PALUBA
June 26, 2019, 05:40:10 am *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na flushroyal75@gmail.com ili miodrag.radojkovic@paluba.info
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Spašavanje podmornica i podmorničara  (Read 2949 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 912



« on: July 29, 2013, 12:17:38 pm »

Malo teorije na ovu tematiku iz : Tehničke enciklopedije br.10
Autori : D. Kajić, M. Franit, D. Kajić, A. Korbar, V. Kristić,D. Patarić, B. Ryšlavy, J. Zaninović, B. Žurić, M. Žvanović

---------------------

U prošlosti se spasavanje nastradalih podmornica i njiho­vih posada ograničavalo na nesreće u plitkom moru do dubina od 40 m, jer je to bila granica čovjekovih ronilačkih moguć­nosti, a to su ujedno dubine do kojih još dopire dnevno svjetlo i koje su bile dostupne tadašnjim spasilačkim napravama s površine.
Zahvaljujući općem razvoju podmomičarstva, ronilaštva i podvodne opreme, nakon drugoga svjetskog rata omo­gućeno je spasavanje podmornica i podmornicara i s većih dubina. Spasavanje s većih dubina, međutim, još je uvijek vrlo neizvjesno i skupo te zahtijeva složen vanjski spasilački sistem i specijalne brodove (si. 73).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kad se dogodi podmornička nesreća, najprije se nastoji spa­siti posada. Ako se nesreća dogodila na relativno maloj dubini, posada može izaći iz oštećene podmornice na površinu mora pomoću spasilačke opreme kojom je opremljena podmornica, naravno uz pretpostavku da to dozvoljavaju položaj i oštećenje rodmornice. Ako se oštećena podmornica nalazi na tako velikoj dubini ili je u takvu stanju da se ne mogu upotrijebiti vlastita spasilačka sredstva, posada se spasava uz pomoć vanjskoga spasilačkog sistema. Tada ukupno vrijeme potrebno za pripremu vanjskoga spasilačkog sistema, za pronalaženje potonule pod­mornice i spašavanje mora biti kraće od vremena koje posada može izdržati u potopljenoj podmornici.

Uvijek se nastoji podignuti s morskog dna i nastradala pod­mornica. Naime, zbog sigurnosti moraju se izvaditi rakete i torpeda, pogotovo ako imaju nuklearne glave, zatim treba spa­siti neoštećene dijelove opreme i uređaja te ustanoviti uzrok podmorničke nesreće.

U našem stoljeću, računajući samo mirnodopske nesreće, potonula je 101 podmornica sa 3175 ljudi, od kojih je spašeno 730 članova posade. Većina se nesreća desila zbog sudara s površinskim brodovima, a ostali su uzroci bili: tehnički i konstrukcijski nedostaci, pogrešno upravljanje i različite neispravnosti na prvim podmornicama. Nakon drugoga svjetskog rata potonulo je 18 pod­mornica, i to: 5 zbog sudara, 3 zbog konstrukcijskih grešaka, 3 zbog eksplozije i 7 iz nepoznatih razloga. Poginulo je 778, a spašeno je 246 ljudi. U proteklih 10 godina potonulo je i 6 ronilica, pa, iako su sve spašene, od 16 članova posada poginulo je 5 ljudi.

Napomena : tekst nastao 1986 g.


* spas1.jpg (151.8 KB, 1280x895 - viewed 176 times.)
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 912



« Reply #1 on: July 29, 2013, 12:19:58 pm »

Podmornička oprema i uređaji za spasavanje.

Svaka je pod­mornica tako građena i opremljena da se u oštećenoj i potop­ljenoj podmornici može neko vrijeme održavati život posade, te da posada može pomoću osobnih spasilačkih sredstava na­pustiti podmornicu i izroniti na površinu mora (si. 74).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nepropusne pregrade i prolazi s nepropusnim poklopcima sprečavaju da se prodor vode proširi u neoštećene prostore podmornice. Za održavanje života posade u potopljenoj pod­mornici služe posebni sistemi za dobavu kisika za disanje,
zaštitna topla odjeća i tzv. neprikosnovene rezerve hrane i pitke vode. Za spasavanje posade iz potopljene podmornice postoje individualni spasilački aparati, spasilački prolazi na trupu, komore s podvodnim izlazima, brzonaplavljive komore itd. Pri nesreći podmornica ispušta plutaču s telefonskom i radio-vezom da pluta iznad mjesta nesreće. Preko plutače upu­ćuju se radio-pozivi za pomoć, a vanjskim spasiocima plutača označuje položaj potopljene podmornice. Da bi vanjski spasioci mogli podignuti podmornicu na površinu, u čvrstom su trupu ugrađena oka ili trnovi o koje se zakvače užeta za dizanje.

Prilikom nesreće, životni se uvjeti u podmornici naglo kvare zbog prodora vode, požara ili razvijanja otrovnih plinova, pa se višetjedna autonomija zaronjene podmornice skraćuje na par dana ili svega nekoliko sati. U potonuloj je podmornici većinom uzrok smrti trovanje ugljik-dioksidom ili pothlađivanje ljudskog organizma. Neprikosnovena rezerva pitke vode i hrane za slučaj nesreće čuva se u posebnim spremnicima, raspoređenima po odsjecima podmornice, pa nedostatak vode i hrane praktički nikad nije uzrok smrti.
Podmornički sistem za pročišćivanje zraka dobro funkcionira samo u normalnim uvjetima tlaka, temperature i vlažnosti unutar podmornice. Prilikom nesreće poremete se ti normalni uvjeti, pa se zrak za disanje počne opasno kvariti. Najčešći je razlog kvarenja zraka porast tlaka unutar podmornice, uzrokovan prodorom vode i eventualnim razvijanjem otrovnih plinova zbog požara ili zbog miješanja vode sa sumpornom kiselinom u akumulatorskim člancima.

Tlak unutar odsjeka podmornice u koji je prodrla voda izjednačuje se s vanjskim tlakom u moru. Udisanjem zraka pod tlakom na dubini mora od 40m nastaje trovanje kisikom nakon 30 sati, na dubini od 70 m nakon 8 sati, a na dubini od 100 m već nakon pola sata. Zbog toga su mnoge podmornice opremljene sistemom za dobavu mješavine kisika i helija (Built in Breathing System, BIBS), koji se sastoji od spremnika s kom­primiranom mješavinom, razvodnih cjevovoda u svim odsjecima podmornice i usnih respiratora u blizini radnih mjesta. Disanje mješavine štiti čovjeka od otrovnog okoliša, a ujedno više­struko povećava vrijeme boravka pod povišenim tlakom, jer se sadržaj kisika podešava prema dubini.

Temperatura zraka u potopljenoj podmornici s vremenom pada i izjednačuje se s temperaturom morske vode, a, budući da istodobno raste relativna vlažnost, toplotni gubici organizma sve su veći. Ako je voda prodrla u podmornicu, tada se vrijeme pothlađivanja veoma skraćuje; npr. u vodi temperature od 15 °C organizam može izdržati ~3 sata. Zbog toga se u osobnoj spasilačkoj opremi nalazi topla odjeća i zaštitno odijelo koje više od 12 sati štiti čovjeka od hladnoće.
Najstariji je način spasavanja podmomičara da se određeni prostor djelomično naplavi, pa da ljudi izađu iz podmornice kroz otvor za spasavanje i pomoću osobnih spasilačkih aparata izrone na površinu. Suvremene podmornice imaju posebne ko­more za podvodni izlaz, što omogućuje brzo spasavanje ljudstva u relativno povoljnim uvjetima i pri velikim nagibima pod­mornice.

Prve prave spasilačke aparate (Davis Submerged Escape Apparatus) razvila je britanska ratna mornarica 1924. godine i ubrzo su slične aparate prihvatile sve mornarice. Za disanje je služio kisik, ali se ubrzo prešlo na mješavinu kisika i dušika, što je povećalo dubinu spasavanja od 15 na 45 m. Spasavanje s većih dubina nije bilo moguće sve do drugoga svjetskog rata kad je ratna mornarica SAD uvela komoru za brzo naplavljivanje i Steinkeovu kapuljaču, pa je spasavanje postalo moguće do dubina od 200 m, ali uz uvjet da zadržavanje pod povišenim tlakom ne bude duže od 30 sekunda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Poboljšani tip Steinkeove kapuljače s prslukom ili odijelom [British Mark VII Submarine Escape Suit, si. 75) upotrebljava se i danas na podmornicama SAD, Velike Britanije i njihovih saveznika, mada su uvjeti primjene dosta ograničeni. Naime, na velikim podmornicama s brojnim ljudstvom spasavanje je pomoću tog aparata sporo, prostor u kome se čeka na izlaz mora biti pod normalnim tlakom, potrebne su dovoljne zalihe zraka itd. Zato neke mornarice imaju opremu za samostalno spaša­vanje, koja se sastoji od aparata sa zatvorenim krugom disanja, nepropusnog odijela s maskom, cipelama i rukavicama. Takav je npr. sovjetski aparat IDA-59  s mješavinom kisika i helija, koji omogućuje spasavanje s dubine od najviše llOm, ali zato za sve ljudstvo iz jednog odsjeka jednovremeno.


* spas3.jpg (73.13 KB, 768x821 - viewed 138 times.)

* spas2.jpg (38.47 KB, 1024x246 - viewed 150 times.)
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 912



« Reply #2 on: July 29, 2013, 12:22:28 pm »

Vanjski spasilački sistem.

Za vrijeme rata podmornica je najčešće prepuštena sama sebi, pa ako bude potopljena, posada se pokušava spasiti spasilačkom opremom podmornice. Za vri­jeme mira u svim spašavanjima nastradalih podmornica sudje­luje vanjski spasilački sistem, bez obzira gdje je i na kojoj dubini potonula podmornica.

Okosnica je vanjskog spasilačkog sistema specijalni brod za spasavanje, opremljen uređajima za pretraživanje akvatorija i pronalaženje potopljene podmornice, opremom za sidrenje na velikim dubinama, uređajima za vezu i navigacijsko održavanje pozicije, opremom za"duboko ronjenje, uređajima za podršku i održavanje životnih uvjeta u potonuloj podmornici, opremom za spasavanje ljudi i dizanje podmornice, te opremom i alatima za podvodne radove. Spasilački brod je redovito dovoljno velik i opremljen da može raditi i u najtežim vremenskim uvjetima, prihvatiti spašeno ljudstvo i pružiti im potrebnu liječničku pomoć i njegu.

U vanjski sistem spasavanja uključeni su i ostali brodovi ratne mornarice, snažne plovne dizalice, tegljači, avioni, helikop­teri i obalne radio-stanice.
Cjelokupni proces spasavanja ima sljedeće faze: pronalaženje potonule podmornice, utvrđivanje položaja potonule podmor­nice i uspostavljanje kontakta s preživjelim članovima posade,spasavanje posade i dizanje podmornice na površinu, te zbrinja­vanje spašenog ljudstva i prijevoz oštećene podmornice u bazu.

Za uspjeh spasilačke akcije presudno je da se što prije pronađe mjesto na kojemu je potonula podmornica. Oštećena podmornica ponekad nije u stanju da obilježi svoju poziciju radio-telefonskom plutačom ili hidroakustičkim signalima, pa se tada akvatorij pretražuje prema površinskim znacima, kao što su mrlje goriva, mjehurići zraka, plutajući dijelovi i si., i po­moću širokopojasnog aktivnog sonara velikog dometa, pasivnog sonara i magnetometra. Moguće pozicije detaljno se istražuju uskopojasnim aktivnim sonarom s vizuelnim pokazivačem, film­skim i televizijskim kamerama.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kad se pronađe mjesto nesreće, treba ustanoviti položaj i oštećenje podmornice, te uspostaviti vezu s posadom. To obavlja­ju ronilačke ekipe, a upotrebljavaju se i automatizirana vozila za podvodno snimanje (si. 76) i spasilačke ronilice. Slaba vidljivost uvelike otežava pripremu spasavanja i precizno ispitivanje po­topljene podmornice. U bistrom moru optički dometi ne pre­mašuju 15--20m, a najčešće je vidljivost manja od 5m. Zato se radi na usavršavanju uređaja za dobivanje akustičkih slika i laserskog optičkog uređaja, kojim se dobivaju dobre slike i na većoj udaljenosti od 10 m i u potpuno mutnoj vodi.

Najprije se spasava posada, bilo opremom s kojom raspolaže podmornica, bilo vanjskom opremom spasavanja. Prva vanjska oprema za grupno spasavanje podmomičara bilo je tzv. McCan- neovo zvono (si. 77), koje je 1939. godine sagrađeno u SAD, a još se i danas upotrebljavaju različite varijante toga zvona. McCanneovo zvono spusti se čeličnim užetom s broda na pod­mornicu i pomoću ronioca postavi na izlaz za spasavanje. Kad se ispiri donji prostor zvona, tlak vode čvrsto priljubi zvono uz dosjednu prirubnicu izlaza, pa posada podmornice^ može otvoriti poklopac izlaza i ući u zvono.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Spasilačke komore na principu McCanneova zvona imaju prednost da se mogu primijeniti na svim dubinama ronjenja podmornice, spašena posada u komori je zaštićena, pa se mogu spasavati i ranjenici. Nedostatak je što je priprema dugotrajna i složena, što u komori ima mjesta za malo ljudi, pa spasavanje cjelokupne posade dugo traje, a, osim toga, takva se komora ne može spojiti s podmornicom u jakoj morskoj struji ili ako je podmornica jače nagnuta. Zato su u posljednje vrijeme kon­struirane spasilačke ronilice (si. 78), koje ne samo što nemaju navedene nedostatke spasilačkih komora nego služe i za prona­laženje potopljene podmornice, za uspostavljanje kontakta s preživjelom posadom itd.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* spas4.jpg (79.61 KB, 760x1024 - viewed 144 times.)

* spas5.jpg (75.74 KB, 584x1024 - viewed 152 times.)

* spas6.jpg (102.95 KB, 1024x625 - viewed 128 times.)
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 912



« Reply #3 on: July 29, 2013, 12:23:05 pm »

Grupno spasavanje posade moguće je i dizanjem cijele pod­mornice, ali to je vrlo složena i dugotrajna operacija, pa se primjenjuje samo u povoljnim hidrometeorološkim uvjetima i kad se radi o manjoj podmornici ili ronilici.

Kad je posada već spašena, ili ako nema preživjelih, vadi se nastradala podmornica. Potopljena podmornica najčešće leži zabijena u mulj i u nepovoljnom položaju. Zato se prije dizanja moraju obaviti različiti podvodni radovi pomoću podvodnih alata za autogeno rezanje, zavarivanje, bušenje, piljenje, brušenje, glodanje itd., te pomoću različitih naprava s eksplozivom, ure­đajima za podvodno cementiranje i si.

Te radove obavljaju ronioci do dubine od 150 ili nešto više metara. Za rad na većim dubinama upotrebljavaju se spasilačke ronilice opremljene me­haničkim rukama s hvataljkama i podvodnim alatima. Umjesto ronilica mogu se upotrijebiti podvodna vozila s daljinskim uprav­ljanjem, ali samo za neke jednostavnije radove.

Podmornica se diže pomoću cilindara koji prazni imaju silu uzgona od nekoliko stotina tona. Najprije se pirenjem pojedinih tankova ili neoštećenih prostora što više olakša podmornica. Zatim se cilindri napunjeni vodom potope na određenu dubinu i povežu s podmornicom, pa se zrakom istisne voda iz cilindara i tako proizvede sila uzgona. Operacija se ponavlja nekoliko puta dok se podmornica ne izvuče na površinu i osigura za tegljenje.

Manje se podmornice i ronilice najčešće dižu snažnim vitlima preko velikih pramčanih kolotura na brodu za spasavanje. Takva vitla mogu podići teret od 100 - 150t. Dijelovi ili plovila lakša od 20t dižu se brodskim dizalicama.

Uređaj za dizanje podmornice bez upotrebe ronioca paten­tirao je naš podmorničar i ronilac Jerko Tanfara. Potopljena podmornica ispušta plutaču s užetom za vođenje po kome se s površine spusti patentni škopac s jakim čeličnim užetom za dizanje podmornice. Škopac zahvati trn na trupu podmornice, pa se plovnom dizalicom ili cilindrima za dizanje podmornica može podići i s dubine nedostupne roniocima.

Drugi patent, tzv. hidrauličko vitlo, veliki je cilindar koji rotira oko svoje osi pomoću ugrađenih preljevnih tankova s vodom i na sebe namata uže za dizanje. U SAD je sagrađen specijalni brod kojemu se središnji dio može spuštati kao dok i otvarati slično grabilicama. Pomoću tog broda Amerikanci su 1978. godine izvadili dio sovjetske podmornice koja je bila potonula u du­binu od 3000 m u blizini Havajskih otoka.

Za dizanje manjih tereta služe tzv. podvodni baloni ili pado­brani, zapravo vreće od fleksibilnog materijala, koji se spuštaju složeni, a kad se zakvače za teret, ispune se zrakom, pa se tako dobije potrebna sila uzgona.

Posljednja faza spasavanja obuhvaća zbrinjavanje spašene posade i tegljenje izvađene podmornice u bazu.
Logged
MOTORISTA
Writer Palube
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 32 476



« Reply #4 on: December 03, 2018, 09:35:40 pm »

Unutrašnjost kapsule na podmornici klase Borei.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* kapsula Borei.jpg (62.54 KB, 1024x555 - viewed 47 times.)
Logged
MOTORISTA
Writer Palube
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 32 476



« Reply #5 on: December 31, 2018, 07:30:35 pm »

Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.019 seconds with 24 queries.