PALUBA
March 29, 2024, 07:24:04 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Donirajte Palubu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 [13] 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 ... 51   Go Down
  Print  
Author Topic: Кафанска историја Београда  (Read 146479 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
kozhedub
desetar
*
Offline Offline

Posts: 122


Thar she blows!


« Reply #180 on: February 24, 2019, 10:40:38 am »

RUDNIČANIN na uglu Kralja Milana i Beogradske. Godinama kasnije to mesto postaje poznato kao Mitićeva rupa. Kafana je bila poznata po tome što se u njenom dvorištu (sve do otvaranja železničke stanice) pakovala i čuvala roba i hrana iz unutrašnjosti za beogradsku varoš. U dokumentima stoji da je u prvim decenijama 20. veka imala dvorište sa štalama gde su boravili trgovci i rabadžije.

LINK
Logged
banebeograd
mladji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 276



« Reply #181 on: February 24, 2019, 10:54:36 am »

Зграда где је била ова кафана могла би још увек да постоји, али не могу да препознам.
RUDNIČANIN na uglu Kralja Milana i Beogradske.
http://www.tt-group.net/video/najbolje-beogradske-kafane/
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #182 on: March 01, 2019, 12:38:23 pm »



Kafana "Albanija", 1935. godine.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 1935.jpg (138.03 KB, 899x618 - viewed 105 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #183 on: March 05, 2019, 02:50:57 pm »



Restoran i pivnica "Knjaz Mihajlo" u palati osiguravajućeg društva Riunione.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Restoran i pivnica Knjaz Mihajlo.jpg (317.97 KB, 1648x890 - viewed 126 times.)

* Restoran i pivnica Knjaz Mihajlo_1.jpg (243.39 KB, 1643x843 - viewed 102 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #184 on: March 13, 2019, 04:14:33 pm »



U ovu ustanovu sam ja rado svraćao. Na povratku kući iz grada je bila poslednja šansa za još jednu turu  Smiley

Bašta "Taš kafe"
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




Beogradske priče: Kad je "Šansa" bila "poslednja"



Beogradske kafane su "krajputaši" varoške istorije, ali samo jedna je šezdesetih radila noću. Ovo je jedino mesto u gradu u kome postoji spomenik donošenju hatišefira iz 1830. godine.


Boemi su ona vratolomna bratija koja poput nomada krstari od kafane do kafane, unoseći vrelinu i značaj u ove "institucije".

Kada kafane utihnu, onda se zahuktala "mokra braća" naprasno ukoče, desperatno tražeći sledeću destinaciju, sve tako nezaustavni... Tako je nastajala priča o "Poslednjoj šansi", nezaboravnom mestu beogradskog Tašmajdana.

Šezdesetih i sedamdesetih godina samo je ova kafana radila neprekidno, tokom cele noći, pa je naziv "Poslednja šansa" bio potpuno u skladu sa namenom restorana. Tamo su "putovanja" okončavali oni koji su imali sagovorniku još nešto smrtno važno da ispričaju, a kako to učiniti "na suvo"...


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Jedina noćna luka

- Tako je bilo sve do 1982. godine, kada smo prestali da budemo jedina gradska kafana koja radi noću - kaže za "Beogradske priče" Ratko Vukadinović, koji od tada upravlja ovim mestom. - Noćni rad su preuzeli "Gradski podrum" i "Beli grad", ali sa mnogo manje uspeha.

Kao važno sastajalište ova kafana ušla je u istoriju grada još šezdesetih godina, kada je ponela naziv "Taš kafe", a izgledala je manje ugledno nego danas. Posle je dograđen još jedan restoranski deo.

Ovde je sedela elita Beograda od tada do danas. Prirodno je da su gosti uvek bili đaci Pete beogradske gimnazije, za njima nešto stariji studenti Pravnog fakulteta, a za njima televizijski bardovi. Stariji su se lagano povlačili nad ovim mlađima, pa je neretko bilo da se isti gost pojavi u bašti "Šanse" sa sve tri pozicije.

- Maestralni novinar i legenda Miro Radojčić dolazio je isključivo tokom dana - seća se Vukadinović. - Kako sam dolazio sa novinama pod miškom, često bi me zvao "profesorom", valjda sam ga podsećao na nekog od njih. Odavno je tu sedeo i veliki pesnik Vasko Popa, kasnije stiže generacija Predraga Milojevića, zatim Brane Crnčevića, Milorada Pavića... Pijanista Pregl dolazio je sa ženom Gitom, a tada je već imao 104 godine...

Dugo je običaj gradskih maturanata bio isti - posle maturske večeri obavezno se dolazilo u "Poslednju šansu", jer nisu imali izbora - posle ponoći samo je ova kafana radila.

Ovo je okupljalište na kojem je sačuvan duh zajedništva, pa postoje beogradske dame koje dolaze svake srede u podne, a druga grupa skuplja se ovde subotom. Kako objašnjava naš sagovornik, to je vrsta tradicije i druženja koje se nipošto ne propušta.

- "Šansa" je bila okupljalište beogradskog duha i boemije - seća se Ratko Vukadinović.- U njoj je gorela peć bubnjara, violinista je raspredao svoje akorde, a događalo se da gosti sa jednog stola započnu recitovanje stihova koje bi završili oni, za susednim. Do danas mi je u sećanju jasno sačuvana slika violine, bubnjare i lamperije na zidovima... U to vreme dolazili su ovde vrhunski intelekutalci, ali i ljudi koji su bili na glasu kao opasni momci. Pa ipak, ovde nije bilo incidenata ni kada svrate Ljuba Zemunac, Giška... dolazio je Radovan Stojčić Badža dok je još bio tihi pripravnik.

Kasnije su se vremena promenila. Furunu je zamenila peć na naftu, a od 1982. godine stižu radijatori. Isto tako, boeme i recitatore smenjuju malo teža pijanstva i naš sagovornik rešava da ukine noćnu destrukciju, a da sačuva lepa sećanja. Pijanci su pobedili boeme, a on je pustio drugim kafanama da dočekaju novo doba noćnog života i turbo folka...


Vrata istorije

U okruženju "Šanse" gledamo direktno beogradskoj istoriji u oči. Jedino na zidu ove kafane krupnim slovima piše podsetnik da je ovde pročitan hatišerif 1830. godine, kojim je Srbiji najzad dozvoljeno da "prodiše" posle vekovne turske vlasti.

Interesantno, tako važan istorijski događaj nije obeležen nikakvim spomenikom, osim ovim, koji postoji na centralnom mestu kafane "Šansa". Uradila ga je još sedamdesetih godina umetnica Đurđina Đorđević.

Odmah pored bašte nalazi se Čupina humka, mesto na koje nam sagovornik pokazuje prema Crkvi Svetog Marka. Tamo je sada ružičnjak, a legenda kaže da su tu Turci spalili mošti Svetog Save.

Ispred nas je jedan od najlepših gradskih parkova, a na njegovom mestu nekada je bio Staro groblje. Na centralnom delu parka do 1886. godine sahranjivani su pravoslavci, prema Takovskoj ulici počivali su katolici i protestanti, a ovde, gde je danas bašta bili su vojnici, utopljenici i samoubice.

Kada su pravili jednu od rekonstrukcija i adaptiranja restorana, naleteli su na kosti. Slično je i ispred Seizmološkog zavoda, gde je i danas ostao podignut spomenik sa jednog groba.

Ovde kao da svako ima da ispripoveda još nešto. Stari Beograđani, boemi, studentarija i đaci... i makar ovde, već decenijama, za to imaju šansu...


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Poslednja pesma za tebe

Hit kompozicija Bore Đorđevića i "Riblje čorbe" "Poslednja pesma za tebe", u kojoj gostuju Mirjana Bobić Mojsilović i Nikola Đuričko snimljena je "Šansi". Istina, Bora Čorba je imao impresivno iskustvo u istraživanju kafanskog života i običaja, ali ga se više sećaju na donjem delu Tašmajdana, kod "Toze Grka", gde je bio češći gost nego u "Šansi".


Arhiva

Stadion na Tašmajdanu predstavlja prvi komšiluk kraj "Šanse" a naš sagovornik pedantno čuva arhivu vezanu za ovo zdanje. Tako ima potpis Mihajla Jankovića od 1. oktobra 1968. godine. On je bio projektant Tašmajdanskog stadiona, ali i zgrade "CK" (današnja Palata "Ušće"), kao i stadiona FK Partizan. Ovim potpisom dao je saglasnost za funkcionisanje "Poslednje šanse".


Konobari

Kelnerski zanat je osuda na slušanje kojekakvih priča, ispovesti... Nekada konobari imaju utisak da su uposleniji od psihijatara, pa tako nije drugačije ni u "Šansi". Naš sagovornik posebno se seća Bate Bugarina, kako su ga od milošte zvali.

- Jedan poznati novinar voleo je pelinkovac, ali mu je žena branila da pije - otvara "neočekivanu" priču Vukadinović. - Posle trećeg pića "naivno" je upitao Batu na koje piće da pređe, jer je preterao. Dobio je odgovor: "Pivo".

Nesrećni novinar nije hteo da naruči veliko pivo ni za živu glavu, imajući pred očima viziju pobesnele supruge. Opredelio se za manju verziju.

- Donesi mi tri mala piva - zapovedio je kelneru.

Potpuno drugačija priča bila je kada se Batin kolega sedamdesetih godina "ostrvio" na jednog stranca kojem je nekoliko puta naplatio isti ceh. Pa ipak, gost je bio toliko lepo raspoložen, da ga je pozvao da nastave zajedno dalje, na piće u "Metropol". Ovaj je pristao, otpratio ga je u kelnerskom odelu, tamo su se počastili, i na kraju mu je - opet naplatio!

izvor


* šansa.jpg (1549.93 KB, 3739x2498 - viewed 71 times.)

* taš kafe_620x0.jpg (117.87 KB, 620x460 - viewed 57 times.)

* šansa1.jpg (165.53 KB, 1280x695 - viewed 61 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #185 on: June 28, 2019, 08:07:43 am »

Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #186 on: June 28, 2019, 09:39:57 am »



U ovu ustanovu sam ja rado svraćao. Na povratku kući iz grada je bila poslednja šansa za još jednu turu  Smiley

Bašta "Taš kafe"
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




Beogradske priče: Kad je "Šansa" bila "poslednja"



Beogradske kafane su "krajputaši" varoške istorije, ali samo jedna je šezdesetih radila noću. Ovo je jedino mesto u gradu u kome postoji spomenik donošenju hatišefira iz 1830. godine.


Boemi su ona vratolomna bratija koja poput nomada krstari od kafane do kafane, unoseći vrelinu i značaj u ove "institucije".

Kada kafane utihnu, onda se zahuktala "mokra braća" naprasno ukoče, desperatno tražeći sledeću destinaciju, sve tako nezaustavni... Tako je nastajala priča o "Poslednjoj šansi", nezaboravnom mestu beogradskog Tašmajdana.

Šezdesetih i sedamdesetih godina samo je ova kafana radila neprekidno, tokom cele noći, pa je naziv "Poslednja šansa" bio potpuno u skladu sa namenom restorana. Tamo su "putovanja" okončavali oni koji su imali sagovorniku još nešto smrtno važno da ispričaju, a kako to učiniti "na suvo"...


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Jedina noćna luka

- Tako je bilo sve do 1982. godine, kada smo prestali da budemo jedina gradska kafana koja radi noću - kaže za "Beogradske priče" Ratko Vukadinović, koji od tada upravlja ovim mestom. - Noćni rad su preuzeli "Gradski podrum" i "Beli grad", ali sa mnogo manje uspeha.

Kao važno sastajalište ova kafana ušla je u istoriju grada još šezdesetih godina, kada je ponela naziv "Taš kafe", a izgledala je manje ugledno nego danas. Posle je dograđen još jedan restoranski deo.

Ovde je sedela elita Beograda od tada do danas. Prirodno je da su gosti uvek bili đaci Pete beogradske gimnazije, za njima nešto stariji studenti Pravnog fakulteta, a za njima televizijski bardovi. Stariji su se lagano povlačili nad ovim mlađima, pa je neretko bilo da se isti gost pojavi u bašti "Šanse" sa sve tri pozicije.

- Maestralni novinar i legenda Miro Radojčić dolazio je isključivo tokom dana - seća se Vukadinović. - Kako sam dolazio sa novinama pod miškom, često bi me zvao "profesorom", valjda sam ga podsećao na nekog od njih. Odavno je tu sedeo i veliki pesnik Vasko Popa, kasnije stiže generacija Predraga Milojevića, zatim Brane Crnčevića, Milorada Pavića... Pijanista Pregl dolazio je sa ženom Gitom, a tada je već imao 104 godine...

Dugo je običaj gradskih maturanata bio isti - posle maturske večeri obavezno se dolazilo u "Poslednju šansu", jer nisu imali izbora - posle ponoći samo je ova kafana radila.

Ovo je okupljalište na kojem je sačuvan duh zajedništva, pa postoje beogradske dame koje dolaze svake srede u podne, a druga grupa skuplja se ovde subotom. Kako objašnjava naš sagovornik, to je vrsta tradicije i druženja koje se nipošto ne propušta.

- "Šansa" je bila okupljalište beogradskog duha i boemije - seća se Ratko Vukadinović.- U njoj je gorela peć bubnjara, violinista je raspredao svoje akorde, a događalo se da gosti sa jednog stola započnu recitovanje stihova koje bi završili oni, za susednim. Do danas mi je u sećanju jasno sačuvana slika violine, bubnjare i lamperije na zidovima... U to vreme dolazili su ovde vrhunski intelekutalci, ali i ljudi koji su bili na glasu kao opasni momci. Pa ipak, ovde nije bilo incidenata ni kada svrate Ljuba Zemunac, Giška... dolazio je Radovan Stojčić Badža dok je još bio tihi pripravnik.

Kasnije su se vremena promenila. Furunu je zamenila peć na naftu, a od 1982. godine stižu radijatori. Isto tako, boeme i recitatore smenjuju malo teža pijanstva i naš sagovornik rešava da ukine noćnu destrukciju, a da sačuva lepa sećanja. Pijanci su pobedili boeme, a on je pustio drugim kafanama da dočekaju novo doba noćnog života i turbo folka...


Vrata istorije

U okruženju "Šanse" gledamo direktno beogradskoj istoriji u oči. Jedino na zidu ove kafane krupnim slovima piše podsetnik da je ovde pročitan hatišerif 1830. godine, kojim je Srbiji najzad dozvoljeno da "prodiše" posle vekovne turske vlasti.

Interesantno, tako važan istorijski događaj nije obeležen nikakvim spomenikom, osim ovim, koji postoji na centralnom mestu kafane "Šansa". Uradila ga je još sedamdesetih godina umetnica Đurđina Đorđević.

Odmah pored bašte nalazi se Čupina humka, mesto na koje nam sagovornik pokazuje prema Crkvi Svetog Marka. Tamo je sada ružičnjak, a legenda kaže da su tu Turci spalili mošti Svetog Save.

Ispred nas je jedan od najlepših gradskih parkova, a na njegovom mestu nekada je bio Staro groblje. Na centralnom delu parka do 1886. godine sahranjivani su pravoslavci, prema Takovskoj ulici počivali su katolici i protestanti, a ovde, gde je danas bašta bili su vojnici, utopljenici i samoubice.

Kada su pravili jednu od rekonstrukcija i adaptiranja restorana, naleteli su na kosti. Slično je i ispred Seizmološkog zavoda, gde je i danas ostao podignut spomenik sa jednog groba.

Ovde kao da svako ima da ispripoveda još nešto. Stari Beograđani, boemi, studentarija i đaci... i makar ovde, već decenijama, za to imaju šansu...


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Poslednja pesma za tebe

Hit kompozicija Bore Đorđevića i "Riblje čorbe" "Poslednja pesma za tebe", u kojoj gostuju Mirjana Bobić Mojsilović i Nikola Đuričko snimljena je "Šansi". Istina, Bora Čorba je imao impresivno iskustvo u istraživanju kafanskog života i običaja, ali ga se više sećaju na donjem delu Tašmajdana, kod "Toze Grka", gde je bio češći gost nego u "Šansi".


Arhiva

Stadion na Tašmajdanu predstavlja prvi komšiluk kraj "Šanse" a naš sagovornik pedantno čuva arhivu vezanu za ovo zdanje. Tako ima potpis Mihajla Jankovića od 1. oktobra 1968. godine. On je bio projektant Tašmajdanskog stadiona, ali i zgrade "CK" (današnja Palata "Ušće"), kao i stadiona FK Partizan. Ovim potpisom dao je saglasnost za funkcionisanje "Poslednje šanse".


Konobari

Kelnerski zanat je osuda na slušanje kojekakvih priča, ispovesti... Nekada konobari imaju utisak da su uposleniji od psihijatara, pa tako nije drugačije ni u "Šansi". Naš sagovornik posebno se seća Bate Bugarina, kako su ga od milošte zvali.

- Jedan poznati novinar voleo je pelinkovac, ali mu je žena branila da pije - otvara "neočekivanu" priču Vukadinović. - Posle trećeg pića "naivno" je upitao Batu na koje piće da pređe, jer je preterao. Dobio je odgovor: "Pivo".

Nesrećni novinar nije hteo da naruči veliko pivo ni za živu glavu, imajući pred očima viziju pobesnele supruge. Opredelio se za manju verziju.

- Donesi mi tri mala piva - zapovedio je kelneru.

Potpuno drugačija priča bila je kada se Batin kolega sedamdesetih godina "ostrvio" na jednog stranca kojem je nekoliko puta naplatio isti ceh. Pa ipak, gost je bio toliko lepo raspoložen, da ga je pozvao da nastave zajedno dalje, na piće u "Metropol". Ovaj je pristao, otpratio ga je u kelnerskom odelu, tamo su se počastili, i na kraju mu je - opet naplatio!

izvor


После поноћи, па скоро до јутра радио је и Брод Сплит и Бродарска касина.
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #187 on: July 18, 2019, 11:37:42 am »

'Варош капија', према Нушићу, била је 'малена, ниска и симпатична кафаница која има сталне своје госте који је годинама не напуштају'. Била је позната по доброј и јефтиној кајмакли-кафи још из турских времена. Кафа се служила из цариградских џезви и филџана, које је, како се причало, лично књаз Милош поклонио газда Тоши, тадашњем власнику кафане. А причало се још и то, да је једно јутро књажев сто, не разликујући се до тада од других, освануо са чаршафом од лана, украшен извезеним цвећем и јутарњим поздравом. То је била хвала књазу Милошу од газда Тошине јединице ћерке, коју је, иначе штедљиви књаз, често даривао новчићем.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Кафана 'Варош капија' постојала је до тридесетих година 20 века.


* Варош капија.jpg (98.25 KB, 768x590 - viewed 60 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #188 on: July 18, 2019, 07:48:26 pm »

'Варош капија', према Нушићу, била је 'малена, ниска и симпатична кафаница која има сталне своје госте који је годинама не напуштају'. Била је позната по доброј и јефтиној кајмакли-кафи још из турских времена. Кафа се служила из цариградских џезви и филџана, које је, како се причало, лично књаз Милош поклонио газда Тоши, тадашњем власнику кафане. А причало се још и то, да је једно јутро књажев сто, не разликујући се до тада од других, освануо са чаршафом од лана, украшен извезеним цвећем и јутарњим поздравом. То је била хвала књазу Милошу од газда Тошине јединице ћерке, коју је, иначе штедљиви књаз, често даривао новчићем.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Кафана 'Варош капија' постојала је до тридесетих година 20 века.


Ко зна чиме је још кнез Милош заслужио пажњу газда-Тошине ћерке...
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 119



« Reply #189 on: August 19, 2019, 08:30:18 am »

U Paliluli, koja takođe pripada starome Beogradu, bar onome iz doba kneza-Miloševog, postoje i danas dve vrlo stare kafane koje se nalaze gotovo na istome trgu. Jedna je kod "Sedam Švaba". Ta je kafana na uglu Vidinske i Hilendarske ulice, upravo prema kući staroga Jove Ilića.

Na vratima je firma, na kojoj je naslikano sedam Svaba kako su hrabro atakirali na jednoga zeca!
Према причи, поменуту слику је насликао и називу кумовао Ђура Јакшић, а у част седморице Шваба, палира, који су градили болницу у Видинској улици, и били стални гости ове кафане.
Кафана је подигнута је око 1840. а срушена 1943. године.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Код седам шваба.jpg (489.56 KB, 1056x852 - viewed 64 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #190 on: October 06, 2019, 04:17:35 pm »




Ko je bio Cvetko sa Cvetkove pijace

Foto: Jordan Petrović / Privatna arhiva - Jedna od retkih sačuvanih
fotografija Cvetkove mehane i gostionice u vlasništvu njegovog potomka

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Cvetko Jovanović je rođen 1862. godine u selu Labuništu, kod Struge, u današnjoj Makedoniji. Kada je odrastao, doselio se u Beograd i kod Pravnog fakulteta otvorio piljarnicu. Kako je posao dobro išao, kupio je komad zemljišta na Vračarskom polju i 1902. godine otvorio istoimenu kafanu. Ta kafana je ubrzo postala nadaleko poznata kao Cvetkova mehana, a krasili su je slika Kraljevića Marka i tekst – vino pije Kraljeviću Marko, pola pije, pola Šarcu daje. Bašta kafane je bila tamo gde se danas nalazi Cvetkov bazar.

Cvetko je očigledno bio čovek s vizijom i istančanim osećajem za biznis. Uvidevši značaj elektrifikacije i saobraćaja, uveo je električnu struju u ovaj deo grada i postavio šine za tramvaj broj 6, koji je vodio direkno do njegove mehane. Posao je cvetao, Cvetkovo bogatstvo je raslo, a imanje se širilo. Kuća mu se nalazila neposredno iza kafane, a imanje se prostiralo do današnjeg Doma zdravlja Zvezdara. I današnja pijaca Zvezdara je bila u njegovom vlasništvu. Otud i narodsko ime pijace.

Međutim, "nije sreća para puna vreća". Zapravo, Cvetkova sudbina bila je itekako tužna. Imao je četvoro dece i ni jedno nije dugo poživelo. Ipak, on se trudio da čini dobro za celokupnu zajednicu. Osnovao je Fond Cvetka Jovanovića i žene mu Stefane. Jedan deo novca iz Fonda je bio namenjen podizanju nove i pomoći staroj crkvi u rodnom Labuništu, a drugi izgradnji velike zgrade za rentu. Prihodi od rente bi se davali hramu Pokrova Presvete Bogorodice, Društvu za podizanje hrama Svetog Save, školama, obdaništima, siromašnima kao i u druge humanitarne svrhe.  Cvetko je bio veliki dobrotvor i nosilac Ordena petog reda Svetog Save zbog izgradnje naselja Kralj Aleksandar. Zbog svojih zasluga pripala mu je čast da jedna ulica nosi njegovo ime.

Cvetko Jovanović je umro 1938. godine, a deset godina nakon njegove smrti najveći deo njegove imovine je nacionalizovan. Cvetkovi naslednici su čak morali da otkupe kuću od Opštine da bi u njoj mogli da žive. Cvetkova zadužbina je pripala Ministarstvu prosvete, kafana je preimenovana u Smederevo, pijaca prekrštena u Zvezdarsku, a ulica koja je nosila njegovo ime, danas nosi ime Slobodanke - Danke Savić.

Međutim, dela Cvetka Jovanovića nisu zaboravljena i uprkos svemu, njegovo ime je ostalo duboko ukorenjeno u narodu.


izvor



Reklama za kafanu iz 1938. godine.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



* jordan_petrovic.jpg (57.82 KB, 800x481 - viewed 51 times.)

* cvetkova kafana_1938.jpg (225.92 KB, 1689x285 - viewed 56 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #191 on: October 27, 2019, 09:46:30 pm »

„Последња шанса“ да се спаси важан део историје Београда
27.10.2019.

Ако је кафана „најдемократскија“ институција у Срба, а јесте, онда је вест која је ових дана највише узбунила демократску јавност у Београду она о могућем гашењу легендарне престоничке кафане „Последња шанса“.

Да ли ће или неће Београд остати без „Последње шансе“ још се не зна. Извесно је само да је дошло до спора између дугогодишњег закупца, са једне, и власника објекта Спортског центра Ташмајдан, са друге стране, након чега су на дневни ред дошле приче о гашењу једне од најчувенијих, преосталих демократских институција.

У кафани у Ташмајданском парку својевремено су били стални гости Васко Попа, Бата Живојиновић, Чкаља, Драган Николић, Гидра Бојанић, Петар Краљ, Слава Ђукић… А некадашња „Шанса“ постала је „Последња“ пре нешто више од пола века као једина кафана која је радила целу ноћ.

Од тог времена, препричава се анегдота, да је тадашња градска власт тражила да се „Шанса“ затвори због „сумњивих типова“ који су у њој проводили ноћи, али се тој одлуци успротивио шеф Удбе, уз образложење: „Ако затворимо ’Шансу‘, сви сумњиви ликови ће се размилети по целом Београду и нећемо моћи да их пратимо. Овако, имамо их све на једном месту.“

Међутим, све кафанске, урбане легенде нису спречиле разне „доносиоце одлука“ у последњих 30-ак година да припомогну гашењу бројних „најдемократскијих институција“ широм Београда. Тако је српска престоница остала у једном тренутку без „Београдског троугла“ — „Под липом“, „Шуматовца“ (тренутно ради, али не личи на себе) и „Грмеча“ (недавно поново обновљеног у свом некадашњем сјају), „Орача“, „Чубурске липе“…

Чувена „Српска кафана“ годинама се реновира и питање је да ли ће се икада поново отворити и ако се отвори, у ком облику. Ако пропадне и „Шанса“, на прсте једне руке могле би се избројати „најдемократскије институције“ које су преживеле неолибералну економску политику. Јер, чак и чувене скадарлијске кафане све мање личе на себе, односно на оно што су некад биле и све више представљају лажну слику некадашњег „боемског Београда“, слику коју могу да „купе“ страни туристи, али не и „локално становништво“.

А да ли ће судбина „Шансе“ бити „последња шанса“ да се очува кафанска историја Београда, остаје да се види у блиској будућности. Новинар РТС-а Горислав Папић, аутор и уредник емисије „Око“, каже за Спутњик да није случајно што је изабрана баш кафана „Последња шанса“ за евентуално гашење, јер је њено име симболично у овом новом систему који нам долази.

„Просто, нема се више времена за кафане, за дуго седење, разговарање. Дошло је неко друго време и можда је поштено да нам у том времену не треба никаква шанса, па ни последња“, каже Папић. Он додаје да је све мање људи као што су били Зоран Радмиловић, Михиз, Бора Тодоровић и Слободан Алигрудић, који су некад седели у „Српској кафани“ и самим тим, као да нестаје и потреба за таквим кафанама.

„Васко Попа је, рецимо, седео у ’Последњој шанси‘, а данас се слабо ко у Србији сећа Васка Попе. Прошло је 30 година како га нема, а нека места где су седели такви људи престају да буду битна“, истиче наш саговорник. Папић, међутим, додаје да се поново отвара „Српска кафана“ и подсећа да су поново отворени „Грмеч“ и „Шуматовац“, што „помало делује као оно — немамо старог моста, али направићемо још старији“. Ипак, због тога би онима који доносе одлуке требало дати шансу „да нас можда изненаде“. Према његовим речима, неке од легендарних кафана су потпуно промениле свој изглед зато што нема више гостију какви су некад били.

„Не може ’Шуматовац‘ да буде онакав какав је некад био ако нема НИН-а онаквог какав је некад био и новинара у ’Политици‘ онаквих какви су некад били. Данас новинари НИН-а и ’Политике‘ пију кафу из пластичних чаша из аутомата, а некад су имали времена да седе по кафанама и тада није било лако написати лош текст или глупу реченицу у ’Политици‘ и НИН-у, јер после тога мораш проћи усправно поред ’Шуматовца‘“, каже Папић. Данас се све мање читају новине, све мање се седи по кафанама и онда је сасвим нормално да се у Македонској улици налази један суши ресторан где људи долазе да једу сирову јапанску рибу, уместо као некад кад се пила кафа, ракија или виски и расправљало се о новинарству, политици и друштву самом, додаје аутор „Ока“.

На примедбу да у истој тој Македонској улици од скоро ради „Грмеч“ какав је некад био и да, по свему судећи, послује добро, Папић констатује да је добро што постоје људи који ће и данас ући у кафане какве су некада биле. Међутим, нестанак традиционалних кафана везан је за „дух времена“, јер савремени човек нема времена да седи у у угоститељским објектима, каже Папић и додаје да је приликом недавне посете Кини „гледао будућност уживо“.

„У кафанама, углавном, људи не разговарају, гледају у своје телефоне, пију кафу, једу, гледају неку серију или су на друштвеним мрежама. Једноставно, то је дух времена и то је тешко променити. Ми можемо жалити, кукати, причати о томе, али будућност је таква“, сматра Папић. Данас можемо да урадимо оно што је до нас, а то је да покушамо да сачувамо неке трагове и обрисе кафанске историје која је битна за Београд, истиче наш саговорник. Међутим, не би требало да будемо у заблуди, јер никад више нећемо имати кафански Београд 70-их и 80-их година, када се културни живот града умногоме одвијао по кафанама.

„Времена су се променила, али је поента да се о кафанској историји Београда води рачуна, као што би требало да се води рачуна о историји града уопште“, закључио је Папић.

Izvor: www.sputniknews.com
Logged
kukador
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 809



« Reply #192 on: October 28, 2019, 06:54:18 pm »

pomoč!
čitao sam na palubi o kafani, u kojoj su bili piloti pre polaska na misiju odbrane Bg za vreme ww2....ali više ne nađem teme.
Gde je to? Bit ču u Bg službeno 3 dana i voleo bi malo da pobegnem od današnjih dana. Da doživim istoriju....
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #193 on: October 28, 2019, 07:00:28 pm »



Kafana Zora, u samom centru grada.
Logged
kukador
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 809



« Reply #194 on: October 28, 2019, 07:02:05 pm »

Hvala Dread!
Logged
Pages:  1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 [13] 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 ... 51   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.037 seconds with 23 queries.