PALUBA
March 19, 2024, 09:17:40 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: PZO sustavi srednjeg dometa  (Read 9172 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 323



« on: March 22, 2014, 10:53:24 am »

Prenjeti ćemo članak na ovu temu koji je objavljen na stranici "Hrvatski Vojnik" 2009 godine, autor je Siniša Radaković ;

...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Projektil PAC-2 tijekom lansiranja



Patriot

Jedan od najrasprostranjenijih PZO sustava srednjeg dometa je Raytheonov Patriot. U operativnu je uporabu uveden još 1984. Od tada je ušao prodan u jedanaest država (Egipat, Grčka, Izrael, Japan, Južna Koreja, Kuvajt, Nizozemska, Njemačka, Saudijska Arabija, Španjolska, Tajvan). U prosincu prošle godine Patriot Pac-3 inačicu kupili su i Ujedinjeni Arapski Emirati. Za zapovjedna sjedišta, lansere i 216 projektila platili su 3,3 milijarde dolara.

Još 246 milijuna dolara stajat će ih pričuvni dijelovi.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izvorni radar sustava Patriot

Tajna zašto je Patriot, nakon 25 godina uporabe, ostao zanimljiv kupcima jest u tome da je sve vrijeme Raytheon radio na njegovu poboljšanju i prilagodbi novim zahtjevima korisnika. Na početku operativne uporabe domet projektila je bio tek oko 70 km, te je imao ograničene mogućnosti djelovanja protiv balističkih projektila malog i srednjeg dometa. Tijekom 1988. uvedeni su Initial TBM Capability mogućnosti povećane borbe protiv balističkih projektila. To je, prije svega, ostvareno uporabom poboljšanog softvera PDB-1 i PDB-2 (PDB je skraćenica od Post Deployment Build). U međuvremenu je i početni projektil Mim-104 zamijenjen nešto poboljšanim Mim-104A (analogni upaljač zamijenjen je digitalnim). Nakon toga je došao projektil Mim-104B (Stand Off Jammer Counter) u kojem hardver sustava za navođenje i navigaciju modificiran da bi projektil mogao ići najvišom putanjom tako da izbjegne izvore ometanja. U završnoj fazi leta poboljšani sustav za navođenje mogao je tražiti najjači izvor zračenja, tj. najbliži cilj. Tijekom operacije Desert Storm prvi je put uporabljen softver PDB-3. No, niti on nije bitno poboljšao mogućnosti djelovanja protiv balističkih projektila koji su dolijetali iz Iraka i okupiranog Kuvajta (preciznost paljbe je bila od 25 do 33 posto).

Zbog toga je započeo razvoj projektila PAC-2. Domet je povećan na 100 km, ugrađena je nova bojna glava s jačim eksplozivom, ali i većim fragmentima bolje prilagođenim uništenju taktičkih balističkih projektila.

Kako su PAC-2 projektili imali dvojnu namjenu (protiv balističkih projektila i zrakoplova), ugrađen je novi upaljač s dva načina rada. Tijekom 1993. u uporabu je uveden PDB-3 QRP (Quick Response Configuration) softver da bi se dodatno povećale mogućnosti djelovanja protiv taktičkih balističkih projektila. PDB-3 je donio i poboljšanja u zapovjedno-nadzornim mogućnostima. Uz njega je išlo i poboljšanje radara i druge modifikacije koje su Patriotu poboljšale mogućnosti djelovanje protiv taktičkih balističkih projektila na većem prostoru. Međutim, pravo poboljšanje djelovanja protiv balističkih projektila moglo se ostvariti jedino uvođenjem u operativnu uporabu potpuno novog projektila.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Projektil PAC-3 namijenjen djelovanju protiv balističkih projektila

Znatnije povećanje mogućnosti djelovanja protiv taktičkih balističkih projektila moglo se ostvariti samo potpunom evolucijom cjelokupnog sustava, a ne samo projektila. Evolucija je započela 1995. sa Configuration-1 poboljšanjima. Ona su obuhvatila novo, znatno jače računalo za nadzor paljbe i novi optički disk. S druge strane, PDB-3 QRP softver trebao je tek minorna poboljšanja poznata kao "minisweep". Iste je godine Raytheon uveo Patriot Guidance Enhances Missile (GEM), poboljšanu inačicu projektila PAC-2 s Low Noise Front End i poboljšanim upaljačem da bi povećao ubojitost, ponajviše zonu sigurnog uništenja taktičkih balističkih projektila. Iduće godine sustav je dobio Configuration-2 s Radar Enhancement Phase 2 poboljšanjima. Poboljšanja su obuhvatila i PDB-4 softver, te poboljšanje mogućnosti identifikacije cilja i komunikaciju između radara, zapovjednog središta i lansera.

Osim što je povećana učinkovitost protiv taktičkih balističkih projektila Configuration-2 omogućila je otkrivanje i uništavanje proturadarskih vođenih projektila. Kombinacija Configuration-2 i PDB-4 znatno je poboljšala mogućnosti borbenog djelovanja posebno u pogledu povećanja obujma štićene zone. Tome je pridonijela i nova mogućnost da se lanseri mogu razmjestiti i do deset kilometara daleko od radara i zapovjednog središta. U operativnu su uporabu uvedeni projektili Gem-T i Gem+. Velika većina ovih projektila dobivena je modernizacijom već postojećih projektila PAC-2, a donijeli su poboljšane mogućnosti djelovanja protiv ciljeva s jako malim radarskim odrazom bez obzira na visinu njihova leta (ovdje se prije svega misli na krstareće projektile).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Da bi projektili PAC-3 mogli djelovati protiv balističkih projektila, izvedene su i promjene na radaru AN/MPQ-53

Od 2000. u operativnoj je uporabi Configuration-3, zajedno sa softverom PDB-5. Configuration-3 je donio nekoliko značajnih poboljšanja. Tri su se odnosila na hardver, a tri na softver. Izmjene su se prije svega odnosile na mogućnost lansiranja projektila sustava Terminal High Altitude Area Defense (THAAD) i mogućnost djelovanja unutar Joint Theater Air and Missile Defense Doctrine (JTAMD).


Patriot Advanced Capability-3 (PAC-3)

Iako se označava kao Patriot, PAC-3 je toliko različit ne samo od prvobitne inačice već i od PAC-2 inačice, da se slobodno može kazati da je riječ o novom PZO sustavu. Njegov je razvoj započeo početkom 1994. prošlog stoljeća kad je odlučeno da novi projektil neće imati bojnu glavu, već će ciljeve uništavati izravnim udarom - Extended Range Interceptor (ERINT). Uklanjanjem bojne glave otvorile su se brojne mogućnosti. Jedna je bila razvoj znatno manjeg projektila nego što je PAC-2 uz istodobno povećanje brzine. No, domet je optimiziran za borbu protiv balističkih projektila. S druge strane, uništavanje cilja izravnim udarom značilo je potrebu znatnog povećanja preciznosti. To je postignuto ugradnjom aktivnog radarskog sustava samonavođenja. Kako ovo nije najpogodniji način za uništavanje zrakoplova (posebice okretnih borbenih aviona), u ratnim operacijama bitnice Patriota imaju miješanu konfiguraciju projektila PAC-2 i PAC-3. Omjer projektila na lenserima ovisi o procjeni mogućih prijetnji.

Zbog smanjenja rizika razvoj je bio podijeljen u dva programa: PAC-3 Growth Program i PAC-3 Missile Program. Kako je razvoj PAC-3 Growth Programa bio nešto brži od Missile Programa, prvi PAC-3 sustavi dostavljeni su s PAC-2 projektilima (MIM-104C/D). U odnosu na projektil PAC-2, PAC-3 je znatno lakši i manji. Kako je i promjer tijela manji, na standardni lanser gdje stanu četiri projektila PAC-2 može se smjestiti čak 16 projektila PAC-3. Na taj je način, bez ikakvih većih izmjena paljbena moć Patriot bitnice povećana za čak četiri puta.

No, ovo se povećanje odnosi samo ako se djeluje protiv balističkih projektila, jer se protiv zrakoplova i dalje moraju rabiti projektili PAC-2. Projektil PAC-3 proizvodi Lockheed Martin, iako je glavni ugovarač za cijeli sustav i dalje Raytheon.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Lanser za projektile PAC-2 može primiti samo četiri projektila

Projektil pokreće raketni motor sa čvrstim gorivom. Nakon što radar otkrije cilj, zapovjedno središte odredi projektil (ili više projektila) kojim će ga uništiti. Projektil (projektili) se ne lansira prema cilju, već prema unaprijed određenom položaju. To je moguće jer balistički projektili ne mijenjaju putanju pa je relativno lako odrediti mjesto njihova "susreta". Nadzor leta se izvodi pomoću inercijalnog navigacijskog sustava i aerodimaničnih nadzornih površina na kraju projektila. Prije udara projektila u cilj, pali se aktivni radarski sustav za navođenje koji radi u K frenkventnom rasponu. Nakon što radar zahvati cilj, preuzima navođenje projektila do udara. Da bi se dobila potrebna visina i brzina za udar, pali se i raketni motor smješten u prednjem dijelu projektila. Na taj se način obavljaju zadnja precizna usmjeravanja projektila prema cilju. Iako PAC-3 projektil ima osjetno manji domet u odnosu na PAC-2, zahvaljujući Configuration-3 povećana je zona djelovanja. Naime, to je postignuto daljnjim povećanjem mogućnosti razmještanja lansera na čak 35 kilometara od radara i zapovjednog središta. Svi Patriot sustavi u Configuration-3 mogu rabiti i projektile PAC-2, no Configuration-1 i Configuration-2 ne mogu rabiti projektile PAC-3. Problem je što radare i zapovjedna središta treba prilagoditi za uporabu novog projektila da bi mogli izračunavati mjesto presretanja.

Tijekom operacije Iraqi Freedom 2003. godine lansirana su 24 projektila PAC-3 protiv iračkih taktičkih balističkih projektila Al Samoud-2 i Ababil-100. Protiv svih ostalih ciljeva rabljeni su projektili GEM-T i GEM+. Lockheed Martin je 2007. dobio ugovor za razvoj PAC-3 Missile Segment Enhacement (MSE) projektila. Novi bi projektil trebao donijeti smanjenje cijene proizvodnje uključujući novi softver, veći i znatno snažniji dvoimpulsni raketni motor i veća krilca. Snažniji bi motor trebao donijeti povećanje dometa između 40 i 60 km, zajedno s povećanjem pokretljivosti i ubojitosti. Trebala bi se povećati i visina djelovanja. Tijekom svibnja i lipnja prošle godine obavljena su dva pokazna lansiranja projektila PAC-3 MSE, ali bez presretanja ciljeva. Prva lansiranja protiv simuliranih ciljeva planirana su za ovu godinu.

Što se tiče opreme na zemlji poboljšanja će prvo donijeti novi softver PBD-5+, a potom PBD-6. Američka je vojska od veljače 2006. započela modernizaciju svih Patriot bitnica na standard Configuration-3 pod nazivom Pure Fleet program. Ovom su se programu pridružile Nizozemska, Japan i Njemačka. Južna Koreja, Tajvan i Kuvajt ugovorile su modernizaciju svojih sustava prošle godine, dok su Ujedinjeni Arapski Emirati ove godine ugovorili kupnju. Tako Izrael, Grčka, Saudijska Arabija i Španjolska još uvijek imaju Patriote koji ne mogu rabiti projektile PAC-3. Očekuje se da će projektil PAC-3 MSE biti odabran za višenacionalni Medium Extended Air Defense System (MEADS) program u kojem uz Sjedinjene Američke Države sudjeluju Njemačka i Italija.


* 1.jpg (28.9 KB, 200x253 - viewed 2580 times.)

* 2.jpg (35.93 KB, 200x253 - viewed 2582 times.)

* 3.jpg (20.5 KB, 200x236 - viewed 2387 times.)

* 4.jpg (20.96 KB, 200x133 - viewed 2339 times.)

* 5.jpg (30.24 KB, 200x167 - viewed 2376 times.)
« Last Edit: October 20, 2018, 10:49:11 am by Dreadnought » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 323



« Reply #1 on: March 22, 2014, 11:02:45 am »



Prenjeti ćemo članak na ovu temu koji je objavljen na stranici "Hrvatski Vojnik" 2009 godine, autor je Siniša Radaković ;


PZO srednjeg dometa



Tržištem PZO sustava srednjeg dometa trenutačno dominira američki Patriot. No, ta bi se situacija ubrzo mogla znatno promijeniti

Iako bi se na prvi pogled moglo reći da zbog suvremenih asimetričnih ratova protuzračni sustavi, osim onih najmanjih koji se lansiraju s ramena ili lakih terenskih vozila, gube svoju važnost, to baš i nije tako. Naime, svaka teroristička skupina mora negdje imati svoje logore, središta za obuku i skladišta. U pravilu ona su na području neke savezničke države koja se zbog toga može naći na udaru zrakoplovnih snaga. Tu su i države koje svojom politikom provociraju reakcije velesila. Svi ratovi koji su se vodili od 1990. do danas redovito su započinjali masovnim zračnim udarima po zapovjednim središtima, komunikacijama i (naravno) položajima protuzračne obrane. Zbog toga je u takvim državama PZO obrana na vrhu prioriteta nabave. Nabava PZO sustava važan je dio i vojne nabave svih država koje su u prikrivenom ili otvorenom sukobu s nekom od susjednih država. I tako se potencijalni broj kupaca PZO sustava srednjeg dometa širi.

Dok je kod PZO sustava malog dometa naglasak na povećanju njihove pokretljivosti, da bi mogli braniti taktičke postrojbe tijekom kretanja i borbe, PZO sustavi srednjeg dometa tek su ograničeno pokretni. Njihov glavna zadaća jest obrana važnih objekata, od kojih smo neke već spomenuli u uvodu. Tu su i zadaće obrane zrakoplovnih baza, važnih postrojenja, luka itd. No, u današnje vrijeme nije lako povući održivu crtu razgraničenja između PZO sustava malog, srednjeg i velikog dometa. Sustavi velikog dometa imaju povećane mogućnosti djelovanja protiv balističkih projektila, a srednjeg dometa tek rudimentarne.


PZO srednjeg dometa

Eurosam

Eurosam je nastao u lipnju 1989. kao zajednička tvrtka korporacija Aerospatiale, Thomson-CSF i Selenia, te s 50:50 postotnim udjelom Italije i Francuske. Cilj mu je bio razvoj nove obitelji vođenih PZO projektila. Rezultat su projektili Aster 15 i Aster 30, koji su razvijeni za uporabu s brodova i kopnenih lansera. Za djelovanje s kopna namijenjen je Samp-T (Sol-Air Moyenne Portee-Terrestre), protuzračni raketni sustav srednjeg dometa koji rabi projektil Aster 30. Tu je i sustav za nadzor paljbe čija je osnovna komponenta višenamjenski radar s elektroničkim skeniranjem. Projektili se lansiraju iz okomitih lansera smještenim na kamionima. Na svakom kamionu nalazi se osam projektila koje se može lansirati pojedinačno ili u brzom slijedu. Radar je Arabel (proizvod Thalesa) i opremljen je IFF sustavom. Uz radar ide i zapovjedno središte te kamion s agregatom za struju. U bitnici može biti i vozilo za tehničku potporu. Iz jednog se zapovjednog središta (smještenog u kontejneru na kamionu) može nadzirati paljba do šest lansera. Lanseri se mogu odmaknuti do deset kilometara od zapovjednog središta. Cijela bitnica može biti spremna za paljbu za najmanje 20 minuta.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

slika 7 : Očekuje se da će projektil PAC-3 MSE biti odabran za višenacionalni Medium Extended Air Defense System (MEADS) program u kojem uz Sjedinjene Američke Države sudjeluju Njemačka i Italija

Da bi imali što veću učinkovitost, projektili Aster se lansiranju iz okomitih lansera. Aster 30 ima dva raketna motora na čvrsto gorivo. Prvi je startni (booster) kojem je namjena lansiranje projektila iz lansera i početno ubrzanje. Startni raketni motor inačice Aster 30 odvaja se nakon 3,5 sekundi rada, nakon što je projektil ubrzao do 1400 m/s (4,5 Macha). Nakon okomitog lansiranja, zaokretanje i usmjeravanje prema cilju obavlja se uz pomoć okretnih mlaznica startnog raketnog motora, koje upravljaju letom u prvim sekundama nakon lansiranja. Usmjeravanje leta na središnjem dijelu prepušteno je inercijskom navigacijskom sustavu, ali se putanja korigira uporabom podataka o položaju cilja koji stižu s višenamjenskog radara na zemlji. U završnoj dijelu leta samonavođenje na cilj obavlja aktivni radarski sustav koji osigurava visoku preciznost. Usmjeravanje leta u završnoj fazi prepušteno je aerodinamičnim nadzornim površinama smještenim na stražnjem dijelu projektila. Projektil se usmjerava prema cilj tako da prođe bočno od njega da bi se maksimalizirao učinak bojne glave. MBDA tvrdi da sustav Aster nudi superiorne mogućnosti s obzirom na njegovu visoku pokretljivost, koja je ostvarena kombinacijom klasičnih aerodinamičnih nadzornih površina i vektorizacijom potiska motora. Ta kombinacija, prema tvrdnji proizvođača, omogućava zaokrete do opterećenja od čak 50 g. Kombinacija postaje još ubojitija u cjelini s aktivnim radarskim sustavom samonavođenja koji, bar prema tvrdnji MBDA, ima vrlo visok stupanj vjerojatnosti uništenja cilja. Aster 30 je dugačak 4,9 metara i promjera tijela 180 cm. Masa u trenutku lansiranja mu je 450 kg. Najveća brzina leta je 4,5 Macha. Aster 30 ima mogućnost obaranja nadzvučnih projektila na udaljenostima 15 do 25 km. Lovačke avione doseže na udaljenostima od 35 do 45 km, a velike i spore avione na čak 100 km. Vrhunac djelovanja mu je 20 km. Svaki lanser može ispaliti salvu od dva projektila u razmaku od 10 sekundi. Jedna bitnica s osam lansera istodobno može nadgledati let 16 projektila. Cijeli sustav ima izvrsnu pokretljivost, a dovoljno je mali i lagan da se može transportirati avionima C-130J Hercules.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Samp-T je namijenjen francuskom ratnom zrakoplovstvu i talijanskoj kopnenoj vojsci. Francuzi su dosad dobili deset a Talijani pet bitnica. U srpnju 2008. oba su korisnika zaključila prvu fazu Common Technical and Operational Acceptance na dvije prototipne bitnice. Nakon završetka testiranja cijelog sustava zatražene su određene modifikacije Eurosama, koje su u tijeku. Sustave su trebali vratiti na daljnja testiranja ovo ljeto. Ako ponovljena testiranja ne pokažu neke nove nedostatke, očekuje se da bi ograničena operativna uporaba Eurosama trebala započeti potkraj ove ili početkom iduće godine.

Planiraju se i nova poboljšanja sustava. Jedna je uporaba sustava za komunikaciju u realnom vremenu Link 16 i novog sustava za identifikaciju New Generation IFF Mode 5. Najviše se očekuje od Block 1 Anti-Tactical Ballistic Missile (ATBM) mogućnosti djelovanja protiv balističkih projektila dometa do 600 kilometara. Početak uporabe ATBM-a predviđen je već za iduću godinu. Naravno, dozvola za ulazak u operativnu uporabu bit će dana tek nakon što se uspješno obave sva testiranja.

I budući planovi poboljšanja odnose se na ATBM mogućnosti djelovanja Samp-T sustava. To uključuje novi radar, koji je potrebna da bi se poboljšale mogućnosti otkrivanja ciljeva, te razvoj projektila Block 2 koji će imati povećane mogućnosti djelovanja protiv balističkih projektila većeg dometa. Jedina namjena projektila Block 2 bit će uništavanje balističkih projektila. Ciljeve (balističke projektile) će uništavati na samoj granici zemljine atmosfere. Ovaj je domet odabran jer bi mogućnost djelovanja izvan atmosfere tražila uporabu znatno većeg projektila te znatno većih nepokretnih sustava na zemlji. Sustavi koji djeluju izvan zemljine atmosfere namijenjeni su obrani cijelog državnog teritorija ili šire. No, Eurosam je relativno mali pokretni sustav namijenjen obrani površine od nekih 25 kilometra od radara i zapovjednog središta. Zbog toga će namjena projektila Block 2 biti borba protiv balističkih projektila s malim i srednjim dometom. I takva relativno mala promjena zahtijevat će uporabu novog startnog raketnog motora koji će omogućiti veće početne brzine i veći domet. Morat će se ugraditi i novi sustav navođenja koji će najvjerojatnije dobiti i infracrveni senzor za brže otkrivanje cilja u visokim i hladnim područjima atmosfere. Izmjene će obuhvatiti i sustav za upravljanje jer krilca gube na učinkovitosti s povećanjem visine djelovanja i sve rjeđim zrakom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Radar Arabel

Prvi korak je bio pokretanje tri do četiri godine dugog programa smanjenja razvojnog rizika. Potom je potpisan ugovor za početak istraživanja i razvoja. Projektil će rabiti isti laser koji rabi i Samp-T sustav, no dobit će znatno učinkovitiji radar ThalesRaytheon Master M3R, koji je još uvijek u razvoju. Instrumentalni domet radar biti će 1000 km sa zonom motrenja po azimutu od 45 stupnjeva i zonom praćenja od 85 stupnjeva u TBMD modu rada.
 Razvoj projektila Block 2 trebao bi biti gotov potkraj idućeg desetljeća kako bi mogao ući u operativnu uporabu 2020.

Međutim, kako bi se popunila "rupa", započeo je razvoj projektila Block 1+ ili NT (New Technologies). Povrh toga što je razvoj projektila Block NT sastavni dio modernizacije cijelog sustava, omogućit će da Samp-T djeluje protiv balističkih projektila dometa oko 1000 kilometara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Eurosam ima visoku pokretljivost jer su svi sustavi smješteni na kamione

Zasad još nije pronađen strani kupac sustava Samp-T, iako se projektili Aster-15 i Aster-30 uspješno prodaju na ratnim brodovima. Kao potencijalni kupci navode se Finska, Katar, a povremeno i Poljska. No, prva dva slučaja Samp-T ima opasne suparnike u Patriotu Pac-3 i Slamraamu. Finska je objavila da namjerava kupiti četiri, a Katar tri bitnice.


* 6.jpg (32.72 KB, 200x153 - viewed 2401 times.)

* 7.jpg (27.15 KB, 200x133 - viewed 2318 times.)

* 8.jpg (26.38 KB, 200x301 - viewed 458 times.)

* 9.jpg (23.4 KB, 200x150 - viewed 2317 times.)

* 10.jpg (28.03 KB, 200x150 - viewed 2289 times.)
« Last Edit: October 20, 2018, 10:44:45 am by Dreadnought » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 323



« Reply #2 on: March 22, 2014, 11:12:38 am »



U želji da smanje cijene i rizike razvoja te da se što bolje prilagode željama potencijalnih kupaca, sve veći broj proizvođača PZO sustava poseže za konverzijom vođenih projektila zrak-zrak u projektile namijenjene djelovanju iz lansera na zemlji[/b]

Specifičnost američkog Patriota i francusko-talijanskog Eurosama je da rabe namjenski razvijene vođene projektile zemlja-zrak. No, na tržištu se nudi veći broj PZO sustava srednjeg dometa koji rabi vođene projektile zrak-zrak koji su prilagođeni i za lansiranje s lansera na zemlji. Iako imaju nešto slabije odlike u odnosu na "prave" PZO sustave, njihova je prednost manja nabavna cijena te jednostavnije održavanje, posebice ako iste projektile rabe i borbeni avioni određene države.

Jedan od takvih PZO sustava je i izraelski Spyder. Tvrtka Rafael prvobitno je Spyder razvila kao mobilni PZO sustav kratkog dometa, ponajviše namijenjen obrani snaga na bojišnici, ali i prodaji kupcima manje platežne moći. S vremenom je Spyder "prerastao" u pravi PZO sustav srednjeg dometa maksimalne zone djelovanja od 50 km u daljinu i 16 km u visinu. Specifičnost Spydera je da rabi dvije vrste vođenih projektila. Za veće udaljenosti rabi se prilagođeni projektil zrak-zrak Derby koji ima aktivno radarsko samonavođenje. Za manje udaljenosti rabi se prilagođeni projektil zrak-zrak malog dometa Python 5 s infracrvenim sustavom samonavođenja. Zbog toga je cijeli sustav nazvan Surface-to-air Python and Derby ili skraćeno Spyder.

Izvorni Spyder-SR ima mjesta za četiri kontejnera s projektilima spremnim za lansiranje. Lanser je namijenjen ugradnji na terenski kamion konfiguracije 6x6.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 11 : Okomiti lanser izraelskog PZO sustav Spyder

Spyder-SR ima maksimalni domet djelovanja nešto veći od 15 kilometara protiv ciljeva koji lete na visinama od 20 do 9000 metara. Upravljanje paljbom obavlja se preko zapovjednog središta također postavljenog na kamion. Glavni dio zapovjednog središta je 3D radar Elta DL/M 2106 Atar sposoban istodobno pratiti 60 ciljeva do udaljenosti od 35 kilometara. Lanser se nalazi pod kutom da bi projektili zahvatili cilj i vezali se za njega prije lansiranja. Nakon što je provela detaljnu evaluaciju PZO sustava europskih, ruskih i južnoafričkih tvrtki, indijska vojska odlučila je za 20 milijuna američkih dolara kupiti Spyder.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 12 : MR Derby i Python

Iako je u početku i izraelska vojska najavila mogućnosti kupnje Spydera-SR ubrzo je objavila da će pričekati s narudžbama dok se ne završi razvoj znatno potentnijeg Spydera-MR. Razvoj Spydera MR potaknuo je natječaj finske vojske na kojem će odabrati novi laki PZO sustav. Spyder-MR ima lanser s osam projektila, a korisnik može sam odabrati najpovoljniju kombinaciju Derbya i Pythona 5. Da bi im povećali domet, projektile su opremili startnim raketnim motorima na čvrsto gorivo. Za razliku od SR inačice, MR inačica rabi okomiti lanser, a projektil se vežu na cilj nakon lansiranja. Okomito lansiranje donosi više prednosti. Odziv sustava je znatno skraćen, barem za vrijeme koliko je projektilima potrebno da se vežu za cilj. Projektili mogu djelovati u svih 360 stupnjeva, a mogu se lansirati i na ciljeve koji su izvan "vidokruga". Da bi se to moglo postići, najvažniji dio sustava je 3D radar EL/M-2084 koji radi u S frekventnom rasponu. Radar rabi rotirajuću antenu koja po visini pokriva područje od 60 stupnjeva. Zanimljivo je da je ovaj radar prvobitno razvijen za potrebe otkrivanja topničkih i minobacačkih projektila. Potom je prilagođen i za potrebe uporabe u PZO sustavu Spyder. Najveći domet otkrivanja borbenih aviona je 80 kilometara, ali se taj domet može povećati uporabom dodatnih TX/RX modula u anteni. I dok je zapovjedno središte kod sustav Spyder-SR smješteno na kamion zajedno s radarom, zbog veličine radara EL/M-2084 Spyder-MR ima zapovjedno središte smješteno na zasebni kamion. Iz njega se može upravljati s osam lansera, što znači sa 64 projektila. Zbog povećanja područja djelovanja lanseri se mogu postaviti do deset kilometara daleko od zapovjednog središta. Na taj način promjer štićene zone doseže i do 90 kilometara, a zapovjedno središte istodobno može nadzirati djelovanje 20 projektila.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 13 : 3D radar EL/M-2084

Iris

Jedna od velikih prednosti prenamjene vođenih projektila zrak-zrak za PZO namjenu jest relativno mala cijena, ali i mali rizik razvoja. Tako je njemačko ratno zrakoplovstvo, da bi dobilo jeftinu dopunu svog sustava Meads (koji rabi projektile PAC-3 sustava Patriot), pokrenulo razvoj PZO sustava Iris-T SL. U početku razvoja Iris-T SL je trebao biti sustav kratkog dometa. Kao podlogu za novi PZO tvrtka Diehl BGT Defence je iskoristila postojeći projektil zrak-zrak (kratkog dometa) nove generacije IRIS-T (Infra Red Imaging System Tail/Thrust Vector-Controlled), koji je prilagodila okomitom lanseru postavljenom na laki terenski kamion. Važan dio IRIS-T SLS PZO sustava čini Saabov radar Giraffe AMB, zadužen za inicijalnu asignaciju protivničkih ciljeva u zraku i navođenje projektila u njegovoj početnoj fazi leta. Radar Giraffe AMB ima maksimalni domet pretraživanja do 100 km, odnosno do 200 km u visinu, a može istodobno pratiti do 150 ciljeva u traku. Nakon lansiranja, za navođenje i zahvat cilja projektil se oslanja na svoju glavu s infracrvenim pretraživačem. Inicijalni korisnik IRIS-T SLS PZO sustava trebale bi biti njemačke oružane snage, odnosno njihova kopnena i zrakoplovna komponenta.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 14 : Njemački PZO sustav Iris-T SL

No, izvorni projektil zrak-zrak Iris-T ima maksimalni domet od tek 25 kilometara, a kad se lansira iz lansera na zemlji, domet se još dodatno smanjuje. Zbog toga je Diehl BGT razvio novi projektil Iris-T SL (Surface Launched). On je dobio veći i znatno jači raketni motor sa čvrstim gorivom. Zahvaljujući njemu domet je povećan na 30 kilometara. Projektil je dobio i aerodinamički oblikovanu nosnu kapu da bi se smanjio otpor zraka, ali i datalink potreban za usmjeravanje projektila prema cilju na srednjem dijelu leta. Završno navođenje odvija se pomoću infracrvenog sustava za samonavođenje. Projektil su opremili Imaging Infra-Red tražilom, nazvanim TELL, čije područje pretraživanja obuhvaća +-90 stupnjeva i nudi izvrsnu mogućnost zahvata cilja i otpornost na sve, pa i najsuvremenije metode ometanja. S izvornog projektila Iris-T preuzet je sustav za navođenje i nadzor leta, te sustav za vektorizaciju potiska motora. Značajno povećanje pokretljivosti osigurao je sustav za vektorizaciju potiska raketnog motora koji zamjenjuje uporabu konvencionalnih upravljačkih krilaca, također preuzet s izvornog projektila.
Osmerostruki okomiti lanser dovoljno je lagan da ga se može smjestiti na laki terenski kamion. Proizvođač ističe da je svaki lanser zasebna cjelina koja se lako može prilagoditi željama kupca, posebice glede uporabe radara i sustava za nadzor djelovanja. U svibnju 2007. njemački savezni ured za vojnu tehnologiju i nabave potpisao je s Diehl GBT-om ugovor vrijedan 123 milijuna eura za dovršenje razvoja. U veljači ove godine njemačka je vlada objavila zahtjev da Meads International obavi integraciju sustava Iris-T SL u sustav Meads (tj. da ga prilagodi uporabi radara i zapovjednog središta). Prva probna lansiranja ujedinjenog sustava planirana su za kraj 2009 godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 15 : Probno lansiranje projektila Iris-T s lansera na kamionu


* 11.jpg (29.53 KB, 200x167 - viewed 2370 times.)

* 12.jpg (17.94 KB, 200x89 - viewed 2335 times.)

* 13.jpg (35.82 KB, 200x193 - viewed 2407 times.)

* 14.jpg (44.47 KB, 200x200 - viewed 2379 times.)

* 15.jpg (20.72 KB, 200x150 - viewed 2396 times.)
« Last Edit: October 20, 2018, 10:45:21 am by Dreadnought » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 323



« Reply #3 on: March 22, 2014, 11:18:40 am »

SL-Amraam

edan od projektila koji se pokazao odličan za prenamjenu u PZO zadaću je američki, ili boje rečeno Raytheonov Aim-120 Amraam. Prva prenamjena Amraama u PZO zadaću obavljena je još sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća unutar sustava NASAMS (Norwegian Advanced Sufrace-Air Missile System - norveški napredni PZO sustav zemlja-zrak). Ovaj PZO sustav razvila je norveška tvrtka Norsk Forsvarteknologiea (danas Kongsberg Defence & Aerospace) u suradnji s američkom tvrtkom Hughes (danas Raytheon). NASAMS se sastoji od šesterostrukog lansera koji se prevozi na kamionu pogonske konfiguracije 6x6. U lanserima se nalazi američki projektil zrak-zrak AIM-120 Amraam koji proizvodi tvrtka Raytheon. Lansiranje projektila može se obaviti s kamiona ili kad se lanser spusti na zemlju. Prije lansiranja projektila, lanser se mora podići na odgovarajući nagib i usmjeriti prema cilju. Uz lanser ide motrilački radar Raytheon MPQ-64 3D radar i TPQ-36A radarsko-elektrooptički sustav praćenja ciljeva. Thales/Raytheon Systems 3D radar AN/MPQ-64 Sentinel ima mogućnosti otkrivanja ciljeva na udaljenosti od 75 kilometra. Norveška bitnica NASAMS sustava obuhvaća jedan radar MPQ-64, tri ili četiri 3D radara TPQ-36A, tri ili četiri pokretna zapovjedna mjesta, te devet lansera na kamionima. Ta konfiguracija omogućava da NASAMS napadne do 54 različita cilja lansirajući 54 projektila u razmacima od samo nekoliko sekundi. Zahvaljujući uporabi bežične veze lanseri se mogu smjestiti do 25 km od zapovjednih središta. Svaki je lanser spreman za djelovanje 15 minuta nakon dolaska na paljbeni položaj. Od 2007. u uporabi je i sustav NASAMS II koji uključuje radar Raytheon AN/APQ-64F1 Improved Sentinel s povećanom zonom motrenja na 120 km, uz mogućnost povećanja za još 25 posto.
Projektil Amraam dugačak je 3,655 m i ima tijelo promjera 178 cm. U trenutku lansiranja ima masu 156 kg, od čega na bojnu glavu otpada 20,4 kg. Maksimalna brzina mu je između 2 do 3 Macha. Iako nikada nisu objavljeni službeni podaci o dometu Amraama kad se rabi iz NASAMS sustava, vjeruje se da mu je domet znatno veći od 10 km (kad se rabi kao projektil zrak-zrak, Amraam ima maksimalni domet oko 50 km). Norveška vojska je kupila 34 bitnice, a 2000. Španjolska je kupila četiri bitnice NASAMS-a. Američke oružane snage kupile su jednu bitnicu kako bi osigurale protuzračnu zaštitu Washington DC-a. Nizozemska je 2006. od Kongsberga naručila šest NASAMS II sustava za svoj Future Ground Based Air Devence program, koji će integrirati Eads TRML-3D mobilni radar za motrenje i navođenje projektila na ciljeve.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 16 : Projektil Iris-T SL razvijen za djelovanje iz lansera na zemlji

Za uporabu Amraama u ulozi projektila zemlja-zrak odlučili su se i američki marinci pod oznakom CLAWS (Complementary Low Altitude Weapon System - dopunski sustav za male visine). Osnovna namjena CLAWS-a trebala je biti zamjena lakog samovoznog PZO sustava Avenger-Stinger. Sustav se sastoji od terenskog vozila na kotačima Hummer na koji je postavljen fiksni lanser s četiri projektila AIM-120. Cijeli se sustav može prevoziti transportnim avionom Hercules. No, u travnju 2004. američka kopnena vojska je od Raytheona zatražila da pokrene razvoj novog lakog PZO sustava SL-Amraam (koji se često označava i kao SLAMRAAM). Nakon godinu dana razvoja, preciznije u studenom 2005., Raytheon je dobio dozvolu da napravi pet prototipova. SLAMRAAM-ovi korijeni su u projektu HUMRAAM, koji je US Army Aviation and Missile Command (Amcom) prvi put ujedinio vozilo HMMWV-i i vođeni projektil zrak-zrak Aim-120 AMRAAM. U početku razvoja HUMRAAM i CLAWS su bili znatno jednostavniji nego što je to današnji SLAMRAAM. CLAWS je zamišljen kao sustav koji je trebao rabiti podvozje terenskog vozila HMMWV na koji su postavljene četiri projektila Raytheon AIM-120 AMRAAM. Marinci ga žele operativnog 2006. kao zaštitu manevarskih snaga od prijetnji iz zraka, osobito od rastuće prijetnje rstarećih projektila. Za CLAWS su predviđeni i radarski sustav MRRS i nadzorno-zapovjedni sustav CAC2S. Kopnena je vojska sustav SLAMRAAM temeljila na identičnoj koncepciji, Hummer s pet projektila AIM-120 AMRAAM. Jedina je razlika bila u radarskom i nadzorno-zapovjednom sustavu jer je vojska planirala radar ETRAC i sustav IFCS. Sadašnji SLAMRAAM, za razliku od predhodnika, ima šesterostruki lanser smješten na platformi u stražnjem dijelu vozila. Kako bi se osigurala zaštita od prijetnji iz svih smjerova, platforma se može zaokretati za 360 stupnjeva, za razliku kod HUMRAAM-a kod kojeg su lanseri bili fiksirani na vozilo. Boeing je zadužen za razvoj zapovjedno-nadzornog sustava sa svim pripadajućim sustavima za prijenos i obradu podataka. Kako bi mogao gađati ciljeve iza obzorja, SLAMRAAM će biti umrežen s Joint Land Attack Cruise Missile Defense Elevated Netted Sensor Systems (JLENS). I ovaj sustav razvija Raytheon za iznos od "samo" 1,4 milijardi dolara. JLENS sustav se sastoji od četiri glavne komponente, a to su aerostat, radarski sustavi, "sidrišni sustav" te zemaljska upravljačka postaja. TCOM-ov 71M aerostat koji podiže napredne senzore sve do visine od 5000 metara gdje ostaju u misijama koje traju do maksimalno 720 radnih sati. Kao noseća senzorska platforma aerostat se smatra iznimno prikladan, posebice u smislu mogućnosti svog dugotrajnog boravka u zraku te zbog svojih neusporedivo nižih operativnih troškova. JLENS sa svojim senzorskim paketom opreme moći će pokrivati veliko područje, odnosno sa svojim "look down" senzorima bit će zadužen za otkrivanje, praćenje, indentificiranje niskoletećih krstarećih projektila.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 17 : Lansiranje Amraama iz lansera sustava NASAMS

Također, pomagat će u njihovom obaranju budući da će sa svojim datalink i komunikacijskim sustavima biti integriran u sustav nacionalne protuzračne obrane i na taj način biti povezan sa sustavima poput Patriota, Aegis/Standard Missile i SLAMRAAM. U daljnjem razvoju planira se ugradnja radara za motrenje dometa do 320 km i iluminacijskih radara dometa 250 km, te unapređenje sustava za identifikaciju ciljeva. Dosad objavljeni podaci pokazuju da se očekuje da bi JLENS trebao imati mogućnost neprekidnog motrenja od najmanje 30 dana, i da bi za to vrijeme trebao obavljati zadaće otkrivanja i praćenja krstarećih projektila na velikim udaljenostima; dalekometno motrenje zraka, mora i kopna; precizno praćenje objekata u zraku i na moru (opcionalno na kopnu); borbena identifikacija te visok stupanj povezanosti s korisnicima njegovih podataka. Prva operativna testiranja trebala bi započeti tijekom 2010., dok bi tijekom 2012. trebao biti završen program razvoja te započeti dostava prvih sustava.
Raytheon je 2007. predložio da se uz Amraam u SLAMRAAM-u rabi i projektil Aim-9X s infracrvenim sustavom samonavođenja, da bi se povećale mogućnosti djelovanja protiv ciljeva na malim udaljenostima. S druge strane, Raytheon je predložio i razvoj SLAMRAAM-a ER povećanog dometa. Raytheon tvrdi da bi razvoj novog PZO sustava bio brz, jeftin i bez rizika jer bi sjedinjavao najbolje odlike projektila Amraam i Evolved Sea Sparrow. Od Amraama bi se uzeo radarski sustav za samonavođenje a od Evolved Sea Sparrowa ostatak. Tako bi se dobio PZO projektil koji ne bi bio znatno veći od SLAMRAAM-ovog a domet bi se sa sadašnjih 33 povećao na više od 40 kilometara.
Raytheon je SLAMRAAM ponudio Finskoj, a vode se razgovori s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dok Grčka i Turska već imaju neke od komponenti sustava te se smatraju potencijalnim kupcima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 18 : PZO sustav SL-Amraam

Buk

Ruski samovozni PZO sustav Buk M-2E je izvozna inačica sustava 9K37 Buk (SA-17 Grizzly). Osnova mu je projektil 9M317 s poluaktivnim radarskim navođenjem. Sa 710 kilograma mase pri polijetanju, 5,55 metara dužine i 400 centimetara promjera, može postići najveću brzinu od 1200 m/s i izdržati manevriranje pri opterećenju od 24 G. Središte sustava je zapovjedno mjesto 9S510E koje je spojeno s radarom za otkrivanje i praćenje ciljeva 9S18M1-3E. Spoj se može obaviti kablom (do najveće udaljenosti od pet kilometara) ili datalinkom (do udaljenosti od deset kilometara). Ovaj 3D radar ima elektroničko skeniranje do 60 stupnjeva po elevaciji i mehanički (rotacijom antene) 360 stupnjeva po azimutu. Navodno mu je najveći domet motrenja 160 kilometara. Pri brzini rotiranja antene od 80 stupnjeva u sekundi istodobno može pratiti do 50 ciljeva. Kako je riječ o sustavu s poluaktivnim radarskim navođenjem, razvijen je radar za iluminaciju ciljeva 9S36E Tigr. Kako bi se povećala zona djelovanja protiv ciljeva koji lete na malim i jako malim visinama, antena radara je smještena na kranu visine 21 metar. Antena istodobno može pokrivati 45 stupnjeva po azimutu. Ovisno o namjeni ili očekivanoj vrsti napada radar može djelovati u tri različite elevacijske zone. Najmanja je od nula do sedam stupnjeva. Druga je od sedam do 14 stupnjeva, a najveća je od 14 do 52 stupnjeva. Ova zadnja zona je prije svega namijenjena djelovanju protiv balističkih projektila. Balističke projektile otkriva na udaljenosti od 100 km, a može ih pratiti od 80 kilometara nadalje. Svaki radar 9S36E istodobno može navoditi do četiri projektila.
Samovozni lanser 9A317E uz četiri projektila ima i vlastiti iluminacijski radar 9S36E. Sastavni dio sustava je i vozilo 9A39M1 na kojem se nalazi osam pričuvnih projektila. Osim što služi za popunu lansera 9A317E, 9A39M1 može služiti i kao lanser. No, kako ne posjeduje iluminacijski radar, mora se povezati ili s nekim od lansera ili s radarom 9S36E Tigr, ili izravno s zapovjednim vozilom. U svakoj bitnici može biti do šest 9S36E Tigra, šest lansera 9A317E i čak dvanaest 9A39M1.
Maksimalni domet djelovanja je 45 kilometara po udaljenosti i 25 kilometra po visini. Prema tvrdnjama proizvođača, Buk-M2E ima učinkovitost od čak 90 do 95 posto protiv klasičnih ciljeva kao što su avioni i helikopteri. Ako djeluje protiv krstarećih projektila, učinkovitost mu je od 70 do 80 posto. No, ako djeluje protiv taktičkih balističkih projektila, učinkovitost mu se smanjuje na 60 do 70 posto.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 19 : Samovozni lanser 9A317E sustava Buk M-2E

Jedan od nedostataka sustava Buk je da kao osnovu rabi gusjeničarska vozila GM-569 i GM-567 mase oko 24 000 kilograma. Gusjeničarska su vozila odabrana zato jer je osnovna namjena sustava bila zaštita tenkovskih i mehaniziranih postrojbi tijekom napredovanja. No, danas većina korisnika takvih sustava traži vozila na kotačima čija je pokretljivost po cestama znatno veća od gusjeničara. Zbog toga je napravljeno nekoliko prijedloga smještaja ovog PZO sustava na kamione. Jedan od tih prijedloga je 9K37M1 Buk-M1 (Ganges) smješten na kamionima KrAZ-255B i ZiL-131. Drugi je bio 9K37M2/9K317 Buk-M2 smješten na kamionima KrAZ-260.
Najnoviji prijedlog postavljanja sustava Buk na vozila na kotačima poznat je kao 3K317E Buk M2E/MZKT-6922. Kao osnova poslužilo bi vozilo 6x6 MZKT-6922 tvrtke Minsk Wheeled Tractor Plant. Ovo vozilo najveće mase 34 tone može ponijeti do 12 tona tereta. To je dovoljno da se na njega postave sve komponente sustava Buk M-2E. Vozilo je opremljeno dizelskim motorom JAMZ-7513.10 snage 420 KS i automatskim mjenjačem. To je dovoljno za maksimalnu brzinu od 85 km/h. Na izložbi vojne opreme MILEX-2009 (održanoj u Minsku od 19. do 22. svibnja 2009 godine) vozilo MZKT-6922 je prikazano opremljeno PZO sustavom Osa (SA-8 Gecko).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 20 : Najnoviji prijedlog postavljanja sustava Buk na vozila na kotačima poznat je kao 3K317E Buk M2E/MZKT-6922


* 16.jpg (16.86 KB, 200x200 - viewed 2375 times.)

* 17.jpg (22.26 KB, 200x250 - viewed 2576 times.)

* 18.jpg (27.39 KB, 200x134 - viewed 2376 times.)

* 19.jpg (30.46 KB, 200x170 - viewed 2695 times.)

* 20.jpg (25 KB, 200x109 - viewed 2292 times.)
« Last Edit: March 25, 2014, 02:02:30 pm by Jester » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #4 on: February 27, 2018, 01:53:44 pm »

Kineska verzija sistema Buk.

Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.034 seconds with 22 queries.