PALUBA
March 19, 2024, 03:33:01 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Ovde možete pogledati te poručiti knjigu "Ešalon" jedan od autora je srpski podoficir i naš global moderator Kubovac
"Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije"
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: PZO sustavi velikog dometa  (Read 13751 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 323



« on: March 23, 2014, 10:55:32 am »

Prenjeti ćemo članak na ovu temu objavljen na stranici "Hrvatski Vojnik" 2007. godine , autor je Siniša Radaković

PZO sustavi velikog dometa
Od suvremenih PZO sustava velikog dometa očekuje se da imaju dobru taktičku i stratešku pokretljivost i mogućnost uništavanja širokog spektra ciljeva. Taktička pokretljivost znači da svi podsustavi moraju biti na terenskim vozilima, a strateška da moraju biti dovoljno lagani kako bi se mogli prevoziti i transportnim avionima srednje veličine. Uz to, od njih se očekuje da mogu uništavati balističke projektile malog i srednjeg dometa


Za protuzračnu obranu američke vojske i dalje su najveće prijetnje borbeni avioni i helikopteri, ali sve veću prijetnju čine i balistički projektili svih dometa, krstareći projektili, bespilotne letjelice i rakete. U takvim okolnostima protuzračni raketni sustavi velikog dometa imat će sve veće značenje, posebno u obrani od balističkih projektila i borbenih bespilotnih letjelica koje će napadati s velikih visina. Tako i protuzračna obrane dobiva na važnosti.
Osnova američke protuzračne obrane na velikim udaljenostima je Raytheonov sustav Mim-104 Patriot. Patriot je jedini PZO sustav koji je u ratu dokazao da može obarati balističke projektile malog i srednjeg dometa. Uz stalne modernizacije i modifikacije Patriot će ostati osnova američke PZO obrane idućih dvadeset godina. Od početka proizvodnje 1980. Raytheon je za američku vojsku i osam stranih kupaca proizveo više od 170 lansera i više od 9000 projektila.
Patriotova se bitnica obično sastoji od radara, zapovjednog centra, sustava za napajanje električnom energijom i četverostrukih lansera. Sve su komponente postavljene na prikolici što omogućava dobru pokretljivost cijelog sustava. Tijekom rata za oslobađanje Kuvajta od iračke okupacije (1990.-1991.) u operativnu je uporabu uveden projektil Patriot Advaced Capability Phase 2 (Pac-2) optimiziran za obaranje balističkih projektila, za razliku od originalnog Mim-105A Standard projektila koji je bio optimiziran za obaranje zrakoplova na svim visinama. Patriot je ostvario zadovoljavajuću učinkovitost od 70 posto protiv balističkih projektila lansiranih iz Iraka prema ciljevima u Saudijskoj Arabiji. No, učinkovitost protiv projektila koji su iz Iraka lansirani na Izrael bila je razočaravajuće mala - samo 40 posto. Zbog toga je razvijen sveobuhvatni program poboljšanja kako bi Patriot dobio veće mogućnosti u protubalističkoj obrani (ballistic missile defence - BDM).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : Patriot lansira projektil Pac-1

Najvažniji element unapređenja su dva nova projektila. Prvi je Guidance Enhanced Missile Plus (Gem+) koji je donio poboljšane mogućnosti borbe protiv kratkodometnih krstarećih i balističkih projektila. Još veća poboljšanja donio je projektil Pac-3 sa znatno manjom bojnom glavom u odnosu na velike prefragmentirane bojne glave projektila Pac-2 i Gem. Uporaba manje bojne glave postala je moguća jer Pac-3 ima znatno veću preciznost koja se ogleda u povećanim mogućnostima izravnog udara u cilj. Manja bojna glava istovremeno znači i manju masu (30 posto manju u odnosu na Pac-2) i promjer projektila. Pac-3 je zadržao istu dužinu kao i Pac-2, ali je manji promjer omogućio da se u standardni čeverostruki lanser za Pac-2 može postaviti čak 16 projektila Pac-3. Iako je prvobitno američka vojska planirala na lanserima rabiti kombinaciju Pac-2 i Pac-3 projektila, naknadno se predomislila pa će po Pure Fleet Planu svojih 13 Patriot bojni do kraja proračunske godine 2009. (FY09) opremiti isključivo Pac-3 projektilima. Zbog toga je tvrtka Raytheon dobila ugovor vrijedan 38,6 milijuna američkih dolara za modernizaciju tri Patriot bojne (dvanaest lansirnih položaja) u Pac-3 konfiguraciju koja, osim uporabe novog projektila, donosi i poboljšanja radara i nadzornog sustava. Od američke Aviation and Missile Comand tvrtka Lockheed Martin je dobila ugovor vrijedan 376 milijuna američkih dolara za isporuku 112 Pac-3 projektila s pričuvnim dijelovima i dijelovima za modificiranje lansera. Ugovor obuhvaća i troškove održavanja projektila.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Lansiranje projektila Pac-3

Na osnovu iskustava iz operacije Iraqi Freedom razvijen je program daljnjih poboljšanja koji, među ostalim, uključuje poboljšanje komunikacije sa zrakoplovima, poboljšani softver za detekciju i klasifikaciju ciljeva, poboljšani IFF (identification friend or foe) sustav, povećanje kapaciteta za Link-16, novi sustav za zapisivanje podataka, nove monitore za prikazivanje radarske slike, poboljšanje sustava zapovijedanja. Poboljšanja će obuhvatiti i centre za obuku operatera pri AMD zadaćama. Sustavi za obuku će dobiti nanovo razvijen softver za simuliranje borbenih djelovanja koji će pružati realnije scenarije napada balističkim projektilima (neočekivani smjerovi dolaska i čudne putanje). Uz to sve će Patriot bitnice proći kroz program remonta, počevši od FY10 kako bi se vratile na "zero-miles/zero-hours" stanje, ili po naški "kao ispod čekića". Američka vojska planira posao remonta dovršiti do FY13.
U ožujku ove godine japanska je vojska razmjestila prvu Patriot bitnicu s Pac-3 projektilima na položaje u blizini Tokija. Do kraja FY10 planira Pac-3 projektilima opremiti još deset bitnica. Procjenjujući da će se prijetnja iz Sjeverne Koreje konstantno povećavati, japanska je vlada još u prosincu 2003. odlučila potrošiti 8,5 milijardi američkih dolara (bilijun jena) na modernizaciju svoje protuzračne obrane. Iako su prvi Pac-3 projektili uvezeni izravno iz SAD-a (zbog hitnosti) ostale će po licenci proizvesti tvrtka Mitsubishi Heavy Industries. Japanski Patrioti s Pac-3 projektilima samo su zadnja crta obrane. Prvu crtu čine četiri razarača klase Kongo (razmješteni u pomorskoj bazi Yokosuka) sa svojim Aegis radarskim sustavima i poboljšanim SM-3 Standard PZO projektilima namijenjenim uništavanju balističkih projektila srednjeg dometa. Uz to Japan će uložiti 1,2 milijardi američkih dolara (od ukupno 2,7 milijardi) u zajednički američko-japanski razvoj protubalističkih oružja namijenjenih uporabi s brodova.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : Pogodak projektila PAC 3 u metu koja simulira balistički projektil

Thaad

Iako Patriot opremljen Pac-3 projektilima ima velike mogućnosti uništavanja balističkih projektila, američka vojska planira poboljšanje BMD sposobnosti uvođenjem u operativnu uporabu sustava Terminal High Altitude Area Defense (Thaad). Ulazak Thaada u operativnu uporabu planiran je za 2010. Za razliku od Pac-3 projektila s maksimalnim dometom od 20 km, Thaad projektil bi trebao imati domet od čak 200 km i mogućnost djelovanja do visine od 150 000 metara. Thaad je projektiran kao mobilni sustav za zaštitu postrojbi na bojištu, gradova i visokovrijednih civilnih i vojnih objekata od balističkih projektila kratkog i srednjeg dometa. Nositelj ugovora je tvrtka Lockheed Martin Missiles and Fire Control. Tvrtka Raytheon odgovorna je za razvoj Theatre Missile Defense - Ground-Based Radara.
Za Thaad sustav razvijen je lanser postavljen na terenski kamion Oshkosh 10x10 Heavy Expanded Mobility Tactical Truck. U svaki lanser stane osam projektila. Kako bi se povećala paljbena moć lanser su opremili i automatskim sustavom za punjenje Load Handling System. I dok su svi ostali sustavi Thaada dovoljno mali i lagani da se mogu transportirati avionom C-130 Hercules, lanser je prevelik i pretežak, pa ga se mora prevoziti znatno većim avionom C-17 Globemaster III ili još većim C-5 Galaxy. S druge strane, montaža lansera na kamion znatno povećava taktičku pokretljivost.
Projektil Thaad sustava u osnovi je vrlo jednostavan jer se sastoji od startnog raketnog motora na čvrsto gorivo i kinetičke bojne glave. Projektil neposredno nakon lansiranja postiže brzinu od čak 2000 metara u sekundi. Za otkrivanje ciljeva i navođenje projektila rabi se fazni radar koji radi u X frekventnom rasponu. On istodobno pretražuje zračni prostor, detektira i prati ciljeve te navodi projektile na njih. Kako bi se postigla dostatna preciznost za izravni pogodak (zbog kinetičke bojne glave) tijekom leta podaci o poziciji cilja prenose se s radara na projektil koji onda korigira svoju putanju. Svi ostali podsustavi Thaad sustava ugrađeni su u kontejnere koji se mogu brzo skinuti i postaviti na High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicles.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Lanser sustava Thaad

Nakon serije neuspjeha tijekom programa testnih lansiranja od travnja 1995. do kolovoza 1999. program razvoja Thaada je produžen. Nakon opsežnih izmjena i poboljšanja program testnih lansiranja obnovljen je u studenome 2005. Od tada su četiri probna lansiranja proglašena uspješnim. U srpnju prošle godine Thaadov je projektil pogodio Hera metu. Isti je uspjeh ponovljen u siječnju ove godine. Unutar tog novog programa testiranja planirano je sveukupno četrnaest testnih lansiranja.
Ako se program razvoja Thaad sustava uspješno okonča američka vojska planira kupiti 100 lansera, 18 radara i 1422 projektila što je dostatno za opremanje dvije Thaad bojne, svaka sa četiri bitnice. U prosincu prošle godine tvrtka Lockheed Martin je dobila ugovor vrijedan 619,2 milijuna američkih dolara (vrijednost ugovora nije fiksna i tvrtka može naknadno uračunati naknadne troškove) za prve dvije paljbene jedinice. Ugovor određuje isporuku 48 projektila, šest lansera i dva zapovjedna mjesta. U veljači ove godine tvrtka Raytheon dobila je ugovor od 20 milijuna američkih dolara, čija se vrijednost naknadno može povećati na 212,2 milijuna, za izradu, ispitivanje i integraciju radarskog sustava. Američka vojska planira preuzimanje prvog kompletnog Thaad sustava spremnog za operativnu uporabu tijekom FY09, a drugog godinu dana kasnije.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : pripadajući projektil sustava Thaad


* 1.jpg (50.25 KB, 600x506 - viewed 289 times.)

* 2.jpg (44.55 KB, 600x996 - viewed 265 times.)

* 3.jpg (33.54 KB, 600x599 - viewed 268 times.)

* 4.jpg (56.23 KB, 600x751 - viewed 264 times.)

* 5.jpg (76.64 KB, 600x914 - viewed 249 times.)
« Last Edit: March 25, 2014, 01:59:14 pm by Jester » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 323



« Reply #1 on: March 23, 2014, 11:06:22 am »

Meads

I dok bi Thaad trebao biti dopuna, ili bolje rečeno nadogradnja Patriota, sustav Meads (Medium Extended Air Defence System) razvija se kao njegova zamjena. Preciznije rečeno Meads bi trebao osigurati obranu na malim i srednjim visinama od zrakoplova (avioni i helikopteri), balističkih i krstarećih projektila postrojbama na prvoj crti bojišta, postrojbama u pokretu te svih važnih područja (objekata) na bojištu i u njegovoj pozadini na taktičkoj razini. Zbog toga mu pokretljivost mora biti na razini motoriziranih postrojbi američke vojske. Kao što smo rekli, osnovna namjena Meadsa je zamjena Patriota u američkoj vojsci, Patriota i PZO sustava Hawk u njemačkoj i PZO sustava Nike Hercules u talijanskoj vojsci. Zbog toga je to trilateralan program u kojemu američka strana daje 58 posto novca, njemačka 25, a talijanska 17 posto. Proporcionalno uloženim sredstvima podijeljen je i posao oko razvoja. Zbog toga je osnovan konzorcij Meads International sa sjedištem u Orlandu (Florida). U konzorcij su uključene tvrtke MBDA-Italia, Eads i LFK (Lenkflugkörpersysteme) iz Njemačke i američka tvrtka Lockheed Martin.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 6 : Lanser sustava Meads

Jednu paljbenu jedinicu Meads sustava činit će lanser s dvanaest projektila koji će dobiti i automatski punjač, motrilački radar koji će raditi na vrlo visokim frekvencijama s mogućnošću motrenja zračnog prostora u svih 360 stupnjeva na srednjim i velikim udaljenostima, dva ciljnička radara koji će raditi u X frekventnom rasponu (svaki će pokrivati po 180 stupnjeva), a koji će istodobno služiti i za otkrivanje ciljeva na malim udaljenstima i na malim visinama. Ti će se radari rabiti i za precizno navođenje projektila na ciljeve.
Sposobnost brzog razmještaja jedan je od glavnih zahtjeva, pa se očekuje kako će svi Meadsovi podsustavi biti dovoljno mali i lagani da ih se može transportirati avionima C-130 Hercules. Zbog toga će smanjenje mase biti jedan od najvećih izazova za projektante, tim više što su postavljeni visoki operativni zahtjevi. Prva velika kontrola razvoja projekta zakazana je za rujan 2009.
Za fazu projektiranja i razvoja Medas International je dobio 3,5 milijuna američkih dolara. U toj fazi mora dovršiti preliminarne projekte svih podsustava i predložiti načine integracije Medasa s drugim PZO sustavima i sustavima kontrole zračnog prostora. Ugovor koji pokriva 110 mjeseci razvoja potpisan je u svibnju 2005. i predviđa devet testnih lansiranja. Ako sva testiranja prođu uspješno očekuje se da će prve Medas sustave spremne za uporabu njemačka i talijanska vojska dobiti tijekom 2012., a američka 2014. godine. U međuvremenu je američka vojska odlučila pokrenuti Combined Aggregate Program sa svrhom prijenosa dijela tehnologija s Medasa na Patriot kako bi ih dodatno modernizirala. Najvažniji dio je razvoj projektila Missile Segment Enhacement (MSE) namijenjenog i Medas i Patriot sustavima. U odnosu na projektil Pac-3 MSE će imati brojne prednosti, kao što je veća brzina i veća preciznost.

Arrow

Izraelska je vojska razvila sustav Arrow kao dalekometni protubalistički štit koji će otkloniti sve nedostatke Patriota. Sustav se razvija od 1988. kao zajednički izraelsko-američki projekt kako bi se Izraelu dala mogućnost da se obrani od prijetnji iz Irana i Sirije. Nositelj razvoja je tvrtka Israel Aerospace Industries/MLM Division s Boeingom kao glavnim podugovaračem. Sjedinjene Države su osigurale 80 posto novca, a do danas je potrošeno oko 2,5 milijardi američkih dolara. Dodatnih 800 milijuna planira se potrošiti na daljnja unapređenja. Dosad su naručene tri bitnice, od kojih je prva postavljena u Palmahim blizu Tel Aviva 1999. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 7 : Radar Green Pine

Najvažniji dio sustava je radar Green Pine koji su razvile tvrtke IAI i Elta Electronics. Radar je sposoban otkriti ciljeve na udaljenosti od 500 kilometara koji lete brzinom od 3000 metara u sekundi. Projektil Arrow-2 prvi je put testiran 30. srpnja 1995. Ovaj dvostupanjski projektil može uništavati ciljeve na visinama od 8000 do 50 000 metara na udaljenosti od 70 kilometara. U veljači 2007. Arrow-2 je uspješno pogodio metu Black Sparrow koja je oponašala let iranskog balističkog projektila Shihab-3 opremljenog nuklearnom bojnom glavom. Navodno bi iduće testiranje trebalo potvrditi mogućnost Arrowa da uspješno uništava više ciljeva istodobno.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 8 : Projektil Arrow-2

Magic Wand

Magic Wand (ili Short Range Missile Defense - SRMD) zajednički je program tvrtki Rafael i Raytheon, namijenjen uništavanju balističkih projektila malog i srednjeg dometa te raketa velikog dometa (do 70 do 200 kilometara). Osnova sustava je projektil Stunner koji će rabiti infracrveni sustav za samonavođenje s Rafaelovog projektila zrak-zrak Python. Po tvrdnjama tvrtke Raytheon cijena Stunnera bit će tek jedna šestina cijene projektila Pac-3 (koji stoji tri milijuna američkih dolara po komadu). Raytheon je odabrao tvrtku Alliant Techsystems (ATK) za razvoj Stunnerovog startnog raketnog motora. Očekuje se da će Magic Wand dosegnuti spremnost za serijsku proizvodnju do kraja 2011. godine.

Aster

Eurosam Forward Surface-to-Air Family (Fsaf) obitelj PZO sustava obuhvaća i Sol Air Moyenne Portée Terrestre (Samp-T) sustav namijenjen francuskoj i talijanskoj vojsci. Francuska, talijanska i britanska ratna mornarica već su naoružale svoje najnovije ratne brodove PZO raketnim sustavom Aster 15/30. Uz to, mornarički Aster je izvezen i u Saudijsku Arabiju i Singapur. Aster 30 postao je osnovom i za razvoj sustava Samp-T. Tipična bitnica sastojat će se od višenamjenskog radara Arabel, zapovjednog centra i četiri osmerostruka vertikalna lansera s projektilima Aster 30. Svi su ti podsustavi postavljeni na kamione, pa cijeli sustav ima izvrsnu pokretljivost, a dovoljno je mali i lagan da se može transportirati avionima Hercules.
Dvostupanjski projektil Aster 30 može uništavati ciljeve na visinama do 20 000 metara i na udaljenostima od tri do 100 (avione i helikoptere) i do 25 kilometra (projektile). Svaki lanser može ispaliti salvu od dva projektila u razmaku od 10 sekundi. Jedna bitnica s osam lansera istodobno može nadgledati let 16 projektila. Nakon što je 14. studenog 2006. Aster-30 uspješno oborio metu koja je simulirala avion opremljen elektroničkim sustavima za ometanje završila je faza testiranja sustava Samp-T, pa se očekuje početak evaluacije u francuskoj i talijanskoj vojsci. Francusko ratno zrakoplovstvo naručilo je šest bitnica kojima će zamijeniti sustav Crotale. Francuska kopnena vojska namjerava također kupiti šest bitnica kao zamjenu za svoj sustav Hawk. I talijanska vojska namjerava kupiti šest bitnica.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 9 : Crtež PZO sustava Samp-T

Serija-S

Bivši Sovjetski Savez, a kasnije i Rusija ostvarili su veliki izvozni uspjeh svojim PZO sustavom S-300, pa očekuju da će podjednako dobre poslove ostvariti i s njegovim nasljednikom S-400. Po tvrdnjama iz vrha ruskog ministarstva obrane prva ruska bitnica S-400 Triumf trebala je postati operativnom u srpnju ove godine. Ruska se vojska nada da će dobiti dovoljno novca da svojih 35 PZO pukovnija, koje su trenutačno opremljene sustavima S-200 i S-300, u idućih deset godina opremi isključivo sustavom S-400. Ostanu li cijene nafte i plina na ovim razinama to bi se lako moglo i dogoditi. U ožujku ove godine general Vladimir Mikhailov je izjavio da će PZO sustav pete generacije koji je u razvoju sjediniti najbolje odlike sustava S-300 i S-400 uz primjenu najnovijih tehnologija. Zanimljivo je da Kremlj još uvijek nije dao dozvolu za prodaju izvozne inačice S-400E.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 10 :  Ruski PZO sustav velikog dometa S-400

Koncern Almaz/Antej započeo je razvoj sustava S-300P još 1967. s ciljem da postane operativnim najkasnije 1978., što je i ostvareno. Samo za potrebe sovjetske i ruske vojske proizvedeno je više od 1900 vučenih i samovoznih lansera. Izvozne inačice S-300PMU/PMU1/PMU2 prodane su u čak četrnaest država, uključujući Alžir, Kinu, Grčku, Indiju i Iran. Projektil 48N6 ima mogućnost uništavanja ciljeva na udaljenostima od 5000 do 150 000 metara i na visinama do 27 kilometara.
Almaz/Antej započeo je rad na sustavu S-400 1993. godine nakon što je predsjedničkim dekretom određeno da se u što kraćem vremenu razvije PZO sustav sposoban za otkrivanje i uništavanje aviona s malim radarskim odrazom, krstarećih i balističkih projektila. Tvrtka Fakel razvila je obitelj projektila 9M96 srednjeg i velikog dometa. Opremljeni su aktivnim radarskim sustavom samonavođenja. Svaki lanser opremljen je sa četiri lansirne cijevi/kontejnera. U svakoj se cijevi nalaze četiri projektila, što znači da je svaki lanser opremljen sa čak šesnaest projektila. Triumf može rabiti i projektil 48N63 sa sustava S-300PMU-1 i projektil 48N6E2 sa sustava S-300PMU-2. U tom slučaju u svakom od četiri kontejnera nalazi se po jedan projektil. Uz osam lansera ide zapovjedni centar i višenamjenski radar. Lanseri, zapovjedni centar i radar postavljeni su na terenske kamione velike prohodnosti.
Očekuje se da će prvi strani kupac Triumfa biti Kina koja je po nekim izvorima u njegov razvoj uložila čak 500 milijuna američkih dolara. Ruski izvori navode da su zainteresiranost pokazali i Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati.


* 6.jpg (58.8 KB, 600x469 - viewed 317 times.)

* 7.jpg (69.83 KB, 600x600 - viewed 295 times.)

* 8.jpg (59.69 KB, 600x750 - viewed 278 times.)

* 9.jpg (77.45 KB, 600x421 - viewed 287 times.)

* 10.jpg (63.6 KB, 600x387 - viewed 273 times.)
« Last Edit: March 25, 2014, 01:59:54 pm by Jester » Logged
Adler
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 160


« Reply #2 on: January 14, 2015, 11:39:56 am »

С-400 «Триумф»

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

defendingrussia.ru


* S-400.jpg (524.24 KB, 1400x848 - viewed 315 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #3 on: November 30, 2017, 12:24:59 pm »

Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #4 on: June 06, 2019, 03:36:30 pm »

Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #5 on: July 17, 2019, 05:14:44 am »

Američki analitičari ocenili prednosti i nedostatke S-400
Novosti online   16. jul 2019.

Američka privatna analitička kompanija „Stratfor“ je saopštila da je ruski protivvazdušni raketni sistem S-400 efikasan samo ako se poštuju određeni uslovi, navodi se u članku koji je objavljen na zvaničnom sajtu te kompanije.

Kako navodi „Stratfor“, sistem S-400 ima nesumnjive prednosti, među kojima su mogućnost izvođenja napada na ciljeve različitih klasa i velikog dometa. Ipak, prema mišljenju analitičara kompanije, kompleksi mogu biti ranjivi ako se koriste van integrisanog sistema protivraketne odbrane. „Stratfor“ ukazuje i na nisku efikasnost S-400 protiv raketa koje nisko lete. Planinsko područje može da smanji radarske mogućnosti tog oružja, zbog čega sistem može da obara rakete na rastojanju od više desetina kilometara, ali ne i na rastojanju od više stotina kilometara.

Ipak, kako se navodi u članku, ti protivvazdušni kompleksi su se odlično pokazali u borbi protiv velikih ciljeva koji se nalaze blizu jedni drugima, ako su oni deo integrisanog sistema PVO. Kao primere država koje mogu uspešno da koriste sve prednosti sistema S-400, analitičari „Stratfora“ nabrajaju Rusiju, Kinu i Tursku, koja je nedavno zaključila ugovor o njihovoj isporuci.

Turska je prva država-članica NATO-a koja je dobila od Rusije sistem S-400, koji može da uništava avijaciju, krstareće i balističke rakete i nadzemne objekte.

Izvor: www.novosti.rs
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.025 seconds with 23 queries.