Vir:
"Jutranji list" ZG
13.7.2014.
KOMENTAR JUTARNJEG
Nakon remonta sedam MiG-ova u Ukrajini jedan je ispravan
Šest aviona nije prihvaćeno u sastav Eskadrile borbenih aviona Hrvatskog ratnog zrakoplovstva zbog više problema, od kojih se ističu oni s navigacijskom i komunikacijskom opremom te s curenjem ulja i goriva Autor: Jan Ivanjek
Proteklih nekoliko dana medijsku pažnju plijene problemi s prihvatom hrvatskih MiG-ova remontiranih u Ukrajini. Od sedam lovaca MiG-21bis koji su dosad stigli s remonta, a riječ je o pet dokupljenih jednosjeda i dva trenažno-borbena dvosjeda iz sastava HRZ-a, samo je jedan jednosjed zadovoljio kriterije prihvata u sastav Eskadrile borbenih aviona Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Preostalih šest aviona nije prihvaćeno zbog više problema, od kojih se ističu oni s navigacijskom i komunikacijskom opremom te s curenjem ulja i goriva. Najveću pozornost izazvao je incident s iznenadnim gašenjem motora jednog od zrakoplova tijekom probnog leta.
Premda je riječ o jednoj od najtežih situacija s kojom se pilot može suočiti na 13.000 metara, probni letovi vrše se na krajnjim granicama aviona te je probni pilot spreman reagirati u slučaju otkaza bilo kojeg sustava. Pilot Ivan Selak je, sukladno svojoj profesiji, ostao pribran i na kraju je uspješno pokrenuo motor iz drugog pokušaja.
Zbog svega navedenog prihvat remontiranih aviona kasni. Istodobno, ukrajinska strana nije dopustila ispitivanja koja su trebala biti provedena prije isporuke aviona Hrvatskoj. Riječ je o probama radara i simuliranog presretanja zračnog cilja, nužnih elemenata provjere operativne sposobnosti. Uskraćivanje tih testiranja može se objasniti gotovo ratnim stanjem u Ukrajini.
Vrlo je razočaravajuće što se nije poslušalo struku koja je tražila da se u sklopu remonta u naše MiG-ove integriraju toplinski navođene rakete zrak-zrak R-73, koje su superiorne u odnosu na rakete R-60 koje trenutno upotrebljavaju u HRZ-u. R-73 imaju više više nego dvostruko veći domet, od 20 km, mogu mnogo bolje manevrirati, a u sprezi s ciljnikom na kacigi, mogu biti lansirane na cilj do 45 stupnjeva otklonjen od nosa aviona. To ne bi značajno podiglo cijenu remonta, ali bi značajno povećalo borbene sposobnosti.
Podsjetimo, cijena remonta je oko 14 milijuna eura, ali ona neće biti plaćena dok svih 12 aviona ne bude prihvaćeno u službu HRZ-a. Već sada ukrajinska je strana dužna platiti 400.000 eura penala zbog kašnjenja, što je i maksimalni iznos dopušten ugovorom.
Slične, ali puno teže probleme imali su i MiG-ovi remontirani u rumunjskom Aerostaru prije desetak godina. Tim problemima mogao se pridodati izrazito loš raspored instrumenata u pilotskoj kabini. Oni su bili toliko nepregledno raspoređeni da se piloti i danas šale kako su Rumunji, jednostavno, postavili magnete na instrumente i samo ih tako pobacali u kabinu.
Unatoč navedenim problemima, činjenica je da je već sada Ukrspeceksport napravio bolji posao od Aerostara. To i ne čudi. Naime, ukrajinska je tvrtka sljednica sovjetskog vojnog remontnog zavoda koji je održavao MiG-ove 21bis sovjetskog zrakoplovstva te ima usvojene i dobro poznate procedure za tu, zadnju operativnu inačicu MiG-a 21. Za vrijeme bivše Jugoslavije, upravo je prethodnica remontnog zavoda Ukrspeceksporta obučila osoblje tadašnjeg remontnog zavoda Zmaj iz Velike Gorice u održavanju i remontiranju lovca MiG-21bis tadašnjeg Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva.
S druge pak strane, rumunjski Aerostar prvi se put susreo s MiG-ovima 21bis kada su na remont stigli hrvatski avioni prije desetak godina. Tada je Aerostar imao procedure samo za stariju varijantu, MiG-21PF, tako da su na našim avionima radili naslijepo, što je i rezultiralo toliko lošim remontom da je brigadir Selak, glavni probni pilot HRZ-a, izjavio da je posijedio zbog njega.
Žalosna je činjenica da je za svih vlada u proteklih petnaestak godina, i SDP-a i HDZ-a, vojni proračun služio za uzimanje sredstava kojima su se krpale rupe u državnome. Naime, još prije petnaest godina izraelska je tvrtka IAI ponudila modernizaciju 24 hrvatska MiG-a na standard MiG-21-2000, koji bi obuhvatio potpuno novu zapadnu avioniku i radar, Head-up prikaznik, prikaznik na kacigi te izraelsko naoružanje, kako rakete malog i srednjeg dometa tako i precizno vođene bombe.
Tada je brigadir Selak isprobao inačicu MiG-21-2000 i bio je njome zadovoljan, no s dolaskom SDP-a na vlast 2000. odustalo se od izraelske modernizacije, a posao daleko manjeg opsega, i bez povećanja borbenih sposobnosti, dobila je Rumunjska. U prvoj grupi bilo je poslano 12 starijih lovaca, a najmlađi avioni sačuvani su za drugu grupu, čiji je remont potom otkazan. Stoga su MiG-ovi s najmanje sati naleta i najpogodniji za remont trunuli, i u konačnici istrunuli, pod vedrim nebom Zrakoplovne baze Pleso.
Nakon propalog dogovara s Izraelcima i uspješnog s Rumunjima, koji je ipak rezultirao lošim remontom, u Zagrebu su se prije tri godine pojavili ruski stručnjaci. Oni su pregledali hrvatske MiG-ove kako bi ocijenili njihovu pogodnost za remontiranje. Ali, odbili su sudjelovati u remontu zbog njihova lošeg stanja. Kod RSK MiG, izvornog proizvođača naših lovaca, remont bi bio dobro izveden. Rusija i danas nudi paket modernizacije MiG-21-93, koji bi uključivao novi radar, instrumente i avioniku te novo naoružanje, rakete kratkog dometa R-73, poluaktivno radarski navođene rakete srednjeg R-27 te aktivno radarski navođene rakete srednjeg dometa R-77. Nažalost, čak i najbolja modernizacija samo je privremeno riješenje.
Umjesto remonta, HRZ-u su se nudili i razni rabljeni lovci, od F-16, preko F-4, do ruskih MiG-ova 29. To pripada, također, kategoriji privremenog, premda malo trajnijeg rješenja. I SDP-ove i HDZ-ove vlasti guraju pred sobom trajno rješenje kao nekakvu limenku, čekajući da postane problem sljedeće vlade. A trajno je rješenje kupnja novih borbenih aviona. Kupovinom novog lovca hrvatsko bi nebo bilo sigurno daljnjih 30 do 40 godina.
Od novih aviona, HRZ-u je bio ozbiljno nuđen Eurofighter Typhoon, izvrstan lovac za zračnu nadmoć, čiji su nabava i održavanje izrazito skupi. Primjerice, Austrija je morala srezati broj lovačkih pilota kako bi im osigurala dovoljan godišnji nalet. Švedska je ponudila JAS 39 Gripen. Riječ je o lakšem, višenamjenskom lovcu, opremljenom vrlo naprednom tehnologijom koji može prihvatiti i najsofisticiranija zapadna oružja: zrak-zrak i zrak-zemlja. Od svih ponuđenih aviona, on je najjeftiniji za eksploataciju te nudi odlične borbene sposobnosti za svoju kategoriju i bio bi najbolji izbor za Hrvatsku.
Premda je remontom MiG-ova kupljeno desetak godina vremena, ako se uskoro ne krene u proces nabave novih lovaca, HRZ-u će opet zaprijetiti ukidanje lovačkog zrakoplovstva. Naime, za deset godina ovim će MiG-ovima konačno isteći svi resursi.
A to bi bila pogreška golemih razmjera, jer onog trenutka kada se ta sposobnost izgubi, trebalo bi najmanje desetljeće da ju se ponovno stekne. Niti jedna zemlja u Europi koja ima lovačko zrakoplovstvo nije ga se još odrekla.
Izvan Europe, primjer Filipina pokazuje koliko se skupo takve greške plaćaju. Filipini su svoju lovačku komponentu ugasili prije devet godina, zbog besparice, dakle iz istog razloga iz kojeg Hrvatska odgađa nabavu novih aviona. Međutim, sada su po hitnom postupku naručili borbenu varijantu južnokorejskog trenažnog aviona T-50 Golden Eagle, oznake FA-50, kako bi uspostavili sposobnost zračne obrane uslijed tenzija s Kinom.
Nesporno je da je nabava novih lovaca izrazito skup projekt. Međutim, on je i nužan, kako zbog obaveza prema NATO-u tako i zbog mnogo važnijih zadaća: obrane hrvatskog neba te pružanja podrške hrvatskim vojnicima na tlu i mornarici na moru. Povijest je pokazala već mnogo puta, a i Hrvatska je to na svojoj koži već osjetila, da onaj tko ne hrani svoju vojsku brzo bude prisiljen hraniti tuđu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
