PALUBA
March 29, 2024, 12:02:17 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik za prenošenje vesti na forumu PalubaInfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 [4] 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17   Go Down
  Print  
Author Topic: Albanska vojska krajem Hladnog rata  (Read 95845 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Adler
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 160


« Reply #45 on: August 05, 2014, 05:37:03 pm »

Službeni književni naziv?!

Terminom Šiptar, Albanci su označavani i u jugoslovenskim ustavima i statutima AP KiM.
Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #46 on: August 05, 2014, 05:45:50 pm »

Ako je zvanični TV kanal u Albaniji TVSh, od šćiptarija, zašto bi sada bio problem da se nazivaju Šiptarima. Bio bi možda problem da ih se naziva Šipcima, ali Šiptari, Arnauti, Arbanasi - to su zvanični nazivi i time zaključujem ovu raspravu.
Logged
Nenad
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 056


« Reply #47 on: August 05, 2014, 06:02:37 pm »

Quote
zašto bi sada bio problem da se nazivaju Šiptarima.

Naravno da nije problem. Ne vidim cemu gubljenje vremena oko toga.
Logged
Perun
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 668


« Reply #48 on: August 05, 2014, 06:17:42 pm »

ajmo se mi vratiti na temu

zapocea sam temu pa je red da ju i osvjezim.
evo nekih podatak  na koje sam naisa:

72. pješadijska divija-Dures,
80. PD-Lace,
4. PD-Skadar,
17. PD-Bajram Kuri,
49. PD-Kukes,
66. PD- Peshkopi,
39. PD-Bulqiz,
22. PD-Librazhd,
30. PD-Pogradec,
8. PD-Korca,
14. PD-Permet,
99. PD-Gjirokaster,
14. PD-Delvini,
7. PD- Valona,
3. PD-Fiera,
55. PD-Peqina,
1. PD-Tirana,
5. PD-Tirana,
12. PD-Elbasan,
28. PD-Lushanj,
6. D-Berat,
INŽENJERIJSKA DIVIZIJA U Tirani.

Izvor je knjiga: ALBANIJA, vojska i strani utjecaj 1912-1991 (the military and foreign influence (1912-1991)), izdana 2012., autor je Pellumb Qazimi.

knjiga je izdana na hrvatskom jeziku, ja sam ju podiga u knjiznici.

navedene divizije su bile u mirnodopskoj brojnosti tj. 10-15% popunjenosti ljudstvom
« Last Edit: August 05, 2014, 06:36:00 pm by Nenad, Reason: Spojena dva uzastopna posta » Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #49 on: August 10, 2014, 12:54:19 pm »

Na početku ću odmah istaći da sam kao izvor za donji tekst koristio skriptu autora potpukovnika Lazara Kosanovića, "Obaveštajno-bezbednosni sistemi nakih zemalja Vrašavskog ugovora i NSR Albanije", Centar visokih vojnih škola KoV JNA, Katedra VOS i bezbednosti, 1988.

Organizacija vojnoobaveštajne službe u Albanskoj vojsci 80-tih godina prošlog veka

Bitna karakteristika ove organizacije je da je vojnoobaveštajna služba albanske vojske u funkcionalnom smislu bila sastvani deo Direkcije obaveštajne službe Ministarstva unutrašwih poslova. Ovakvo, pomalo neobično rešenje rezultat je tadašnjeg karaktera albanske države. Albanija je bila, kako se to kaže policijska država. Sve državne isntutucije, clokupni društveni život je bio pod nadzorom policijskih organa a posebno svemoćne Direkcije državne bezbednosti "Sigurimi".

Pre nego što nešto više kažemo o vojnoobaveštajnoj službi da u najkraćim crtama opišemo organizaciju i funkcionisanje obaveštajno-bezbednosnih službi MUP-a, kao nadređenih  i onim službama u Vojsci.

MUP Albanije je bio organizovan u sledeće direkcije:

1) Direkcija obaveštajne službe - osnovna funkcija mu je da planira, organizuje, prikuplja, analizira i procenjuje političke, ekonomske i vojne podtake o zemljama za koje je zainteresovano partijsko rukovodstvo;

Ova direkcija ugrađuje obaveštajne centre i punktove u ostale službe MUP-a i druge državne institucije i u privredna preduzeća. Tako su imali:
 a) obaveštajni centar u Ministarstvu inostranih poslova;
 b) obaveštajni centra u Ministarstvu trgovine;
 c) obaveštajni centar u Ministarstvu saobraćaja;
 d) direkcija obaveštajne službe rukovdi i Direkcijom vojnoobaveštane službe u Albanskoj narodnoj armiji.

2) Direkcija državne bezbednosti "Sigurimi"

Ova direkcija organizuje i sprovodi poslove unutrašnje bezbednosti, rukovodi kontraobaveštajnom službom u Albanskoj narodnoj armiji i nosilac je obaveštajnog i subverzivnog delovanja u inostranstvu. Ona je ustavri bila i najvažnija, "glavna" direkcija u MUP-u, na koju su se oslanjale i uvek "pitale za stav" sve ostale direkcije MUP-a i drugih državnih institucija.

"Sigurimi" otkriva, prati i sprečava delovanje stranih obaveštajnih službi, neprijateljske emigracije i unutrašnjeg neprijatelja. Ova služba je stvarno odobravala putovanje u inostranstvo građanima NR Albanije, a stranim državljanima odobravala vize za ulazak u Albaniju. Osim navedenog bila je nadležna i za spovođenje cenzure radio i TV emisija, javnih publikacija i glasila, nadzor PTT saobraćaja i sl. Takođe, organizovala je i sprovodila obezbeđenje najviših partijskih, državnih i vojnih rukovdilaca (u operativnom smislu; u fizičkom je to obavlaja Direkcija gardijskih jedinica). Imali su i 2-3 specijalna bataljona za obezbeđenje radnih logora i zatvora.

3) Direkcija javne bezbednosti i policije 

Ova direkcija rukovodi uniformisanom polcijom (kako se to stručno kaže, "policijom poretka"), kriminalističkom i saobraćajnom službom unutar policije. Organizovana je u odseke u sastavu Odeljenja MUP-a pri srezovima, a ovi su opet imali policijske stanice u gradovima i većim selima. Policija je iz sastava građana regrutoval i pomoćnu policiju u vidu "dobrovoljačkih grupa građana",a u pograničnim selima, za dubinsko obezbeđenje granice imali su pomoćne policajce nazivane "pušketari dege".

4) Direkcija graničnih jedinica

Ova praktično vojna formacija je bila zadužena za neposredno obezbeđenje državne granice. Neposredno obezbeđenje granice su sprovodili samostalni granični bataljoni. Unutar Direkcije granične službe postojala su i odeljenja Direkcije obaveštajne službe i Direkcije službe državne bezbednosti kojima su, naravno, upraljale ove dve direkcije, praktično neposredno. Njihovi organi su bili detašovani i u granične bataljone i na granične punktovima na prelazima.

5) Direkcija gardijskih jedinica

Direkcija gardijskih jedinica je rukovodila gardijskom brigadom koja je bila zadužena za fizičko obezbeđenje najviših partijskih, državnih i vojnih rukovodilaca i institucija.
Logged
ZastavnikDjemo
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 509



« Reply #50 on: August 13, 2014, 04:44:22 pm »

Na početku ću odmah istaći da sam kao izvor za donji tekst koristio skriptu autora potpukovnika Lazara Kosanovića, "Obaveštajno-bezbednosni sistemi nakih zemalja Vrašavskog ugovora i NSR Albanije", Centar visokih vojnih škola KoV JNA, Katedra VOS i bezbednosti, 1988.

Organizacija vojnoobaveštajne službe u Albanskoj vojsci 80-tih godina prošlog veka

Bitna karakteristika ove organizacije je da je vojnoobaveštajna služba albanske vojske u funkcionalnom smislu bila sastvani deo Direkcije obaveštajne službe Ministarstva unutrašwih poslova. Ovakvo, pomalo neobično rešenje rezultat je tadašnjeg karaktera albanske države. Albanija je bila, kako se to kaže policijska država. Sve državne isntutucije, clokupni društveni život je bio pod nadzorom policijskih organa a posebno svemoćne Direkcije državne bezbednosti "Sigurimi".

Pre nego što nešto više kažemo o vojnoobaveštajnoj službi da u najkraćim crtama opišemo organizaciju i funkcionisanje obaveštajno-bezbednosnih službi MUP-a, kao nadređenih  i onim službama u Vojsci.

MUP Albanije je bio organizovan u sledeće direkcije:

1) Direkcija obaveštajne službe - osnovna funkcija mu je da planira, organizuje, prikuplja, analizira i procenjuje političke, ekonomske i vojne podtake o zemljama za koje je zainteresovano partijsko rukovodstvo;

Ova direkcija ugrađuje obaveštajne centre i punktove u ostale službe MUP-a i druge državne institucije i u privredna preduzeća. Tako su imali:
 a) obaveštajni centar u Ministarstvu inostranih poslova;
 b) obaveštajni centra u Ministarstvu trgovine;
 c) obaveštajni centar u Ministarstvu saobraćaja;
 d) direkcija obaveštajne službe rukovdi i Direkcijom vojnoobaveštane službe u Albanskoj narodnoj armiji.

2) Direkcija državne bezbednosti "Sigurimi"

Ova direkcija organizuje i sprovodi poslove unutrašnje bezbednosti, rukovodi kontraobaveštajnom službom u Albanskoj narodnoj armiji i nosilac je obaveštajnog i subverzivnog delovanja u inostranstvu. Ona je ustavri bila i najvažnija, "glavna" direkcija u MUP-u, na koju su se oslanjale i uvek "pitale za stav" sve ostale direkcije MUP-a i drugih državnih institucija.

"Sigurimi" otkriva, prati i sprečava delovanje stranih obaveštajnih službi, neprijateljske emigracije i unutrašnjeg neprijatelja. Ova služba je stvarno odobravala putovanje u inostranstvo građanima NR Albanije, a stranim državljanima odobravala vize za ulazak u Albaniju. Osim navedenog bila je nadležna i za spovođenje cenzure radio i TV emisija, javnih publikacija i glasila, nadzor PTT saobraćaja i sl. Takođe, organizovala je i sprovodila obezbeđenje najviših partijskih, državnih i vojnih rukovdilaca (u operativnom smislu; u fizičkom je to obavlaja Direkcija gardijskih jedinica). Imali su i 2-3 specijalna bataljona za obezbeđenje radnih logora i zatvora.

3) Direkcija javne bezbednosti i policije 

Ova direkcija rukovodi uniformisanom polcijom (kako se to stručno kaže, "policijom poretka"), kriminalističkom i saobraćajnom službom unutar policije. Organizovana je u odseke u sastavu Odeljenja MUP-a pri srezovima, a ovi su opet imali policijske stanice u gradovima i većim selima. Policija je iz sastava građana regrutoval i pomoćnu policiju u vidu "dobrovoljačkih grupa građana",a u pograničnim selima, za dubinsko obezbeđenje granice imali su pomoćne policajce nazivane "pušketari dege".

4) Direkcija graničnih jedinica

Ova praktično vojna formacija je bila zadužena za neposredno obezbeđenje državne granice. Neposredno obezbeđenje granice su sprovodili samostalni granični bataljoni. Unutar Direkcije granične službe postojala su i odeljenja Direkcije obaveštajne službe i Direkcije službe državne bezbednosti kojima su, naravno, upraljale ove dve direkcije, praktično neposredno. Njihovi organi su bili detašovani i u granične bataljone i na granične punktovima na prelazima.

5) Direkcija gardijskih jedinica

Direkcija gardijskih jedinica je rukovodila gardijskom brigadom koja je bila zadužena za fizičko obezbeđenje najviših partijskih, državnih i vojnih rukovodilaca i institucija.

Odlična analiza! Enver Hodža se pored znatno iskusnijeg i vojnički prekaljenog Mehmeta Šehua, koji je bio alfa i omega albanske armije, bojao vojske. Zato je i vojna služba bila podređena MUP-u. I zato je na kraju Mehmet Šehu 1981. zglajzao.   
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #51 on: August 13, 2014, 05:29:32 pm »

Na ovom linku možemo vidjeti stanje tj. fotografije Albanske avijacije početkom devedesetih pa i kasnije ;

http://www.pitispotterclub.it/foto-archivio-claudio-toselli/albania/

Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #52 on: August 13, 2014, 08:47:44 pm »

Остао ми је још један текст о војној служби, али ћу ти када се вратим са одмора.

Quote
Odlična analiza! Enver Hodža se pored znatno iskusnijeg i vojnički prekaljenog Mehmeta Šehua, koji je bio alfa i omega albanske armije, bojao vojske. Zato je i vojna služba bila podređena MUP-u. I zato je na kraju Mehmet Šehu 1981. zglajzao.   
Као што сам на почетку текста навео, ја сам само препричао, односно сажео текст који је написао поптуковник Лазар Косановић у поменутој скрипти. Ппуковник Косановић је био добар наставник у катедри ВОС и безбедност ЦВВШ, а имао је и добре рецензенте, односно официре који су у то време водили реферате земаља о којима је писао.
Logged
Perun
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 668


« Reply #53 on: August 14, 2014, 08:15:22 am »

dobar pregled.
zna li se jacina gardista, vrsta i kolicina oruzja i tocan naziv postrojbe?

lipe slike
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #54 on: October 07, 2014, 08:00:43 pm »

Zaboravio sam da završim deo o albanskoj obaveštajnoj službi. nešto konkretnije o organizaciji obaveštajne službe i Albanskoj vojsci.

Organizacija vojnoobaveštajne službe u Generalštabu Albanske Narodne Armije

U sastvau Generalštava ANA nalazila se Direkcije vojnoobaveštajne službe. Kao što je već rečeno ona je u funkcionalnom smislu bila deo Direkcije obaveštajne službe Ministarstva unutrašnjih poslova. Sastojala se od odeljenja i to: operativnog (agenturnog), odeljenja trupne izviđačke službe, radio-izviđačke i dekripterske službe i analitičkog odeljenja i kartoteke. U odeljenjima, posebno Operativnom vođeni su referati prema pojedinim službama.

Operativno odeljenje je bilo nadležno za planiranje, pripremu i organizovanje, odnosno postavljanje zahteva Direkciji službe državne bezbednosti (MUP-a) za prikupljanjem podataka o oružanim snagama drugih zemalja. Ono je učestvovalo u organizovanju i formiranju obaveštajnih centara i punktova, odnosno "ugrađivalo" (davalo je) ljudstvo za postojeće obaveštajne centre i punktove Direkcije obaveštajn eslužbe MUP-a. U tom smislu je bilo nadležno za izbor i pripremu kadrova koji su slati u obaveštajne centre i punktove.

Odeljenje trupne izviđačke službe je planiralo, organizovalo i koordiniralo rad i dodeljivalo zadatke izviđačkim jedinicama KOV, RV i PVO i RM. Takođe, imalo je nadležnost i nad obukom izviđačkih jedinica, kao i nad nabavkom opreme i sredstva za izviđačke jedinice.

Odeljenje radio-izviđačke i dekripterske službe je preko radio-izviđačkih centara sprovodilo radio-izviđanje i obavljalo je dekripterske poslove.

Analitičko odeljenje je obavaljo obradi i procenu prikupqljenih podaaka za potrebe sam vojne obaveštajne službe i Generalštaba ANA.

Prema tada dostupnim saznanjima Direkcija vojnoobaveštajne službe neposredno je rukovdila i diverzantskim bataljonom.

Diverzantski bataljon je imao sledeći strukturu:
- komando odeljenje (20);
- 2 diverzantske čete od po 180 ljudi;
- 1 diverzantska četa od 170 ljudi;
- vod za podršku od 40 ljudi.
Ukupno 590 ljudi

Ovaj bataljon je bio namenjen za izvođenje diverzantsko-terorističkih akcija na teritorijama drugih zemalja.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #55 on: October 07, 2014, 08:08:45 pm »

U KoV, RV i PVO i RM nalazila su se obaveštajna odeljenja (u sastvau komandi ovih vidova). Brojno stanje je procenjivano na 8-10 oficira vojnoobaveštajn eslužbe;

U brigadama, vojnopomorskim bazama i samostalnim bataljonima nalazili su se obaveštajni odseci jačine 3-4 oficira, dok su u samostalnim bataljonima bili jačine 2-3 oficira.

Ono što je interesantno, obaveštajni organi u taktičkim jedinicama nisu bilu u "organskom" sastavu tih jedinica već su bili detašivani organi obaveštajnih odeljenja iz komandi vidova. Dakle, komanda jedinice koju su "pokrivali" (gde su dodeljeni) nije imala direktne (komandne) ingerencije nad obaveštajnim organima.

Da navedem i to da su, prema saznanjima JNA , prema SFRJ bili usmerena tri obaveštajna centra i to: u Tirani (sa oko 30 oficira), u Skadru i Elbasanu (svaki sa po 15-20 oficira).
Logged
Perun
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 668


« Reply #56 on: October 07, 2014, 11:06:40 pm »

znas li mozda za ostale centre, prema Grckoj, Italiji i mozda prema jos nekome?
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #57 on: October 08, 2014, 06:28:49 pm »

U pomenutoj knjizi koju sam koristio kao izvor pominju se i obaveštajni centar u Tirani (verovatno glavni), kao i obaveštajni centar Direkcije obaveštajne službe u Elbasanu. Takođe, navode se i obaveštajni punktovi državne bezbednosti "Sigurimi" u Skadru, Bajram Curiju, Kuksu, Peškopeji, Libridžu, Podgradecu i Korči. Pominju se i obaveštajni centri u Firu i Puki, kao i obaveštajni punkt u Lješu, ali u kontekstu rada u prihvatnim logorima i zatvorima za emigrante.

"Sigurimu" je  u svakom srezu imao ili punkt ili pojedinačne organe i sigurno su svi oni imali zadatak i obaveštajnog rada.

"Sigurimi" je bio zadužen i za obaveštajno-subverzivno delovanje u inostranstvu preko obaveštajnih punktova i pojedinih (vrbovanih i instruisanih) lica u državnim organima i službama koje kontaktiraju i rade sa inostranstvom:

a) obaveštajni punkt u trgovačkoj floti koji je  kao članove posade ukrcavao svoje pripadnike;
b) obaveštajnog punkta u preduzeću "Albaturist" u Tirani koji je u ugrađivao svoje qude među tiriste i turističke grupe;
c) obaveštajni punkt na Univerzitetu u Tirani, koji je delovao preko profesora i studenata koji su odlazili u inostranstvo ili kontaktiraju sa stranim studentima koji su dolazili u Albaniju; uglavnom su sprovdili obaveštajno-propagandno delovanje;
d) preko odeljenja za nadzor logora i zatvora gde su delovali pripadnici već ranije pomenutih obaveštajnih podcentara (u Firu i Puki);
e) preko obaveštajnih punktova u Preduzeću za međunarodni drumski saobraćaj ("Transshiqpt") koji su se nalazili u Tirani i Draču; tu su organi "Sigurimija" i obaveštajne službe ugrađivani kao vozači i suvozači kamiona; koristili su ih između ostalog za prenos propagandnog materijala, šverc oružja i municije, minsko-eksplozivnih sredstava i sl.;
f) preko organa "Sigurimija" u odeljenjima MUP-a po srezovima;
Logged
ORIĆAREB
In memoriam
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 364



« Reply #58 on: November 23, 2014, 09:27:33 am »

Tajni plan Envera Hoxhe za napad na Jugoslaviju nakon Titove smrti



Komunističke vođe Albanije, tada najzatvorenije europske diktature, planirali su, na svojim tajnim sastancima krajem 70-ih i početkom 1980. godine, vojnu operaciju “Shperthimi” (Eksplozija) kojom bi, kad prema njihovu mišljenju nakon smrti J. B. Tita počnu unutarnje klanovske borbe za vlast u Jugoslaviji, brzom akcijom svoje armije prisvojili Kosovo te dijelove Makedonije i Crne Gore gdje albansko stanovništvo ima većinu.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
To je, na osnovi albanskih i ruskih arhiva, zapisnika sa sjednica Politbiroa Partije rada Albanije, te iznesenih sjećanja tadašnjeg ministra obrane Velija Llakaja objavio ruski povjesničar dr. Artjom Ulunjan, stručnjak za komunistički pokret u 20. stoljeću na Balkanu iz Instituta za opću povijest Ruske akademije znanosti u svom tekstu “Tajna operacija ‘Eksplozija’: kako se Enver Hoxha pripremao za ‘kaos poslije Tita’” u siječanjskom broju Akademijina časopisa “Slavjanovedenje”.

Iako Ulunjan piše da su se i prije, sporadično i nedorečeno (uglavnom u intervjuima bivših albanskih komunističkih dužnosnika) pojavljivale informacije o toj vojnoj operaciji, sada je iz dostupnih arhivskih izvora vidljivo da je albanski komunistički vođa Enver Hoxha bio opsjednut onim što će se dogoditi s Jugoslavijom nakon Tita. Bio je uvjeren da će tamo nastati krvava borba za vlast između “proruskih” i “proameričkih” snaga.


Strah od budućnosti

Bio je istodobno u strahu za vlastiti režim, ali je grozničavo razmišljao kako iz cijele situacije izvući najviše što se može i, po mogućnosti, dobiti Kosovo. Enver Hohxa, vođa autističnog komunističkog staljinističkog režima, na tu je temu deklamirao, bez suvišnih upadica, najužem partijskom rukovodstvu početkom prosinca 1977. godine. To je početak ozbiljnih tajnih priprema albanskog vodstva za slučaj Titove smrti. Razmatraju se sve opcije za moćnog susjeda čija je sjena stalno plašila Enverov režim.

Ulunjan kaže da je i jedan od mogućih razloga zbog kojeg Albanija, kao jedina država koja nije potpisala završni akt helsinškog summita 1975. godine, na kojem su definirane granice postratne Europe, upravo Kosovo.

Ulunjan navodi izvješće ministra unutarnjih poslova Kadri Hazbijua iz studenog 1977. godine, u kojem se, “prvi i jedini put” u tako važnom dokumentu Hoxhinog režima spominje “da vlada Albanije podržava ideju ujedinjena svih Albanaca”.

- Mi smo (vlada - op.ur.), kada su i koliko dopuštale okolnosti, svim silama podržavali Kosovare. I mi smo za to da se oni ujedine s Albanijom jer bi to osiguralo nacionalno jedinstvo - pisao je Hazbiju.


Ratni planovi

- Ne treba žaliti sredstva za Kosovo jer će se to kad-tad isplatiti u budućnosti - zaključio je albanski diktator. Stoga je 1978. godine u strukturi CK APR osnovan Ured inozemne propagande koji se nazivao Ured za Kosovo.

Kako nevolja nikad ne dolazi sama, osim oskudnih informacija o zdravstvenim tegobama druga Tita od kojeg su zazirali u Albaniji još od 1946. kada im je drugarski nudio federaciju, na nesreću albanskih vođa, baš su se tada bili porječkali sa svojim jedinim saveznikom Kinom (nakon Maove smrti), pa su se nenadano našli na brisanom prostoru u očekivanju ozbiljnih potresa u regiji koju, po njima, najavljuje Titov bolesnički krevet.

- Titova smrt pričinit će nam neviđene probleme - govorio je dešperatno Hoxha svojim sudrugovima iz Politbiroa.

Albanija pravi ratne planove, ali se u isto vrijeme panično boji i napada na sebe. Hoxha je u inspekciji snagama na jugoslavenskoj granici 24. lipnja 1978. upozorio generale: “Mi smo na rubu rata” i tražio očitovanje o spremnosti da se Albanija obrani od napada. Generali su, pak, upozorili Hoxhu, koji se istodobno bojao prokineskih snaga u vojsci da mu ne naprave kakav puč, kako je s naglim prekidom suradnje s Kinom vojska ostala bez stručnjaka i potrebnih rezervnih dijelova.


Plan napada

U “Eksploziji” je, prema planu, trebalo sudjelovati “pola Albanije” - 34 pješačke brigade, šest tenkovskih brigada, sedam artiljerijskih brigada, šest protutenkovskih pukovnija, 12 pukovnija PZO, dvije inženjerijske brigade, deset izviđačko-obavještajnih bataljuna, tri zrakoplovne pukovnije, tri vojne bolnice, dvije veterinarske bolnice. Opće brojnosti: 200 - 220 tisuća vojnika i oficira, što je premašivalo i iscrpljivalo sve tadašnje vojne i ekonomske albanske mogućnosti i resurse. Kako stoji u planu, 65 posto ljudstva bilo bi angažirano na kosovskoj bojišnici, a 35 posto na crnogorskom i makedonskom pravcu.

U prvoj etapi kosovskog pravca - 30 tisuća vojnika, a u drugom valu 150 tisuća vojnika. Na makedonskom ratištu angažiralo bi se šest, a na crnogorskom četiri tisuće vojnika, a u drugom naletu 16 tisuća vojnika. Osim vlastitih snaga, planeri napada računali su i na uključenje određenog broja (broj se ne navodi) jugoslavenskih Albanaca na strani “osloboditelja”.

Operacija nije mogla računati ni na što osim na uspjeh. Nije smjelo biti nikakvog propusta i promašaja, jer krah bi značio ne samo kolaps Albanije, nego još gore - razmatrali su Hoxha i drugovi - pad režima. No, piše Ulunjan, apetiti komunističkih vođa bili su prilično fantazmagorični jer su kopnene snage Albanije u to vrijeme brojile oko 43 tisuće vojnika uz 100 tisuća rezervista (Jugoslavija je imala 190 tisuća vojnika, uz 2-2,5 milijuna rezervista). Ratna tehnika Albanske narodne armije bila je zastarjela: njemačko i talijansko naoružanje iz Drugog svjetskog rata te ruska i kineska ratna tehnika uglavnom iz 50-ih godina kojoj su nedostajali rezervni dijelovi.

U trenutku kada bi operacija trebala početi, piše Ulunjan, Albanija je raspolagala sa 722 tenka T-59 i 138 tenkova T-34 (JNA je imala 1500 tenkova), 40 samohotki SU-100 i osam samohodnih artiljerijskih protutenkovskih oruđa SU-76, uz 100 zrakoplova uglavnom kineskih verzija ruskih Migova: Mig-15 (kineski analog F-2) - 20 komada, Mig-17 i Mig-19 (F-4 i F-6) po 30 komada te 20 zrakoplova Mig-21 (F-7). Jugoslavija je tada imala 340 zrakoplova.

U “Eksploziji” nije bilo predviđeno sudjelovanje mornarice koja je bila najslabiji dio albanske armije a, ističe ruski povjesničar, prednost JNA u tom je segmentu bila nemjerljiva.


Obračun Srba i Hrvata

Hoxha je plan, nakon što su mu ga članovi Politbiroa u travnju 1980. pokazali, na iznenađenje svih - zapalio. No, jedan je primjerak, piše Ulunjan, sačuvao premijer Mehmet Shehu u svom osobnom sefu, ali se njegov trag, piše dalje, gubi nakon pada režima 1992. godine. Veli Llakaj kaže kako mu je Shehu nakon sastanka kazao: - Dođi i pljuni mi na grob ako ne dođe taj dan kad će ti zatrebati ovaj dokument.

Plan “Eksplozija” pretpostavljao je i mnoge dodatne pretpostavke i priličan broj preduvjeta za konačan albanski trijumf. Naime, razmatrao se u kontekstu toga da u Jugoslaviji nakon Tita počne borba za vlast koja bi potakla građanski rat. Usto, u taj vrtlog trebale bi se umiješati snage NATO-a i Varšavskog pakta na strani svojih simpatizera!

No, prvo su Sovjeti pokolebali Hoxhu. U veljači 1980. godine govorio je na Politbirou kako ima podatke da SSSR neće vojno intervenirati u Jugoslaviji nakon Tita (Rusi su tada bili već do guše u Afganistanu) već da će Moskva, kazivao je Hoxha, “iskoristiti svoje veze i pritisak da u Beogradu na vlast dođe prorusko vodstvo”, a onda će, u drugoj fazi, krenuti u “izoliranje i eliminaciju proameričkih snaga”. No, dalekosežno, Hoxha je ipak najviše nade polagao umeđunacionalne jugorazmirice.

- Srbija će, nakon Tita, pokušati nametnuti vodeću ulogu u federaciji - kaže Hoxha. Hrvatska joj to neće dopustiti. Hrvatsku će, uvjeren je bio Enver Hoxha, podržati Slovenija i Vojvodina, dok će na stranu Srbije stati Crna Gora. U toj situaciji Albanci u Jugoslaviji “morat će se dići”. Makedonija će se naći pod velikim propagandno-političkim pritiskom Bugarske i SSSR-a te će se pod takvim teretom svrstati na srpsku stranu.

Cijeli taj Hoxhin plan, doima se, s jedne strane, kao ozbiljna vojno-politička operacija, a s druge kao isprazno bulažnjenje komunističkih moćnika. Tako su Albanci, odnosno njihova obavještajna služba, posjedovali vrlo precizne podatke o brojnosti i naoružanju JNA uz albansku granicu, čak su znali imena i navade podoficira u nekoj karauli ili kasarni. U isto vrijeme albanski Generalštab nije posjedovo reljefne, slijepe i cestovne karte područja koje su željeli zauzeti.

Albanska armija provela je krajem 70-ih i 1980. godine nekoliko većih i manjih vojnih vježbi na crnogorskoj, makedonskoj i kosovskoj granici. Manevri “Biza” na crnogorskloj granici početkom 1979. godine završili su općom katastrofom. ”Oficiri nisu sposobni ispuniti dane im zadatke”, piše u jednom od tajnih izvješća.


Sovjetski interesi

Blizu Tirane prema Makedoniji održana je i vježba “Kështjella” (Dvorac), a na vježbi “Shebeniku -80” kojom je osobno rukovodio drugi čovjek režima Mehmet Shehu, bio je i toliki broj žrtava, da se u izvješću, navodi Ulunjan, Hoxha ljutio što je na manevre pozvano seosko, a ne gradsko stanovništvo, jer je zbog brojnih žrtava očekivao čak i nemire, a oni se, tvrdi Hoxha, na seoskom području teže guše nego u gradu.

I u Jugoslaviji su pazili što se događa u Albaniji. Prema nekim arhivima, navodi Ulunjan, Jugoslavija se pribojavala da bi se Albanija nakon raskida s Pekingom opet mogla približiti SSSR-u. Jugoslavenima je najviše odgovaralo da režim Hoxhe ostane u samoizolaciji. Kada Tito umire, Hoxha je u iščekivanju. No, iz zapisnika Vijeća obrane par dana nakon Titove smrti (a i kasnije) uopće se više ne spominje mogućnost nekakve vojne akcije prema Jugoslaviji, već se isključivo raspravlja o jačanju obrambenih sposobnosti Albanije. Hoxhin scenarij postitovskog kaosa nije se tada zbio. Hoxha je umro 1985. godine.

Ulunjan navodi i riječi Llakaja koji se, navodno zajedno s tadašnjim premijerom Shehuom susreo (prije Titove smrti) s ruskim generalom Kulikovom, zapovjednikom snaga Varšavskog pakta, od kojeg su, navodno, tražili pomoć i suglasnost za “oslobođenje i pripajanje Kosova” uz uvjet da se Albanija vrati u okrilje sovjetskog bloka. Ulunjan navodi kako u sovjetskim arhivima nije pronašao nikakve zapise o takvom susretu, niti je ikada itko u Rusiji takvo što spomenuo. Llakaj nije datirao ni mjesto ni vrijeme takvog susreta. No, ukoliko on postoji, kaže Ulunjan, to je senzacija koja zahtijeva dodatno “arhivsko kopanje”.



Izvor


* Enver Hoxhe i Tito.jpg (68.72 KB, 752x376 - viewed 103 times.)
Logged
ORIĆAREB
In memoriam
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 364



« Reply #59 on: November 23, 2014, 09:38:32 am »

NAJVEĆA TAJNA KOMUNISTIČKOG REŽIMA Napokon otvorili diktatorov bunker


TIRANA - Protuatomski bunker bivšeg albanskog komunističkog diktatora Envera Hoxhe, izgrađen u najvećoj tajnosti u doba Hladnog rata u podnožju brda blizu Tirane, otvoren je za javnost u subotu, 24 godina nakon pada komunizma.




U Shish Tufini, 3 km istočno od Tirane, to sklonište od 2.685 četvornih metra izgrađeno je između 1972. i 1978. i trebalo je u slučaju rata poslužiti kao sjedište Centralnog komiteta i Narodne skupštine.

"Bunker se sastoji od više tunela visokih 3,5 metra na pet razina i pravi je objekt s pet zvjezdica komunističkog sustava", objašnjava Astrit, jedan od pet čuvara tog mjesta koje treba biti pretvoreno u muzej.

"Ideja izgradnje je nastala nakon posjeta Sjevernoj Koreji 1964.", precizirala je Edlira Prendi, glasnogovornica ministarstva obrane koja je dodala da je taj bunker još nedavno bio na najtajnijem popisu albanske vojske.

Prema dobro obaviještenim izvorima, Enver Hoxha i njegovi bližnji imali su najmanje četiri slična skloništa na području Tirane.

Živeći u strahu od napada izvana, Hoxha je dao izgraditi više od 700.000 bunkera za obranu zemlje.

Albanski premijer Edi Rama je, nakon posjeta protunuklearnom skloništu, koji će postati BUNK'ART na raspolaganju ministarstvu turizma i kulture, rekao da su odlučili javnosti otvoriti sve bunkere.



Izvor
Logged
Pages:  1 2 3 [4] 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.035 seconds with 23 queries.