Evo i čitave priče iz današnje
Slobodne dalmacije-----------------
Hrvatski pomorci: Iz vatrenog obruča spasili smo 2220 putnika!
Nemojte nam spominjati imena, nije nam do medijske promocije, ali ipak želimo da se zna što se na našemu brodu dogodilo, kako je to izgledalo i da je na kraju sve dobro završilo - bila je prva kratka poruka koju je vaš reporter dobio s kruzera “Grandeur of the Seas”.
A onda je krenula priča. Priča o požaru na 280 metara dugome brodu i hrabrosti posade koja se više od tri sata borila s vatrom. Priča o uigranim i poput pravih vatrogasaca obučenim časnicima i mornarima koji su, bez panike i izazivanja kaosa, uspjeli osigurati svih 2220 putnika, prebrojati ih i udaljiti od plamena, te se zatim doslovno baciti u gorući obruč koji se za samo nekoliko minuta proširio s treće do šeste palube prijeteći da se velebni krstaš pretvori prvo u zasljepljujuću buktinju, a zatim i u masovnu grobnicu.
Priča, naposljetku, o Hrvatima koji su, svojim znanjem i smirenošću, spasili ljudske živote i omogućili da se ploveći hotel, kojega u “mirnodopskim” uvjetima opslužuje 800 radnika, u jednome komadu dovuče do Freeporta na Bahamima. “Bravo, bravo, bravo!!!” To su bile riječi koje su 27. svibnja, u 2 sata i 25 minuta, s razglasa probudile putnike i posadu 17 godina starog kruzera. Njih više od tri tisuće. Gosti su krmeljavo pokušavali dokučiti o kakvom se to kasnonoćnom oduševljenju radi, a članovi posade, izdrilani poput marinaca, znali su da je usklik “bravo” šifra za požar, te da se što prije, u punoj opremi, moraju pojaviti na dogovorenoj poziciji.
Plameni jezici
“Grandeur of the Seas” bio je usred sedmodnevnog krstarenja od američkog Baltimorea do bahamskog otoka CocoCay kad je na krmi izbio požar. I kad su akciju gašenja vatre i osiguranja putnika - misiju spašavanja na Atlantskom oceanu - u svoje ruke preuzeli Hrvati. Njih 18 postupalo je prema unaprijed određenim zaduženjima: jedan je izdavao zapovijedi, drugi je pripremao čamce za spašavanje, treći je pazio na pogon, četvrti se brinuo o funkcioniranju ventilacije, peti i šesti su predvodili grupe koje su hladile usijane jezike... Vatra je, brzo su se uvjerili, izbila na trećoj palubi.
Plamen je, svjedoče naši sugovornici, doslovno gutao sve pred sobom. Bilo je, kažu, nestvarno. Kao u američkim filmovima. U sekundi se pred njihovim očima topila i nestajala brodska oprema, pri čemu su brzini širenja vatre, s obzirom na to da je to bila paluba za privez, pripomogle velike količine gorivoga materijala poput ulja u vinčevima, uskladištene boje i nepregledne užadi. A tada su na scenu stupili naši momci, uglavnom časnici stroja, elektronike i palube, ali i nekoliko članova osoblja.
Više od 70 posto časnika, potvrđeno nam je i s komandnoga mosta, koji su sudjelovali u akciji spašavanja, zapravo rukovodili akcijom, bili su Hrvati. Jedan od njih, u rangu najviše pozicioniranih oficira, upravljao je pri tome evakuacijom, ali i kontrolirao da se izolirani dijelovi broda drže podalje od očiju znatiželjnika. Čamci za spašavanje bili su spremni, no potrebe za ukrcavanjem preplašenih putnika, srećom, nije bilo.
Ipak, samo prebrojavanje gostiju, prozivka po mrklome mraku, donijelo je titanikovsku dramatiku, te potvrdilo kako je kruzer kompanije “Royal Caribbean” bio na korak do katastrofe. Posebna odgovornost bila je na časnicima stroja koji su gasiteljima morali osigurati dovoljnu količinu vode, ali i paziti da na vrijeme (ne prerano, a pogotovo ne prekasno) aktiviraju ugradbene sustave za gašenje koji pomažu pri sprječavanju širenja vatre, a u pojedinim slučajevima su taj sustav morali čak i potpuno isključiti.
Ovacije gostiju
Jedan od časnika stroja, Hrvat s nizom epoleta, imao je zapovjedništvo nad “vatrogasnim” postrojbama, takozvanim “navalnim požarnim grupama”, koje su na šestoj palubi ipak uspjele zaustaviti širenje vatre. No, tek tada je požar zapravo trebalo početi gasiti i tek tada su “navalne grupe”, pet skupina predvođenih časnicima iz Hrvatske, naizmjenično mogle napadati vatru i razmišljati o konačnoj pobjedi nad plamenom.
Premda su u naknadnom priopćenju iz “Royal Caribbeana” javnost izvijestili kako je požar bio brzo ugašen, prava je istina da je borba s plamenom trajala tri i pol sata, te da je hrabra, pribrana i uvježbana posada najzaslužnija što nije došlo do tragedije o kojoj bi svijet danima govorio. Brod niti jednoga trenutka nije izgubio pogon, a stabilnost, mogućnost manevriranja, baš kao i sve ostale bitne brodske funkcije, ničim nisu bile ugrožene. A sve to, prije svega zahvaljujući velikim naporima časnika stroja, elektronike i palube.
Gosti su, naravno, bili oduševljeni. U početku sneni i nesvjesni, a zatim razbuđeni i prestravljeni, doslovno su grlili svoje garave spasioce. Istu večer, kad su svi sretno i neozlijeđeno - a bilo ih je, ne zaboravimo, tri tisuće! - stigli do Freeporta, upravo na zahtjev gostiju upriličeno je postrojavanje iscrpljenih gasitelja. Pljesak se dugo nije stišavao, bile su to prave stadionske ovacije, da bi na koncu uslijedila kolektivna zahvala iz 2220 grla: “Bravo, bravo, bravo!”.
Vinko VUKOVIĆ 
