A o spremnosti Amerike da brani SFRJ
Вероватно си мислио на ФНРЈ...?
Da Jason u to vreme o kojem govorimo bila je FNRJ.
Jugoslavija nikada nije bila ni proruska ni antiruska a takođe ni američka uvek je bila svoja a negde sam već pisao u prilog ovome da su u generalštabu JA i JNA oduvek podjednako razmatrani i provežbavani scenariji odbrane i od Američkog i od Ruskog agresora.
Postojali su samo periodi naklonjenosti koji su fluktuirali i tokom drugog svetskog rata.
Rodbinske dinastičke veze nisu mnogo uticale na politiku interesa ni Karađorđevića prema Romanovima niti vindsdorske palate prema Karađorđevićima.
Da ne pominjem mit da se DeGol navodno zbog Draže do kraja života mrštio na Tita.
Viševekovne težnje Južnoslovenskih naroda da se oslobode zavojevača podržane su direktno od strane velikih sila koje su bile pobednice u oba svetska rata.Ličnog sam mišljenja da su Britanci u mnogome kumovali u oba slučaja kao i da je pitanje koliko su zaista i Kralj Aleksandar I ujedinitelj i J.B.Tito zaista mogli da se suprotstave takvim interesima.
U ostalom i u Pašićevo vreme moralo se progutati mnogo što šta od neutralnosti pri "Aneksionoj krizi" pa do napuštanja Albanije 1913.
Oduvek su velike sile nametale rešenja ključnih pitanja, samo što smo u nekim periodima bolje a u nekim mnogo lošije uspevali da uklopimo deo svog interesa u okviru tuđih slagalica. A na žalost tako je i dalje.
Nije poslednja Jugoslavija nestala jer za njom nije bilo potrebe.Bilo je i te kako ali u drugoj formi, samo što je niz vodu puštena tek onda kada se shvatilo da demokratizovana nikada u celosti i jedinstvena neće biti faktor stabilnosti u regionu pod komandom NATO jer je zapravo uvek bila svoja.
Da je po tom pitanju postojao unutrašnji politički koncenzus svih strana, nikada velike sile ne bi dale prednost aktiviranju ustavne opcije o "izjašnjavanju o samoopredeljenju do otcepljenja" i podgrevanju buđenja zlih duhova prošlosti jer su na ovaj ili na onaj način morali da pronađu razlog svoje vojne prisutnosti.Što je i bilo prirodno nakon odricanja SSSR-a od statusa vojne supersile jer prostor je ostao slobodan, van njenog interesa i na taj način faktički nebranjen.
Položaj neutralnosti je nestao kao tačka oslonca sopstvene samosvojsvenosti i smrt je neminovno krenula da nastupa sporo, mrcvareći ali sasvim na kraju dostižno.
Zbogom Jugoslavijo gde god da si bila.