali je bilo pucnjave po njima. cak je i za mog staziranja jedan desetar iz moje cete ubio jednog i dobio nagradno 7 dana.

to da su svi obavestajci na granici je tacno. pitanje je samo za koju stranu rade Wink rekoh ja, ne cuva vojska granicu, nego seljaci cobani Wink

te karaule koje si pominjao, porusene, su iz vremena pre IIsv rata i iz vremena okupacije. ima jedna iznad mog sela, ostali samo temelji. i ja sam tamo nasao nesto caura i punih metaka, 7,9 mm oznaka В И 40 ako kog bas zanima.

"gubljenje" se desavalo, istina najcesce slucajno i po ruznom vremenu, ali je bilo i namernog "gubljenja". obicno se sve brzo zavrsavalo, a price tih "pogubljenih" bile su razlicite. ovo govorim po onom sto sam cuo od onog kapetana kog sam pomenuo.
Logged
Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 [14] 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 ... 73   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.035 seconds with 23 queries.