Drzavne himne
(1/13) > >>
vitez koja:
HIMNA

Himna je najstarija pesnicka vrsta . Susrecemo je kod starih Egipcana , Vavilonaca, Asiraca i Persijanaca. Rec Himna je grckog porekla od reci  "Himnus" ( Εθνικός ύμνος - pesma, hvalospev) sto bi znacilo POHVALNA PESMA , pesma divljenja u cast bogova ili heroja. Do VI. veka pre nase ere kod Grka svaka se pesma nazivala himnom. Kasnije su se himnom nazivale samo umetnicke pesme u strofama , najcesce pisane u heksametru a koje se pevaju uz pratnju muzike prilikom prinosenja zrtava. U Grcko-Rimskom periodu rec himna gubi cisto religiozni smisao i pocinje da oznacava svaku pohvalnu pesmu. Himna je preuzela i hricanska liturgija na Istocnom hriscanskom podrucju. Najcuveniji pisac himni na Istoku je bio znameniti Grigorije Nazijamski. Na Zapad je Himne preneo Hilarije iz Poatjea. Medju cuvenim piscima Himni na Zapadu je bio i najveci filozof hriscanstva Toma Akvinski.

Razvojem novog gradjanskog drustva himne izlaze iz religioznog okvira i pocinju opisivati prirodu i njene lepote. U vreme formiranja nacija i borbe za stvaranje nacionalnih drzava sa nacionalnim zanosom romantizma nastaju himne patriotskog karaktera; Po pravilu nacionalne himne postaju kasnije drzavne himne u   nacionalnim drzavama.

Prva poznata nacionalna himna u Evropi je holandska koja datira iz 1568 godine. Na himne 19. i 20. veka najvise je uticala engleska nacionalna himna "Vladaj Britanijo " i engleska drzavna himna "Boze stiti kralja". Melodiju engleske drzavne himne preuzele su Danska, Pruska i Svajcarska. Zanimljivo je da su medju starijim himnama , himna Francuske "Marseljeza" i himna Sjedinjenih Americkih Drzava obe nastale u revolucijama krajem 19. veka i da su nastale kao borbene pesme odredjenih vojnih odreda i da su u toku rata postale toliko popularne da su kasnije usvojene za drzavne himne.

Medju starije himne u Evropi spada i Poljska himna "Poljska jascena zginala - "Jos Poljska nije propala" iz 1797 godine i Ceska himna "Gde domov moj" - "Gde je moj dom" iz 1834. godine.

Himnu medjunarodnog radnickog pokreta Internacionalu u vreme Francusko-Pruskog rata i Pariske Komune 1871. godine napisao je pariski komunar pesnik, Eugen Poatje i to dva, tri dana posle sloma Pariske komune u vreme kada se krio pred terorom nastupajuci versajskih trupa protiv kojih se do zadnjeg casa borio na barikadama. Od Oktobarske revolucije do 1944 g. zanimljivo je da je Internacionala bila i drzavna himna Sovjetskog Saveza.


Državna himna je reprezentativna pesma države, koja se pretežno izvodi u svečanim odnosno službenim prilikama.

Izvode se na nacionalnim svečanostima i proslavama, sportskim manifestacijama. Na Olimpijskim igrama i sličnim službenim međunarodnim takmicenjima, državna himna se izvodi tokom ceremonije dodele jedne od medalja. Državne himne se izvode i pre početka takmicenja u mnogim sportskim ligama. Čak, u nekim državama, nacionalna himna se izvodi učenicima i studentima svakog dana, pre početka predavanja. Osim toga, u pojedinim zemljama, himna se izvodi u pozorištima pre početka predstave, kao i bioskopima, pre prikazivanja filma.

U većini slučajeva, izvodi se samo jedna strofa državne himne, najčešće prva, što nije uvek slučaj, jer Nemačka naprimjer koristi treću strofu.

Veći entiteti ponekad takodje imaju svoju himnu. Postoji puno multinacionalnih odnosno međunarodnih himni. Službena himna Evropske unije je "Oda radosti" iz Betovenove devete simfonije.

vitez koja:

Himna je pesma koja predstavlja neku državu u svetu. Pesma koja se izvodi u za to propisanim prilikama u svakoj državi. Pesma najdubljih emocija, koja steže grlo, koja pušta suze...

Evo, predstavljam koje se sve melodije u svetu sviraju i pevaju kao državne himne.
vitez koja:

NASTANAK HIMNE KOD SRBA

Kod Srba u raznim krajevima i raznim vremenima neke pesme su znale da postanu toliko popularne da su igrale ulogu Himne. Tako je u srpskoj Vojvodini u vreme revolucije 1848 godine u vreme Svetozara Miletica bila popularna pesma "Ustaj, ustaj Srbine" nazivali su je srpskom Marseljezom. I ostala je omiljena i do dana danasnjeg kod Srba u svim krajevima. U Crnoj Gori od 1870 godine himna je bila "Ubavoj nam Crnoj Gori" , pesma Jovana Sundacica . Pevana je na melodiju svetosavske himne "Uskliknimo s ljubavlju". Kasnije za drzavnu himnu Crne Gore usvojena je patriotska pesma napisana od kneza Nikole Petrovica " Onam', onam'". Ona je i danas veoma popularna u Crnoj Gori.

Potreba za nacionalnom himnom u Srbiji se pojavila odmah posle Karadjordjevog ustanka u vreme kneza Milosa Obrenovica. Prva himna Srbije bila je crkvena svetosavska himna "Uskliknimo s ljubavlju" . Ova himna je delo srpskog prote iz Segedina a prvi put je izvedena na Svetog Savu 27. Januara 1839. godine.
 
1865. godine knez Mihajlo Obrenovic ucinio je pokusaj da se stvori srpska nacionalna himna. Narucio je od Zmaja Jove Jovanovica da napise himnu i Zmaj je to ucinio i napisao pesmu koja je nazvana "Narodna himna". Muziku je napisao poznati kompozitor Kornelije Stankovic ali himna nikada nije usvojena ni izvedena. U narodu je tada bila veoma popularna pesma "Rado Srbin ide u vojnike" . Za nju je muziku napisao Josip Frunjanin , Srbin rodjen u Vinkovcima . Frunjin je bio austrijski oficir i muzicki veoma obrazovan a isti je napisao i muziku za pesmu "Lepa nasa domovino" koja je bila dugo hrvatska nacionalna himna i danas je himna hrvatske drzave. Posle penzionisanja Frunjanin je ziveo u Novom Sadu gde je i umro 1878 godine.

Srpska himna "Boze pravde" bila je drzavna himna u vreme vladanja dveju monarhija: Obrenovica i Karadjordjevica. Pesma je delo Jovana Djordjevica a muzika Davorina Jenka. Prvi put je izvedena 10. avgusta 1872 god. u beogradskom Narodnom pozoristu prilikom proslave punoletstva i stupanje na presto kneza Milana Obrenovica. "Boze pravde" je bila himna sve do 1903 g. do pada dinastije Obrenovica. Kralji I Petar Karadjordjevic je pokusao konkursom da dodje do nove dravne himne i medju 40 prispelih radova od srpskih pesnika stigla je i pesma "Boze na polja zemlje ove " od Alekse Santica. Ali do usvajanja nove himne nikada nije doslo i 1909 g. uz pristanak kralja Petra vracena je stara himna " Boze pravde". 1918 godine novostvorena kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca; prva Jugoslavija za himnu je uzela sve tri himne: "Boze pravde", "Lepa nasa domovino" i "Naprej zastave slave" Bilo je to tekstualno jezicka i melodijska kombinacija koja se pevala istim redom kao i imena naroda u imenu drzave.

Socijalisticka - druga Jugoslavija zvanicno nikada nije usvojila himnu ali celo vreme posle II Svetskog rata kao himna je sluzila "Hej sloveni". Pesma koju je ispevao 1834 g. Slovacki pesnik Samueal Tomasik , stigla je preko slovenaca jer je "Hej sloveni" sluzila Slovencima kao nacionalna himna jos od 1848. godine, a pevana je na melodiju Poljske nacionalna himne. U Socijalistickoj Jugoslaviji je bilo pokusaja i konkursa da se dodje do nove drzavne himne ali se to nije desilo. I nakon razlaza 1991 godine "Hej sloveni' je ostala privremena himna, trece Savezne Republike Jugoslavije.
vitez koja:

Himna Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca



Ujedinjenjem u Kraljevinu SHS decembra 1918. postavilo se i pitanje korišćenja državne himne u svečanim prilikama. Iako nije bilo zakona o himni, spojene su narodne himne sva tri južnoslovenska plemena i obrazovana himna Kraljevine SHS/Jugoslavije. Pevani su stihovi Bože pravde, danas himna Srbije, zatim stihovi Lijepa naša domovina koja je dans himna Hrvatske, i potom Naprej, zastava Slave,koja je nekada bila himna slovenije, a danas svecana pesma Vojske Slovenije, sve sa prvim i poslednjim strofama. Nikada nije proglasena za himnu drzave i nije postojao zvanicno definisan tekst. Jedino pravilo, koje je bilo definisano, odnosilo se na redosled izvodjenja svecanih pesama sva tri naroda, odnosno (od 1929.g.) sva tri juzno-slovenska plemena koja su cinila jugoslovenski narod.
      
   
Bože pravde, ti što spase
Od propasti dosad nas,
Čuj i odsad naše glase
I odsad nam budi spas!
Moćnom rukom vodi, brani
Budućnosti srpske brod;
Bože, spasi, Bože hrani
Srpskog kralja, srpski rod!

Iz mračnoga sinu groba
Srpske krune novi sjaj,
Nastalo je novo doba –
Novu sreću, Bože, daj!
Kraljevinu srpsku brani,
–Petvekovne borbe plod –
Kralj' Al'ksandra, Bože, hrani,
Moli ti se srpski rod!   

Lijepa naša domovina,
Oj, junačka zemljo mila,
Stare slave djedovina,
Da bi vazda česna bila!
Mila kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina;
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina.

Teci, Savo, Dravo, teci,
Nit ti Dunaj silu gubi;
Kud li šumiš, sv'jetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi!
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu tijelo grob sakrije,
Dok mu živo srce bije.   

Naprej zastava Slave,
Na boj junaška kri,
Za blagor očetnjave
Naj puška govori.
Z orožjem in desnico
Nesemo vragu grom,
Zapisat v kri pravico,
Ki terja jo naš dom.

Draga mati je prosila,
Roke okol' vrata vila;
Plakala je moja mila:
"Tu ostani, ljubi moj".

Zbogom mati, ljubca zdrava,
Mati mi je očetnjava,
Ljub'ca moja čast in slava,
Hajd'mo, najd'mo zanje u boj.

      

Himna je sacinjena od cetiri strofe, od kojih su prva i cetvrta uzete iz pesme Boze pravde, druga iz pesme Lijepa nasa domovino, a treca iz pesme Naprej, zastava Slave. U nekim prilikama intonirane su sve tri svecane pesme u celosti, a ponekad i po dve strofe od svake pesme.

Боже правде, ти што спасе,
од пропасти до сад нас!
Чуј и од сад наше гласе
и одсад нам буди спас!

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!

Naprej zastava slave,
na boj junaška kri,
za blagor očetnjave
naj puška govori!

Боже спаси, Боже храни,
нашег Краља и наш род!
Краља Петра, Боже храни, (Краљ' Ал'ксандра, Боже, храни,)
моли ти се сав наш род!

Cetvrta strofa je zapravo na srpskom jeziku uz napomenu da moze da se peva i na ostalim dijalektima tadasnjeg srpskohrvatskog kao i na slovenackom jeziku.
vitez koja:

Sve tri narodne himne nastale su u XIX veku u vreme romantizma i nacionalnog poleta.
Prva od njih bila je hrvatska pesma Lijepa naša domovino koju je napisao Antun Mihanović (1796–1861), konzul i književnik. Štampana je u listu "Danica" Ljudevita Gaja 1835, a na te reči muziku je 1846. komponovao Srbin iz Vinkovaca Josif Runjanin (1821–1878), oficir i muzičar. Tek za vreme izložbi Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva u Zagrebu 1891, gde su izvođene svečane pesme, publici se najviše dopala "Lijepa naša domovina" koja je u narednim godinama pevana na svim većim proslavama i praznicima u Hrvatskoj i tako je prerasla u narodnu himnu.

U vreme narodnog preporoda u Habzburškoj monarhiji i pada Meternihovog režima, Martin Davorin Jenko (1835–1914), zajedno sa buntovnički raspoloženim zemljakom i prezimenjakom, pesnikom Simonom, komponovao je 1860. u Beču muziku za pesmu "Naprej, zastava Slave!" koja je brzo prihvaćena kod slovenačkog naroda i postala narodna himna.

Iako je "Bože pravde" kao rodoljubiva pesma nastala poslednja u odnosu na sve tri narodne himne, postala je prva nacionalna i državna himna kada je Srbija proglašena kraljevinom, februara 1882. Deset godina ranije, prilikom proslave punoletstva kneza Milana Obrenovića i njegovog stupanja na presto Srbije, 10. avgusta 1872. održan je komad s pevanjem "Markova sablja". U okviru predstave otpevana je pesma "Bože pravde" koju je napisao Jovan Đorđević (1826–1900), književnik, dramaturg, upravnik Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu i Narodnog pozorišta u Beogradu. Muziku za nju komponovao je kompozitor Davorin Jenko, Slovenac koji je u drugoj polovini XIX veka živeo i radio u Srbiji. Pesma se dopala knezu Milanu i prisutnima te je iskorišćena prilikom proglašenja Kneževine Srbije za Kraljevinu Srbiju i kneza Milana za kralja februara 1882. Od toga dana pesma "Bože pravde" izvođena je u svečanim i prazničnim prilikama kao zvanična himna Srbije. Uz manje izmene, pesma je nadživela brojne dinastičke i društvene promene u Srbiji, pa se i danas izvodi kao himna Republike Srbije.


Prvobitna verzija pesme glasi:
Bože pravde   

Bože pravde, ti što spase
Od propasti dosad nas,
Čuj i odsad naše glase
I odsad nam budi spas!

Moćnom rukom vodi, brani
Budućnosti srpske brod,
Bože spasi, Bože hrani,
Srpskog kralja, srpski rod!

Složi srpsku braću dragu
Na svak dičan, slavni rad:
Sloga biće poraz vragu,
A najjači Srpstvu grad!

Nek na Srpstva blista grani
Bratske sloge zlatan plod,
Bože, spasi, Bože, hrani,
Srpskog kralja, srpski rod!   
Nek na srpsko vedro čelo
Tvog ne padne gneva grom,
Blagoslovi Srbu selo,
Polje, njivu, grad i dom!

Kad nastupe borbe dani,
K pobedi mu vodi hod,
Bože, spasi, Bože, hrani
Srpskog kralja, srpski rod!

Iz mračnoga sinu groba,
Srpske krune novi sjaj,
Nastalo je novo doba –
Novu sreću, Bože, daj!

Kraljevinu srpsku brani,
Petvekovne borbe plod,
Srpskog kralja, Bože, hrani,
Moli ti se srpski rod!

Nestankom Kraljevine Jugoslavije u aprilskom ratu 1941.g. sa istorijske pozornice nestala je i modifikovana nacionalna srpsko-hrvatsko-slovenačka himna.


Navigation
Message Index
Next page