Njemački tenkovi PzKpfw I i II

[duje]

PzKpfw I i II – prvotno zamišljeni kao privremeni  laki tenkovi za obuku – činili su kičmu njemačkih oklopnih snaga prilično dugo poslije početka drugog svjetskog rata. PzKpfw je nastao 1932. godine kad su firme MAN, Krupp, Daimler Benz i Rheinmetall Borsig dobile specifikaciju jednostavnog tenka na kojem bi se obučavale nove oklopne divizije. Krupp je, koristeći se iskustvom stečenim u Švedskoj i na jednoj Carden Loydovoj  tanketi, proizveo šasiju LKA sa četri potporna kotača na spiralnim oprugama sa svake strane i sa stražnjim kotačima za vođenje gusjenica koji su dodirivali tlo. Kruppov benzinski motor M305 od 75KS postavljen odostrag davao je pogon preko prednjih zupčastih kotača. To vozilo sa dva člana posade, na kojem su bila postavljena dva mitraljeza MG13 od 7,9mm u maloj kupoli s desne strane, predan je u proizvodnju, s Daimler Benzovoj nadgradnjom, pod lažnom oznakom Landwirtschaftschlepper (poljoprivredni traktor) da bi se prikrila njegova prava svrha.

Proizvodnja je počela 1934. na osnovu početne narudžbe za 150 šasija s manjim kotačima i s jednim vanjskim nosačem sa svake strane koji je nosio lisnate opruge ovjesa stražnjih triju kotača za vođenje gusjenica. Trupna su iskustva pokazala da novi tenk nije dovoljno snažan  pa je konstruiran IB LaS May s novim većim motorom Maybach NL38TR od 100KS na kočnici. To je poboljšalo omjer  između snage i težine tenka i sposobnost kretanja po teškom terenu, ali je ionako maleni radijus dejstva od 146km neznatno smanjen na 140km. Povećale su se težina i dužina od 402 na 442cm. Visina je ostala 172cm a širina 206cm a nepromijenjen je ostao i oklop od max 13mm debljine, dovoljan samo za zaštitu od vatre malog kalibra. Novi je motor zahtijevao duže vješanje od pet kotača i uzdignutim kotačem za vođenje gusjenica.
Kad se 1935. Njemačka počela otvoreno naoružavati , nestalo je potrebe za kamuflažom i ta su dva tenka dobila naziv Panzerkampfwagen I (MG) Ausführung A i B; proizvedeno ih je 300 odnosno 1500. Unatoč nedovoljnoj vatrenoj moći I zaštiti, zbog zakašnjenja u projektiranju PzKpfw III i  IV, njihova je proizvodnja trajala do 1941; zato su početkom rata činili trečinu njemačkog tenkovskog naoružanja.

[duje]

Mnogi od njih korišteni su u borbama u Poljskoj 1939. godine a pojavili su se sljedeće godine i  u Norveško ji Danskoj. U kampanji u Francuskoj bilo ih je još 523 u sastavu oklopnih divizija i tu je dobro snabdijevanje nadoknadilo nedostatke radijusa dejstva. U invaziji na Sovjetski Savez i u kampaniji u Zapadnoj Sahari PzKpfw I Ausf A i B još su se kristili u prvim borbenim redovima iako ih je potkraj 1941. većina vraćena prvobitnoj svrsi obuke ili bila prerađena.

[duje]

U razdoblju  1936. do 1937. godine 200 PzKpfw I (većinom Ausf B) prerađeno je u Klainer Panzerbefehlswagen – mala komandna oklopna vozila SdKpfw 265. Ta su imala visoku, fiksnu nadgradnju s oklopom od 30mm, jedan mitraljez i posebnu radio opremu za kontrolu operacija oklopnih jedinica – bitnu komponentu koncepcije Blitzkriega. U oklopnim divizijama  koje su u maju 1940. Krenule na Francusku bilo ih je dvadeset.

Kako bi se oklopne i motorizirane divizije opremile pokretnom artiljerijom, šasija PzKpfw I Ausf A i B iskorištena je za dva pionirska samohodna topa koja je 1939. projektirao Alkett iz Berlina. Jedna je šasija nosila 47mm češki  protutenkovski top PaK 36(t) na malom trostranom otvorenom postolju. Do jula 1941. Bilo ih je u akciji 132 i taj je tip našao primjenu  u bataljonima za uništavanje tenkova u Francuskoj, SSSR-u i sjevernoj Africi. Druga variant je bio veliki 150mm pješadijski top (sIG33) u masivnom trostranom boksu s oklopom od 10mm na prednjem dijelu šasije; proizvedeno je 38 tih nespretnih vozila i ona su osigurala direktnu artiljerijsku podršku motoriziranoj pješadiji u kampanjama u Poljskoj, Francuskoj i SSSR-u
Načinjen je i pokušaj da se PzKpfw I preradi u osamtonski, Ausf C brzo izviđačko vozilo, ali je sagrađen samo jedan prototip VK601. Druga, monogo teža (18 tonska) verzija, Ausf D (VK1801), s oklopom od 80mm i snažnim pojačanim vješanjemkonstruirana je ze potrebe pješadije u ljeto 1940. S naoružanjem od dva mitraljeza i brzinom od samo 24km/h taj je projekt  - inače zabluda u njemačkim shvaćanjima o okopnom naoružanju – održavao prevlast  tradicionalnog oružja  iako je bilo izgrađeno svega 30 od naručenih 130 tenkova.

[duje]

PzKpfw II je nastao 1934. kad je izrađena specifikacija za poboljšani laki tenk da bi se ispunila praznina nastala zbog kašnjenja u projektiranju teških vozila. Krupp je ponudio prototip LKA II na bazi prethodnog tenka, ali je ovaj put prihvaćena ponuda MAN-a. Nova šasija LaS100 imala je šest manjih potpornih kotača sa svake strane, vješanih u parovima između bokova tenka i vanjskog nosača. Maybachov motor od 130KS pokretao je vozilo teško sedam tona  s pomoću prednjih zupčastih kotača. Vozač je upravljao koristeči uobičajeni sistem kvačila i kočnice kao i na ranijem LaS. Kupola je bila naoružana 20mm automatskim topom  KwK30 i mitraljezom MG34, a maksimalna debljina oklopa iznosila je 14,5mm. Za ono doba je 20mm oruđe imalo prihvatljivu moć probijanja oklopa: 24mm okomitog okolpa s udaljenosti od 450m.
Ograničena  je proizvodnja počela 1935. a prvih je 25 komada 1/LaS100 ušlo u uptrebu kao PzKpfw II (2cm) Ausf  a1 (SdKfz 121). Slijedečih dvadeset pet  a2 i pedeset a3 slijedilo je uz manja poboljšanja na motoru I vješanju. Novi veći motor od 140KS postavljen je na slijedećih 100 tipova Ausf B s oklopom od 30mm na prednjem kraju koji je povećao težinu  za gotovo osam tona. U slijedećoj ograničenoj predproizvodnjoj seriji, Ausf C, primijenjeno je vješanje od pet cestovnih kotača srednje veličine na eliptičnim oprugama koje je postalo standardno za ostatak serije. Budući da je većih tenkova bilo malo, MAN, Famo, MIAG i Wegmann  započeli su 1937. masovnu proizvodnju. Prvi proizvodni model je bio Ausf A koji je imao novi kutasti zavareni prednji dio umjesto prijašnjeg zabljenog livenog, a zatim su slijedili modeli Ausf B i C s osmatračkim kupolama umjesto periskopa. Dodan je i posebni čelni oklop od 14,5mm.

[duje]

PzKpfw II Ausf B

[duje]

PzKpfw II Ausf C

[duje]

Godine 1939. u upotrebi je bilo 1.226 PzKpfw II svih tipova iako su u to doba nedovoljan oklop i slaba vatrena moć tog tenka postali očigledni – oklop nije bio dovoljno debeo da izdrži vatru modernih protutenkovskih topova, a 20 milimetarski postao je sve bespomoćniji pred modernijim tenkovima. Ipak, PzKpfw II se iskazao u Poljskoj pa čak i u Francuskoj  kao najvažniji tip (950 tenkova) u oklopnim divizijama koje su udarile 10. maja.  Kao i u slučaju PzKpfw I, strateška i taktička smjelost nadomjestila je tehničke nedostatke.
Ovaj je početni uspjeh možda izvitoperio gledišta Vrhovne komande, koja je nastavila naručivati PzKpfw II; iako ih je 1939. Proizvedeno samo 15, a 1940. 9, godine 1941. ih se pojavilo 233. Ovi su bili u novoj verziji Ausf F s novim nacrtom prednje oplate i oklopom debljine 30,35mm, ali je brzina smanjena, zbog veće težine, za 16km/h. Nekoliko ih je imalo novi top od 20mm, produženi KwK38. Još dva slična tipa Ausf G i J, pojavila su se dodatkom skladišnog pretinca na kupoli. Svi ti kasniji modeli imali su novi, konični kotač za vođenje gusjenica odostrag. U prvim tjednima invazije na SSSR bilo je spremno za akciju preko 1.060 PzKpfw II, ali je na tako velikim razdaljinama i protiv teže naoružanog i bolje oklopljenog neprijatelja slabost konstrukcije bila očiglednija. Da bi se uklonili nedostaci tog vozila, neki su PzKpfw II dobili novo oružje, na neke je postavljen, kako proizlazi iz fotodokumentacije, francuski 37mm top SA38. Do aprila slijedeće godine broj tih tenkova u akcijama smanjen je na 866, unatoč tome što je njihova proizvodnja nastavljena, i sve ih se češće prebacivalo na izviđačke zadatke.


TT podaci PzKpfw II Ausf F

-Težina: 9,35t (9,5t)
-Posada: 3
-Naoružanje: top KWK30 od 20mm sa 180 metaka. Mitraljez MG34 od 7,92mm s 2.550 metaka
-Oklop: čelo tenka 35mm, vozačeva ploča 30mm, bočne ploče 20mm, pokrov 10mm, pod 5mm, zadnji dio 15mm; kupola:  prednji dio 30mm, bočne ploče 20mm, stražnji dio 15mm, vrh 10mm
-Motor: benzinski, Maybach HL62TR od 140KS, redni šest cilindara, vlađen tekućinom
-Brzina: 40km/h
-Akcioni radijus: 190km
-Savlađivanje rovova: 1,7m
-Okomita prepreka: 42cm
-Dubina gaza: 90cm
-Dužina: 4,80m
-Širina: 2,30m
-Visina: 2m

[duje]

PzKpfw II Ausf G
PzKpfw II Ausf J

[duje]

Od 1942. godine veliki broj šasija Ausf A, B, C i F iskorišten je kao osnova za samohodne topove i naoružan novim 75mm PaK 40/2 koji je mogao probiti najnovije sovjetske oklope. Ti su “Panzerjägeri” dobili naziv Marder II (SdKfz 131). U toku 1942 i 1943. godine prerađeno ih je 531 i isporučeno bataljonima za uništavanje tenkova oklopnih i pješadijskih divizija. Najbrojniji samohodni top na standardnoj šasiji  PzKpfw II bio je Wespe – osa  (SdKfz 124) sa 105mm FH 18/2 poljskom haubicim, s plinskom kočnicom na ustima cijevi, koja je bila postavljena u visoku stražnju nadgradnju. U toku 1943. i 1944. godine prerađeno ih je 682 većinom u varšavskom Famo-u i bili su mnogo korišteni u bataljonima samohodne artiljerije Panzer I Panzer Grenadier divizija.

TT podaci Wespe

-Težina: 11,5t (12,1t)
-Posada: 5
-Naoružanje: poljska haubica od 105mm le FH(L28) sa 32 metka, mitraljez MG34 od 7,92mm sa 6oo metaka
-Oklop: prednji dio tijela i  vozačeva ploča, nagnuti okolp 10mm,bočne ploče 15mm, pokrov 10mm, pod 5mm, stražnji dio 8-15mm; nadgradnja sprijeda 12mm, bočne ploče 10mm, zadnja ploča 8mm
-Radijus: 150km
-Visina: 2,30mm
-Ostali podaci isti kao i kod PzKpfw II Ausf F

[duje]

Marder II (SdKfz)

[duje]

PzKpfw II Ausf D i E bili su specijalne verzije (brzina 56km/h) koje je proizvodio Daimler Benz 1938-39. kao Schnellkampfwagn (brza borbena vozila) za lake divizije. Tih 250 vozila imalo je vješanje s torzionim šipkama i velike kotače tipa Christe. Izgleda da ih je malo dospjelo u formacije kojima su bili namijenjeni; umjesto  toga završili su u 8. oklopnom puku, dijelu 4. samostalne oklopne brigade u kojoj su se nalazili do njena formiranja u 10. oklopnu diviziju 1939. godine.

[duje]

Novo vješanje PzKpfw II Ausf D-E  je razočaralo izvan putova, pa ih je 1940. godine  95 prerađeno u Flammpanzer II, vozila bacače plamena (koja ponekad zovu flamingo) s dva plamenobacača na prednjem dijelu vozila i malom kupolom s mitraljezom. Ta je šasija kasnije upotrebljena kao postolje za sovjetski 76,2 milimetarski top u otvorenom zaklonu na vrhu visoke nadgradnje slične sanduku. To se oružje koristilo nepromijenjeno pod oznakom FK 296(r) i modificirano pod oznakom PaK36(r) s plinskom kočnicom kako bi moglo koristiti njemački metak. Vozilo je poznato pod nazivom Panzerjäger II Ausf D (ili E) für 7,62cm PaK 36(r) dobilo je službenu oznaku SdKfz 132, a ponekad se naziva Marder II. Neka su kasnija vozila imala kasniji PaK 39(r) ili njemački PaK 40/2. Alkett  ih je godine 1942. preradio 185. Neke šasije Flammpanzera iskorištene su za istu svrhu jer prethodna prerada nije bila potpuno uspješna, a potreba za pokretnom protutenkovskom obranom postojala je sve veća. Lovci tenkova su se pretežno upotrebljavali  u SSSR-u gdje su neko vrijeme bili jedino sredstvo da se njemačkim divizijama osigura pokretna zaštita od sovjetskih oklopnih jedinica.

Lakši prototip PzKpfw II, s oznakom VK m901, izrađen je 1939. godine s ojačanim vješanjem kotača ali ni on, a ni teže oklopljeni VK 1601 za podršku pješadiji, nisu ušli u masovnu proizvodnju. Kompromisno poboljšanje serije VK 1300 (VK1303) konačno je prihvaćeno 1943. kao PzKpfw II Ausf L, kasniji Panzerspähwagen II Luchs – izviđački tenk koji se isporučivao oklopnim divizijama. Međutim, proizvedeno ih je malo jer je trebalo proizvoditi važnije stvari. To je bio poslednji izdanak PzKpfw II koji je iskorišten u akcijama.

(Tenkovi – drugi svjetski rat)

[duje]

Panzerspähwagen II Luchs

[ORIĆAREB]

 

Svaka čast "stranče" na trudu..bravo

[Bozo13]

Kalemegdan

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]