Biciklističke jedinice su vrsta pešadije koja za prevoz koristi bicikle, a borbu vrši peške kao i obična pešadija.
Pojavljuju se prvi puta u prusko-francuskom ratu 1870-1871. za kurirsku službu. Već 1885. formira se prva biciklistička četa u Velikoj Britaniji, a ubrzo potom bicikle usvajaju mnoge vojske.
U Prvom svetskom ratu bicikli se dosta koriste, posebno zbog mogućnosti dnevnog marša i do 90 kilometara. Naročito su korisne za izviđanje i stvaranje iznenađenja. 1916. Nijemci koriste 2. biciklističku brigadu koja se ističe protiv Rumunije 1916-1917., zatim u sklopu 42. pešadijske divizije 1917. u desantu na Sarema i Hijuma (ostrva u Baltiku). U februaru 1918. pomažu pri zauzimanju Talina.
U Srbiji se pitomci Pešadijske podoficirske škole na biciklima koriste za vezu i izviđanje. Uredba iz 1895. predviđa formiranje velosipedskih odjeljenja pri inžinjeriji divizija.
Između dva rata jugoslovenska vojska ima 3 velosipedska bataljona jačine 650 vojnika, po jedan na svaku konjičku diviziju. Čete imaju 1 vod lakih mitraljeza i 3 streljačka voda. Mitraljeske čete imaju 3 voda sa po 3 odjeljenja. Bataljon je imao i 4 kamiona, mehaničarsku radionicu i automobil-sanitet.
U Drugom svjetskom ratu bicikli se malo koriste zbog razvoja oklopnih i mehanizovanih jedinica.
Izuzetak su Japanci koji ih uspešno koriste pri osvajanju Malaje 1941-1942.
Posle rata se svuda rasformiraju osim u Švajcarskoj, gde se smatralo da mogu biti korisne zbog neprohodnosti većeg dela zemlje i za brzu koncentraciju protiv vazdušnih desanta protivnika.
Izvor:
http://sr.wikipedia.org/sr