Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Prvi piloti Srpske vojske
(1/5) > >>
Brok:
Prateći tokove vojne misli, tehnički i tehnološki razvoj, u Srbiji se, uprkos protivljsnju konzervativnih generala, počelo raditi na modernizaciji vojske. Rezultat takvih stremljenja bile su konkretne mere u pripremama za uvođenje vazduhoplovstva. Potvrda savremenosti vojne misli jeste napis u francuskom „Tehnološkom biltenu", broj 9 iz septembra 1902, u kojem se navodi da „osim u zemljama koje prednjače u razvoju vazduhoplovstva (Francuska, Nemačka, Rusija, Velika Britanija), uz Španiju, Portugaliju, Dansku, Rumuniju, Japan, i Kraljevina Srbija već duže vreme radi na uspostavi vojnog vazduhoplovstva, nastojeći da obrazuje vojnu aerostatsku službu prateći značaj i razvoj njenih sredstava".

Jedan od tadašnjih najobrazovanijih srpskih oficira, pukovnik Miloš Vasić, u svojstvu ministra vojnog, predviđajući formiranje vazduhoplovnih jedinica, doneo je 1900. godine odluku da se pristupi školovanju vazduhoplovnih stručnjaka. Konkretni koraci za uvođenje vazduhoplovstva u Srpsku vojsku preduzeti su 1901. godine, upućivanjem kapetana Koste Miletića na školovanje u Rusiju.

Vojska Kraljevine Srbije je po „Zakonu o ustrojstvu vojske" iz 1901. godine dobila savremenu organizaciju. Sa takvom organizacijom, samo neznatno izmenjenom 1904. i 1905. godine, ušla je u balkanske ratove. Promenama je bila predviđena nabavka nove inžinjerijsko-tehničke opreme, a u okviru toga i balona i prateće tehnike.

Pukovnik Borivoj Nešić, vojni pisac, u januarskom broju „Ratnika" iz 1904. u članku „Nekoliko reči o primeni aerostata kod vojske a posebice kod nas" naiisao je: „Stanje u kome se sada nalazi naša aerostatika pitanje je dosta povoljno. Njegova ratna primena u većini operacija je već u ratovima ogledana. S te strane je upotreba aerostata obezbeđena, te se aerostatske komande uvode i kod malih država, koje ne mogu da troše grdne sume na unapređenje aerostata, nego radije primaju sve što je radom i opitima kod velikih usavršeno, oprobano i izvedeno. U red tih država dolazi Srbija, pa bi prema tome i ona trebalo da se koristi ovim povoljnim ratnim sredstvom... Naša je želja da za ovu korisnu novinu, koja je u primeni kod sviju većih evropskih država, zainteresujemo i nadležne faktore, da bi se o njoj počelo misliti i pokušala njena primena kod nas. Primena aerostatike ne bi bila vezana za velike troškove. Po računu koji je podneo ovoj komandi naš prvi aeronaut inžinjerijski kapetan Kosta Miletić, prvo osnovno uređenje aerostatske komande kod nas ne bi stalo srpsku državu više od osamdeset hiljada dinara. Sa ovom sumom mi bismo dobili aerostatski park sa dva balona i celog potrebnog pribora za dobivanje vodonika, držanje u vazduhu i spuštanje balona. Mala suma prema velikoj dobiti koja je u izgledu. U interesu vojske, u interesu inžinjerije i moguće koristi od nje, trebalo bi sumu žrtvovati, a svi su izgledi da ona ne bi bila bačena u Maricu".

Planom modernizacije Srpske vojske iz februara 1905. godine ponovo je predviđeno formiranje vazduhoplovnih jedinica. Tada je generalštabna komisija, koja je sastavljala program za tehničku modernizaciju, zaključila „da treba ustrojiti vazduhoplovnu komandu koja bi imala potrebna odeljenja za svaku višu komandu". Komisija je smatrala da bi vazduhoplovna komanda, pored osnovnog zadatka - izviđanja iz vazduha, trebalo „da u mirno vreme posluži i za ispitivanje meteoroloških pojava za Geografsko odeljenje Glavnog generalštaba, kao i za druge naučne i privredne potrebe". Zaključci komisije, ostali su na papiru, jer se u vezi sa njihovim sprovođenjem ništa nije radilo sve do 1908/1909. godine.


Školovanje letačkog kadra

Prvi pilot balona - Kosta Miletić

Prvi školovani vazduhoplovni stručnjak u Srbiji je kapetan Kosta Miletić. On je od 14. februara 1901. do 12. novembra 1902. godine pohađao u Rusiji Tehničku aeronautičku školu. Osposobljen je za pilota vezanih i slobodnih balona i za rukovanje golubijom poštom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kosta Miletić je rođen u Aranđelovcu 21. septembra 1874. godine. Posle sedmog razreda gimnazije upisao se u 25. klasu Vojne akademije i završio js 1895. godine, kao peti u rangu. Službovao je u pešadiji, zatim je preveden u inžinjeriju.
Završio je vojnotehničke vazduhoplovne studije u Rusiji sa odličnim uspehom, kao drugi u rangu. Tokom školovanja upravljao je balonom na manevrima Kijevske armije i postigao visinu 1.100 metara, dolet od 180 kilometara i pritom slao izveštaje po golubovima pismonošama.
Posle povratka u Srbiju, kapetan Miletić raspoređen je u Inžinjerijsko-tehničko odeljenje Ministarstva vojnog. Sastavio je predlog za formiranje jednog balonskog odeljenja, koji je zbog nedovoljne zainteresovanosti nadležnih odložen u arhivu, da sačeka bolje dane. Izradio je i projekat i pravila za golubiju poštu. Prvu stanicu golubije pošte formirao je 1908. godine. Organizovao je priireme i kupovinu prvih balona za Srpsku vojsku 1909. godine. Formirao je balonsko odeljenje. Leteo je prvim balonom, koji je dobio naziv „Srbija", odmah posle nabavke 19. airila 1909. To je bio prvi let srpskog vazduhoplova sa srpskim obeležjima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Po izbijanju Prvog balkanskog rata, kapetan Miletić je učestvovao u Kumanovskoj bici, kao komandant bataljona. Za uspešno izvedene akcije i iskazanu hrabrost unapređen je u čin majora. Posle toga se vratio u Skoplje, radi priprema za formiranje vazduhoplovne komande. Naređenjem vojvode Radomira Putnika od 24. decembra 1912. godine postavljen je za komandanta Vazduhoplovne komande, prve vazduhoplovne jedinice Srpske vojske. Od tada do jula 1916. godine bio je na čelu srpskog vazduhoplovstva. Posle završetka Prvog svetskog rata penzionisan je u činu pukovnika. Umro je 1953. godine u Beogradu.


Prvi piloti aviona

Prošlo je deset godina od školovanja Koste Miletića do novog konkursa za školovanje vazduhoplovaca. U „Pravilu o izboru, odašiljanju, dužnostima i prinadležnostima vojno-državnih pitomaca", od 11. decembra 1911. godine, bilo je predviđeno i školovanje pitomaca za vazduhoplovstvo. Iako je do tada već došlo do ekspanzije u razvoju i primeni aviona, u normativno-pravnim rešenjima nije bilo jasno odvojeno vazduhoplovstvo od avijatičarstva, odnosno avijatike i pilota aviona. Zbog toga je dolazilo i do nejasnoća kad je reč o izboru kadra.
Prvi konkurs za pitomca avijatičara bio je 19. maja 1911. godine, na izričito insistiranje kralja Petra I Karađorđevića. Trebalo je da se na školovanje za pilota aviona pošalje u Francusku jedan niži oficir. Odabran je poručnik Đorđe Blagojević, ali iz nepoznatih razloga on nije upućen na školovanje. Odluka o školovanju pitomaca za avijatičarstvo realizovana je tek kada je aprila 1912. godine ministar vojni dobio kredit od 30.000 dinara za „avijatiku", kako su tada nazivali vazduhoplovstvo. O tome „Politika" od 18. aprila 1912. godine piše: „Ministar vojni dobio je vanredni kredit od 30.000 hiljada dinara za vojnu avijatiku. Taj novac upotrebiće se za slanje naših oficira i podoficira u Francusku državnu školu avijatike. Naši pitomci otputovaće za koji dan".
Na osnovu konkursa Ministarstva vojnog Kraljevine Srbije od 22. februara 1912. godine odabrano je šest pitomaca: poručnici Miloš Ilić i Jovan Jugović, potnoručnik Živojin Stanković, narednik Mihajlo Petrović i podnarednici MiodragTomić i Vojislav Novičić. U francuskom gradiću Etamp, nedaleko od Pariza, 21. maja počeli su sa letačkom obukom i uspešno je završili 8. septembra 1912. godine.


Mihajlo Petrović, narednik-pilot

Mihajlo Petrović je naš prvi školovani pilot aviona. Završio je francusku pilotsku školu „Farman". Njegova pilotska diploma FAI (Međunarodne vazduhoplovne federacije) nosi broj 979 od juna 1912. godine, a kod nas broj jedan.
Mihajlo Petrović rođen je u selu Vlakča nedaleko od Kragujevca 14. juna 1884. godine. Posle osnovne škole, koju je završio u rodnom selu sa odličnim uspehom, upisao se u Vojnozanatsku školu u Kragujevcu. Školu je napustio na sopstveni zahtev u petoj godini učenja i otišao u Rusiju sa željom da završi tehničku školu ili neko vojno učilište. Tamo se razboleo. Kad je ozdravio, odlučio je da se vrati u Srbiju.
Posle povratka iz Rusije 1903. godine upisao se u artiljerijsku podoficirsku školu u Kragujevcu. Nakon završetka školovanja 1905. godine raspoređen je na službu u gardijsku jedinicu u Nišu. Iako po profesiji vojnik, u duši je bio umetnik - slikao je i pisao pesme. Iz Niša je premešten u Kragujevac, a zatim u Beograd. U čin narednika unapređen je 1910. godine. Početkom 1912. godine na konkursu za iilote izabran je u prvih šest pitomaca.
Posle dolaska u Francusku, krajem maja 1912. godine, raspoređen je u pilotsku školu „Farman". Instruktori su odmah zapazili njegovu izuzetnu nadarenost za letenje. Čuveni francuski pilot Broden, koji je pratio njegove prve letove, rekao je za Petrovića da će „biti as, jer je miran i prezire smrt".
Već posle dvadesetak dana obuke Mihajlo Petrović izveo je samostalan let. On je prvi iz grupe naših pilota poleteo. Taj događaj izazvao je izuzetnu pažnju, pa je dopisnik pariskog lista „Figaro", koji je prisustvovao letu, napisao obimnu reportažu o „neustrašivom i divljenja dostojnom letu srpskog seržanta."

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Krajem juna Mihajlo Petrović ispunio je sve uslove i nakon polaganja, 22. i 23. jula, noložio je ispite za dozvolu pilota. On je prvi srpski pilot sa diplomom. O njegovom talentu dovoljno govori činjenica - zvanje pilota dobio je mesec dana pre ostalih srpskih pitomaca.
Posle povratka u Srbiju, baš u vreme kada je počeo Prvi balkanski rat, narednik Petrović je sa ostalim vazduhoplovcima uključen u pripreme za angažovanje u ratnim dejstvima. Prvi je u Srbiji 10. decembra 1912. godine leteo na jednom od nabavljenih aviona. U toku januara 1913. godine održavao je trenažu na aerodromu Trupalsko polje kod Niša. Bio je oduševljen kada je saznao da će biti u sastavu Primorskog aeroplanskog odreda.

Sa Primorskim aeroplanskim odredom došao je na aerodrom Barbaluši nedaleko od Skadra. Poginuo je na borbenom zadatku. Jak udar vetra prevrnuo je njegov avion, remen kojim je bio vezan za sedište pokidao se i on je ispao iz aviona. Tada piloti nisu nosili padobrane. Narednik Mihajlo Petrović sahranjen je pored crkve u selu Barbaluši 21. marta 1913. godine. Posle završetka balkanskih ratova njegovo telo, uz najviše počasti, preneto je i sahranjeno na cetinjskom groblju. Tu je prvi pilot počivao sve do 1931. godine. Tada je na zahtev porodice prenet i sahranjen u porodičnu grobnicu na Novom groblju u Beogradu.


Jovan Jugović, poručnik-pilot

Jovan Jugović, vazduhoplovni poručnik-pilot, sa diilomom FAI broj 1.013 iz avgusta 1912. godine, drugi je naš pilot aviona školovan takođe u školi „Farman". Rođen je u Beogradu 28. decembra 1886. godine u trgovačkoj porodici. Završio je gimnaziju 1903. godine, a zatim vojnu akademiju. Kao mlad inžinjerac je pre upućivanja u pilotsku školu službovao u Ćupriji i Nišu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nakon formiranja Vazduhoilovne komande Srpske vojske 24. decem-bra 1912. godine bio je komandir Aeroplanske eskadre (odeljenja), a posle toga komandir Balonskog odeljenja, sa kojim je učestvovao u Drugom balkanskom ratu. Izviđao je neprijateljeve položaje u Mačvi 1914. godine, gde js ispoljio izuzetnu hrabrost i požrtvovanje izvršavajući zadatke u uslovima jake artiljerijske vatre neprijatelja. Posle povlačenja Srpske vojske na Krf i dolaska na Solunski front, marta 1916. godine, premešten je u štab Aeroplanske eskadre, gde je neko vreme bio zastupnik komandanta.
Posle povratka sa Solunskog fronta postavljen je za komandanta Prve vazduhoplovne komande u Novom Sadu, a 1925. godine i komandanta Prvog vazduhoplovnog puka. Dao je veliki doprinos formiranju i jačanju jugoslovenskog vazduhoplovstva. Borio se za afirmaciju našeg vazduhoplovstva u zemlji i inostranstvu. Za vreme vazduhoplovne manifestacije država Male antante septembra 1926. godine poginuo je u vazduhoplovnom udesu na praškom aerodromu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Po njemu je deo Novog Sada oko nekadašnjeg aerodroma nazvan Jugovićevo.
Brok:
Miodrag Tomić, podnarednik pilot

Miodrag Tomić, vazduhoplovni podnarednik-pilot, treći je naš školovani pilot aviona, sa diplomom FAI broj 1.026. Završio je francusku vazduhoplovnu školu „Blerio", avgusta 1912. godine. Rođen je 17. maja 1888. godine u Stragarima nedaleko od Kragujevca. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Kragujevcu, a potom je 1905. godine stupio u podoficirsku školu. Posle školovanja kratko je službovao u pešadiji, a zatim u Kraljevoj gardi.
Tomić se obučavao u pilotskoj školi „Blerio" koja je bila znatno teža od škole „Farman", jer su pitomci svoja letačka znanja i iskustva sticali na avionima jednosedima, pa je proces obuke bio znatno sporiji. Ali, Tomić je sve elemente obuke savladao uspešno i već avgusta 1912. godine položio ispit i dobio diplomu pilota. Posle povratka u Srbiju istakao se u izviđačkim letovima u balkanskim ratovima 1913. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U Prvom svetskom ratu bio je naš najuspešpiji pilot. Uspešno je izvršavao izviđačke zadatke. Prvi je učestvovao u bombardovanju neprijateljevih položaja i u vazdušnim borbama. Oborio je tri neprijateljeva aviona.
Krajem 1915. godine pri povlačenju Srpske vojske preko Albanije izvršavao je borbene zadatke oko Skadra. U decembru 1915. i januaru 1916. godine izveo je desetak letova u veoma složenim meteorološkim uslovima, prevozio ranjenike i bolesne, državnu blagajnu, arhivu i poštu. Prilikom leta 23. januara iznad grada Lješa vetar je uništio njegov avion.
Tokom Prvog svetskog rata bio je pilot i na Zapadnom i na Solunskom frontu. Sa svojim avionom spad učestvovao je u proboju Solunskog fronta i posle oslobođenja otadžbine preleteo u Novi Sad. Tomić je jedini od prvih šest naših pilota koji je ostao na dužnosti u vazduhoplovstvu do Aprilskog rata 1941. godine. Za vreme Drugog svetskog rata bio je u zarobljeništvu, a potom je otišao u SAD. Umro je u Čikagu 1962. godine.


Živojin Stanković, potporučnnk-pilot

Živojin Stanković, vazduhoplovni potporučnik-pilot, četvrti je naš školovani  pilot,  sa diplomom broj 1.027 francuske pilotske škole „Blerio" iz avgusta 1912. godine. Rođen je 19. septembra 1885. godine u Knjaževcu. Posle završetka gimnazije 1903. godine stupio je u vojnu akademiju. Nakon završetka akademije službovao je u artiljeriji do 1912. godine. Tada je sa prvom klasom pitomaca upućen u Francusku na školovanje za pilota.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Za vreme balkanskih ratova, tokom opsade Skadra, izveo je sa Tomićem prvi uspešan izviđački borbeni let naše avijacije. Leteo je i u Prvom svetskom ratu od 1914. do 1916. godine. Posle reorganizacije Srpske vojske i vazduhoplovstva na Solunskom frontu postavljen je za komandira Aeroplanskog depoa. Razboleo se i početkom 1918. godine umro u engleskoj vojnoj bolnici na aerodromu Vertekop u Grčkoj.


Miloš Ilić, poručnik-pilot

Miloš Ilić, vazduhoplovni poručnik-pilot, peti je srpski školovani pilot aviona, sa diplomom FAI broj 1.028. Završio je francusku pilotsku školu „Blerio" avgusta 1912. godine. Rođen je 3. avgusta 1884. u Šapcu. Vojnu akademiju završio je 1907. godine kao pešadijski potporučnik. Bio je izuzetan sportista.
Početak Prvog balkanskog rata zatekao ga je u Francuskoj. Naime, bio je član komisije za kupovinu prvih aviona za potrebe Srpske vojske. Posle povratka u Srbiju učestvovao je u ratnim operacijama u Primorskom aeroplanskom odredu kod Skadra. U Drugom balkanskom ratu komandovao je Aeroplanskom eskadrom.
Posle balkanskih ratova trebalo je da nastavi usavršavanje na Višoj avijatičarskoj školi u Francuskoj, ali ga je sprečio početak Prvog svetskog rata. Bio je komandir Aeroplanske eskadre u sudbonosnim danima 1914. i 1915. godine. Za vreme rata u pozadini je formirao mehaničarske radionice i depoe u Nišu i Smederevskoj Palanci, a u Požarevcu je osnovao Prvu avijatičarsku školu u Srbiji. Pod njegovim rukovodstvom, vazduhoplovni sastav obučavan je za izviđanje, snimanje terena i bombardovanje iz vazduha. Sa ostalim pripadnicima „Srpske avijatike" povlačio se preko Albanije i posle Krfa stigao na Solunski front.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Rešenjem Vrhovne komande Sriske vojske od 4. jula 1916. godine vraćen je u pešadiju. Učestvovao je u borbama na Solunskom frontu do oslobođenja otadžbine. Nakon završetka Prvog svetskog rata je penzionisan. Umro je u Beogradu 7. februara 1960. godine.


Vojislav Novičić, podnarednik-pilot

Vojislav Novičić, vazduhoplovni podnarednik-pilot, šesti je srpski školovani pilot, sa diplomom FAI broj 1.047. Završio je francusku pilotsku školu „Farman" u septembru 1912. godine. Rođen je 4. januara 1886. u Ivanjici. Osnovnu školu završio je u Kragujevcu, a posle trećeg razreda gimnazije prešao je na zanat. U podoficirsku školu stupio je 1904. godine. Posle završetka 1906. godine raspoređen je na službu u artiljeriju, garnizon Niš. Izabran je u prvu klasu naših pilota 1912. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Posle povratka u Srbiju bio je pilot u Aeroplanskoj eskadri. Prilikom jednog sletanja na aerodromu Trupalsko polje imao je udes. Avion je uništen, a on je zadobio teške povrede. Dugo se lečio. Ponovo je počeo da leti tek početkom Prvog svetskog rata. Leteo je kao izviđač sa pilotom Živojinom Stankovićem. Sa Aeroplanskom eskadrom odstupio je do Krfa, zatim je bio upućen na Solunski front. Tamo je 1916. godine preveden u artiljeriju. Oboleo je od malarije i umro 9. marta 1917, godine u Bizerti.


Početkom 1913. godine Srpska vojska imala je 12 aviona, što je u to vreme bio impozantan broj. Srpski avioni (osim duksa i farmana VII) bili su najmoderniji avioni kojima je raspolagala Francuska. Broj aviona odgovarao je dvema eskadrilama (dva puta po šest aviona), a po normama smatrano je da bi Srpska vojska srazmerno snazi trebalo da ima četiri eskadrile: po jednu za svaku od tri armije, a četvrta bi bila neposredno potčinjena Vrhovnoj komandi.


Izvor: "Avijacija Srbije i Jugoslavije 1901-1994", autora Zlatomira Grujića
mica milovanovic:
Ovo sam pronašao u časopisu Nedeljne ilustracije iz 1930.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Dreadnought:
Jedna fotografija srpskih avijatičara u Veterkopu, kraj Soluna 1916. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
MOTORISTA:
Tadija Sondermajer u Francuskoj na stažiranju u poznatoj eskadrili "Rode".

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Navigation
Message Index
Next page

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info