PALUBA
September 23, 2017, 05:34:50 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Prilikom registracije lozinka mora da sadrži najmanje osam karaktera, od toga jedno veliko slovo, i bar jedan broj, u protivnom registracija neće biti uspešna
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Laki prijenosni raketni sustavi PZO: ubojice u infracrvenom spektru  (Read 4500 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Jester
Prijatelj foruma
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 549



« on: March 25, 2014, 09:27:37 am »

Prenosimo članak na ovu temu objavljen na stranici "Hrvatski Vojnik" 2002 godine, autor je Juraj Butorac ;

Laki prijenosni raketni sustavi PZO: ubojice u infracrvenom spektru

Trideset godina nakon pojave lakih prijenosnih raketnih sustava zemlja-zrak, oni i dalje predstavljaju značajnu ugrozu zrakoplovima u svim sukobima, a znakovito utječu na taktiku i manevar u području objekta djelovanja te na preciznost pogađanja. Možebitna teroristička uporaba daje novu dimenziju i značenje tom oružju


* 1.jpg (38.98 KB. 340x442 - viewed 190 times.)


Protuzrakoplovni laki prijenosni raketni sustavi (LPRS) za borbu protiv i zastitu od napadaja niskoletećih aviona i helikoptera, pojavili su se na tržištu naoružanja prije tridesetak godina i ubrzo su masovno uvedeni u naoružanje mnogih, posebice malih država.Među prvima pojavile su se (1968.godine) sovjetska Kolomna KBM Strela-2 (Nato oznake SA-7, Grail) a gotovo istodobno i proizvod američke tvrrtke General Dynamics pod oznakom FIM-43 Redeye.
Njihova pojava povratila je izgubljeni defanzivni balans koji su postrojbe na tlu privremeno izgubile neprekidnim usavrsavanjem oružja i smanjila tehnološki jaz između napadača (zrakoplova) i napadnutog (na kopnu i moru) Naročito omiljeno sredstvo za borbu protiv niskoletećih zrakoplova LPRS su postale kod mnogih oslobodilačkih pokreta iz tog vremena i to zahvaljujući odlikama da su malih dimenzija, prijenosni, jeftini, jednostavni za rukovanje i uporabu, a samonavode se na izvor toplinskog zračenja motora zrakoplova, dakle, njegov odraz u infracrvenom spektru.

Bez obzira sto su na početku pojavljivanja imali mogućnost gađati samo zrakoplove u odletu, onda kad njihov motor ostavlja najveći toplotni odraz (ali kad su već ispustili svoj ubojni teret), LPRS su ubrzo postali noćna mora pilotima u obavljanju njihovih borbenih zadaća. Danas, kad su infracrveni tragači u glavama za samo-navođenje raketa usavršeni do te mjere da gotovo s istom učinkovitošću djeluju protiv zrakoplova u doletu kao i onih u odletu, predstavljaju jos veću opasnost pilotima.
Zadnji modeli su toliko usavršeni da omogućuju operatoru lansiranje rakete iz bilo koga kuta s velikom vjerojatnoćom pogađanja rabeći napredne IC tragače otporne na ometanje, brzopotisne motore i upravljačke komande tako visokih "g" manevarskih mogućnosti koje ni jedan pilot, a ni zrakoplov ne mogu postići niti izdržati. Teško se boriti protiv njih. Zbog male težine visoko su pokretne i teško se uočavaju iz zraka.
Nakon lansiranja plamen sagorjevanja goriva raketnog motora posada mora pravodobno vizuelno uočiti kako bi izbjegla pogodak; ili primjenom ostrog manevra zaokreta s velikim "g" faktorom opterećenja i velikom kutnom brzinom ili aktiviranjem uređaja za izbacivanje, disperziju toplotnih tzv "IC" mamaca, odraz kojih će izazvati konfuziju u glavama za samonavođenje raketa i skrenuti ih s pravca.

Naravno da veliki i ne tako pokretljivi transportni, a poglavito komercijalni putnički avioni, nemaju sposobnost izbjegavanja ovakvih raketa primjenom oštrih manevara s velikim "g" preopterećenjem.
Većina suvremenih borbenih, ali i transportnih aviona i helikoptera opremaju se prijamnicima upozorenja radarske ozračenosti kako bi na vrijeme bili upozoreni, (najčešće zvučnim i svjetlosnim) signalom o približavanju radarski aktivno vođenih raketa zemlja-zrak ili zrak-zrak. Međutim infracrvene LPR imaju pasivno samonavođenje i stoga mogu biti samo vizualno uočene ili pak s detektorima koji će registrirati plamen rakete ili njezino kretanje zrakom. Suvremeni sustavi za zaštitu imaju sposobnost detekcije i radarski i infracrveno navođenih raketa i odmah potom aktiviranja izbacivih toplotnih i radarskih mamaca.
Posadama transportnih zrakoplova koji obavljaju zadaće transporta materijala, prevoženje ljudstva i dostavu humanitarne pomoći, pomisao kako bi mogli biti oboreni raketama zemlja-zrak s infracrvenim samonavođenjem dok lete na malim visinama, predstavlja najgoru noćnu moru. Danas su mnogi LPRS PZO, poput ruskih SA-7 Strijela, SA-16 Igla, SA-18 Šilo; američki Stinger ili britanski Blowpipe , dostupni na tržistu i vojskama "Trećeg svijeta", terorističkim organizacijama i kartelima droge.
Mnoge od tih, relativno jeftinih, raketa koje se ispaljuju s ramena a lako se nabavljaju na tržistu naoružanja, imaju infracrvene tragače za samonavođenje starije generacije koji poglavito rabe točkaste detektore topline kako bi vodili raketu na najsvjetliju točku koju vide najžešće motor ili vreli ispušnik mlaza (sagorjelih plinova pogonskog goriva) na repu aviona. LPRS su vrlo učinkovite protiv borbenih i civilnih zrakoplova svih tipova ako lete na njima dostupnim visinama i daljinama. Što su visina i brzina leta zrakoplova manji, to je opasnost ugroze s LPRS veća, posebice ako se let odvija iznad planinskog terena.
Svi tipovi zrakoplova, čak i "nevidljivi",postaju vrlo ranjivi na djelovanje LPRS-a jednom kad se nađu u režimu leta "nisko i sporo", a to je najčešće u prilazu za slijetanje, na slijetanju i polijetanju tj.u blizini aerodroma. Transportni i civilno komercijalni avioni imaju velike motore koji predstavljaju golem odraz za termalne tragače LPRS-a.

To, zajedno s mogućnošću lakog i pravodobnog uočavanja (zbog njihove veličine), male podzvučne brzine i nedostatka manevarskih sposobnosti, čini ih lakim plijenom LPRS-a, posebice u fazama polijetanja i slijetanja. Znajući sve to, teroristi i ucjenjivači do sada su već izveli nekoliko napada i lansiranja raketa na transportne avione u različitim djelovima svijeta s nenadziranih civilnih područja uokolo aerodroma. U razdoblju 1975.-1998. godine u svijetu su se dogodila 34 incidenta u kojima su sudjelovali i civilni zrakoplovi (uglavnom angažirani u kvazivojnim operacijama) prigodom čega su 24 od njih izgubljena kao posljedica djelovanja LPRS-a.
Najčešće uporabljen sustav pri tome bila je ruska Strijela, SA-7, ali su lansirane i ruska Igla, SA-16 i američki Stinger. Godine 1998. pobunjenički borci u istočnom Kongu oborili su putnički avion pri čemu je poginulo svih 40 putnika.

Iskustva iz dosadašnje uporabe

Sovjetska invazija na Afganistan bila je prigoda za punu afirmaciju vrijednosti učinkovitosti protuzrakoplovnih lakih prijenosnih raketnih sustava s infracrvenim samonavođenjem koje se lansiraju s ramena vojnika-poslužitelja. Prosuđuje se kako su afganistanski pobunjenici tijekom rata ispalili oko 340 LPRS Stinger i njima oborili oko 270 sovjetskih zrakoplova, poglavito helikoptera. Podatak je tim vrjedniji kad se zna da afganistanski pobunjenici nisu imali razvijenu radarsku mrežu niti val obavješćivanja, a ni tehnička kultura i obuka poslužitelja raketa nije bila respektabilna.
No zato su do savršenstva razvili tehniku postavljanja zasjeda i prepadnog djelovanja s planinskih uzvisina ciljajući sovjetske helikoptere Mi-24 i ispod obzorja ili zrakoplove na slijetanju pri maloj brzini leta i bez mogućnosti manevriranja. Na ruku im je isla i činjenica da svi sovjetski zrakoplovi nisu imali dispenzere toplotnih mamaca a i zrakoplovno naoružanje je bilo klasično:gravitacijske bombe, nevođena rakete zrak-zemlja i zrakoplovni topovi, a oni su zahtijevali djelovanje s malih udaljenosti ako se željelo pogoditi objekt na zemlji. Tada bi pak ulazili u zonu učinkovitog djelovanja Stingera i postajali lak plijen. Kasnije su Sovjeti, poučeni iskustvom, opremili zrakoplove izbacivačima toplotnih mamaca, a promijenili su i taktiku djelovanja-let i prilaženje cilju izvodili su na maloj visini i velikom brzinom, a djelovali su iz vodoravnog leta ili malog kuta poniranja čime su gubili na preciznosti pogađanja.


* 2.jpg (26.73 KB. 340x212 - viewed 915 times.)

slika 2 : Talibanska "laka konjica" opremljena LPRS-om. Stinger i laki terenac nisu uspjeli odbiti američke zrakoplovne napade

Uporaba LPRS Stingera od afganistanskih gerilaca znakovito je utjecala na taktiku i rezultate djelovanja sovjetske zrakoplovne potpore i u konačnici pridonijela slomu sovjetske invazije.
U ratovima devedesetih pripadnici MUP-a RH i ZNG-a, na početku, a kasnije pripadnici PZO HV-a,vrlo su uspješno rabili LPRS
Znatan broj oborenih pilota uspio je iskočiti iz neupravljivih zrakoplova zahvaljujući činjenici da LPRS obično pogađaju repni dio, najčešće vreli ispušnik motora ne ubijajući pilota pa stoga neki te rakete nazivaju i "humanim" oružjem. Znatan broj oborenih aviona pripada tipu MiG-21 što je posljedica velikog toplotnog odraza njegovog motora (pa se termalni tragači u glavi rakete lako "zakvače" za nj) i pogrešne taktike pilota koji su poslije napada uključivali forsaž (dodatno sagorjevanje goriva) kako bi se što prije udaljili iz područja raketnog djelovanja i popeli se na sigurnu visinu. Time su pojačavali isti negativni učinak velikog toplotnog odraza a PZO je takve situacije znala iskoristiti.


* 3.jpg (30.72 KB. 283x323 - viewed 125 times.)

slika 3 : Zaštita transportnih aviona od LPRS-a je vrlo složen problem

Ugroza LPRS-om i protuzrakoplovnim topništvom prisilila je američke i savezničke zrakoplove da tijekom Zaljevskog rata i glavnih kampanja na Balkanu operiraju uglavnom s visina većih od 15.000 fita (4500 metara). Približavanjem početka angažiranja kopnenih snaga u operaciji Desert Storm, saveznički zrakoplovi morali su letjeti sve niže radi izolacije bojista a kada je rat na kopnu počeo,neposredna, bliska paljbena potpora zrakoplovstva snagama pješaštva i oklopništva postala je imperativ uspješnosti čitave operacije.
Kao rezultat toga, naglo se povećao broj incidenata ugroze od iračkih LPRS-a zemlja-zrak i dosegao prosjek od 2,5 na dan. Na primjer, četiri lovca F-18 Marinskog korpusa pogođena su LPRS-om, ali su se, premda oštećeni, uspjeli vratiti u baze. Napadi s LPRS-om poglavito su se događali po danu kada su poslužitelji raketa mogli na vrijeme uočiti zrakoplovne ciljeve. Američki i saveznički zrakoplovi imali su prednost da su većinu napada protiv stacionarnih objekata-ciljeva, izodili noću, ali u provedbi zadaća zrakoplovne, bliske paljbene potpore i borbenog izviđanja protiv pokretnih ciljeva morali su letjeti danju.

Iako su raspolagali velikim brojem LPRS-a od kojih su neki imali ugrađene vrlo djelotvorne noćne ciljnike, Srbija nije polučila značajniji uspjeh u borbi protiv američkih i savezničkih zrakoplova jer su isti djelovali precizno navođenim zrakoplovnim naoružanjem s distance i s većih visina, izvan dosega raketa.
LPRS PZO s infracrvenim samonavođenjem spadaju u široko rasprostranjeno i na tržistu naoružanja lako dostupno oružje. U dosadašnjim sukobima nedvojbeno je pokazalo i dokazalo svoju učinkovitost u borbi protiv gotovo svih vrsta zrakoplova. Raspad bivšeg Sovjetskog Saveza i kolaps gospodarstva, sukobi na prostoru bivse Jugoslavije, Bliskom i Srednjem Istoku, u Africi, proliferacija naoružanja i krađe iz vojnih stokova naoružanja, pružaju mogućnost i dobra su prigoda različitim narko i terorističkim organizacijama da dođu u posjed sofisticiranog protuzrakoplovnog naoružanja.
Motivi prodaje ovakvog naoružanja nisu i ne moraju biti samo političko-vojni već profiterski ali mogu biti i ideloško-vjerski. Terorizam u svijetu (poglavito onaj s predznakom muslimanskog fundamentalizma) pokazuje se u svom najbrutalnijem i najkrvavijem izdanju masovnog terora i ubojstava nedužnih građana i zasigurno neće prezati za posezanjem i takve mogućnosti kao što je rušenje komercijalnih, civilnih aviona uporabom LPRS-a. Što ućiniti kako bi se ugroza smanjila i onemogućila? U svjetskim razmjerima teško će biti postići nekakav dogovor i konsezus o nadzoru prodaje ove vrste oružja. Amerikancima se već "razbilo o glavu" to što su Stingerima pomagali borbu mudžahedina protiv sovjetske okupacije Afganistana.

Hoće li možda biti učinkovitije zrakoplove komercijalnih kompanija opremiti sustavima upozorenja o lansiranju raketa s termalnim vođenjem i dispenzerima toplotnih mamaca? Ili će standardi sigurnosti aerodroma polijetanja i slijetanja civilnih zrakoplova morati mijenjati odlazne i prilazne procedure na način da one postanu "strmije", pod većim kutom, kako bi pružile što manju mogućnost ugroze od LPRS-a? Hoće li trebati nadzirati široki pojas zemljišta ispod putanja zrakoplova na način da se prošire žičane ograde aerodroma, a javne prometnice izmjeste u širokom luku kako bi se spriječilo da "netko" već sutra lansira raketu kroz krovni otvor iz ukradenog, jurećeg automobila na putnički zrakoplov koji je upravo uzletio? Poznavajući red letenja i oznaku kompanije na repu aviona može se ciljano ići na određenu skupinu ljudi ili pojedinca u putničkoj kabini. Hoće li se što poduzeti unaprijed ili će se čekati prvi potez terorista, prvo obaranje i aerodromi opustjeli bez putnika? Ili ćemo moliti da se svijet ujedini i pobijedi u zajedničkoj borbi konačno shvaćajući kako je terorizam globalna opasnost?
Ovo su samo neka od pitanja i dvojbi koja se nameću s porastom terorističke aktivnosti u svijetu, a na koja treba dati odgovor ne uspije li borba protiv terorizma. Jedno je sigurno, a to je da je teror brutalan i da laki prijenosni raketni sustavi zemlja-zrak u rukama terorista upravo predstavljaju ono oružje kojim tu brutalnost mogu ostvariti.

(dio teksta prilagođen praviliniku foruma po T.11.)

« Last Edit: August 03, 2014, 01:46:23 pm by Rade » Logged
MOTORISTA
Writer Palube
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 24 508



« Reply #1 on: July 31, 2015, 01:01:10 pm »

Logged
jeremijaljesina
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 395


« Reply #2 on: August 03, 2017, 06:15:39 pm »

Koji je ovo ruski sistem, nikad ga nisam vidio, ovu košaru na vrhu cijevi ima još i Stinger?

https://www.liveleak.com/view?i=460_1501776005
Logged
MOTORISTA
Writer Palube
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 24 508



« Reply #3 on: August 03, 2017, 07:40:24 pm »

Koji je ovo ruski sistem, nikad ga nisam vidio, ovu košaru na vrhu cijevi ima još i Stinger?

https://www.liveleak.com/view?i=460_1501776005

Ovo bi trebala da je nova verzija 9K333 Vrba sa UV tragačem.
Logged
jeremijaljesina
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 395


« Reply #4 on: August 03, 2017, 07:52:06 pm »

9K338, tako je
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.052 seconds with 31 queries.