Licna dokumenta gradjana

[dzumba]

Оно решење са талонима из војне возачке дозволе издатке 1949. године није било лоше решење. Прекршаје које возач учини као војни возач приписују му се и кад постане цивил. Нешто слично смо предлагали и касније (јер су ти талони избачени), али Саобраћајна управа је имал другачији став, односно да је војник-возач неодговорно лице и да не може да одговара за прекршаје, осим изузетно и ако не почини кривично дело.

[zpetrov9]

Jedan dokument Ruskog MVD-a, mislim da se radi o nekoj vrsti dozvole za rad inostranom državljanu ili osobi bez državljanstva. Veličine je
kreditne kartice (kao osobne iskaznice i/ili lične karte). Prednji dio s osobnim podacima vlasnika je gotovo izbrisan kao i fotografija, dali je
to radi loše kvalitete izrade ili namjerno ne mogu točno utvrditi. Pozadina je u odličnom stanju.

[zpetrov9]

Evo i jedne serije đačkih knjižica iz vremena Nove Jugoslavije tj. nakon II svjetskog rata.

Prva je ova izdana od Muzčke škole Mokranjac u Beogradu za školsku godinu 1946/47. Dimenzije cca 112 x 160 mm. Korice iz tankog kartona
vrlo slabe kvalitete, a što vrijedi i za papir stranica knjižice.

Zanimljivo je pogledati ocjene za uspjeh pri dnu stranica, tada su bile ocjene do 10, a ocjna 5 je bila slaba.

[zpetrov9]

Evo i jedne Đačke knjižice za osnovne škole iz vremena FNRJ izdane 1956. godine, još je na prednjim koricama lijepo ukrašena i malčice
me podsjeća na Đačke knjižice za učenika osnovnih škola u vrijeme Kraljevine.  Korice su iz srednje tvrdog kartona slabije kvalitete i
dimenzija cca 100 x 130 mm. Knjižica ima i svoju "političku intonaciju" na drugoj stranici ali to je u ono vrijeme bilo neizbježno. U nju su
se upisivale ocjene na kraju prvog i na kraju drugog polugodišta. Zanimljivo je uočiti da se pod opisom ocjena koje se imaju koristiti u
knjižici za učenje navode samo četiri ocjene, odličan 5, vrlo dobar 4, dobar 3 i slab 2. E sada nije mi jasno da li to značilo da su to samo
pozitivne ocjene ili se tada ocjena slab 2 smatrala negativnom, onim što se u moje školsko doba nazivalo nedovoljan 1?

Pri kraju ima dosta korisnih stvari za mlade osnovce pored onog obaveznog o učenju i vladanju tu su i pouke o čuvanju zdravlja, zatim
zdravstveni list, pa saobraćajni propisi isto i pregled godišnje uštede (kao korisno navikavanje dijece na štednju) itd.

[zpetrov9]

Učenik je uspješno napredovao u viši II razred OŠ. A i đačka knjižica se promjenila, sada su korice manje ukrašene, a na sredini je Republički
grb NR Srbije. Korice su iz mekog kartona dimenzija cca 92 x 135 mm. Sada na drugoj stranici imamo samo poruku druga Tita pionirima bez
zajedničke fotografije. Zanimljivo je da su ove knjižice bile odobrene za štampanje i upotrebu još od 20. 07. 1955. godine ali kako vidimo
još su i 1956. godine korištene knjižice straijeg izdanja (prethodno postavljena). I dalje su za ocjenjivanje kod uspijeha učenja navedene
samo četiri ocjene, bez jedinice kao negativne ocjene dok kod ocjena za vladanje postoje isto samo četiri ocjene ali sada nemamo ocjenu 2
kao najlošiju već ocjenu loše 1.  Iza knjižica sadrži manje korisnih savjeta učeniku u odnosu na prethodnu verziju.

[zpetrov9]

I naš učenik i dalje uspiješno napreduje u viši sada već V razred, a i Đačka knjižica napreduje (da ne zaostane) pa se opet mjenja.
Dimenzije korica su sada cca 100 x 140 mm, nema više nikakvih ukrasnih elemenat, već samo Republički grb NR Srbije i naziv. Korice su
isto iz tanjeg kartona za mrvicu bolje kvalitete, i sada je poruka druga Tita na unutarnjoj strani prednjih korica. Nema više uputstava
kako se upisuju i koje su ocjene. Učenik je inače popustio u učenju što se vidi iz ocjena.

[zpetrov9]

I da ispratimo našeg učenika i njegove Đačke knjižice do II razreda gimnazije matematičkog smjera u Beogradu. Ova Đačka knjižica je bila
namjenska za učenike gimnazija i izdana je za školsku godinu 1965/66. Davno je to bilo ja sam tada tek pohađao I osnovne. Dimenzije
kartonskih korica su cca 100 x 140 mm. Neobično je da na prednjim koricama nema niti naziva države niti republike niti grba, već samo
naziv dokumenta. Cijeli tekst je odštampan ćirilićnim pismom što je i službeno pismo u SR Srbiji, ali zato upada u oči da je netko, učenik
vjerovatno popunio sve podatke urednim latiničnim pismom. Ocjene na kraju prvog polugodišta su pak upisane ćirilićnim pismom i to još
crvenom tintom ili kemijskom, malo neobično. Knjižica broji 32 stranice, ali su zadnje počevši od 18. posvećene Pravilniku o pravima i
dužnostima učenika srednjih škola pa to ne bih postavljao.

Nigdje nema niti pečata gimnazije što bi ipak davalo neki "službeni" izgled knjižici, očigledno se u to vrijeme ona više i nije smatrala nekim
jako bitnim školskim i/ili učeničkim dokumentom.

[zpetrov9]

I jedna novinarska legitimacija novinara  novina BORBA iz 1973. godine. Novinari su temeljem svoje profesije imali pravo i na 50% popusta
kod kupovine željezničkih karata.

[dzumba]

Zanimljivo je uočiti da se pod opisom ocjena koje se imaju koristiti u
knjižici za učenje navode samo četiri ocjene, odličan 5, vrlo dobar 4, dobar 3 i slab 2. E sada nije mi jasno da li to značilo da su to samo
pozitivne ocjene ili se tada ocjena slab 2 smatrala negativnom, onim što se u moje školsko doba nazivalo nedovoljan 1?

Pre drugog svetskog rata 2 (dva, popularno dvojka ili dvica) je bila negativna ocena. Baredm u Srbiji, za ostale delove bivše Jugoslavije ne znam. Sa njom se nije moglo preći u naredni razred. To je promenjeno, mislim 1959, kada ocena 2 postaje dovoljna i prolazna, a uvodi se ocena 1 (jedan) kao slaba.

Knjižicu za učenike osnovnih škola sa roze koricama sam postavio i ja dvadesetak postova ranije.

Kada sam i ja išao u gimnaziju knjižica je izgledali skoro isto. Uglavnom nije bilo pečata na ocenama (obično samo na prvoj strani gde su generalije jer je ona služila, ponekad i kao identifikacioni dokument, ali se morala imati i fotografija na koju se stavljao pečat). Osnovni razlog je taj što se na kraju svake godine dobijalo zvanično svedočanstvo o završenom razredu sa ocenama (postavio sam nekoliko svojih). To svedočanstvo je bio jedini validan dokaz za uspeh a ne knjižica sa ocenama.

[zpetrov9]

Zanimljivo je uočiti da se pod opisom ocjena koje se imaju koristiti u
knjižici za učenje navode samo četiri ocjene, odličan 5, vrlo dobar 4, dobar 3 i slab 2. E sada nije mi jasno da li to značilo da su to samo
pozitivne ocjene ili se tada ocjena slab 2 smatrala negativnom, onim što se u moje školsko doba nazivalo nedovoljan 1?

Pre drugog svetskog rata 2 (dva, popularno dvojka ili dvica) je bila negativna ocena. Baredm u Srbiji, za ostale delove bivše Jugoslavije ne znam. Sa njom se nije moglo preći u naredni razred. To je promenjeno, mislim 1959, kada ocena 2 postaje dovoljna i prolazna, a uvodi se ocena 1 (jedan) kao slaba.

Knjižicu za učenike osnovnih škola sa roze koricama sam postavio i ja dvadesetak postova ranije.

Kada sam i ja išao u gimnaziju knjižica je izgledali skoro isto. Uglavnom nije bilo pečata na ocenama (obično samo na prvoj strani gde su generalije jer je ona služila, ponekad i kao identifikacioni dokument, ali se morala imati i fotografija na koju se stavljao pečat). Osnovni razlog je taj što se na kraju svake godine dobijalo zvanično svedočanstvo o završenom razredu sa ocenama (postavio sam nekoliko svojih). To svedočanstvo je bio jedini validan dokaz za uspeh a ne knjižica sa ocenama.

Pa Vaša Đačka knjižica me je potakla da ja postavim sve ove koje sam postavio, našao sam raznih ali svoju još nisam, baš iz tog razloga
koji ste naveli. One nisu bile (u moje vrijeme) neki službeni dokument već su uglavnom služile samo za upis ocjena samo na kraju prvog
polugodišta, ponekad za informirati roditelje ako bi učenik pravio probleme. Zato ih i nismo puno čuvali, danas žalim radi toga.

Za ocjenu 2, tj. dvojku ne znam da li je u svim krajevima Jugoslavije bila negativna, ali upravo obrađujem neke stare svjedodžbe pa ću i
to provjeriti jer ima tu i svjedodžbi iz vremena Banovine Hrvatske, pa NDH i poslije NRH.

Vjerovatno je iz tih vremena kada je dvojka bila negativna ocjena ostala ona uzrećica, "ostav dva, ne valja". Kad provjerima javiti ću.

[zpetrov9]

Zanimljivo je uočiti da se pod opisom ocjena koje se imaju koristiti u
knjižici za učenje navode samo četiri ocjene, odličan 5, vrlo dobar 4, dobar 3 i slab 2. E sada nije mi jasno da li to značilo da su to samo
pozitivne ocjene ili se tada ocjena slab 2 smatrala negativnom, onim što se u moje školsko doba nazivalo nedovoljan 1?

Pre drugog svetskog rata 2 (dva, popularno dvojka ili dvica) je bila negativna ocena. Baredm u Srbiji, za ostale delove bivše Jugoslavije ne znam. Sa njom se nije moglo preći u naredni razred. To je promenjeno, mislim 1959, kada ocena 2 postaje dovoljna i prolazna, a uvodi se ocena 1 (jedan) kao slaba.

Knjižicu za učenike osnovnih škola sa roze koricama sam postavio i ja dvadesetak postova ranije.

Kada sam i ja išao u gimnaziju knjižica je izgledali skoro isto. Uglavnom nije bilo pečata na ocenama (obično samo na prvoj strani gde su generalije jer je ona služila, ponekad i kao identifikacioni dokument, ali se morala imati i fotografija na koju se stavljao pečat). Osnovni razlog je taj što se na kraju svake godine dobijalo zvanično svedočanstvo o završenom razredu sa ocenama (postavio sam nekoliko svojih). To svedočanstvo je bio jedini validan dokaz za uspeh a ne knjižica sa ocenama.

Pa Vaša Đačka knjižica me je potakla da ja postavim sve ove koje sam postavio, našao sam raznih ali svoju još nisam, baš iz tog razloga
koji ste naveli. One nisu bile (u moje vrijeme) neki službeni dokument već su uglavnom služile samo za upis ocjena samo na kraju prvog
polugodišta, ponekad za informirati roditelje ako bi učenik pravio probleme. Zato ih i nismo puno čuvali, danas žalim radi toga.

Za ocjenu 2, tj. dvojku ne znam da li je u svim krajevima Jugoslavije bila negativna, ali upravo obrađujem neke stare svjedodžbe pa ću i
to provjeriti jer ima tu i svjedodžbi iz vremena Banovine Hrvatske, pa NDH i poslije NRH.

Vjerovatno je iz tih vremena kada je dvojka bila negativna ocjena ostala ona uzrećica, "ostav dva, ne valja". Kad provjerima javiti ću.

Evo na brzinu sam pregledao dio "arhive", međutim pronašao sam svjedodžbe kako iz vremena Kraljevine Jugoslavije, tako i kasnije za
vrijeme II rata u NDH i u Srbiji i zatim i za vrijeme Nove Jugoslavije (DFJ i FNRJ) da je postojala i ocjena nedovoljan (1), ili na onim
svjedodžbama iz Kraljevine rđav (1). Izuzetak su svjedočbe NDH gdje se brojevna ocjena upisivala obrnutim redom (kao što je i danas
u Slovačkoj i Češkoj).  Evo par skenova tih svjedodžbi, svedočanstva i svjedočbi, pri dnu su upisane ocjene koje se imaju koristiti kao
opisno riječima, tako i brojčano. I zato sam opet na početku po pitanju onog dva kao negativna ocjena, a na svjedodžbama je već prva
prolazna-pozitivna ocjena. Morat ću se još time pozabaviti.

Evo skenova svjedodžbi.

[zpetrov9]

Zanimljivo je uočiti da se pod opisom ocjena koje se imaju koristiti u
knjižici za učenje navode samo četiri ocjene, odličan 5, vrlo dobar 4, dobar 3 i slab 2. E sada nije mi jasno da li to značilo da su to samo
pozitivne ocjene ili se tada ocjena slab 2 smatrala negativnom, onim što se u moje školsko doba nazivalo nedovoljan 1?

Pre drugog svetskog rata 2 (dva, popularno dvojka ili dvica) je bila negativna ocena. Baredm u Srbiji, za ostale delove bivše Jugoslavije ne znam. Sa njom se nije moglo preći u naredni razred. To je promenjeno, mislim 1959, kada ocena 2 postaje dovoljna i prolazna, a uvodi se ocena 1 (jedan) kao slaba.

Knjižicu za učenike osnovnih škola sa roze koricama sam postavio i ja dvadesetak postova ranije.

Kada sam i ja išao u gimnaziju knjižica je izgledali skoro isto. Uglavnom nije bilo pečata na ocenama (obično samo na prvoj strani gde su generalije jer je ona služila, ponekad i kao identifikacioni dokument, ali se morala imati i fotografija na koju se stavljao pečat). Osnovni razlog je taj što se na kraju svake godine dobijalo zvanično svedočanstvo o završenom razredu sa ocenama (postavio sam nekoliko svojih). To svedočanstvo je bio jedini validan dokaz za uspeh a ne knjižica sa ocenama.

U nastavku Vaše informacije o ocjenama kao i mojih postavki svjedodžbi imam osječaj da sam si zadao opširan posao.
U međuvremenu sam pronašao još par svjedočanstava iz područja NR Srbije i sada sam samo još više zbunjen. Evo zašto. Na godišnjem Svedočanstvu II Državne Trgovačke Akademije u Beogradu od 01. 06. 1948. pri dnu su za uspjeh u učenju odštampane ocijene koje se
imaju koristiti i primjećujem da su tu svih pet (5; 4; 3; 2 i 1). Međutim na Svedočanstvu o Završnom ispitu iste trgovačke akademije od
24. 06. 1948. na trećoj stranici pri dnu su odštampane ocijene za uspeh učenja: odličan (5), vrlo dobar (4) i dobar (3) što znači da se
ocjena (2) smatrala negativnom ocjenom pa se kao takva nije niti upisivala u Svedočanstvo o Završnom ispitu.  Primjećujemo da u istoj
školi i u istom mjesecu egzistiraju dva raspona ocjena. Kako i zašto to mi nije jasno. Na odgovarajućim svjedodžbama iz NR Hrvatske
koje sam prije postavio su bile samo ocjene kao i danas od petice do dvice pozitivne i jedninica negativna.

Malo je neobično da je u istoj Državi, a po pojedinim Republikama i to krajem četresetih godina i početkom pedesetih postojala takva
raznolikost u ocjenjivanju.

[zpetrov9]

Da se malo odmaknem od svjedodžbi i svedočanstava, evo jednog zanimljivog dokumenta iz vremena FNRJ. Radi se o dozvoli za odlazak i
boravak u pograničnoj zoni. Izdana je 1951. godine od strane Povereništva Unutrašnjih Poslova NR Srbije. Malo neobično mi izgleda onaj
drugi dio dozvole "... i natrag" kao da se radi o mogućnosti da se ne vrati iz pogranične zone. To je bilo izdano za Barski Srez, znači za
dio NR Crne Gore uz granicu s Albanijom.

[zpetrov9]

Jedan dokument GNO Pančevo iz 1947. godine, rešenje o prevođenju u drugi stupanj zaposlenika financijske struke.

[zpetrov9]

I jedno Uverenje SUP-a Pančevo iz 1958. godine da vlasnik istoga nije bio osuđivan. Isto mu je bilo potrebno radi reguliranja penzije.

Malo neobično je da je dokument, predložak odštampan na ćirilici, a popunjavan je na stroju s latiničnim pismom, isto je bilo i na prethodno
postavljenom dokumentu.

Možda je to tada bila "specifičnost" za AP Vojvodinu?