Remont i modernizacija aviona MiG-21 HRZ i PZO

[pvanja]

Bice da je i ovo povod za celu ovu pricu:


KOMENTAR TIHANE TOMIČIĆ

KOLUMNA Koga »čekaju« MiG-ovi

Autor: Tihana Tomičić   
Objavljeno: 24. ožujka 2016. u 13:24

Nova velika obavještajno-politička afera valja se iza slučaja remonta MiG-ova 21, koji istražuju USKOK i PNUSKOK, a koji je ovih dana otvorio  jedan dnevni list. Iako je remont aviona u  Ukrajini već ranije bio suspektan za tadašnju oporbu, te je o tome raspravljao čak i saborski Odbor za obranu, afera je ponovno aktualizirana. Moglo bi biti riječi o doista velikoj korupcijskoj aferi ako se ustanovi da su pločice s originalnim datumom proizvodnje lažirane, a avioni sklepani na način da jedva lete.

Pritom, konotacija ove afere uopće nije morala biti nužno politička – mogla je biti riječ naprosto o mitu. No, u sferu politike ovu temu nisu ugurali mediji, već sama predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović jednom jučerašnjom znakovitom rečenicom, koja sigurno nije bila slučajna: »Ako se dokaže da je netko svjesno kupio MiG-ove koji ne odgovaraju dokumentaciji i pet godina su stariji nego što je prikazano te sklepani iz različitih dijelova, onda to nije samo pitanje korupcije, političke ili vojne. To je pitanje veleizdaje«, poručila je Grabar-Kitarović.

Nakon ovih njezinih riječi objava priče u ovom trenutku, dok nije riješena situacija sa šefom SOA-e i dok se unutar vladajućeg saveza vodi borba za moć i prevlast, kao i njezina karakterizacija propusta kao »veleizdaje« počinje odavati dojam kao da je cijela priča, bez obzira na njenu istinitost, samo klopka za nekog od aktera priče. A takvih ima puno, jer u priči su i MORH, i SOA, i DORH i USKOK, i saborski odbori, i Vojna policija itd. »Sačekuša« državnih institucija, koje sigurno odgovorno i oprezno rade svoj posao, mogla bi ipak zahvatiti brojne političke aktere. Da li bivšu vlast ili dio onih koji sada igraju važnu ulogu u novom kadroviranju HDZ-a i Mosta – to je jedino upitno. Da će netko u tu mrežu upasti, više nema sumnje, samo je pitanje – tko.

Kako se sada čini, mogla bi ponovno biti riječ o obračunu vodećih ljudi vojnog i sigurnosnog sustava recentne HDZ-ove vlasti. Slučajno ili ne, premijer Tihomir Orešković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović navodno upravo bivšeg načelnika Stožera Oružanih snaga, Dragu Lovrića vide na čelu Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost. U HDZ-u se tome protive, jer ga smatraju suodgovornim za aferu s MiG-ovima. Lako je uočiti da se unutar HDZ-a i vladajućeg saveza vodi borba oko kadrovskih pitanja, a da je afera s MiG-ovima samo jedan od alata koji se u toj borbi koriste. A jedan od onih koji politički sasvim sigurno nakon ovoga više neće moći preživjeti je dosadašnji ravnatelj SOA-e Dragan Lozančić koji je odavno izgubio povjerenje predsjednice, a sada je, htio ne htio, upetljan i u ovu aferu po funkciji koju je obnašao budući da će se u slučaju da se dokažu nezakonitosti postaviti pitanje što su u tom trenutku radile tajne službe. Isto tako, HDZ-u ne odgovara ni Danijel Markić, navodni premijerov kandidat za šefa SOA-e, jer Karamarko ima druga dva kandidata.

Koja je bila uloga bivših šefova MORH-a i Odbora za obranu, SDP-ovih ljudi, također ćemo tek saznati, no u odnosu na igrače koji se trenutno bore za prevlast u vođenju i, još više, kontroli države, čini se kao da su oni opet samo »čuđenje u svijetu« i da će kao takvi proći neokrznuti. Zamka je postavljena. A ovisno o tome tko  u njoj zaglavi, vidjet će se i koja je HDZ-ova struja preuzela primat. Jasno je jedno: premijer i predsjednica su s jedne strane, Karamarko s druge strane. Sada smo napokon bar to pouzdano shvatili.

novilist.hr

[dzumba]

Читам све ово и све више ми ништа није јасно. Ако су авиони неисправни, са половним деловима, склепани, да ли је уопште постојао неки надзор током ремонта. Сећам се да помињан надзор, да је Селак летео на сваком од тих авиона и да су примљени тек када је рекао да је уреду. Ако је свето мућка, па ни он, Селак није чист. А овамо га и ови што нападају тај ремонт хвале. Како је могуће да се све ово подиже на овај ново расправе после толико времена? Мени ово више личи на политички циркус и обрачун разних интересних лобија него што је то стварна брига за ХРЗ.

ne moze se sumnjati u sve i svakoga..pogotovo ne u Selaka.Pa on je stavljao glavu u torbu dok je svaki probao...znate li vi uopste sta je probni pilot...ima toliko svedoka,gotki snimaka,jel leteo svaki..pustite coveka da radi ono sto zna a jurite politicare za koje glasate
pozdrav Djordje

Ђорђе, мало пажљивије читај шта пишем. Ниси схватио контекст. Упрво то што сам написао указује да се ради о политичкој ујдурми а не о бризи за авијацију. Треће, ја нисам из Хрватске да бих гласао за некога тамо.

[Solaris]

U punom naletu.  

KOMENTAR BORISA VLAŠIĆA

UMRI MUŠKI NA HRVATSKOM NEBU U MiG-u OD PAPIRA Platili smo da bismo ispali namagarčeni. Možda se netko stvarno dobro zabavlja na naš račun.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

kljik

-------------------

Za prave obožavatelje, nekad bilo, više se neće spominjat.

MODERNIZIRANI I SPREMNI MORH javnosti predstavio MiG-ove koji će braniti naše nebo

poz.

[vozilo]

Koliko sam ja shvatio, ispravnih je sedam vlastitih koji su bili poslani na remont, tj.  3 MiG-21bis (116, 117, 118) i 4 MiG-21UM (164, 165, 166, 167). Sporno je pet dokupljenih MiG-21bis (131, 132, 133, 134, 135) koji su bili remontirani prije 6-7 godina, a potom, kad ih je kupio HRZ, je urađen 200-satni pregled, uz ugradnju nove NAV/COM/IFF opreme.

Svi su ispravni i svi su letili dok VP nije stavila traku pozor energetski kabel. U zadnjih 15 dana prije nego su ti "dokupljeni" prizemljeni je 7 komada letilo i to 3 "dokupljena". Što kaže stručni kolega Breguet:

Morate shvatit sa nije toliki problem "legalne" nabavke.

Svaki zmaj vam ima svoju knjizicu, na ruski "formuljer", u toj knjizici pise sve sto je taj zmaj prozivio, na sto treba obratiti posebnu paznju, koliko je sati prosao i sl.

Slicno kao sto vi imate karton u doktora...

I sad, ako je smuljana ta knjizica....

Sami zmajevi nisu oni za koje se sluzbeno izdaju. To je jednostavno cinjenica i to se vidi na svakoj fotki... To vam se sve zna, znaju oni koji su prodali, oni koji su remontirali, oni koji su kupili, novinari, forumasi.....

Naravno da se znalo šta se i odakle uzima pa nisu tehničari blentavi..

[Lox]

Koliko sam uspio poloviti iz ove hrpe poluinformacija, svi su bili spremni za letenja, sada je prizemljeno 5 dokupljenih zbog sumnji na malverzacije.

[duje]

Vir: Defender.hr

25.03.2016.

Hoće li veleizdaja biti i nečiji potpis na gašenje Eskadrile borbenih aviona?

Ministar obrane Josip Buljević jučer je nakon predstavljanja Plana javne nabave Ministarstva obrane za 2016. u Vojnom učilištu “Franjo Tuđman”, rekao novinarima u vezi odluke o opstanku borbenog zrakoplovstva sljedeće: “Držimo se Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga. Do kraja ove godine nastojat ćemo donijeti odluku o načinu kako ćemo čuvati naše nebo. Ja osobno i cijeli moj tim dat ćemo sve od sebe da zadržimo borbeno zrakoplovstvo”.
Površnom analizom ove izjave može se zaključiti kako u MORH-u zaista ne znaju što i kako dalje sa borbenim zrakoplovstvom, a najradije bi da mogu odluku prolongirati za još koju godinu.

Ako ništa drugo, nakon punih 13 godina potpunog zanemarivanja tehnike i ljudi vezanih uz borbenu eskadrilu aviona od strane SDP-a, HDZ-a i njihovih koalicijskih partnera, red bi bio čuti od jednog ministra obrane da će konačno ove godine biti donesena odluka o sudbini borbenog zrakoplovstva. Umjesto toga, riječi poput “nastojat ćemo” i “dat ćemo sve od sebe” ne samo da se provlače dugi niz godina od strane Buljevićevih prethodnika već su naznaka kako se ništa dobrog niti ne sprema.

Političke elite dužne su se ispričati ljudima zaduženim za letenje i tehniku, jer su svojim nedonošenjem odluka ili donošenjem posve krivih odluka, ugrozili njihove živote i karijere. Međutim, što imamo danas? Ne samo da se nisu ispričale već su ih “nagazile”, optužujući ih za korupciju, falsificiranje, prevaru, nemar….samo zato što su morali odraditi zadaću koja im je politika servirala, zaista krajnje licemjerno.

Nema sumnje, sve političke elite jedine su zaslužne za sadašnje stanje borbenog zrakoplovstva i “frankeštajne” koji lete, a koje zaista nema niti jedna zemlja svijeta, a pogotovo ne članica NATO saveza. Nema države koja u svom sastavu drži borbene avione MiG-21 stare 40 godina, bez mogućnosti kupovine originalnih pričuvnih dijelova i bez podrške proizvođača istog tog aviona.

Dakle, ne postoje nikakvi slični primjeri u svijetu gdje bi Repubika Hrvatska mogla izvući neke pouke i saznanja o tome koliko i kako zapravo mogu trajati ovi avioni bez originalnih dijelova i sa produžavanjem životnog vijeka koje proizvođač smatra neizvedivim. Koja je jedina opcija onda? Korištenje dijelova sa jednih aviona i prebacivanje na druge, kanibalizacija i slično…kako trupa, rezervoara, stajnog trapa i slično.

Svega toga su bili svjesni i vojni dužnosnici, vladajući i oporba kada se donosila odluka o remontu Migova. Išlo se svjesno u avanturu kako bi se dobilo na vremenu i u skoroj budućnosti pripremio natječaj za odabir novog tipa borbenog aviona. I što se dogodilo na koncu?

Iz svega dosad rečenog, vladajuća koalicija od premijera naniže, niti ne pomišlja o mogućnosti kupovine aviona u skoroj budućnosti. Problem je kako iskomunicirati sa javnosti takvu odluku s obzirom na posljedice. Prvo, odgovornost za takvu odluku treba podijeliti nekako i na bivšu vladu, a to je najlakše putem kriminalizacije obavljenog remonta u Ukrajini što se i čini.

Odluku o gašenju eskadrile borbenih aviona je nemoguće donijeti bez posljedica, političkih i obrambenih. Kada se jednom ugasi ova toliko važna obrambena sposobnost, nemoguć je povratak. Problem je još teži, jer nitko ne zna što nas čeka sutra, kakva je sudbina našeg kontinenta, NATO saveza i EU.

Stoga, da bi se borbena komponenta ugasila treba nekako i “podijeliti odgovornost” i kroz “skandalozna otkrića” demontirati sve što ima veze sa borbenim zrakoplovstvom, prvenstveno ljude koji lete i rade u vrlo teškim uvjetima i bez čijeg napora i zalaganja eskadrila borbenih aviona ne bi danas niti postojala. Kad se ljudi demotiviraju, istražuju, uplaše onda nestaje volja za radom i samoodržanjem. Ovih dana se olako izgovara riječ “veleizdaja” kad je u pitanju stanje sa eskadrilom borbenih aviona. Međutim, kakva bi tek veleizdaja bila gašenje eskadrile borbenih aviona. Ima li tko hrabrosti donijeti takvu odluku? Možda ima, ali koja je cijena? Nije li veleizdaja ponašati se tako neodgovorno posljednjih desetak godina i zanemarivati ustavnu odrednicu suvereniteta nad zračnim prostorom, kakvo li je to tek podrivanje obrambene moći.

Ako su činjenice tako crne kao što se prikazuju posljednjih dana, zašto se nitko iz državnog vrha i ministarstva obrane, nije udostojio obići eskadrilu borbenih aviona, porazgovarati sa pilotima i ljudima odgovornim za tehniku i letenje, motivirati ih dobrom vijesti za budućnost.
Razlog je i više nego jasan, dobrih vijesti za budućnost, kad je u pitanju borbeno zrakoplovstvo, nema na vidiku.

[duje]

Vir: "Dnevnik.hr" Zagreb

25.03.2016.

Skandal s MiG-21 avionima koji su kupljeni i remontirani u Ukrajini, prenijeli su i ruski mediji
 
Nakon što je otkriveno da avioni MiG-21 iz sovjetske ere koje su Hrvati kupili od Ukrajinaca ne mogu letjeti i da su 'sklepani' od sumnjivih dijelova u Ukrajini bivši hrvatski ministar obrane Ante Kotromanović rekao je da će se ubiti ako se dokaže da je on kriv za počinjene malverzacije, piše ruski RT.

Hrvatske sigurnosne službe i Ministarstvo obrane su otvorile istragu o ugovoru s Ukrajincima sklopljenom 2013. godine koji je u potpunosti potkopao borbenu sposobnost Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Hrvatska je platile više od 21 milijun kuna za popravak i modernizaciju 7 MiG-21 borbenih aviona te kupnju još 5 aviona istog tipa.

No, novih 5 MiG-ova, ispostavilo se, 'sklepani' su od sumnjivih i dotrajalih dijelova iz cijelog svijeta. Postoje ozbiljne indicije da su trupovi MiG-ova došli iz Bugarske, krila iz Alžira, dok su sovjetskog porijekla spremnici za gorivo, pišu ruski mediji.

Bugarska je ranije izvijestila NATO da su njihovi MiG-ovi uništeni, pa se postavlja pitanje kako su bugarski dijelovi došli u Ukrajinu. 'Alžirska' krila su na sebi imala oznake na francuskom i neka ćirilićna slova koja su omogućila se se prati njihovo porijeklo.

Da bi stvar bila još gora, kada su hrvatski predstavnici došli vidjeti 5 MiG-ova koje su namjeravali kupiti, Ukrajinci su 'LEGO avione' zamijenili onima iz Jemena.

Remont 7 hrvatskih zrakoplova u Odesi također je bio sumnjiv od samog početka. Prema ugovoru, glavni probni pilot HRZ-a, brigadir Ivan Selak, morao je obaviti probne letove na 'popravljenim' avionima prije konačne primopredaje. No, Ukrajinci mu nikada nisu dozvolili da poleti - izgovarali su se na 'loše vrijeme' i 'rizik od letenja iznad naseljenih područja'. Na kraju, kada su zrakoplovi nakon 'remonta' trebali odletjeti natrag u Hrvatsku Ukrajinci su ih zbog 'ratnog stanja' vratili u kamionima - rastavljene. Sada je potpuno jasno zašto - zrakom nikada ne bi došli do Hrvatske.

Kada se stigli u Hrvatsku, jednom od 'popravljenih' aviona zatajio je motor dok je letio na visini od 13.000 metara, a u drugom radar navodno uopće nije radio. Kasnije je objavljeno i da su u sebi i dalje imali komunikacijsku opremu sovjetskog tipa koja jedva da može biti kompatibilna s NATO standardima. Nedostajale su i zapadnjačke oznake koje su potrebne da bi se hrvatsko zrakoplovstvo moglo priključiti NATO misijama.

[duje]

Vir: "Dnevnik hr" Zagreb
http://dnevnik.hr/
25.03.2016.

Autor:  Ivana Pezo Moskaljov

UKRAJINSKI REMONT POD POVEĆALOM: MIG-ovi su prizemljeni. Optužbe lete. Hoće li se pilotima netko ispričati? 
 
Za Dnevnik.hr piše iskusna novinarka i reporterka Dnevnika Nove TV Ivana Pezo Moskaljov koja godinama posebno prati vojnu problematiku.
 
I baš kad smo pomislili "napokon imaju na čemu letjeti", afera koja se ponovno valja, prizemljila je MIG–ove. Zasad samo remontiranu petorku iz tzv. "jemenske kvote". I ne zato, jer nisu ispravni. Oni koji su tako odlučili i više su nego uvjereni da su Ukrajinci "sfušali" posao za koji su dobili milijune. I k tome nam još uvalili prastare avione. Sumnja se - bilo je svega. Od mita, lažne dokumentacije, dijelova još sumnjivijeg podrijetla. Prekucanih "šasija". Šasija na MIG-ovima? No, dobro, pustimo sad tehnikalije. Nejasno je čemu sada to silno čuđenje oko bugarskog trupa ili alžirskih krila kad je ionako javna, a ne vojna tajna da se originali ne proizvode čak tri desetljeća.

Ni velikogorički remontni zavod ne pamti kada ih je zadnji put ugradio. Krpaju dijelove s jednog na drugi muzejski primjerak i, čini se, samo oni znaju kako te avione održavaju u zraku. No, vratimo se ukrajinskim majstorima. Hrvatski tim stručnjaka mjesecima je s kolegama boravio u Odesi i nadzirao njihove radove. I u vrijeme dok je ta država bila u ratu, testirao borbene lovce. Rokovi se, međutim, nisu poštivali. Debelo su probijeni! Kasnilo se i s isporukom, a kašnjenje naknadno naplatilo.

Danas - nakon obavljenog remonta, država plaća puno veću cijenu. I to zbog nečijeg nemara. Zapravo, je li ga bilo tek bi trebalo doznati. Vojna policija, VSOA i SOA, DORH, USKOK i PN USKOK...Nema institucije, koja danas ne ispituje moguće muljaže i ulogu bivših šefova u vojsci. Čim su otišli, na površinu su isplivale sumnje u kriminal. No, nije prvi put da se priča o korupciji.

Sve je već jednom provjeravalo isto vodstvo vojne policije. Na remont koji je, zbog besparice, bio potez iz nužde - nisu imali zamjerki. Osim ako na nagovor nekog u sustavu jednostavno nisu zatvarali oči i za to dobivali novac. Javna nabava ni za tužitelje iz Gajeve, nije bila sporna. Da kritičarima dokaže da pogodovanja nije bilo, SDP–ov ministar obrane Ante Kotromanović, prije godinu i pol dana čak je bio spreman pucati - i "platiti" glavom.

Što se onda, u međuvremenu, promijenilo? Osim, naravno, vlasti. Pa se sada provlači mišljenje da nova istraga nije potaknuta tehničkim, već političkim razlozima. Iz duljeg zimskog sna probudio se i glavni vojni inspektorat. Dok u vrijeme teških optužbi nisu našli shodnim banuti na vrata vojne baze i provjeriti što je to što s remontom, navodno, ne valja. A imali su sve ovlasti. Zato će i oni u inspekciju, jer ih do sada nitko nije upozoravao. Služba je to koju je donedavno vodio general pukovnik Mirko Šundov - danas novi načelnik Glavnog stožera. "Neokrznuto" ne prolazi ni njegov prethodnik, general zbora Drago Lovrić. Kad se čulo da bi mogao preuzeti Ured vijeća za nacionalnu sigurnost čemu se desni krugovi, navodno, protive - javno mu se "pakira" za loše odrađen posao s Ukrajincima. Olako se proteklih dana barata različitim imenima i funkcijama, premda bi za nečiju odgovornost – ipak trebalo pričekati rezultate nove istrage. Dokaze, a ne indicije. Jednako glasna i danas druga, rumunjska strana - koja je izgubila na natječaju. Galame, naime, njihovi lobisti u Hrvatskoj i ne mogu prežaliti ukrajinske radove. Taj bi ugovor sada raskinuli, a avione koji su odavno pred zasluženom mirovinom, po treći bi put, poslali na popravni. Kome nego Rumunjima. S financijski ogromnim teretom, nijedna se Vlada nije imala hrabrosti suočiti.

Godinama se problem gurao pod tepih. Proizvođači su dolazili, slali ponude. No, uvijek bi se ispostavilo da državi manjka novca, ali i političke volje za realizaciju. Obrana neba, i NATO je obveza. I svima je jasno - košta. No, umjesto na kupovinu vremena, nije li krajnje vrijeme da netko konačno spusti ping-pong lopticu i kaže - hoćemo li to ubuduće raditi sami i čime ili će nam, kao i Slovencima, zračni prostor nadzirati netko drugi. Ta odluka više ne može čekati neka, ekonomski bolja vremena. Preko svega danas ne može prijeći ni, vojsci inače privržena predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Za stanje u zrakoplovstvu zabrinuta je još od izborne kampanje. Nije, međutim, jasno što ju onda toliko spriječava da obiđe pilote, porazgovara s ljudima koji su odgovorni za tehniku, koju je "otpisala" do dovršetka istrage. Ne bi li i to trebalo biti u opisu posla Vrhovne zapovjednice? Nije to učinila, ali se i prije nego je potvrđena istinitost optužbi za prevaru, posljednje događaje požurila opisati kao veleizdaju. I Ivo Josipović je zaobilazio hangare. I u kontrolu otišao pred kraj mandata. Danas od svega "pere ruke". Ako se o remontu, kako se danas pravda, informirao iz medija - postavlja se logično pitanje što su onda radili njegovi savjetnici za obranu. Za koga su vojni časnici držali kolegije? Teško je povjerovati da se jedan od najskupljih vojnih projekata pred bivšim predsjednikom nije spomenuo. Ako nigdje, onda na Vijeću za obranu.

Na sjednicama koje nisu ponudile konkretna rješenja. Iako su odgovore o tome što ih čeka zaslužili, hrvatskim pilotima nitko ga ne nudi. Stižu ponovno ista ona, čvrsta obećanja da se država neće "riješiti" ratnog zrakoplovstva. Razumljivo, jer drugačiji, negativan odgovor - nitko normalan ni ne usudi se dati. Odluku o gašenju eskadrile borbenih aviona nije moguće donijeti bez posljedica. Jer povratka nakon toga više nema. A dolaskom svake nove Vlade provlači se ista priča. Priča u kojoj piloti, profesionalno, trpe najviše. Je li im se zbog toga netko ispričao, pitao ih što oni žele?

Čudit ćemo se, odlete li, poput stare postave Krila Oluje. Zbog pokrenute istrage sada su "na prisilnom odmoru". Dosad su letjeli nedovoljno, sada će u zraku biti još i manje. Noćnu obuku na MIG-ovima, koja je trebala početi, nitko više i ne spominje. No, svi su zabrinuti za njihovu sigurnost. Premda svaki let nosi dozu rizika, njihovi nadređeni kao da zaboravljaju da niti jedan pilot neće i ne smije ući u avion, ako nema potvrdu da je ispravan. Kakvu se poruka ovime šalje mladim kadetima u čije se znanje i obuku ulaže. Država ih poziva da ispune svoj san, a u isto je vrijeme svjesna da im ne može jamčiti "Top Gun" karijeru. Sve ovo na kraju kao da podsjeća na film koji smo već gledali. Nabavu famoznih "Rončevićevih kamiona". Godinama nitko nije reagirao na upozorenja. Da bi se istraga naglo pokrenula. Vrlo brzo nakon toga stigla je i optužnica, počelo je suđenje. Je li i tko iz politike tada dao "mig" da se krene u akciju vjerojatno nikad nećemo doznati.

Bivši HDZ-ov ministar obrane na kraju je oslobođen. Karijera mu je uništena. U igri je bilo čak 13 puta manje novca nego sada. I nikad mu nisu ušli u trag. A od velike vojne afere, nakon više od 11 godina, ostalo je – jedno veliko ništa.

[duje]

Vir: "Jutarnji list" Zagreb
http://www.jutarnji.hr/
25.03.2016.

Autor: Krešimir Žabec

PISMO KOJE RAZOTKRIVA UKRAJINSKU PREVARU Ukrajina uvjeravala RH da je vlasnik aviona, a istovremeno ih htjela vratiti Jemenu

Pet borbenih aviona MiG 21 bit će prizemljeno sve dok se ne završi istraga - rekao je jučer načelnik Glavnog stožera general Mirko Šundov, što je prva službena potvrda iz vojnog vrha da su avioni prizemljeni. Riječ je o avionima koje je Hrvatska kupila u Ukrajini. Istraga bi trebala utvrditi i porijeklo tih aviona, ali i njihova stvarnog vlasnika. Četiri godine traje rasprava jesu li avioni koje je Hrvatska kupila vlasništvo Ukrajine ili Jemena. Ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko je 1. lipnja 2012. godine tadašnjem načelniku Glavnog stožera generalu Dragi Lovriću predao potvrde ukrajinske vlade da su avioni njihovo vlasništvo. Predao mu je i carinske deklaracije o uvozu aviona u Ukrajinu.

S obzirom na to da je riječ o službenom dokumentu ukrajinske vlade, ni načelnik Glavnog stožera, a ni ministar obrane Ante Kotromanović nisu imali razloga sumnjati u istinitost dokumentacije.

Slanje certifikata

Bio je to odgovor ukrajinske vlade na pismo zapovjednika jemenskog ratnog zrakoplovstva generala Mohammeda Saleha Al-Ahmera, koji je 21. ožujka 2012. upozorio MORH da su avioni koje Ukrajina nudi Hrvatskoj zapravo vlasništvo Jemena. Nakon što je ukrajinski veleposlanik predao navedenu dokumentaciju, za Ministarstvo obrane više nije bilo dileme da su avioni u vlasništvu Ukrajine.

No, Jutarnji list posjeduje pismo koje je 21. lipnja 2012. Medvid R. V., direktor u tvrtki Ukrinmash, koja je tvrtka kći tvrtke Ukrspecexport, uputio novom zapovjedniku jemenskog Ratnog zrakoplovstva, generalu Rashedu Nasseru Ali Al-Janadu, u kojem od njega traži da im pošalju određene certifikate i dokumente za avione MiG 21BIS (UM). Naslov dokumenta je: Isporuka aviona MiG-21 BIS.

‘Neće biti pošteđenih’

Dakle, samo 20 dana nakon što je ukrajinska vlada preko svog veleposlanika zapovjedniku Hrvatske vojske predala dokumente o vlasništvu nad osam MiG-ova koje nude Hrvatskoj, direktor u ukrajinskoj državnoj tvrtki piše pismo u Jemen da bi se dogovorili o isporuci MiG-ova Jemenu. Ako su avioni ukrajinsko vlasništvo, što je ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj više puta ustvrdio, zbog čega onda korespondencija s jemenskim zapovjednikom zrakoplovstva zbog povrata aviona MiG 21 BIS?

Kako saznajemo, pismo je proslijeđeno nadležnima u Ministarstvo obrane, ali je proglašeno nebitnim, kao i ono jemenskog zapovjednika iz ožujka 2012. godine.

Ministar obrane Josip Buljević jučer je pak poručio “da sasvim sigurno neće biti pošteđenih ako se utvrdi da je bilo krivaca, a isto tako ćemo urediti sustav da se to više nikada ne ponovi. Ovo nije prva istraga i mnogi su mogli provjeriti je li bilo propusta, ali to nisu učinili.” Prema njegovim riječima, sada je sve u rukama Državnog odvjetništva kojem je predana sva dokumentacija iz istrage. Buljević je rekao da ima puno povjerenje u generala Mirka Šundova, načelnika Glavnog stožera koji je u vrijeme remonta MiG-ova bio Glavni inspektor obrane. Šundov je pak rekao da inspektorat radi na temelju godišnjeg plana koji odobrava ministar obrane i na temelju odluke ministra obrane o izvanrednom nadzoru.

‘Bez zadaće nadzora’

“U planu za 2015. koji je odobrio ministar nisam imao zadaću nadzora ovih pitanja niti je ministar Kotromanović donio odluku o izvanrednom nadzoru.” Šundov je posebno naglasio da “od VSOA-e nije dobio nikakvu službenu informaciju jer da je, postupio bi u skladu sa zakonskim ovlastima”.

‘Odluka o avionima do kraja ove godine’

Istraga o kupnji i remontu MiG-ova “nikako nije korak ka gašenju borbenog zrakoplovstva”, poručio je ministar obrane Josip Buljević. “Držimo se dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga. Do kraja godine nastojat ćemo donijeti odluku o načinu kako ćemo čuvati naše nebo. Ja osobno i cijeli moj tim dat ćemo sve od sebe da zadržimo borbeno zrakoplovstvo”, poručio je ministar Buljević.

Nakon otkrića o istrazi oko remonta MiG-ova dio javnosti je počeo spekulirati kako će ovo poslužiti vlasti da donese odluku o ukidanju borbenoga zrakoplovstva. Hrvatski državni vrh ove bi godine trebao odlučiti hoće li se se ići u nabavu novog tipa zrakoplova, što bi nas godišnje moglo stajati oko 800 milijuna kuna ili će se nadzor zračnog prostora prepustiti nekoj članici NATO-a. ( K. Ž.)

[duje]

Vir: "Jutarnji list" Zagreb
http://www.jutarnji.hr/
26.03.2016.

Autor: Krešimir Žabec

TEHNIČARI HV-a KOJI SU BILI U ODESI OPTUŽUJU ‘Prisiljavali su nas da gledamo u stranu za vrijeme kvaziremonta MiG-ova’

Nema potvrde da je pismo časnika iz 2014. koje posjeduje Jutarnji stiglo do A. Kotromanovića

Od trenutka kad je otkriveno da Vojna policija provodi istragu o kupnji i remontu MiG-ova najviši civilni i vojni dužnosnici tvrde da ništa nisu znali niti su dobivali informacije da se događaju nepravilnosti. To redom tvrde bivši ministar obrane Ante Kotromanović, bivši načelnik Glavnog stožera general Drago Lovrić, ali i bivši glavni inspektor obrane i današnji načelnik Glavnog stožera general Mirko Šundov. Iako su mediji uporno godinama pisali o mogućim prevarama s remontom, tvrdilo se da je sve u redu.

Nadzor remonta

No Jutarnji list posjeduje pismo tehničara i časnika Ratnog zrakoplovstva koji su boravili u Zavodu u Odesi, a zadatak im je bio nadzirati remont MiG-ova. Pismo je upućeno tadašnjem zapovjedniku Ratnog zrakoplovstva generalu Draženu Šćuriju te u Kabinet ministra obrane. U kabinet ministra Kotromanovića upućeno je 29. siječnja 2014. godine.

U pismu njegovi autori navode “da ih se prisiljava da gledaju na drugu stranu kad ukrajinski zavod krši sigurnosne protokole kvaziremonta, tj. uopće ne vrši remont i produženje životnog vijeka nego nešto između I. i II. stupnja održavanja zrakoplova”. Generalu Šćuriju postavljaju pitanje “da li znate da Zavod u Odesi uopće ne provodi zahtjevni remont zrakoplova, a još manje produženje životnog vijeka zrakoplova (dubinsko ispitivanje kompletnog trupa zrakoplova)? Zar niste primijetili da na našim MiG-ovima rade neki ljudi koji nisu zaposlenici zavoda”, navode časnici svom zapovjedniku. Također tvrde da Zavod nema testnu opremu i stručnih tehničara pa zovu lokalne radioamatere da izmjere SWR antene i da pomognu s navigacijskom i komunikacijskom opremom. Niži časnici u pismu također tvrde da umjesto da kontroliraju završne radove oni već pet mjeseci rade poslove umjesto Ukrajinaca. Tvrde da im se prijeti kad spomenu da bi ukrajinskoj tvrtki trebalo naplatiti penale za kašnjenje u isporuci, ali i njihove radne sate koje su oni odradili umjesto Ukrajinaca. Osim toga, generala Šćurija pitaju zbog čega je odobrena boja zrakoplova koja nije u skladu s hrvatskim normama.
 
U svakom slučaju, riječ je o vrlo ozbiljnim optužbama i prozivkama. U Ministarstvu obrane konstantno su tvrdili da su se u Ukrajinu slali vrhunski stručnjaci Ratnog zrakoplovstva kako bi nadzirali remont. S obzirom na takav “pedigre”, potpuno je jasno da se navodima o lažnom remontu trebalo pristupiti ozbiljno.

Dakle, pismo je upućeno u kabinet ministra Kotromanovića, ali u ovom trenutku nema potvrde da je ono stiglo do njega, da je on bio upoznat s njegovim sadržajem i je li po tom pitanju nešto poduzeo. Ako mu je prešućeno, to je golem propust.

Prizemljeno pet aviona

Prema dostupnim informacijama, u Zavodu u Odesi konstantno su osim testnog pilota brigadira Ivana Selaka bila prisutna tri časnika Ratnog zrakoplovstva, svaki zadužen za nadzor određenih vrsta radova. U Ukrajini su u pravilu boravili dva mjeseca.

Jesu li se njihovi navodi provjeravali i jesu li točni u konačnici bi trebala utvrditi istraga koja je sada u rukama Državnog odvjetništva. Za to vrijeme u Ratnom zrakoplovstvu pokušavaju osigurati letnu sposobnost nekoliko MiG-ova. U Ministarstvu obrane navode da neće na dnevnoj bazi izvještavati o broju raspoloživih aviona, ali tvrde kako ih je dovoljno za zaštitu zračnog prostora. Kako neslužbeno doznajemo, od 12 aviona od dana do dana na raspolaganju je tri do pet aviona. Prizemljeno je pet aviona kupljenih u Ukrajini i tako će ostati do završetka istrage. Za dio aviona koji nisu u voznom stanju pokušavaju se nabaviti rezervni dijelovi da bi ih se osposobilo.

[Solaris]

TEHNIČARI HV-a KOJI SU BILI U ODESI OPTUŽUJU ‘Prisiljavali su nas da gledamo u stranu za vrijeme kvaziremonta MiG-ova’

U ovo moze povjerovat jedino ovaj Zabec  ostalo nisam ni citao.

poz.

[dzumba]

Мени није јасно ко их је то присиљавао? Украјинци или неко са хрватске стране? Како су онда потписали документа о квалитету ремонта (ако јесу)? Ако се ради о неквалитетном ремонту који угрожава безбедност људи нема те сила која би правог стручњака присилила да потпише исправност.

[Rade]

И поштеног цариника треба поштено потплатити...

[duje]

Napomena: Tabela usporedbe ugovora remonta 2002. i 2013. na: http://www.defender.hr/naslovnica-izdvojeno/ukrajinci-su-mila-majka-hrz-i-pzo-kupio-2002-cetiri-mig-21-od-rumunja/

Vir: Defender hr
http://www.defender.hr/
04.04.2016.

Ukrajinci su “mila majka”, HRZ i PZO kupio 2002. četiri Mig-21 od Rumunja, a da se ne zna njihovo porijeklo

USPOREDBA UGOVORA I REMONTA AVIONA 2002. (AEROSTAR) I 2013. (UKRSPECEXPORT)

Cilj ove usporedbe je prije svega, prokazati svu nevjerodostojnost i licemjerje svih onih koji remont u Ukrajini pokušavaju kriminalizirati, a da su potpuno zakazali i zaboravili ukazati na stvarni kriminal počinjen prilikom ugovaranja remonta Migova u Rumunjskoj. Srećom, bunt u HRZ i PZO protiv takvog pojednostavljenja stvari danas je prisutan više nego ikad, pa smo tako dobili i ovu usporednu analizu.

Počnimo redom. Već je neko vrijeme glavna “optužba” u kriminalizaciji  ukrajinskog remonta prekucavanje brojeva, odnosno različito porijeklo dokupljenih aviona za potrebe HRZ i PZO u odnosu na dostavljenu dokumentaciju. Ide se toliko daleko da se spominje kako se radi o prevari u režiji ukrajinske strane.

Iz gore dostavljene tablice, MORH je ugovorio sa rumunjskom stranom dokup 4 dvosjeda MiG-21. Porijeklo tih MIG-ova je nepoznato, za ukrajinske dokupljene postoji dokumentacija i kako god bili sklopljeni sa dijelovima sa različitih strana svijeta imaju dokumentiranu povijest). U vrijeme ugovaranja rumunjskog remonta zapovjednik HRZ i PZO je bio general Josip Štimac. Zanimljivo, danas je Štimac najveći kritičar remonta u Ukrajini i zagovornik ponovnog remonta Migova u Rumunjskoj. On je bio upoznat sa svim detaljima vezanim uz rumunjski remont. Dakle, ono što tada nije bilo očiti kriminal, prema Štimcu danas jest. Zašto je dozvolio dokup aviona koji  nisu imali svoju povijest i zašto je to prošlo bez ikakvih primjedbi, nitko ne zna. HRZ i PZO je raspolagao sjajnim dvosjedima za remont, umjesto toga išlo se na dokup.

Prema informacijama bliskim sadašnjoj istrazi, utvrđeno je kako Ukrajinci nisu prevarili hrvatsku stranu jer su upravo sva sporna pitanja vezana uz prekucavanje brojeva i dokumentacije bila predmetom trodnevnih razgovora ukrajinske strane sa pripadnicima HRZ i PZO i MORH-a u Odessi i to odmah na početku remonta. Zaustavljeni su bili svi radovi dok se ne provjere činjenice vezane uz spomenuto. To je naložio tadašnji pomoćnik ministra obrane Viktor Koprivnjak. Nakon razjašnjenja svih detalja koji su interesirali hrvatsku stranu, remont je nastavljen.

Nadalje, i tada 2002. je mogao biti raspisan javni natječaj za remont aviona radi kvalitetnijih ponuda ali nije. Zašto nije na natječaj pozvan i remontni zavod iz Odesse koji je još za vrijeme bivše Jugoslavije obučavao zaposlenike današnjeg Zrakoplovno tehničkog centra iz Velike Gorioce u remontu i održavanju MiG-ova. Stvar je vrlo jednostavna, nije se mogla pozvati konkurencija, jer bi to značilo gubitak posla u Rumunjskoj s obzirom da se Rumunji nikad nisu susreli sa verzijom BIS za razliku od zavoda iz Odesse koji je to radio desetljećima.

Nadalje, u poslove 2002. nije bio uključen ZTC, koji je po sposobnostima remonta Migova i tada bio kvalitetnije rješenje od rumunjskog zavoda. O tome svjedoči i činjenica da je ZTC otklanjao najveći dio nedostataka i kvarova kad su avioni dopremljeni iz Rumunjske. Kome je u interesu bilo zanemarivanje domaće industrijske baze?

Pogledamo li cijenu remonta, možemo je usporediti sa remontom helikoptera Mi-8 u to doba i cijenom danas kako bi dobili realnu sliku.

Za vrijeme jamstvenog roka stručnjaci izvršitelja (Rumunjska) nisu trebali biti u Republici Hrvatskoj  za razliku od ukrajinskih.

Probne letove na koje je utrošeno više od 200 tona goriva nakon rumunjskog remonta platili su porezni obveznici RH za razliku od aktualnog remonta u Ukrajini. Naime, na probne letove ukrajinskog remonta je utrošeno 159 tona goriva čije su troškove platili Ukrajinci.

Penali zbog kašnjenja nisu zaračunati rumunjskoj strani, Ukrajinci su zbog kašnjenja platili 400.000 EUR.

Vlasništvo nad projektom modernizacije pripala je Rumunjima dok u aktualnom ukrajinskom remontu vlasništvo pripada HRZ i PZO.

Jamstvena “apoteka” sa dijelovima nije bila obveza Rumunja dok su Ukrajinci to morali isporučiti.

Rumunjski zavod nije trebao bankovno jamstvo za dobro izvršenje ugovora niti za jamstveni rok. Ukrajinski zavod je morao dostaviti sve navedeno.

Da li je netko pomislio da bi netko mogao odgovarati kazneno zbog štetnog ugovora za RH sklopljenog 2002?

[ssekir75]

није да ме нешто жуља овај случај, али искрен да будем чисто сумњам да је селак пропустио авион с грешком. пратили смо испитивања у хр и знамо колико је враћања авиона било док се није довело у ред. чак и ови докупљени "франкештајни" су сигурно исправни, и што пише у тексту изнад зна им се порекло. све ово је класична политичка пљувачина која се лупа о главу крајњем кориснику, тј хрз.