PALUBA
March 19, 2024, 07:17:37 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik foruma PALUBAinfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 [3] 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 ... 51   Go Down
  Print  
Author Topic: Odnosi na relaciji Srbija - NATO  (Read 209596 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 290


« Reply #30 on: January 22, 2010, 05:13:28 pm »

Није Србија важна НАТО-у због инфраструктуре или јаке војске. Додуше, војска није безначајан чинилац, јер Американци имају врло позитивно мишљење о квалитету српске војске, посебно ПВО, специјалним јединицама па и авијацији (читај пилотима). Требало је имати ону ставр и узлетети или се подметнути када те је напала она сила 1999.године.А нечији специјалци су осетили како то раде овдашњи. То они цене.А и ми ценимо њих.

Ипак, Србија је НАТО-у важна је из моралних и психолошких разлога. Србија слови за Руског партнера, неког ко је традиционално везан или наклоњен Русији. Превести неког таквог у свој табор је успех којим се можеш дичити. Тако нешто би сигурно у психолошком смислу утицало на многе друге "кандидате" или опоненте. Отпор Русије, па и других би бар мало спласнуо.

Друго, оставити острво унутар мора НАТО-а, може бити потенцијална опасност, бар тако могу да цене неутралност Србије.Зато ће Србија, ако  остане неутрална, сигурно трпети притиске.

Помињем Русију и њен "сукоб" са НАТО, јер он објективно постоји. Без обзира на сву причу у НАТО да Русија није непријатељ, она се њима, на вежбама и у мислима, увек јавља као "црвена" (непријатељска страна). Тај  измишљени сукоб  НАТО форсира и покушава да исконструише, јер би у сваком другом случају његов опстанак био бесмислен. Ако нема непријатеља на светском (европском) нивоу нема НАТО-а. Ал Каида је ситна риба (бар за сада), треба неко јачи. Пробуђена Русија буду наду да је она тај "јачи" противник, потребан за одржање савеза. НАТО је војнополитички савез европских земаља САД и Канде. Не односи се на Азију, нити европске земље Кину, Индију и друге могу и хоће да доживе као претњу. Зато је прича и пробуђеној (опасној) Русији битна.

Ово никао не значи да је у целој причи Русија невина. Форсирањем Србије као "пријатеља" и безрезервна подршке њеној политици, без обзира колико је искрена, понекад одмаже. Србија ипак треба да нађе "средину" и извуче се из апсолутног опредељења, ако је могуће. Ако то не може да се приклони јачем или "победнику", бар оном који ће бити газда наредних 20-так година. После се опет прилагодити. Наравно ово што кажем је површна анализа.

И да се разумемо, Србија треба (паметно и промишљено) да шаље своју војску изван граница у оквиру мисија УН, али и НАТО и других, па чак и да остане неутрална земља, из бар два разлога: да одржава добру кондицију своје војске (реална борбена пракса је важна) и да тако остварује своје интересе и ублажава притиске.
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #31 on: January 22, 2010, 06:46:52 pm »

Učlanjenje u NATO na „dugačkom štapu”
 
 
22.01.2010.

Niš – Ministar odbrane Dragan Šutanovac izjavio je danas u Nišu „da je priča o našem pristupanju NATO savezu u ovom trenutku ireleventna” i da je naše učlanjenje u taj savez još „na dugačkom štapu”.


Ministar vojni je, povodom zahteva za raspisivanje referenduma o pristupanju Srbije NATO savezu, rekao da on ne vidi da bi „Srbija u kratkom roku mogla da pristupi bilo kojoj organizaciji kao što je NATO”.

„Sasvim je prirodno da imamo referendum kada se o tome bude odlučivalo”, kazao je Šutanovac Tanjugu.

On je napomenuo da se time pridružuje onome što je o tom pitanju već rekao predsednik Srbije Boris Tadić.

Šutanovac je naveo da „mi treba da nastavimo proces započet 2006. godine, u vreme jednog od potpisnika tog zahteva Vojislava Koštunice, kada smo pristupili Partnerstvu za mir” gde imamo veoma veliki broj mogućnosti i koristi za našu vojsku i državu i koje želimo da iskoristimo u što kraćem roku”.

On je ocenio da je potpisnicima zahteva bila potrebna medijska pažnja, jer oni koji nemaju drugu temu treba da nađu o čemu će i oni nešto govoriti.

To ni na koji način ne ugrožva naš sistem odbrane i dalje reforme, napomenuo je Šutanovac i dodao da je zahtev dugo najavljivan i pripreman i da ima i potpisnika koji su u međuvremenu umrli.


Izvor: Politika
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #32 on: January 22, 2010, 07:09:15 pm »

Lavrov: Srbija sama da odluči o ulasku u NATO


22.01.2010.

Moskva – Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov izjavio je danas da sama Srbija treba da donese odluku o eventualnom ulasku u NATO.


Na konferenciji za novinare u Moskvi, Lavrov je kazao da Rusija nije promenila odnos prema širenju alijanse, da je uverena da pomeranje njenih granica samo „seje nepoverenje” i da je neadekvatno u savremenom svetu.

Odgovarajući na pitanje novinara o ulasku Srbije u NATO, Lavrov je kazao da Srbija „nema jednostavan odnos” prema alijansi zbog bombardovanja.

„Smatramo da sama Srbija treba da donese odluku”, kazao je Lavrov.

Šef ruske diplomatije je podsetio da je parlament Srbije doneo odluku o vojnoj neutralnosti i dodao da „koliko zna iz razgovora sa srpskim prijateljima, i većina građana Srbije ima takav stav”.


Izvor: Beta
Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #33 on: January 22, 2010, 07:58:41 pm »

NATO-u je mnogo vaznije da li bi buduca clanica mogla da obezbjedi pojacanje u pjesadiji na sadasnjim zaristima u koje se uvukao.

Male zemlje ne mogu dati ljudstvo koje bi iole uticalo na neki sukob. Zar misliš da će naših 300-400 vojnika nešto značiti? Slanje vojnika u okviru NATO-a je dobrovoljan čin svake članice, i niko ne sili nikog da šalje svoje vojnike. Jedna Španija je rekla, što je dosta, dosta je i povukla/povlači svoje trupe.


Ипак, Србија је НАТО-у важна је из моралних и психолошких разлога. Србија слови за Руског партнера, неког ко је традиционално везан или наклоњен Русији. Превести неког таквог у свој табор је успех којим се можеш дичити. Тако нешто би сигурно у психолошком смислу утицало на многе друге "кандидате" или опоненте. Отпор Русије, па и других би бар мало спласнуо.

Kao neko ko je proveo skoro celu prošlu godinu u Rusiji, i kao neko ko veoma voli tu zemlju i taj narod, reći ću samo da Rusija gleda samo i isključivo sebe. Taman da nas NATO pregazi i spali nam celu zemlju, Rusi se neće pokrenuti. Misliš da bi NATO-u jedna Srbija od tek preko 7 miliona stanovnika bila neki trofej? Da bi otpor Rusije splasnuo ako bi smo mi prešli na stranu NATO-a? Šta onda reći za Litvaniju, Letoniju, Estoniju, Poljsku, Slovačku, Rumuniju, a naročito Bugarsku? Ili u narednom periodu Ukrajinu? Sve su to zemlje u kojima je Rusija imala daleko više strateških interesa nego li u Srbiji. Kad je Albanija stupila u NATO, lično sam očekivao da će doći do bar neke reakcije iz Rusije, s obzirom kolike ekonomske interese oni imaju u Albaniji. Nisu ni "a" rekli. Tj. lažem, bio je neki okrugli sto na kablovskoj TV stanici u Peterburgu.
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 743


« Reply #34 on: January 22, 2010, 08:07:15 pm »

Bane. na žalost mislim da si potpuno u pravu. Nikome mi više nismo interesantni ni značajni, to su samo naše zablude o sopstvenoj važnosti i veličini.

Sa našeg aspekta, ovde se radi o moralnoj strani pitanja - da li da danas budem prijatelj sa nekim ko me je "na pravdi boga" jučer prebio na mrtvo ime?

Ja lično bih radije bio bez takvog prijatelja, taman ne imao ni jednog. I makar zbog toga ne jeo meso više od jednom nedeljno.
Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #35 on: January 22, 2010, 10:44:13 pm »

Bane. na žalost mislim da si potpuno u pravu. Nikome mi više nismo interesantni ni značajni, to su samo naše zablude o sopstvenoj važnosti i veličini.

U avgustu sam imao jednu veliku prepirku sa pukovnikom u ruskom PVO-u. Radi se o jednom od retkih Rusa koje sam upoznao, a koji skoro pa savršeno barata geopolitičkom situacijom. Sukobili smo se oko Srbije i njegovog dosta rigidnog viđenja značaja Srbije ne samo u Istočnoj Evropi, već i na Balkanu. Mene su malo ponele emocije (šta ima jedan matori stranac da mi drži predavanje o mojoj zemlji), da bi on veoma jednostavno odgovorio: "Vi Srbi i dalje zamišljate da kada Vi nešto govorite iza Vas stoji stara SFRJ sa preko 22 miliona stanovnika. Ne stoji. Vi ste jedna mala zemlja sa tri puta manje stanovnika, koja je u ovom trenutku daleko manje važnija od jedne Rumunije ili Bugarske."

I u pravu je kad sam malo bolje razmislio. Pre samo 20 godina smo sa nipodaštavanjem gledali prema Rumuniji, koja je bila približne veličine i brojnosti ljudi  sa starom Jugom. Značaj SFRJ i Rumunije u Evropi i svetu nije mogao ni da se poredi. Danas smo znatno manji i važnosti nam je devalvirala. Po broju stanovnika smo u rangu Bugarske, ali je ona ipak važnija od nas, ne samo zato što ima pristup moru. Primera radi, tamo je lično Putin išao da pregovara za gasovod, ali su Bugari ipak dobili šta su tražili. Mi smo sa druge strane skinuli gaće i natrćili se, a da nam to niko nije ni tražio Sad
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 290


« Reply #36 on: January 24, 2010, 11:40:39 pm »

Бане,

Наравно да ми је јасно да Русија, као и свака велика (или већа) сила гледа првенствено свој интерес и да увек настоји, као и НАТО (САД и остале велике силе), да извуче максималну корист за себе. Нити очекујем нити мислим да ће учинити нешто за нас ако им то није од користи. Колико су нас "бранили" најбољи пример је 1999.година. Да не помињем време и догађаје од 1813. па на овамо.

Нисам написао да је Србија важна за НАТО као савезник због својих ресурса, већ из психолошких разлога. Не требају НАТО-у базе (има их у Румунији, и Бугарској), не треба им наша војска јер је мала, не треба им копнени и ваздушни простор јер га могу заобићи. Била би ипак "лош пример" у окружењу које чине само земље НАТО. У процени се увек полази од "а шта ако".  Дође ли до неповољног развоја ствари ето могућег проблема. "А шта ако" се овде Руси угнезде? Зато је боље, по оцени НАТО, да будемо у њему. Осим тога мање ћемо моћи да правимо проблеме око КиМ и Босне.

Неће бити да НАТО није директно заинтересован да Србија буде у НАТО. Атлански савет ( ваљада се тако зове та "невладина организација") је овде врло активан. Њега не спонзорише Швајцарска већ НАТО. Они овде форсирају улазак у НАТО и један су од "криваца" око ове приче која се сада подигла. Не заборави, док год има нових кандидата (уз измишљеног или стварног непријатеља) НАТО је "жив".

Земље које си навео су све побегле из руског загрљаја и нису је волели. Овде Русију већина становника искрено осећа као блиску, а у Литванији, Естонији, Летонији, Пољској, па делимично и Румунији као вековног непријатеља. То је "психологија" са утицајем на стратегију. Наравно да Руси тамо имају веће стратешке интересе, али теже их тамо могу остварити.Иза њих сада стоји и НАТО. Иза нас нико, чак ни ми сами.  Овде мисле да се могу лакше "пробити". Зато су нас и "стисли" око НИС-а, Јужног тока и добили.Бугаре нису могли јер су у НАТО.  Руски стратешки интерес је данас првенствено економски, није то више политички и војни. Наравно да нису дошли да би нам опоравили привреду, већ чисто капиталистички, да извуку неку корист, ако може и политичку.Нису без везе Амери дигли буку због Северног и Јужног тока.
Logged
ZastavnikDjemo
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 509



« Reply #37 on: January 25, 2010, 12:25:54 am »

Rusija godišnje gubi između 700,000 i 1,000,000 stanovnika! Da stvar bude još gora, Rusija nije kao SAD gde svako može da postane Amerikanac, već je njena ekspanzija posledica vojnih osvajanja, koja uglavnom nisu baš bila lepa za gledanje. Osvojeni narodi se uglavnom ponose tradicijom otpora Rusiji (Čečeni, Tatari, Jakuti, Čukči, Mordvini), i njihovu vladavinu ne smatraju večnom, a upravo oni održavaju prilično visok prirodni priraštaj. Tu treba dodati i veliki broj ekonomskih imigranata, pre svega iz Uzbekistana, Tadžikistana, Kazahstana (OK, tu su u pitanju uglavnom Rusi) i Azerbejdžana, koji se takođe vode u zvaničnoj statistici. Znači, Rusi nestaju, i to zastrašujuće brzo. Drugo, pogledajte samo strukturu ruskog izvoza, i shvatićete da imaju OGROMNE probleme sa svojom industrijom. O nauci i obrazovanju i da ne govorimo. Dodajmo i činjenicu da je vlast tamo izuzetno korumpirana (tamo je to poznato i kao "vertikala vlasti"), samim tim, manje novca je dostupno u budžetu, nego što bi trebalo, barem prema nivou njihovog BDP-a, jasno je da Rusija ne samo ne može, već i ne sme da zapostavlja svoje interese, pa makar to bilo i preko leđa drugih. Mi treba da gledamo svoje interese, a Rusi svoje. Nema tu ljubavi, i nekih "posebnih" odnosa. Da sam ja Rus, pa ja bih prvi motkom isterao onoga, koji bi interese Rusije podredio Srbiji.   
Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #38 on: January 25, 2010, 01:18:50 am »

Tu treba dodati i veliki broj ekonomskih imigranata, pre svega iz Uzbekistana, Tadžikistana, Kazahstana (OK, tu su u pitanju uglavnom Rusi) i Azerbejdžana, koji se takođe vode u zvaničnoj statistici. Znači, Rusi nestaju, i to zastrašujuće brzo.

I ne samo to! Postaju sve više muslimanska zemlja i to zapanjujuće brzo. Ono što je najstrašnije je što se im se dešava što oni zovu "francuskim scenarijem", tj. muslimani se grupišu u svoje kvartove koji su po pravilu veoma siromašni. Postoji veliki, ali baš veliki animozitet prema Muslimanima i nikako ne uspevaju da učine bilo šta po tom pirtanju.


Drugo, pogledajte samo strukturu ruskog izvoza, i shvatićete da imaju OGROMNE probleme sa svojom industrijom. O nauci i obrazovanju i da ne govorimo.

Ne ogromne, nego neshvatljive probleme! To je po meni i njihov najveći problem, jer se svi ti nedostaci mogu rešiti ali tamo apsolutno nema volje. Mladi nemaju nikakvu želju da započnu svoj posao već se svi guraju u "zlatna državna preduzeća". Samim tim, ostale nekada velike grane privrede naglo propadaju jer nema mlade krvi koja bi donela nove modele poslovanja.


Dodajmo i činjenicu da je vlast tamo izuzetno korumpirana (tamo je to poznato i kao "vertikala vlasti")

Ne sva vlast, jer ima veoma svetlih primera, poput Peterburške oblasti. Sve što se ide južnije ili istočnije, situacija se dramatično menja, a najgora korumpiranost je u Moskvi, i to reči ne mogu opisati!
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 743


« Reply #39 on: January 25, 2010, 09:05:05 am »

Бане,

Неће бити да НАТО није директно заинтересован да Србија буде у НАТО. Атлански савет ( ваљада се тако зове та "невладина организација") је овде врло активан. Њега не спонзорише Швајцарска већ НАТО. Они овде форсирају улазак у НАТО и један су од "криваца" око ове приче која се сада подигла. Не заборави, док год има нових кандидата (уз измишљеног или стварног непријатеља) НАТО је "жив".


O delovanju Atlantskog saveta u Crnoj Gori je Lazanski napisao vrlo interesantan članak u Politici od subote. Sticajem okolnosti lično i to dobro poznajem gospodina Savu Kenteru koji je tema članka. Bio sam šokiran kako ljudi mogu da tako promene stavove u relativno kratkom vremenu.

Žao mi je što ne znam kako da ubacim taj članak ovde, bilo bi vrlo interesantno prodiskutovati o njemu (zove se "Pričao mi Savo" ili tako nekako).
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 819


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #40 on: January 25, 2010, 02:23:55 pm »

Evo ga članak iz Politike od 23.01.2010.


Reče mi prijatelj Savo

23.01.2010.

Vojnici su uvek nečija deca, čak i kada su profesionalci pod ugovorom


Bio sam pre nekoliko dana u Podgorici na televiziji „In”. Zvao me je gospodin Savo Kentera, predsednik Atlantskog saveta Crne Gore. I kod njih je tema ulazak, ili neulazak u NATO aktuelna. Javnost Crne Gore nije za ulazak u NATO.

„Ne brini”, reče mi Savo, „imamo mehanizme da javnost bude za NATO”.

„Dobro”, kažem mu ja, „vi ste u Crnoj Gori ipak u nešto drugačijoj situaciji, nemate problem Kosova, imaću u TV emisiji razumevanje za vašu specifičnu poziciju”.

„A ne, ti treba da oštro napadneš sve nas koji želimo da Crna Gora uđe u NATO. Jer nama onda na Zapadu cena raste, mi onda moramo mnogo više da radimo. A ko radi taj i zarađuje. Kapiraš brate?”

„Čekaj Savo, jer vi hoćete da Crna Gora što pre uđe u NATO ili nećete?”

„Da li si normalan, pa što bismo onda posle mi radili?”

Kad bolje razmislim, Savo je u pravu, zapravo, ja pomažem i „srpskim Savama” da lepo žive. Od čega nemam nikakve koristi.

Dakle, ovih dana jedan „srpski Savo”, ovde u Beogradu, izneo je svoje teze u prilog ulasku Srbije u NATO. Ne bih se ovde bavio mogućom prodajom srpske hrane, cipela, posuđa i ćebadi za potrebe NATO-a, o kamionima da i ne govorimo, jer prvih pet novih domaćih kamiona za potrebe vojske tek treba da dobijemo. Elem, „srpski Savo”, koji nije baš mladić, a koji se pre 2000. godine nikada nije javljao po bilo kojem pitanju o NATO-u, odjednom je ekspert za NATO. Usput, tu su bili i neki saveti u vezi sa prodajom viškova naših vojnih nekretnina.

Elem, „srpski Savo” kaže da naša deca neće ginuti u Avganistanu, jer od 2011. neće ići u vojsku. Vojnici su uvek nečija deca, čak i kada su profesionalci pod ugovorom, no slažem se da naša deca neće ići u Avganistan. Jer za 2011. Amerikanci su već najavili i odlazak iz Avganistana. Izgubljen rat, u koji nema smisla da se ide poslednji.

Druga teza našeg srpskog Save jeste „da u ovom trenutku Rusija ima daleko bolje odnose sa NATO-om nego mi, da je aktivnija od nas u Partnerstvu za mir i da je komitet NATO – Rusija vrlo aktivan, i da bi naši građani bili iznenađeni činjenicama o njihovoj saradnji”. Meriti aktivnost Rusije i Srbije u Partnerstvu za mir naprosto je smešno, jer ogromne su razlike u veličini vojnih budžeta i vojske. Ono što može Rusija, ne može i Srbija. Primarni interes Rusije i SAD jeste sprečavanje slučajnog izbijanja nuklearnog rata i normalno je da oko toga postoje intenzivne konsultacije i veze. „Temeljni akt o međusobnim odnosima, saradnji i bezbednosti” između NATO-a i Rusije iz maja 1997. bio je za Moskvu slaba kompenzacija za širenje NATO-a na zemlje nekadašnjeg Varšavskog ugovora. Osnivački akt je imao preambulu u četiri dela, u. „vojnoj dimenziji” odnosa, NATO potvrđuje „da nema nameru ni plan za razmeštanje nuklearnog oružja na teritoriji budućih istočnoevropskih članica, kao ni za smeštanje nuklearnih skladišta, da nema nikakvu potrebu za trajno razmeštanje značajnih borbenih snaga na teritoriji budućih članica”. Tada, 1997. godine, i Rusija i NATO su povukli „crvene linije” koje ni jedna ni druga strana ne smeju da pređu. Za Moskvu to znači da nijedna bivša sovjetska republika ne može postati članica NATO-a.

Moskva je kasnije upravo u vezi sa tim i prevarena, baltičke zemlje ušle su u NATO, a NATO je otvorio i vojne baze u Mađarskoj, Bugarskoj i Rumuniji. Komitet NATO – Rusija u Briselu nije otišao dalje od posmatrača, diskretne obaveštajne aktivnosti i neobaveznog razgovora uz votku.

I konačno, pitanje atomskog oružja u zemljama NATO-a. U vreme hladnog rata SAD su imale više hiljada komada atomskog oružja u 15 država sveta, na Islandu i u Maroku bez znanja njihovih lidera, napisao je još Valter Pinkus u „Vašington postu” od 20. oktobra 1999. Francuska nije znala da su joj Amerikanci u tada francuskom Maroku između 1954. i 1956. tajno smestili atomske bombe. Maroko je bio francuski i španski protektorat, o bombama nije znao ni Madrid.

„Vlada Islanda nije bila svesna prisustva američkog atomskog oružja na Islandu”, glasila je izjava Fridrika Džonsona, prvog sekretara ambasade Islanda u SAD za „Vašington post” od 20. 10. 1999.

Godine 1994. SAD su priznale da su tajno držale nuklearno oružje od 1958. do 1965. u bazi Tula na Grenlandu, delu teritorije Danske koja se uvek zalagala protiv atomskog naoružanja. Bio je to politički skandal u Danskoj zvan „Tulagejt”.

Do sada se u procenama polazilo od 180 komada atomskog oružja u 13 vazduhoplovnih baza u sedam evropskih država NATO-a. Rukovodilac Informativnog centra za transatlantsku bezbednost u Berlinu, Otfrid Nasauer potvrdio je u razgovoru za „Berliner cajtung” od 30. maja 2001. da su kapaciteti tih baza predviđeni za 360 atomskih bombi tipa B-61, a u još četiri rezervne baze do 66 dodatnih atomskih bombi i da će te baze biti operativne do 2018. godine.

Ipak, NATO bi Srbiji verovatno ostavio slobodu da sama odluči hoće li dozvoliti uskladištenje nuklearnog oružja na svojoj teritoriji ili neće. Jer, Savo će se pobrinuti da nas u to i ubedi.

Sa zadovoljstvom.

Autor:Miroslav Lazanski
Izvor: http://www.politika.rs/
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 743


« Reply #41 on: January 25, 2010, 06:26:18 pm »

Brok, mnogo hvala za članak!

Drago mi je da više članova foruma može da ga pročita, mislim da dosta otvara oči onom ko želi da vidi. Onom ko ne želi da vidi, niko ih i ne može otvoriti.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 290


« Reply #42 on: January 25, 2010, 08:31:27 pm »

Када сам у "Политици" прочитао чланак Лазанског и причу о Сави, сетио сам се разговора од пре неколико година са једним мојим земљаком. Међу првима је био у Атланском савету у Србији: "Бате, да видиш колико пара.Не штеде.Дођи и ти". Нисам отишао. Не зато што сам био против уласка у НАТО већ зато што то пропагирају они који су до јуче мене сумњичили за прозападне идеје. Ако у НАТО не можемо без оваквих боље да не идемо. А ни ови за Русе нису бољи. Сви ту гледају да се "уграде".
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 743


« Reply #43 on: January 25, 2010, 09:04:32 pm »

Džumba, mene je ovaj članak jako pogodio, i to lično.

Savo iz članka je sin mog jako dobrog prijatelja, Ilije Kentere iz Budve, koji je na žalost od prošlog leta pokojni. Kad sam postavljen na mesto PkPo u 110. obalskoj artiljerijskoj brigadi, Ilija Kentera i njegovi sinovi Savo i Drago su danima radili zajedno sa nama iz jedinice, Ilija je od svog novca kupovao šta god je trebalo, toliko da nam je svima postalo i neugodno. Trajalo je to sedam meseci. Ilija mi je organizovao prijem kod predsednika opštine Budva i kod direktora svih većih firmi u Budvi od kojih smo na kulturan i fin način tražili pomoć, a prethodno je to on sve pripremio... Savo je kasnije služio vojsku u toj kasarni. Za vreme NATO agresije, Ilija i sinovi su bili primeri patriotizma - Drago dobrovoljno u Vojsci (Savo je upravo završavao prava u Podgorici i sarađivao sa službom bezbednosti na nekim meni nepoznatim projektima) a Ilija zbog bolesti nije mogao da obuče uniformu, ali je zato organizovao dovođenje struje, vode i telefonskih linija na položaje i još stotine sitnih stvari koje su znatno olakšavale život vojnicima. Ja sam tada već bio u 17. Flotili obalskih pomorskih snaga u Tivtu, ali stalno u kontaktu sa Ilijom. Zbog svega što je uradio, napisao sam za list Vojska članak negde u aprilu 1999., pod naslovom "I tako se brani otadžbina" koji je objavljen ali na žalost bez njihovih slika koje su negde zagubljene.

Znao sam da je Savo OSNOVAO neku NVO, ali Ilija i njegova supruga nisu mi rekli koju, valda da me poštede stresa i šoka. I onda čitam "Reče mi prijatelj Savo"!

Pirueta kao figura postoji u baletu, klizanju, ali nisam znao da i ljudski um može raditi piruete, ali eto, sad i to znam. Jedan filozof je rekao da će umreti ali da neće stići da upozna ljude. Ni ja neću stići da ih upoznam. Za neke mi neće biti žao što nisam stigao, a za neke mi je žao što jesam.

Da bi sve bilo jasno, i danas imam u Baru prijatelje koji su od 1997. bili za nezavisnu Crnu Goru, stalno smo se zezali na tu temu, bez ijedne svađe. Prošlog leta je jedan od njih bio kod mene u Beogradu. Dakle, ne boli me u ovom slučaju ništa drugo osim prevrtljivosti i prodaje obraza za sitne pare (kolike god da jesu, za obraz su sitne).
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #44 on: February 04, 2010, 04:54:27 pm »

Autorski tekst ministra Šutanovca za CorD


04.02.2010.

“Ulazak Srbije u NATO”


Srbija se menja velikom brzinom i to se vidi na skoro svakom koraku. Ne postoji oblast državnog i društvenog života koja nije u većoj ili manjoj meri zahvaćena reformskim procesima, a sve sa ciljem - izgradnja funkcionalne i odgovorne države po meri njenih građana. I ma koliko da smo svi mi, koji smo izgubili celu deceniju prošlog veka, dok se svet oko nas menjao i razvijao neverovatnom brzinom, nestrpljivi i želimo da Srbija stigne do EU što pre, jer tamo prirodno pripada, ipak ne možemo da osporimo napredak koji je napravljen.

Krajem prošle godine dugogodišnji napori reformskih snaga krunisani su sa dva velika uspeha: liberalizacijom viznog režima sa državama Šengenskog sporazuma i podnošenjem kandidature za članstvo u EU. To je obećavajući početak decenije u kojoj želimo ne samo da nadoknadimo izgubljeno vreme u prošlosti, već i da se potpuno okrenemo budućnosti. Evropski integracioni procesi za Srbiju sada su iverzibilni. I EU se menja.

Nakon usvajanja Lisabonskog sporazuma EU ambicioznije izgrađuje sopstveni bezbednosni identitet, ali i dalje ostaje „ušuškana“ pod NATO bezbednosnim kišobranom. Ne postoje indicije da će se to promeniti u doglednoj budućnosti i o tome mora ozbiljno da razmišlja svaka država aspirant ka članstvu u EU.

Menja se i NATO. Iako primarno stvoren kao odbrambeni savez, danas njegova politička, bezbednosna i ekonomska komponenta sve više dolazi do izražaja. NATO ambiciozno radi na novom Strateškom konceptu koji uključuje šire aspekte bezbednosti uključujući klimatske promene, energetsku bezbednost, sajber kriminal… Ono što je nekada bilo nezamislivo, danas je normalno - većina država bivšeg Varšavskog pakta je u okviru NATO. I pored toga odnosi sa Rusijom, iako veoma osetljivi, odražavaju želju i interes obe strane da budu dodatno unapređeni.

I odnos Srbije i NATO se menja. Ono što je bilo nezamislivo pre samo deset godina, danas je realnost. KFOR i Vojska Srbije od dve zaraćene strane postale su partneri koji su poverenje gradili postepeno, na terenu. Danas je njihova saradnja jedan od stubova bezbednosti u regionu. Srbija učestvuje u NATO programu Partnerstvo za mir i ima ambiciju da dostigne status države naprednog partnera. U ovoj godini će biti uspostavljena Misija Republike Srbije pri NATO, usvojen je drugi Individualni program partnerstva (IPP) za 2010. godinu, a planiran je i nastavak rada Srbija - NATO grupe za reformu odbrane. Srbija i NATO nisu više neprijatelji, već partneri koji žele da pronađu najbolje modalitete saradnje.

Ipak, u svim promenama koje ističem, u odnosima Srbije sa NATO najvažnija je promena svesti i prizme kroz koju gledamo jedni druge. Činjenica je da u određenim strukturama NATO i danas postoji „zamrznuta slika“ u odnosu na Srbiju, koju i dalje vide kao Miloševićevu Srbiju iz devedesetih godina, dežurnog krivca za sve probleme u regionu. S druge strane, i u Srbiji određeni deo javnosti smatra da je NATO antisrpski orijentisan, jer je bombardovao Srbiju 1999. godine i oduzeo joj Kosovo i Metohiju. Nažalost, tu se uglavnom radi o pokušaju prikrivanja nesposobnosti i nekompetentnosti onih političara koji iza sebe nemaju prave rezultate. Zato je takvima NATO omiljena tema, jer stalnim vraćanjem na prošlost skreću pažnju sa činjenice da nemaju ništa da ponude za budućnost.

Savremeno suočavanje Srbije sa samom sobom nije ni lako ni prijatno, a najteži posao „zakačio“ je sadašnju generaciju političara. Iako je bombardovanje od strane NATO velika trauma koju Srbija neće i ne sme da zaboravi, ova zemlja je itekako kadra da se suoči i sa sopstvenom odgovornošću u tim zbivanjima i osudi one koji su u ime Srbije, pozivajući se na patriotizam, radili u interesu sticanja sopstvene koristi. Pravi partiotizam se ne meri praznim rečima i stalnim isticanjem onoga što mi nećemo i ne treba da uradimo. Pravi patriotizam se meri izgradnjom infrastrukture, škola, bolnica, povećanjem izvoza, smanjenjem spoljnotrgovinskog deficita… Ukratko, stvaranjem uslova za bolji život i to odmah, jer život ne može da čeka!

U sektoru odbrane koji ja vodim, patriotizam se može meriti jedino povratkom ugleda i povećanjem poverenja građana u vojsku, izgradnjom efikasnog i ekonomski održivog sistema odbrane koji usvaja najbolje bezbednosne standarne kompatibilne sa okruženjem. A tu pričamo o NATO standardima. Samo u prošloj godini Srbija je u oblasti odbrambene industrije izvezla na svetsko tržište robe u vrednosti od 300 miliona dolara i zaključila nove ugovore u vrednosti od 500 miliona dolara. U narednom periodu fabrike će zapošljavati još ljudi da bi ispunile dogovorene poslove, što je svakako veliki korak za same fabrike, celokupnu privredu, ali i za gradove u kojima se fabrike nalaze.

Biti političar koji govori istinu često nije bilo popularno u Srbiji. Ali, posao političara nije da bude popularan, već da radi u najboljem interesu za svoju zemlju i građane. Sada to znači, da radi tako da doprinese što bržem priključenju Srbije EU. Takođe, da sa aspekta buduće članice EU, kao i sa nacionalnog, ekonomskog, političkog i bezbednosnog aspekta pomogne da se Srbija odredi u odnosu na NATO. Za to je potrebna racionalna analiza na osnovu koje treba da donesemo odluku, kada za to dođe vreme. Stoga smatram da je dobro što se u Srbiji polako otvara dijalog na temu članstva u NATO, jer će to pomoći da sa isključivo emotivne vezanosti za prošlost vremenom dođemo do racionalnih diskusija okrenutih ka budućnosti zemlje. Naravno, u skladu sa Ustavom i utvrđenom državnom politikom.

Na kraju, Srbija će sigurno sarađivati sa NATO, i ako ne bude članica. A, u kom obliku, odlučiće građani.


Izvor: Sajt MORS
Logged
Pages:  1 2 [3] 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 ... 51   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.034 seconds with 23 queries.