Vir. Defender
http://www.defender.hr/ANALIZA: Hrvatsko diplomatsko skakutanje na relaciji SAD-EU
Datum objave:
02.09.2013
Ako je suditi prema onome što su izjavili Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske i Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova, u ovom trenutku Republika Hrvatska podržava stajalište visoke predstavnice EU Catherine Ashdown kada je u pitanju Sirija, a koje je suprotno američkoj politici. Naime, sažetak EU stajališta mogao bi se podvesti pod slijedeće: pronalaženje izlaska iz sirijske krize političkim sredstvima, bilo kakva vojna intervencija mora biti odobrena od strane Vijeća sigurnosti te treba dozvoliti neovisan rad inspektorima UN-a i pričekati njihove zaključke.
Podsjetimo, predsjednik Republike Ivo Josipović rekao je:"Sukob u Siriji prvenstveno se mora rješavati mirnim putem i pregovorima. Mi smo za to da se na vjerodostojan način utvrdi što se dogodilo i prekinu se strašni masakri. O tome je li potrebna vojna intervencija ponajprije će se odlučivati, ukoliko bude moguće, u tijelima UN-a. Ako ne, vidjet ćemo koji su drugi mehanizmi da se zaštite osnovna ljudska prava i životi". Ministrica vanjskih poslova je bila nešto eksplicitnija: "Hrvatska čeka izvješće inspektora UN-a o napadu kemijskim oružjem u Siriji, koje mora prethoditi eventualnoj vojnoj akciji u toj zemlji". Dakle, obje izjave su daleko od onog što zastupa u ovom trenutku američka vanjska politika, a to je vojna intervencija pod svaku cijenu bez čekanja rezultata rada UN inspektora.
Morali bi se vratiti prilično vremena unatrag kako bi se podsjetili kada je to Republika Hrvatska imala suprotstavljeno stajalište američkoj vanjskoj politici. Vjerojatno je to bilo zbog vojne intervencije u Iraku. Tada je hrvatski državni vrh donio odluku da Hrvatska neće sudjelovati u vojnim akcijama u Iraku i nije prihvatila zahtjeve Sjedinjenih Država za pružanje pomoći u slučaju rata bez suglasnosti Vijeća sigurnosti i UN-a.
Ipak, danas je Republika Hrvatska u puno boljem međunarodnom položaju. Punopravna je članica NATO saveza i EU. Kao najmlađa članica EU zasigurno će imati uravnotežen stav sa onim EU, i ne samo zbog toga, već zbog činjenice kako je poprilično naljutila službeni Bruxelles zbog neispunjavanja dosljedne primjene EU uhidbenog naloga tzv.lex-Perković, pa je diplomatsko soliranje ne bi nikamo odvelo. Međutim, kao punopravna članica EU može izraziti i stajalište suprotno stavovima EU što nije rijedak slučaj između članica EU i zato nitko ne može snositi sankcije. Ipak, očito je kako je zamjeranja bilo i previše već na početku članstva.
Nemojmo zaboraviti kako je RH službeno priznala sirijsku oporbu i sa njom uspostavila diplomatske odnose. Preko Jordana se hrvatsko oružje distribuiralo sirijskim pobunjenicima u suradnji sa američkom stranom. Dakle, u potpunom je interesu RH da sadašnji režim sirijskog dikatora ode sa vlasti, jer samo tako može imati ekonomsku i političku korist.
SAD još uvijek okupljaju međunarodnu koaliciju za intervenciju čiji bi stvarni cilj bio oslabiti Assadovu vojnu moć, donijeti vojnu ravnotežu snaga, odnosno svojevrsni status-quo koji bi rezultirao Ženevskim pregovorima i ultimatom Assadu da ode sa vlasti. Ne dođe li do vojne intervencije, Assadov režim će pregaziti oporbene snage u roku šest mjeseci, zacementirat će se na vlasti što bi značio potpuni politički poraz SAD i zapadnih vlada, pa tako i RH. Unatoč tome, RH ne podržava vojnu intervenciju.....ali samo za sada.
