PALUBA
March 28, 2024, 11:39:14 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 5 [6] 7 8   Go Down
  Print  
Author Topic: Izbori i izborne aktivnosti u Kraljevini SHS/Jugoslaviji  (Read 76759 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #75 on: March 11, 2014, 07:44:54 am »

Post #65. HSS se nije raspao za vrijeme rata. Bio je zabranjen jer u NDH nije bilo stranaka (osim ogranka NSDAP-a koji je okupljao njemačku manjinu, ali to je detalj)...

Slazem se sa tobom. Sve zavisi od tacnosti izvora podataka do kojih dodjes...
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #76 on: March 11, 2014, 07:46:43 am »

Jugoslovenska socijaldemokratska stranka

Jugoslovenska socijaldemokratska stranka (JSDS) je socijaldemokratska partija koja je delovala na području slovenačkih zemalja za vreme Austrougarske monarhije. Osnovana je 1896. godine.

Nastala izdvajanjem iz tadašnje Socijaldemokratske partije Austrije. SDP Austrije se u periodu od 1892. do 1897. godine podelila prema nacionalnoj pripadnosti radnika na više međusobno slabo povezanih stranaka. Tako su slovenačke socijaldemokratske organizacije, 15. i 16. avgusta 1896, na kongresu u Ljubljani osnovale Jugoslovensku socijaldemokratsku stranku. Naziv jugoslovenska je uzet zbog toga što je trebala da deluje ne samo u Sloveniji, nego i u drugim delovima Austrougarske sa južnoslovenskom većinom, delovanje JSDS je ipak ostalo ograničeno na austrijski deo Monarhije.

Stranka, među čijim vođstvom se nalazio i značajni slovenački pisac Ivan Cankar, nije imala velikog izbornog uspeha, niti uticaja među slovenačkim masama, kojima je dominirala konzervativna Slovenačka narodna stranka. Delimični razlog za to je bilo zvanično prihvatanje politike austromarksizma, odnosno odbacivanja nacionalizma.

JSDS je promenila svoju politiku tek pred kraj Prvog svetskog rata, kada su vesti o Oktobarskoj revoluciji radikalizovale mase, a raspad Austrougarske postao očigledan. Stranka je tada na svom Desetom kongresu, održanom krajem 1917. godine, pozdravila pobedu Oktobarske revolucije.
Stranka je nakon raspada Austrougarske, oktobra 1918, podržala Narodno veće i stvaranje Države SHS, a kasnije i Kraljevine SHS.

Međutim, sama stranka se ubrzo raspala na nekoliko frakcija, od kojih se ona revolucionarna opredeljena priključila novoformiranoj Socijalističkoj radničkoj partiji Jugoslavije (komunista), Frakcija reformista podržavali beogradsku vladu pa su se 1921. godine priključili novoformiranoj Socijalističkoj partiji Jugoslavije.

Značajni članovi Jugoslovenska socijaldemokratska stranka su bili: Etbin Kristan, Ivan Cankar, Alojz Krajger, France Železnikar, Dragotin Gustinčič, Anton Kristan, Josip Ferfolja i Rudolf Golouh.




* Alojz Krajger.jpg (5.34 KB, 190x266 - viewed 906 times.)

* Etbin Kristan.jpg (9.04 KB, 200x288 - viewed 861 times.)

* Franc Železnikar.jpg (39.19 KB, 424x481 - viewed 187 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #77 on: March 11, 2014, 07:48:23 am »

Jugoslovenska republikanska stranka

Jugoslovenska republikanska stranka je bila politička partija u Kraljevini Jugoslaviji koja je djelovala od 1919. do 1946. godine.
Osnovana je 1919. godine kao Republikanska demokratska stranka, od strane strane disidenata Demokratske stranke, nezadovoljnih unitarističkim i monarhijskim uređenjem Kraljevine SHS. Na kongresu 27. januara 1921. RDS je promenila ime u Jugoslovenska republikanska stranka, koja je u program unela zalaganje za federativno uređenje tadašlje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS). Šef stranke je bio Ljubomir Stojanović.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na izborima za ustavotvornu skupštinu (koja je donela Vidovdanski ustav), JDS je dobila tri poslanika. Zalagala se za republikansko uređenje, opšte i jednako pravo glasa, tajno i neposredno glasanje, nezavisnost sudova, ukidanje privilegija i monopola, ravnopravnost muškaraca i žena, ograničeno radno vreme, zaštitu dece i žena na radu.

Neki njeni članovi za vreme drugog svetskog rata sarađivali s četnicima, ali najveći deo se priključio NOP-u pod vodstvom Tita.

Uspostavljanjem socijalističke Jugoslavije je prestala s radom.



* Ljubomir Stojanovic.png (383.88 KB, 466x600 - viewed 304 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #78 on: March 11, 2014, 07:49:40 am »

Stranka radnog naroda

Stranka radnog naroda (SRN) je stranka osnovana 1938. godine kao rezultat nastojanja rukovodstva Komunističke partije Jugoslavije posle Sedmog kongresa Kominterne da se ostvari akciono jedinstvo radničkog pokreta, a u okviru tadašnje opšte orijentacije komunističkog pokreta na stvaranje narodnog fronta u borbi protiv fašizma.

Predsednik stranke bio je Božidar Adžija.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Počelo se sa stvaranjem legalne Jedinstvene radničke partije (JRP), o čemu je Centralni komitet KPJ doneo odluku u leto 1935. godine i čiji su se inicijativni odbori počeli stvarati već u jesen iste godine u mnogim krajevima Jugoslavije, nakon objavljivanja „Proglasa Inicijativnog odbora“ o njenom stvaranju i u vreme pregovora predstavnika KPJ s predstavnicima Socijalističke partije Jugoslavije.

Krajem 1936. i u toku 1937. godine, u vezi sa sve većim naglašavanjem nacionalnih specifičnosti radničkog pokreta, usledila je kritika JRP kao „jedinstvene“ orgnaizacije, a kasnije se uvidelo bi ona bila dosta ograničena ako bi ostala samo kao radnička organizacija. Tako se došlo i do Stranke radnog naroda, u vreme parlamentarnih izbora krajem 1938. i u toku 1939. godine.

Stranka je stvarana pod različitim nazivima kao Radnička partija odnosno Stranka radnog naroda (u Vojvodini, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Dalmaciji), Zveza delavnega ljudstva (u Sloveniji) ili Radničko-seljačka stranka (u Crnoj Gori). Značajan podsticaj rasprostranjenosti inicijativnih odbora ove stranke i njenoj aktivnosti dalo je Savetovanje Glavnog inicijativnog odbora JRP koje je, na inicijativu Josipa Broza Tita, održano sredinom maja 1938. godine u Zagrebu. Na Savetovanju je doneta Rezolucija i „Proglas predstavnika odbora za stvaranje Stranke radnog naroda“.

Nastojanja da se Stranka radnog naroda uključi u Blok narodnog sporazuma ostala su bez rezultata. Ponovilo se ono što se 1935. desilo s Jedinstvenom radničkom partijom. Vođstva opozicionih stranaka odbila su saradnju sa SRN. Stoga je KPJ na skupštinskim izborima u jesen 1938. godine istupila samostalno preko Stranke radnog naroda.

U toku 1940. godine, nakon pojačanih mera represije koje je počela da sprovodi Vlada Cvetković-Maček protiv radničkog pokreta, a i opasnosti korištenja SRN u frakcionaškoj delatnosti, rukovodstvo KPJ je odlučilo da bi pored jedne ilegalne radničke partije, KPJ, bilo teško održavati pod ilegalnim uslovima i drugu radničku partiju, SRN. Zbog toga je na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, oktobra 1940, odlučeno da Stranka radnog naroda prestane s radom.



* Bozidar Adzija.jpg (55.12 KB, 372x528 - viewed 132 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #79 on: March 11, 2014, 07:52:48 am »

Socijalisticka partija Jugoslavije

Socijalistička partija Jugoslavije osnovana je 18. decembra 1921. godine, odlukom glavnih odbora Socijalističke radničke partije Jugoslavije (centrumaša), Jugoslovenske socijaldemokratske stranke i Socijaldemokratske stranke Jugoslavije da bi se pomoću nje suzbio politički uticaj na radničku klasu tada već zabranjene Komunističke partije Jugoslavije.

Na Prvom kongresu, septembra 1923. godine., SPJ je pristupila Socijalističkoj radničkoj internacionali, usvojila program kojim je proglasila da su reforme i dugotrajna legalna klasna borba jedini put u socijalizam, zatražila unitarističku parlamentarnu republiku sa širokim samoupravama, založila se za nepotpunu agrarnu reformu i ostalo.

Do Trećeg kongresa u aprilu 1928. godine, prevlast u rukovodstvu stranke imala je reformistička desnica na čelu Vitomira Koraća i Nedeljka Divca, a tada je uz pomoć Slovenaca, bila potpuno potisnuta od strane grupe Živka Topalovića.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
SPJ nije igrala naročito značajnu ulogu u političkom životu zemlje, niti je imala ideološkog uticaja na radničku klasu, a održavala se zahvaljujući čvrstim uporištima u radničkim socijalnim ustanovama i reformističkim sindikatima. Početkom 1928. godine imala je najviše oko 3.000 do 4.000 članova. Učestvovala je na skupštinskim izborima 1923. godine, dobivši dva mandata, 1925. i 1927. godine, sa jednim mandatom. Stalno je imala izrazito negativan stav prema svim komunističkim pokretima.

Za vreme Šestojanuarske diktature rad SPJ prećutno je bio tolerisan. Da bi se rehabilitovao zbog saradnje sa režimima diktature, Živko Topalović je pokušavao da priđe građanskoj opoziciji. Na skupštinskim izborima 1938. godine, kandidati SPJ su učestvovali na listi opozicionog bloka, čiji je nosilac bio Vlatko Maček.



* Vitomir Korac.jpg (31.19 KB, 342x499 - viewed 208 times.)

* Zivko Topalovic.jpg (63.33 KB, 326x455 - viewed 458 times.)

* Zivko Topalovic-1.jpg (11.53 KB, 115x201 - viewed 880 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #80 on: March 11, 2014, 07:56:17 am »


Samostalna radikalna stranka

Samostalna radikalna stranka djelovala je u Kraljevini Srbiji 1905.–1918.g. nakon stvaranja Kraljevine SHS, i do ujedinjenja u novoosnovanu Demokratsku stranku u maju 1919.godine.

Godine 1901. iz Narodne radikalne stranke (NRS) odvojila se grupa pod vodstvom Ljubomira Živkovića. Sukob je nastao zbog radikalsko-naprednjačke fuzije i približavanja narodnih radikala dvoru, odnosno Obrenovićima. Svojim programom samostalni radikali se zalažu za povratak originalnim idealima Radikalne stranke iz prvog programa NRS iz 1881. godine: jednodomno narodno predstavništvo, parlamentarnu monarhiju, smanjenje poreza i stvaranje balkanskog saveza između slobodnih nacija na Balkanu. Grupa, još ne formalno organizirana kao stranka, imala je važnu ulogu u borbi protiv režima.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Stranka je formalno osnovana 1905, a njen predsednik postaje Ljubomir Stojanović. Njega 1912. nasljeđuje Ljubomir Davidović, koji ostaje lider SRS-a do kraja. Samostalna radikalna stranka vremenom brzo jača i skoro se izjednjačuje sa Narodnom radikalnom strankom. U razdoblju 1903.–1914. stranka nekoliko puta sudjeluje u koalicijskim vladama.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U vreme ujedinjenja 1918. godine, kao simpatizer sna južnoslovenskog ujedinjenja, podržava stvaranje zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca, ali smatra da je Kraljevina Srbija istorijsko-politička tvorevina koja se ne sme jednostavno utopiti sa Crnom Gorom i Jugoslovenima pod Austrougarskom u jednu zajednicu, već mora očuvati svoje dotadašnje težnje i ravnopravno i sporazumno ući u državnu zajednicu sa ostalima, u prvom redu Hrvatskom.

1919. godine u Privremenom narodnom predstavništvu Srba, Hrvata i Slovenaca, Samostalna radikalna stranka stupa u klub sa Srpskom narodnom samostalnom strankom iz Austrougarske, odnosno Trojednice, stvarajući Demokratsku zajednicu. Proces se nastavlja u Sarajevu, prihvaća inicijativu Svetozara Pribićevića i u maju 1919. ulazi u novoosnovanu Demokratsku stranku, koja zastupa koncepciju integralnog jugoslavenstva, a čije predsedničko mesto uzima lider SRS-a Ljuba Davidović.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Ljubomir Davidovic.jpg (2.86 KB, 150x200 - viewed 978 times.)

* Ljubomir Stojanovic.jpg (49.04 KB, 447x476 - viewed 299 times.)

* Ljubomir Zivkovic.jpg (22.49 KB, 293x358 - viewed 287 times.)

* Svetozar Pribičević.jpg (19.84 KB, 199x298 - viewed 984 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #81 on: March 12, 2014, 09:38:51 am »

Hrvatska pučka stranka

Hrvatska pučka stranka (HPS) bila je relativno mala, ali ne i beznačajna klerikalno i pučki usmerena politička stranka koja je delovala u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u parlamentarnom periodu postojanja Kraljevstva i Kraljevine SHS, a okupljala je mahom svećenike i katoličke intelektualce.

Uobičajeni naziv za članove i pristlice HPS-a bio je »pučkaši«. Stranka je svoje izvore imala u Hrvatskom katoličkom pokretu (HKP), u sklopu kojeg je od 1912. delovao Hrvatski katolički seniorat, organizacija katoličkih intelektualaca. HKP je nastao početkom 20. veka od krčkoga biskupa dr. Antuna Mahnića. Kao početak organizovanja HKP-a uzima se pokretanje časopisa »Hrvatska straža« (1903). Katolički pokret, kao oblik organiziranja vernika, nastao je u nemačkim zemljama krajem prve polovine 19. veka a njegov je osnovni zadatak je bio odbrana Katoličke crkve od progona tadašnjih državnih vlasti i napada liberalnog novinarstva.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na plenarnom sastanku Hrvatskoga katoličkog seniorata održanom u Zagrebu u novembru 1918. donesena je odluka o osnivanju političke stranke. Ta je stranka trebala biti jugoslavenska stranka koja će ispunjavati politički prostor između "ekstremnih socijalnih tendencija liberalizma i socijalne demokratije". Na sastanku Seniorata, održanom u Zagrebu 6. i 7. maja 1919., zaključeno je da se realizuje odluka o pokretanju i organiziranju vlastite političke stranke – Hrvatske pučke stranke. Svi su seniori morali biti članovi nonoosnovane stranke.
HPS je u organizacijskom pogledu bila zamišljena kao sinteza triju »kurija« — za seljake (»seljačka demokracija«), za radnike (kršćansko-socijalna organizacija), a kurija namijenjena građanstvu nazivana je »građanski klub«.

Početkom aprila 1920. Stjepan Barić, tadašnji predsednik Seljačke demokracije PS-a, u sporazumu s pokrajinskim stranačkim odborima objavio je odluku o sazivanju sastanka Središnjeg vijeća HPS-a. Zbog zabrane sastajanja, koja je tada bila na snazi u Hrvatskoj, vijećanje je održano 6. juna 1920. godine. Iako je HPS otpočetka bila zamišljena kao jedinstvena organizacija, tek je na ovom vijećanju odlučeno da se realizuje i formalno ujedinjenje svih pokrajinskih veća stranke. Izabrano je "vrhovno ili glavno vodstvo Pučke stranke", u koje su ušli Marijo Matulić i tri strankina zastupnika u Privremenome narodnom predstavništvu Kraljevstva SHS: J. Šimrak, S. Barić i V. Deželić ml. Predsednik Hrvatske pučke stranke (HPS) postao je Stjepan Barić, koji je bio drugi i ujedno poslednji predsednik te stranke. (Prvi predsednik je bio Petar Rogulja, koji je umro u februaru 1920. godine.) Za potpredsednike su izabrani Matija Pecoja, M. Belić i Ivan Andrić, a glavni tajnik je bio J. Andrić. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pored početnih pregovora oko sklapanja mogućih izbornih koalicija s drugim strankama na izbore za Ustavotvornu skupštinu, 28. novembra 1920., HSP je izasla samostalno, na kojima je prosla relativno slabo. Stranka je osvojila devet zastupničkih mesta. U Bosni »pučkaši« nisu osvojili nijedan mandat.

HPS je ucestvovala na parlamentarnim izborima za Narodnu skupštinu Kraljevine SHS i 1923. godine, na kojima im je glavni konkurent bila Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS). Stranka je prema službenim statističkim podacima dobila samo 18 402 glasova, sto nije bilo dovoljno za osvajanje ni jednog zastupničkog mesta u Narodnoj skupštini.
U septembru 1927.g. održani su poslednji parlamentarni izbori u Kraljevini SHS. »Pučkaši« su na tim izborima nastupili samostalno. Na izborima HPS je dobio 31 746 glasova, sto je bilo dovoljno za jedan zastupnički mandat, koji je pripao S. Bariću, predsedniku stranke. Tako je HPS postala parlamentarna stranka.

Nakon atentatua na Stjepana Radića 1928.g. kada  je Vukićevićeva vlada podnela ostavku, došlo je do konsultacija između kralja Aleksandra i političkih prvaka o sastavu nove vlade. Mandat za sastav vlade dobio je Anton Korošec. U njegovu je vladu ušao i Stjepan Barić, kao ministar socijalne politike.

Barićev ulazak u Korošecovu vladu izazvao je osudu njegovih političkih protivnika, a ni velik deo članova HPS-a nije odobravao taj njegov korak.

Nakon što je kralj Aleksandar 06.januara raspustio skupstinu I uveo Šestojanuarsku diktaturu, dana 21. januara 1929. god. vodjstvo Hrvatske pučke stranke je dobilo odluku ravnateljstva zagrebačke policije o raspuštanju stranke.

Izvor:
http://www.matica.hr/hr/331/HRVATSKA%20PU%C4%8CKA%20STRANKA/
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_pu%C4%8Dka_stranka_(1919.)



* dr. Antun Mahnić.jpg (7.55 KB, 188x269 - viewed 869 times.)

* dr. Marijo Matulić.gif (14.51 KB, 113x228 - viewed 851 times.)

* Dr. Janko Šimrak.png (126.97 KB, 237x300 - viewed 897 times.)

* dr. Velimir Deželić.gif (13.71 KB, 113x158 - viewed 866 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #82 on: March 12, 2014, 09:42:13 am »

Bunjevačko-šokačka stranka

Bunjevačko-šokačka stranka ili kraće, B-Š stranka, je bila politička stranka bačkih Hrvata.

Utemeljena je na osnivačkoj skupštini 15. septembra 1920. godine pod imenom Bunjevačko-šokačka stranka, iako su mnogi zagovarali da se stranka zove Vojvođanska hrvatska stranka.

Osnovana je radi nastavljanja organizovane političke aktivnosti bačkih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca), a koja je imala svoju tradiciju i pre Prvog svetskog rata. Radi se o tome da su kasniji članovi ove stranke bili aktivnim u javnom društvenom životu u Subotici pre nego što je stranka osnovana. Još 1894. su mladi intelektualci iz Subotice dr Stipan Matijević, dr Vranje Sudarević, Beno Sudarević, Marko Stipić, Andrija Stipić i Pajo Vujković osnovali savez bunjevačkih Hrvata Kolo mladeži.

Bazu za političko organizovanje bunjevačkih Hrvata u ovu stranku je dala organizacija somborskih bunjevačkih Hrvata Bunjevačko kolo, osnovano 1921.

Prilikom osnivanja političkih stranaka u novoj državi predstavnici bačkih Hrvata su odlučili da nastave samostalnu političku borbu osnivanjem sopstvene političke stranke, kao regionalne stranke za Bačku i Baranju.

BŠS se programski zalagala za jedinstvenu državu, ali kao suprotnost tome, i za vojvođansku autonomiju, zatim za zadržavanje opstinskog i konfesionalnog upravljanja školama, ravnopravnost Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve i pravednu agrarnu reformu. U početku je isticala bunjevaštvo kao osnovno nacionalno određenje. Vremenom je hrvatsko nacionalno buđenje ulazilo i u ovu stranku pa se sve više okretala hrvatstvu. Ta neodređenost "hrvatstvo ili bunjevaštvo" je dovela do daljnjeg kompromitovanja jer je kolo sarađivalo s režimom, dok su bunjevački Hrvati iz Sombora bili sve nezadovoljniji time, tako da su 6. decembra 1936. osnovali Hrvatsko kulturno društvo „Miroljub“.

Na izborima 1920. i 1923. za skupštinu, Bunjevačko-šokačka stranka je postigla dobar uspeh. 1920. je pobedila u subotičkom okrugu, gde je dobila relativno najviše glasova i gde je dala tri zastupnika Blaška Rajića, Vranju Sudarevića i Stipana Vojnića Tunića, a iz somborskog okruga zastupnika Ivana Evetovića. 1923. je na parlamentarnim izborima dala trojicu zastupnika: Ivana Evetovića, Blaška Rajića i Vranju Sudarevića. Nakon smrti 1923. Ivana Evetovića, zamenio ga je Antun Bošnjak, a 1924. godine umesto Vranje Sudarević, došao je Miško Prćić. 1924. je BŠS podrzala vladu Demokratske stranke Ljube Davidovića. Sporazumom su bačko-baranjski Hrvati trebali dobiti "gradonačelničke položaj u Subotici i Somboru, kotarska predstojništva u Topoli, Somboru, Apatinu, Odžacima, Batini i Dardi te bilježničke položaje u 33 općine u Bačkoj i Baranji". Kako je ta vlada brzo pala, sporazum nije realizovan.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nakon tih uspeha, 28. novembra 1924., dolazi do krize u stranci zbog razlicitog viđenja daljeg političkog života bačkih Hrvata, tako da su jedni članovi ostali na "odvojenom", t.zv. "pučkaškom" političkom pravcu, a druga grupa se politički okrenula HRSS-u Stjepana Radića . U tom razdoblju, Josip Vuković-Đido je bio čelnikom BŠS-a.

Iste godine, jedno od najvećih imena u stranci, Blaško Rajić, napušta ovu stranku i osniva Vojvođansku pučku stranku. Ove dve stranke su bile u međusobno suprostavljenim odnosima.

Na idućim izborima 1925.g. većina Hrvata iz Bačke je ostala uz Bunjevačko-šokačku stranku, koja je pokazivala sve veće približavanje Stjepanu Radiću. Zbog nastalog sukoba, BŠS je dobila tek četvrtinu svojih nekadašnjih rezultata u svojoj najjačoj bazi, Subotici, tako da nije dala predstavnika u Parlament.

Na kraju je celokupni sastav ove stranke 1926.g. godine prišao HSS-u, cime HSS postaje najvažnija stranka Hrvata u Baranji i Bačkoj.
Glasilo stranke je bio list Neven, a nakon masovnog prelaska članstva u HSS isti list se u impresumu deklarisao kao glasilo HSS-a za Srem i Vojvodinu.

1927. godine ova stranka je izdavala list Vojvodina, koji je izlazio nedeljno, ali je brzo prestao sa izlazenjem.

Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Bunjeva%C4%8Dko-%C5%A1oka%C4%8Dka_stranka



* Blaško Rajić.jpg (119.35 KB, 630x1010 - viewed 699 times.)

* DR VRANJE SUDAREVIĆ.jpg (100.99 KB, 612x918 - viewed 492 times.)

* Ante Evetović.jpg (16.56 KB, 200x216 - viewed 914 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #83 on: March 12, 2014, 10:07:42 am »

Srpska radikalna stranka (Milan Stojadinović)

Srpska radikalna stranka je bivša politička partija u Kraljevini Jugoslaviji. Osnovana je novembra 1940. godine, a njen osnivač i prvi predsednik bio je dr Milan Stojadinović. Nastala je iz Jugoslovenske radikalne zajednice, čiji je predsednik bio Stojadinović, i Narodne radikalne stranke Nikole Pašića, čiji je tadašnji predsednik bio Aca Stanojević.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nakon što je Jugoslaviju postepeno približavao fašističkoj Italiji i nacističkoj Nemačkoj, a što je bilo suprotno sa doktrinom kneza Pavla Karađorđevića, Stojadinović je izgubio mesto predsednika Vlade Kraljevine Jugoslavije, 1939. godine, a njegova partija Jugoslovenska radikalna zajednica je doživela unutrašnje reforme vođstva, on osniva sopstvenu političku grupaciju sa 63 narodna poslanika JRZ (od 306 poslanika JRZ) i 13 senatora. Ubrzo zatim, grupa dobija i ime: Srpska radikalna stranka, koja je zvanično ponela taj naziv 23. februara 1940. godine.
Njoj odmah pristupaju bivši funkcioneri i članovi Jugoslovenske radikalne zajednice i Narodne radikalne stranke, a i narodna podrška je bila velika. Za pristupanje stranci su se interesovali mnogi razočarani članovi i simpatizeri JRZ i NRS, nekada najjačih političkih partija od ujedinjenja Kraljevine Jugoslavije. Dodatan ugled partiji doneo je i sam Milan Stojadinović, koji je uživao veliki ugled i poverenje u narodu, zbog sjajnih ekonomskih mera koje je sproveo dok se nalazio na mestu predsednika Vlade.

Do prvog partijskog kongresa, Srpskom radikalnom strankom je upravljao Uži Glavni Odbor, koji je formiran 22. februara 1940. godine u Beogradu, kog su cinili dr Milan Stojadinović, predsednik, Svetozar Stanković i Bogoljub Kujundžić, potpredsednici, Momčilo Janković i dr Đura Kotur, sekretari, Aleksa Pop Mitić i Božidar Josipović, blagajnici, Slobodan D. Subotić, sekretar političke kancelarije, dr Branko Kaluđerčić, Vladimir Kazimirović, Dobrivoje Stošović, Dušan Letica, Dušan Trifunović, Đura Janković, dr Ljuba Popović, Milan Aćimović, dr Niko Novaković, Panta Jovanović, Svetolik Stanković, Ugrin Joksimović, clanovi i Radoje Janković,  urednik partijskog lista „Ujedinjenje“:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Program I Pravila Srpske radikalne stranke usvojena su u Beogradu, 1940. godine, na skupštini partije. Program se sastojao se iz 40 tačaka, podeljenih u četiri oblasti. Pravila Srpske radikalne stranke predstavljala su Statut stranke. U Pravilima su navedeni ciljevi stranke, organi stranke i način rada. Pravila su štampana zajedno sa Programom stranke, u Beogradu 1940. godine.

Kako je knez Pavle Karađorđević doneo odluku o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu, javile su sumnje da bi Hitler mogao da zatraži povratak na premijersku funkciju Milana Stojadinovića, predsednika Srpske radikalne stranke, koji je za vreme svog mandata stvorio čvrste prijateljske veze sa Italijom  i Nemačkom. Krunski savet, 6. marta 1941. godine, je doneo odluku da se bivši premijer Milan Stojadinović poveri Britancima „na čuvanje“, kako ne bi imao uticaja na političke i društvene prilike u Jugoslaviji. Iako je Ustav zabranjivao progon jugoslovenskih građana iz Kraljevine Jugoslavije, Stojadinović je prognan u Grčku, 18. marta, gde su ga preuzele britanske trupe.

Nakon toga, usledilo je jugoslovensko pristupanje Trojnom paktu, a zatim i narodni protesti, koji su kulminirali u puč 27. marta, gde su oficiri zbacili Vladu Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka, kneza Pavla zbacili sa prestola, na koji je doveden maloletni Petar II Karađorđević.

Izvor: www.sr.wikipedia.org/sr-el/

Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #84 on: March 12, 2014, 10:11:03 am »

Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista)

Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista) skraćeno: SRPJ(k), osnovana je na Kongresu ujedinjenja u Beogradu, 20-23. aprila 1919. godine. Sudelovalo je 432 delagata sa svih područja novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Na drugom kongresu, u Vukovaru 20-25. juna 1920, partija menja ime u Komunistička partija Jugoslavije.

Na Kongresu ujedinjenja sudelovali su predstavnici raznih grupa. Najbrojniji su bili članovi levih krila predratnih socijaldemokratskih stranaka iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Slovenije, koji su prihvatili boljševičko opredeljenje za zaoštravanje klasne borbe protiv buržoazije i za revolucionarno rušenje kapitalističkog poretka. Otcepili su se od kompromisne linije unutar tih stranaka, koja je prihvatala politiku reformi umesto revolucije, te saradnje i kompromisa sa buržoazijom umesto klasne borbe. Taj rascep na revolucionarne komuniste i reformističke socijaldemokrate događao se tada u svim radničkim strankama u Evropi.

Odnos prema nacionalnom pitanju bio je jedan od uzroka rascepa. Stavljajući jedinstvo radničke klase iznad nacionalnih podela, većina članova Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije izjasnila se za sudelovanje na Kongresu ujedinjenja, kao i većina socijaldemokratskih grupa u Dalmaciji. Uz leve socijaldemokrate, na Kongresu su sudelovali i predstavnici Jugoslovenske komunističke grupe Ruske komunističke partije, osnovane juna 1918. Ona je bila sastavljena od austrougarskih ratnih zarobljenika, koji su nakon Oktobarske revolucije oslobođeni i pridružili se komunistima. Takođe su na Kongresu sudelovali predstavnici anarhističkih grupa, grupa nacionalističke omladine i drugih malih grupa.

Partija je pristupila Trećoj internacionali (Komunistička internacionala, Kominterna), koja je obrazovana u Moskvi u martu 1919. SRPJ(k) je time postala sekcija centralizovane međunarodne organizacije sa sedištem u Moskvi, koja je sebe smatrala svetskim štabom komunističke revolucije. Kominterna je imala ovlašćenja da određuje strategiju i taktiku delovanja, izdaje smernice i direktive, postavlja rukovodstva, potvrđuje mandate, raspušta pojedine organizacije.
Neposredno nakon osnivačkog kongresa SRPJ(k), 23. aprila, u Beogradu je održan i Kongres sindikalnog ujedinjenja. U oktobru 1919. u Zagrebu je osnovan Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ).

Ubrzo nakon osnivanja, SRPJ(k) je pokazala svoju snagu organizacijom generalnog štrajka protiv sudelovanja jugoslovenske vojske u intervenciji protiv sovjetskih revolucija u Rusiji i Mađarskoj, 20-21. jula 1919. Akcija je bila uspešna i jugoslovenska vlada je morala odustati od svoje namere. To daje krila partiji, čije članstvo naglo raste i osnivaju se lokalne organizacije širom zemlje. Sredinom 1920. partija je imala preko 65.000 članova, a Ujedinjeni sindikati 208.000.

Na opštinskim izborima koji su u martu 1920. sprovedeni u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji izabrano je 490 komunističkih odbornika. Osvajaju većinu glasova i apsolutnu većinu mandata u Zagrebu, Osijeku, Vukovaru, Križevcima, Virovitici, Crikvenici, Čakovcu, Valpovu itd. Komunisti su odlično prošli i na izborima u Crnoj Gori, naročito Podgorici. Na opštinskom izborima u Srbiji, Makedoniji i na Kosovu, u avgustu 1920, komunisti su pobedili u 37 opština, među njima u Beogradu, Nišu i Skoplju. U mnogim slučajevima vlasti su, onemogućile izabrane komunističke odbornike i gradonačelnike da preuzmu dužnost.

Širenje članstva i uspesi u legalnoj izbornoj borbi doveli su do obnavljanja raskola o strategiji i taktici političke borbe. „Oportunisti“ bili su reformisti, koji nastavljaju socijaldemokratsku i delom i anarhističku kritiku revolucionarnog komunizma. Unutar partije, oni su nazvani "centrumaši". Oni su se, ohrabreni izbornim uspesima, zalagali za odbacivanje revolucionarnog nasilja, nastavak političke borbe legalnim parlamentarnim sredstvima te rad u sindikatima, na propagandi i obrazovanju. Smatrali su da nema uslova za revoluciju, te da je i sama Oktobarska revolucija, u kojoj komunisti vide početak nove epohe, bila nerazuman čin.

Na Drugom kongresu SRPJ(k) u Vukovaru, 20-25. juna 1920, pobedila je radikalna struja. Usvojen je Program, koji odlučno proklamuje revolucionarnu orijentaciju za rušenje kapitalizma, diktaturu proletarijata i sovjetsku republiku. Partija menja ime u Komunistička partija Jugoslavije (KPJ). Partija je strogo centralizovana ukidanjem dotadašnjih pokrajinskih veća. Deo centrumaških delegata, posebno iz Hrvatske, napustio je Kongres. Drugi su, naročito iz Srbije i Bosne, nastavili da deluju unutar partije, objavljujući septembra 1920. Manifest opozicije KPJ. U decembru 1920. oni su isključeni iz partije.

30. decembra 1920. donesena je Obznana kojom je rad KPJ zabranjen. Jedan deo članova nastaviće rad u ilegali.

Centrumaši iz Srbije i Bosne i nemačke socijalističke grupe iz Banata osnovali su marta 1921. Socijalističku radničku partiju Jugoslavije (SRPJ).

Izvor: www.sr.wikipedia.org.



* Spomen ploca Prvom kongresu SRPJ(k) Beograd.jpg (104.79 KB, 800x600 - viewed 227 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #85 on: March 12, 2014, 10:13:06 am »

Nezavisna radnička partija Jugoslavije

Nezavisna radnička partija Jugoslavije (NRPJ) je bila politčka patija u Kraljevini Jugoslavije, koja je postojala od 1923. do 1924. godine. Ova partija predstavljala je legalan obik rada, tada ilegalne, Komunističke partije Jugoslavije.

Osnivačka konferencija NRPJ održana je u Beogradu 13. i 14. januara 1923. godine. Na konferenciji je bio usvojen Program i Statut partije, koji se u mnogome nije razlikovao od Programa i Statuta KPJ, donešenog na Vukovarskom kongresu, 1920. godine. Rukovodstvo NRPJ je bilo u rukama desne frakcije KPJ. NRPJ je imala i svoj legalni organ „Radnik“, koji je zamenio „Radničke novine“, a avgusta 1923. godine pokrenut je i teoretski časopis „Borba“.

Odluke Treće zemaljske konferencije KPJ, održane decembra 1923. godine u Beogradu, saopštene su partijskom članstvu putem lista „Radnik“, organa NRPJ, a na osnivu njih je u NRPJ sproveden referendum i velika većina članova ih je usvojila. Na ovom referendumu izabrano je i novo rukovodstvo NRPJ, na čelu sa Trišom Kaclerovićem.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Partija je učestvovala na izborima 1923. godine i osvojila 18.000 glasova.

Jula 1924. godine vlast je donela odluku o zabrani partijski organa „Radnika“ i „Borbe“, ubrzo posle toga je donesena i odluka o zabrani partije.




* Trisa Kaclerovic.jpg (97.01 KB, 427x541 - viewed 206 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #86 on: March 12, 2014, 10:22:57 am »

Komunistička partija Jugoslavije

Komunistička partija Jugoslavije je bila komunistička partija u Jugoslaviji, osnovana 1919. godine u Beogradu pod nazivom Socijalistička radnička partija (komunista). Nakon početnog uspeha na izborima, kraljevska vlada ju je je zabranila i ona je ostala ilegalna revolucionarna organizacija sve do početka Drugog svetskog rata, 1941. godine.

Krajem XIX i početkom XX veka u gotovo svim jugoslovenskim zemljama osnivaju se radničke partije. Pobeda Oktobarske revolucije (1917) bila je podsticaj za dublja revolucionarna kretanja. Revolucionarno buđenje masa proširuje se pod uticajem povratnika iz Oktobarske revolucije iz Rusije i revolucije u Mađarskoj 1919. godine.
U vreme stvaranja Kraljevine SHS, u decembru 1918. godine, rukovodstva socijaldemokratskih partija Srbije i Bosne i Hercegovine dala su inicijativu za ujedinjenje radničkih organizacija u novoj državi. Kongres ujedinjenja socijaldemokratskih partija i organizacija, održan u Beogradu od 20. do 23. aprila 1919. godine.
Na Kongresu je bio prisutno 432 delegata koja su zastupali 130.000 organizovanih pripadnika klasnog radničkog pokreta iz svih krajeva zemlje. Kongres je doneo odluku o stvaranju Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista) - SRPJ(k) - izjasnio se za revoluciju i diktaturu proletarijata i za pristupanje Komunističkoj internacionali. Usvojen je Statut partije, sličan statutima ranijih socijaldemokratskih partija. Izabrano je rukovodstvo partije, a za predsednika, odnosno sekretara izrabrani su Filip Filipović i Živko Topalović.

U novoosnovanu Partiju ušli su na tom Kongresu u celini Srpska socijaldemokratska stranka, Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, Socijaldemokratska partija Dalmacije i velika većina članstva Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slovenije. Tada je uz učestvovanje istih delegata održan i Kongres sindikalnog ujedinjenja, koji se izjasnio za jedinstvo sindikalnog pokreta i izabrao Centralno radničko sindikalno veće Jugoslavije. Održana je i Konferencija žena socijalistkinja koja je prihvatila program SRPJ(k). U Zagrebu je 10. oktobra 1919. godine osnovan Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) koji je takođe usvojio program SRPJ(k).

Na Drugom partijskom kongresu, održanom od 20. do 25. juna 1920. godine u Vukovaru, usvojen je prvi program Partije, u kojem su izlažene idejno-političke osnove i ciljevi revolucionarne borbe i promenjeno je ime partije u Komunistička partija Jugoslavije. Za nove sekretare partije izabrani su Filip Filipović i dr Sima Marković.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na opštinskim izborima u martu i avgustu 1920. partija je osvojila mnoge gradove (Beograd, Zagreb, Osijek, Skoplje, Niš i dr.), a na izborima za Ustavotvornu skupštinu, novembra 1920, dobila je 59 mandata, od ukupno 419 poslaničkih mandata čime je postala treće stranka po broju poslanika u Skupštini. U leto 1920. godine KPJ je imala preko 65.000 članova, ujedinjeni sindikati oko 210.000, a ujedno je pobedila na izborima, osvojila vlast u gradu Beogradu iako će joj potom kralj zabraniti formiranje gradske vlasti.
Smatrajući Komunističku partiju za pretnju, kralj Aleksandar je, optužujući KPJ da priprema prevrat, iskoristio sukobe sa žandarmerijom i vojskom u štrajkovima rudara Bosne i Hercegovine i Slovenije, te je objavio „Obznanu“, tj. naredio je da se do donošenja Ustava zabranjuje svaka komunistička aktivnost.
Čim je usvojen novi ustav, Skupština je 2. avgusta 1921. godine donela "Zakon o zaštiti države", kojim je komunistička aktivnost kvalifikovana kao zločinačka. U obrazloženju tog zakona KPJ je optužena kao krivac za neuspeli atentat na regenta Aleksandra i atentat na ministra Milorada Draškovića.

Centralni komitet KPJ odlučio je da se uz zabranjenu KPJ osnuje jedna legalna radnička partija preko koje bi komunisti vodili borbu protiv buržoaske vlasti. U januaru 1923. održana je u Beogradu zemaljska konferencija na kojoj je osnovana Nezavisna radnička partija Jugoslavije (NRPJ). Partija je u to vreme imala 1.000 članova i izdavala je svoje novine „Okovani radnik“. Kroz debatu (1923.) u Nezavisnoj radničkoj partiji Jugoslavije, KPJ je postavila osnove svoje politike u nacionalnom pitanju.

Kao odgovor na pojačanu aktivnost 1924. godine zabranjen je rad NRPJ.
U rukovodstvu Partije stvorene su dve grupe-frakcije, čiji je sukob slabio snagu Partije. U Beču je od 17. maja do 22. maja 1926. održan Treći kongres KPJ. Na Trećem partijskom kongresu postignuto je prividno izmirenje između leve i desne frakcije, a za sekretara je izabran Sima Marković. Ali razmimoilaženja su trajala i posle kongresa.


* Filip Filipovic.jpg (29.62 KB, 424x599 - viewed 259 times.)

* Dr Sima Markovic.jpg (23.99 KB, 421x539 - viewed 243 times.)
« Last Edit: March 12, 2014, 10:28:35 am by vitez koja » Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #87 on: March 12, 2014, 10:41:52 am »

25. i 26. februara 1928. godine održana je Osma zagrebačka partijska konferencija koja je značajna, jer je na njoj pobedila takozvana zagrebačka linija. Pripadnici linije oštro su osudili i levu i desnu frakciju u KPJ. Na konferenciji je prihvaćen predlog Georgijevića (Josip Broz) da se pošalje pismo Kominterni kako bi ona svojim autoritetom poduprla inicijativu zagrebačke partijske organizacije u uklanjanju frakcionaštva u KPJ.
Četvrti kongres KPJ održan je u Drezdenu, u Nemačkoj od 6. do 12. novembra 1928. godine, istakao je da se Jugoslavija nalazi pred revolucionarnim raspletima. Kongres je osudio levu i desnu frakciju. Za političkog sekretara izabran je Jovan Martinović, a Đuro Đaković za organizacionog sekretara Partije.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Politička kriza koja je nastala nakon ubistva u Skupštini, uticala je da kralj Aleksandar 6. januara 1929. godine izvrši državni udar, ukine Ustav iz 1921, raspusti Narodnu Skupštinu i zavede diktaturu, koja je značila obračun sa levičarskim pokretima i partijama. Osim vođa, hapšeni su, podvrgavani torturi, osuđivani na višegodišnje robije i ubijani su brojni članovi i simpatizeri KPJ.
Na inicijativu Kominterne, KPJ je pozvala narod da se oružano suprostavi diktaturi. Vlada generala Petra Živkovića posle ovog poziva je krenula svim sredstvima da uništi KPJ. Prva žrtva je bio politički sekretar KPJ Đura Đaković. U ovim akcijama policije i režima stradali su još i Nikola Hećimović, sekretar Crvene pomoći, kao i članovi CK KPJ Marko Mašanović, Rista Samardžić, Božo Vidas Vuk, Bracan Bracanović i sedam uzastopnih sekretara SKOJ-a.

Do sredine 1932. godine, samo pred Državnim sudom za zaštitu države održana su 83 sudska procesa protiv komunista. Na robiju od 15 godina osuđeni su između ostalih: Josip Kraš, Đuro Pucar, Ivan Milutinović, Otokar Keršovani, Edvard Kardelj, Jovan Veselinov, Aleksandar Ranković, Boris Kidrič i ostali.
Od 1929. do 1932. nekoliko puta su smenjivani čelni ljudi Partije. U leto 1930. godine, po odluci Kominterne, na čelu novog rukovodstva došli su Filip Filipović i Anton Mavrak. Već naredne godine formirano je privremeno rukovodstvo s Filipom Filipovićem na čelu, a 1932. tu funkciju preuzima Milan Gorkić.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Godine 1932. obnovljeno je više pokrajinskih organizacija KPJ u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Vojvodini i Crnoj Gori. Taj proces je ubrzan tokom 1933. i 1934. godine, kada su posobno došle do izražaja posledice ekonomske krize. Na razvitak i aktivnost KPJ u ovom razdoblju negativno je uticala činjenica da je njen Centralni komitet bio u inostranstvu, bez čvršćih veza s organizacijama i bez punijeg uvida u politička kretanja u zemlji.
Na Četvrtoj zemaljskoj konferenciji održanoj 24. i 25. decembra 1934. godine u Ljubljani, Josip Broz Tito je izabran za člana CK KPJ. Pošto Centrani komitet, koji se nalazio u inostransvu, nije mogao efikasno da utiče na rad partijskih organizacija, sredinom 1935. godine obrazovan je Zemaljski biro CK kao operativni organ u zemlji, koji je pridoneo čvršćem povezivanju i usmeravanju aktivnosti partije. Krajem 1935. KPJ je imala oko 3.000 članova.
Da bi sprečio širenje revolucionarnog pokreta, režim je pojačao progone protiv KPJ. Krajem 1935. usledila je policijska provala u kojoj je do marta 1936. uhapšeno 950 članova KPJ, među kojima i najveći deo rukovodstva u zemlji.
U skladu sa odlukom Kominterne o prelasku rukovodstva KPJ u zemlju i o njegovom formiranju iz redova ljudi koji su izrasli u samom pokretu, odlučeno je da Josip Broz, član Politbiroa CK, ode na rad u zemlju sa zadatkom da pripremi formiranje novog rukovodstva. Od decembra 1936, kada je s posebnim ovlašćenjima došao u zemlju, Josip Broz Tito vršio je odlučujući uticaj na razvoj i delatnost KPJ, da bi u avgustu 1937, pošto je Kominterna opozvala Milana Gorkića, i formalno preuzeo rukovođenje partijom.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Od najvećeg značaja za pripreme koje je KPJ preduzimala u cilju osposobljavanja za naredne istorijske zatadtke koji su se nalazili, bila je Peta konferencija koja je održana od 19. do 23. oktobra 1940. godine u predgrađu Zagreba.
Osnovni zaključci su bili da je konferencija razradila političku liniju KPJ u uslovima Drugog svetskog rata. Partija nije dolazila u sukob sa Kominternom ali je slobodnije tumačila njenu generalnu liniju, analizirajući nacionalnu stvarnost. Na kraju je konferencija izglasala novi Centralni komitet od 29 članova i 9 kandidata za članove, a za generalnog sekretara je izabran Josip Broz Tito. KPJ je u to vreme imala 7.000, a SKOJ 17.800 članova.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prvih dana maja 1941. godine u Zagrebu je održano partijsko savetovanje na kome je Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije ocenio je da su unutrašnji događaji nametnuli da se na širem forumu partijskog aktiva razmotre martovski i aprilski događaji i donesu odgovarajuće odluke za dalji razvitak oslobodilačke i revolucionarne borbe radničke klase i naroda Jugoslavije.

Nakon Nemačkog napada na SSSR, 22. juna 1941. godine, Tito saziva hitnu sednicu Politbiroa CK KPJ u Beogradu na kojoj je Centralni Komitet izdao proglas narodina Jugoslavije u kome ga poziva na oružanu borbu protiv Nemaca.
 
Izvor:http://kps.kps.rs/component/content/article/8-o-srbiji/26-istorija-komunistikog-pokreta
         http://sl.wikipedia.org/wiki/Komunisti%C4%8Dna_partija_Jugoslavije




* Djuro Djakovic.jpg (59.26 KB, 312x435 - viewed 488 times.)

* Milan Gorkic.jpg (71.86 KB, 300x454 - viewed 219 times.)

* Josip Broz-1.jpg (12.67 KB, 186x270 - viewed 1211 times.)

* Josip Broz-2.jpg (4.64 KB, 193x262 - viewed 906 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #88 on: March 12, 2014, 12:08:20 pm »

Jugoslovenski narodni pokret Zbor

Jugoslovenski narodni pokret „Zbor“, osnovan 6. januara 1935. godine u Ljubljani, spajanjem više nacionalističkih desničarskih jugoslovenskih organizacija i grupa kao odgovor na svetsku ekonomsku krizu tridesetih godina: „Jugoslovenske akcije“ iz Beograda, grupe okupljene oko Dimitrija Ljotića iz Beograda i „Boračke organizacije Jugoslavije“ iz Ljubljane. Sam naziv „Zbor“ je predstavljao i akronim od „Združena borbena organizacija rada“. Statut pokreta usvojen je 14.07.1935. godine

Za prvog predsednika pokreta izabran je Dimitrije Ljotić, a za sekretara Velibor Jonic.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Mada je programskim načelima bio sličan italijanskim fašistima (staleško uređenje), Zbor je uvek naglašavao da je on samosvojan pokret koji nema uzore ni u nacizmu ni u fašizmu. Glavne karakteristike programa i delovanja JNP Zbor su: staleško uređenje države, antikomunizam, verovanje u postojanje „jevrejske zavere“, jugoslovenstvo, patrijarhalna i religijska tradicija jugoslovenskih naroda.

Mada je programski bio protiv parlamentarnog sistema političkih stranaka Zbor je nekoliko puta učestvovao na izborima bez većeg uspeha.

Na izborima za narodne poslanike 5. maj 1935. godine, JNP ZBOR je učestvovao na izborima prvenstveno iz procene da je narod duboko nezadovoljan trenutnim stanjem u zemlji. Akcioni odbor ZBOR-a se u predizbornoj kampanji uglavnom pozivao na autoritet Dimitrija Ljotića, njegove veze sa dinastijom Karađorđevića i njegovo političko poštenje za vreme njegovog učešća u vladi Petra Živkovića. Kako je JNP ZBOR bio još u fazi osnivanja, krupan nedostatak predstavljao mu je manjak organizacionog aparata.
Predizborne skupove ZBOR-a ometali su i predstavnici vlasti i komunisti. Pritisak protiv ZBOR-a bio je veći nego na listu Udružene opozicije. Na izborima 5. maja 1935. godine lista Dimitrija Ljotića dobila je 25.705 glasova ili 0,84%, što nije bilo dovoljno ni da Dimitrije Ljotić kao nosilac liste dobije mandat.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Iako je Bogoljub Jevtić odneo pobedu na izborima održanim 5. maja 1935. godine, on se nije još dugo zadržao na čelu Vlade. Na tom mestu ga je 24. juna 1935. godine zamenio Milan Stojadinović. Između Stojadinovića i Ljotića postojala je jaka netrpeljivost. Ona je kulminirala kada je Milan Stojadinović na sednici Skupštine 23. jula 1937. godine uspeo da proturi ratifikaciju Konkoradata. U tim suprotnostima oko Konkordata zatalasala se javnost, došlo je na više mesta do demonstracija protiv vlade i klerikalnih akcija u vezi sa Konkordatom. Protiv Konkordata je ustao i vrh Srpske pravoslavne crkve.
Kada je vlada početkom 1938. godine pokušala da ratifikuje Konkordat u Senatu, ponovo je izbilo nezadovoljstvo u javnosti, pa je Stojadinović konačno bio prinuđen da 21. januara 1938. obavesti Arhijerski sabor da je „ovaj i ovakav zakonski predlog definitivno skinut sa dnevnog reda“. Ovakav sled događaja doprineo je daljem hlađenju odnosa između Dimitrija Ljotića i Milana Stojadinovića, koji će završiti Ljotićevim hapšenjem.

Dolazak Milana Stojadinovića na čelo vlade Kraljevine Jugoslavije 24. juna 1935. godine značio je približavanje jugoslovenske politike i diplomatije silama Osovine. Iako je kao političar pripadao desnoj opciji, Stojadinović se nije slagao sa Ljotićem ni po jednom od tadašnjih ključnih političkih pitanja. Od prvog dana svoje vladavine Stojadinović se svom žestinom bacio na ZBOR i na njegove članove. Ljotić mu je zborovima uzvraćao nazivajući ga vođom nenarodne vlade i optužujući ga da je i on učestvovao u zaverii protiv kralja Aleksandra. Progoni ZBOR-a su nastavljeni, vršena su hapšenja. Uhapšen je bio i Dimitrije Ljotić, ali rad i aktivnost ZBOR-a nije zamrla.

Dana 10. oktobra 1938. godine raspuštena je Narodna skupština, a novi izbori raspisani su za 11. decembar iste godine.
Na samom početku predizborne kampanje Milan Stojadinović je 18. oktobra izdao nalog za hapšenje rukovodstva ZBOR-a na čelu sa Dimitrijem Ljotićem. Organi Uprave grada Beograda upali su 26. oktobra na sastanak rukovodstva ZBOR-a i uhapsili 32 zboraša, među kojima i Dimitrija Ljotića. Zbog ovog postupka prave predizborne kampanje ZBOR-a skoro da nije bilo. Ipak, pod pritiskom javnosti, Dimitrije Ljotić i rukovodstvo ZBOR-a uskoro su pušteni, a Ljotić je odlučio da podnese samostalnu listu. Na izborima Lista ZBOR-a osvojila je 30.734 glasa (1,01%) sto je znacilo bez poslanika u Narodnoj skupštini. Stojadinovic je smenjen 4. februara 1939. godine, a novu vladu je formirao Dragiša Cvetković. Dimitrije Ljotić oponirao je novoj vladi kao i staroj.

Sukob između studenata zboraša i komunista 23. oktobra 1940. godine na Tehničkom fakultetu u Beogradu, vlada je iskoristila kao povoda da donese odluku 24. oktobra o zabranjeni postojanja JNP ZBOR, a pri tome je odobrenje od 8. 11. 1935. godine o načelnom dopuštanju za osnivanje ovog pokreta stavljeno van snage. Uprava Grada Beograda izvršila je pretres Glavnog tajništva pokreta ZBOR u Njegoševoj ulici 3. novembra, izbacila iz prostorija sve članove i bez ikakvog pismenog rešenja zapečatila prostorije i ispred njih postavila žandarme. U toku oktobra i novembra 1940. godine policijske vlasti pohapsile su više od 160 članova ZBOR-a. ZBOR je optužen za veleizdajničko delovanje, ali do procesa nije ni došlo. Progon zboraša je trajao sve do puča 27. marta 1941. godine.

Grupa jugoslovenskih oficira je u noći između 26. i 27. marta izvršila prevrat. Dimitrije Ljotić je, na početku, smatrao da je puč usmeren isključivo protiv Kneza Pavla, pa se ovakvom sledu događaja nije protivio. Ljotić je u prvi mah prihvatio savet episkopa dr Nikolaja Velimirovića da uđe u novu vladu. Ni Ljotić, ni drugi članovi ZBOR-a nisu bili upoznati sa namerom menjanja političkog kursa od strane generala Dušana Simovića. Kada je puč dobio novo i stvarno značenje promene kursa politike, Ljotić je povukao svoje odobrenje oko ulaska u novu vladu.

Za vreme nemačke okupacije Srbije, Zbor je bila jedina stranka kojoj je dozvoljen rad. Veliki deo predratnih Zboraša postali su pripadnici „Srpskog dobrovoljačkog korpusa“, vojne jedinice pod komandom Vermahta, odnosno „Vlade narodnog spasa“ armijskog generala Milana Nedića u okupiranoj Srbiji. Ova jedinica je nazivana i „Ljotićevci“ jer je Dimitrije Ljotić imao jak uticaj na nju, i mada nije bio komandant, bio je idejni vođa i glavni oficir za moral.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nekoliko Zboraša je učestvovalo u radu Nedićeve vlade, u specijalnoj policiji i drugim organima Nedićeve vlasti. Sam Ljotić je u vladi bio „Izvanredni komesar za obnovu Smedereva“.

Izvor: http://sh.wikipedia.org/wiki/ZBOR
           http://sr.wikipedia.org/sr-el/



* Dimitrije Ljotic-osnivac Zbora.jpg (6.48 KB, 219x299 - viewed 1028 times.)

* Velibor Jonic - sekretar Zbora.jpg (48.12 KB, 307x524 - viewed 318 times.)

* Dimitrije Ljotic-2.jpg (72.75 KB, 670x447 - viewed 547 times.)

* Dimitrije Ljotic,predsednik ZBORa i ideoloski lider SDK.jpg (4.35 KB, 122x147 - viewed 835 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #89 on: November 10, 2014, 05:51:36 pm »

Sa političkog skupa neke od stranaka koja se zalagala za tajnost glasanja, Knić 1936. godine.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* knić_1936.jpg (343.02 KB, 1870x1159 - viewed 300 times.)
Logged
Pages:  1 2 3 4 5 [6] 7 8   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.039 seconds with 23 queries.