Prenjeti ćemo članak na ovu temu objavljen na stranici "
Hrvatski Vojnik" 2005 godine ,autor je Domagoj Mičić ;
Protuzračni raketni sustavi malog dometaU zadnjem desetljeću prošlog stoljeća i u prvim godinama ovog protuzračni sustavi malog dometa, bili oni topnički ili raketni, pokazali su se vrlo opasnim oružjem koje je vrlo teško neutraliziratiProtuzračnim sustavima vrlo malog dometa (Very short-range air defence systems - Vshorad) obično se smatraju raketni ili topnički sustavi koji imaju domet do deset kilometara. Najveća im je prednost velika operativna prilagodljivost, osobito za raketne sustave koji se lansiraju s ramena ili iz malih, vrlo pokretnih vozila. Vshoradi omogućavaju da svaki vojnik, nakon relativno kratke i jednostavne obuke, postane dijelom učinkovite protuzračne obrane, barem u uvjetima dobre dnevne vidljivosti (većina ih nije opremljena IFF sustavom prepoznavanja pripadnosti letjelica). Iskustva nekih sukoba s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća i s početka ovog pokazala su da je moguća uporaba Vshorada i noću, ali samo u uvjetima u kojima protivnička strana ima potpunu dominaciju u zraku, te nije potrebna identifikacija uočene letjelice. Povećanje vjerojatnoće pogađanja ciljeva može se postići postavljanjem Vshorad raketnih sustava na nosače ili vozila koji omogućavaju ispaljivanje salve (dva ili više) projektila. Uporaba radarskih i/ili elektrooptičkih sustava (s dnevnim i termovizijskim kamerama, te laserskim daljinomjerima) motrenja i navođenja paljbe dodatno povećava učinikovitost i raketnih i topničkih sustava.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : KBM 9M310 Igla-1 (SA-16 Gimlet)
Prijenosni PZO raketni sustaviPod pojmom laki PZO raketni sustavi uglavnom se podrazumijevaju projektili koji se lansiraju s ramena, iako na tržištu postoje i sustavi koji se lansiraju s lakog postolja, a dio ih je prilagođen i za ugradnju na vozila. U literaturi na engleskom za lake PZO raketne sustave koji se lansiraju s ramena rabi se skraćenica Manpad (Man-portable air defence systems). Od svoje pojave početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća Manpadi su stekli glas sustava koji doduše nemaju neku veliku učinkovitost ali ih je isto tako nemoguće otkriti i neutralizirati prije uporabe (lansiranja). Uz to pokazalo se da se Manpadi mogu pojaviti i na potpuno "nemogućim" mjestima kao što su visoki planinski vrhovi, ili na prijevoznim sredstvima kao što su vodeni skuteri.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Raytheon FIM-92 Stinger
Od pojave prvih Manpada razvijena je već četvrta generacija sa znatno boljim sustavima samonavođenja na ciljeve i učinkovitijim bojnim glavama. Unatoč tome u uporabi su, ponajviše u rukama gerilaca i terorista, i sustavi prve generacije kao što je sovjetski KBM 9M32M Strela-2M (NATO oznaka SA-7 Grail) i američki Redeye. Oba ta sustava još uvijek su opasna prijetnja nezaštićenim zrakoplovima u koje ulaze vojni transportni avioni i helikopteri, ali i civilni putnički avioni. Na osnovi Stele-2M razvijen je projektil Strela-3 (SA-14 Gremlin) koji je postao operativan 1978. i još napredniji KBM 9M310 Igla-1 (SA-16 Gimlet) koji je postao operativna 1981. godine. Oba projektila opremili su hlađenim infracrvenim sustavom samonavođenja na ciljeve koji omogućava i napade na zrakoplove u dolasku, za razliku od projektila Strela-2M (i američkog Redeyea) koji može napadati samo ciljeve u odlasku, kad ciljatelju okrenu svoje ispuhe mlaznih motora. U treću sovjetsku generaciju Manpada ulazi projektil KBM 9M39 Igla (SA-18 Grouse) s dvokanalnim infracrvenim tražilom (radi u valnim dužinama od 3,5 do 5 nm) koji ima znatno bolju otpornost na ometanje. Najnoviji projektil KBM 8M342 Igla-S kombinira veću bojnu glavu i laserski blizinski upaljač s jačim raketnim motorom koji, u kombinaciji s boljim sustavom kontrole leta, daje veći učinkovit domet.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : QW-2
Američki ekvivalent Igli je Raytheonov FIM-92 Stinger, koji se spletom političkih okolnosti često nalazi u rukama grupa koje nisu naklonjene Amerikancima (isto kao i Igla u rukama proturuskih gerilaca). Stinger je nastao na iskustvima već spomenutog Redeyera koji se nije pokazao odveć učinkovitim sustavom. Na QW-2 osnovi Stingera razvijeni su mnogi sustavi namijenjeni ugradnji na vozila, između ostalih i Dual Mount Stinger (DMS) koji su opremili elektrooptičkim (FLIR) sustavom i radarom. Tvrtka EADS-LFK razvila je Tripod-Adapted Stinger (TAS) postolje s dva projektila i sustav Pedesta-Mounted Stinger (PMS) za vozila klase 4x4. Stinger se također rabi na vozilima američke vojske Boeing Avenger (baziran na vozilu AM General Hummer) i na borbenom vozilu pješaštva Bradley-Linebacker. Najnoviji korisnik Stingera je Litva koja ga rabi unutar sustava Raytheon LASAMS (Low-Altitude Sam System) na vozilu Hummer koji je opremljen s Thales Raytheon Systems TPQ-64 Sentinel radarom. Tek nešto drukčija uporaba Stingera je u sustavu LeFlaSys njemačke vojske, koji je nastao kao zajednički projekt tvrtke Theinmetall Defence Electronics i Krauss-Maffei Wegmann, a koji se bazira na lakom gusjeničkom vozilu MaK Wiesel 2. Sustav LeFlaSys ujedinjuje osam Ozelot oružanih platformi (svaka s po četiri projektila Stinger spremna za lansiranje) i zapovjednog centra koji je opremljen s Ericsson Hard 3D radarom i elektrooptičkim sustavom za motrenje Adad Irst tvrtke Thales Optronics. Najveća prednost sustava LeFlaSys je mogućnost lakog prijevoza zrakom u transportnim avionima i helikopterima.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : MBDA Mistral
Veliki proizvođač i izvoznik Manpada je Kina koja pokušava održati korak sa svjetskim trendovima. Prvi kineski Manpad koji je 1985. ušao u operativnu uporabu bio je HN-5, više-manje vjerna kopija sovjetskog projektila 9M32M Strela-2M, od kojeg je naslijedio i sve nedostatke. Kako je bio jednako neučinkovit kao i njegov original, HN-5 je zamijenjen znatno boljim Manpadom QW-1 koji je u osnovi kopija američkog Stingera. QW-1 je u operativnu uporabu ušao sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, a Kinezi su licencu za njegovu proizvodnju prodali Pakistanu koji ga nudi na tržištu pod oznakom Anza Mk II. Na osnovama QW-1 razvijen je projektil QW-2, koji se od prethodnika najviše razlikuje po tome što rabi sustav za navođenje koji je preuzet sa sovjetskog projektila 9M310 Igla-1, što posredno dokazuje da je sustav vođenja na Igli-1 bolji od sustava vođenja na Stingeru. Trenutačno zadnji kineski Manpad je FN-6 o kojem se trenutno zna vrlo malo, osim da je kopija ili licenčna izrada ruskog projektila 8M342 Igla-S.
Uz mnoge prednosti, kao što su laka pokretljivost (može ih nositi samo jedan vojnik) i jednostavnost uporabe, Manpadi imaju i znatne nedostatke. Najveći su mala bojna glava ograničene učinkovitosti i mali domet. Zbog toga neke vojske preferiraju ponešto veće projektile, unatoč potrebi da se oni lansiraju s postolja. Dobar primjer je projektil Mistral tvrtke MBDA koji ima masu 20 kg i bojnu glavu mase 2,95 kg (Igla ima bojnu glavu masu 1,2 kg). Mistral je dostupan u širokom spektru inačica namijenjenih za ugradnju na vozila (lanser ATLAS s dva projektila) ili brodove (vidi dolje). Do danas je naručeno više od 15 000 Mistrala za uporabu u oružanim snagama više od 25 država, što samo po sebi dovoljno govori o kvaliteti tog lakog PZO sustava. Kao i prije spomenuti Igla i Stinger, i Mistral ima infracrveni sustav samonavođenja na ciljeve.
Za razliku od njih švedski laki PZO sustav RBS70/90 tvrtke Saab Bofors Dynamics ima lasersko vođenje (beam-riding - raketa prati lasersku zraku) koje je kombinirano s vrlo učinkovitom rasprskavajućom prefragmentiranom bojnom glavom i laserskim blizinskim upaljačima. Najveća prednost laserskog sustava vođenja je njegova vrlo velika otpornost na ometanje. Na osnovama projektila RBS70/90 sustava tvrtka je razvila još učinkovitiji projektil Bolide koji je namijenjen obaranju najnovijih borbenih letjelica. Opremljen je novim raketnim putnim motorom koji pruža povećani domet i smanjuje vrijeme leta. Projektil Bolide je i osnova sustava Asrad-R namijenjenog za ugradnju na vozila, a koji je nastao kao zajednički projekti tvrtke Saab Bofors Dynamics i Rheinmetall Defence Electronics. Uz Švedsku korisnici Asrad-R su Australija i Finska.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : Saab Bofors Dynamics RBS70/90
Lasersko se vođenje rabi i PZO raketnom sustavu Starstreak britanske tvrtke Thales Air Defence. Jedna od odlika tog sustava je da rabi projektil vrlo velike brzine. U operativnu je uporabu ušao 1999. kao laki protuzračni sustav britanske vojske unutar sustava Armoured Starstreak koji je baziran na gusjeničaru Alvis Stormer. Svako vozilo nosi osam projektila spremnih za lani***** i još dvanaest u pričuvi. Britanska vojska također rabi i Starstreaka s Lightweight Multiple Launcher postoljem koji omogućava lansiranje salve od tri projektila. U svim sustavima Starstreaka rabi se optičko praćenje cilja dok se projektil na cilj navodi laserom. Sam se cilj napada s tri "strjelice" koje se od projektila-nosača odvajaju u blizini cilja. Za finsku je vojsku Thales razvio sustav s automatskim punjačem namijenjen ugradnji na vozila. Tvrtka trenutačno nudi novi sustav potpuno automatiziranog praćenja ciljeva koji se može uvezati s većim brojem elektrooptičkih i radarskih senzora. Novi sustav može se ugraditi na različita vozila, plovila ili kontejnere. Nudi se i pojednostavljeni Starstreak sa samo jednim projektilom koji je, po tvrdnjama proizvođača, pogodan za obaranje malih ciljeva kao što su bespilotne letjelice.