PALUBA
March 19, 2024, 12:24:05 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Na forumu PalubaInfo novoregistrovane članove odobravamo ručno, to može potrajati 24 h, ali je neophodno da novoregistrovani korisnik aktivira svoj nalog koji će dobiti putem e-pošte u navedenom vremenu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Novi sukobi i stare prijetnje  (Read 9867 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 323



« on: March 27, 2014, 09:47:22 am »

Prenjeti ćemo članak o ovoj zanimljivoj tematici u kojoj rezimiramo PZO sustave u odnosu na današnjicu , članak je objavljen u dva dijela 2008 godine na stranici "Hrvatski Vojnik" autor je Siniša Radaković ;

Novi sukobi i stare prijetnje (I. dio)

Usprkos napretku tehnologija i sve preciznijim vođenim projektilima zrak-zemlja veliki dio borbenih letjelica, prije svega helikoptera, još uvijek djeluje s malih visina, unutar zone djelovanja lakih PZO sustava

Godine djelovanja savezničkih i NATO snaga u Iraku i Afganistanu još jednom su pokazale svu osjetljivost borbenih letjelica na djelovanje lakih PZO sustava, pa čak i onih "zastarjelih". Ustvari, kad se pogleda statistika zadnjih pet godina jasno je da ne postoji tip zrakoplova s fiksnim ili rotirajućim krilima, borbeni ili transportni, koji nije oboren paljbom sa zemlje (vođenim ili čak nevođenim projektilima). Obarani su u najrazličitijim situacijama, kao u siječnju 2007. kad je AH-64 Apache američke kopnene vojske oboren snažnom paljbom lakog streljačkog oružja i protuoklopnih ručnih bacača dok je pružao blisku potporu iračkim snagama sjeverno od Najafa.
I dok je opasnost od ručnih protuoklopnih bacača poznata od prije, još od doba rata u Vijetnamu i Angoli, čudno je da su i danas, unatoč tehnološkom napretku u posljednjih 40 godina, i dalje opasnost za suvremene borbene letljelice. Naravno, bez sustava navođenja pogađanje letjelica tim oružjem pitanje je čiste sreće. No, nedavno je u Afganistanu otkriveno nekoliko modificiranih projektila koji su dobili neku vrstu programiranih upaljača koji aktiviraju njihove bojne glave i prije udara u cilj. Na taj im je način znatno povećana vjerojatnost uništavanja sporih i niskoletećih ciljeva (kao što su transportni helikopteri), posebno ako se projektili ispaljuju u plotunima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : Dvije inačice ruskog sustava Igla

Igra mačke i miša

Tijekom hladnoga rata i nakon njega ostvaren je iznimno velik napredak u razvoju tehnologija potrebnih za lake PZO sustave, posebno raketne. Zbog toga je stvorena svojevrsna igra mačke i miša, u kojoj se proizvođači borbenih letjelica trude razviti nove tehnologije kojima će neutralizirati PZO opasnost. Na raspolaganju su im relativno jeftine infracrvene bljeskalice i mamci, ali i skupi elektronički sustavi ometanja. A onda se dogodi da se letjelice nađu u opasnosti od potpuno novog lakog PZO oružja koje čak nema ni sustav za navođenje koji bi se mogao ometati. Kako se projektili iz protuoklopnih ručnih bacača ispaljuju na ciljeve na maloj udaljenosti posade i elektronički sustavi za otkrivanje nemaju dovoljno vremena za reakciju. Jedina je mogućnosti promjena taktike uporabe letjelica ? letenje na većim visinama.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Kineski sustavi Qian Wei-18 i Qian Wei-113.

Glavno obilježje ratova u Iraku i Afganistanu je nepredvidljivost u svakom pogledu. Piloti mogu tjednima letjeti iznad određenog područja bez ikakvih reakcija sa zemlje, a onda se u trenutku naći na meti paljbe iz suvremenih lakih PZO raketnih sustava koji se lansiraju s ramena (MANPADS) ili iz svih mogućih i "nemogućih" oružja, od kojih većina ni nije namijenjeni PZO djelovanju.
Da se krivo ne shvati, pobunjenici u Iraku i Afganistanu imaju pristup i najsuvremenijim NAMPADS-ima kao što su ruski Igla-1 (SA-16 Gimlet) i nešto stariji Strela-2 (SA-7 Grail). Ti su sustavi i dalje vrlo opasni. Tako su u samo jednom slučaju, kad je u Iraku oboren američki CH-47 Chinook (vjeruje se Strelom 2M) izgubljena tri člana posade i 13 vojnika, dok ih je još 26 teško ranjeno. U Afganistanu je stanje još teže jer tamo pobunjenici još uvijek imaju i američke FIM-92 Stingere koje su dobili još tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća kako bi ih rabili protiv sovjetskih zrakoplova.

NATO smjer

Nakon okončanja hladnoga rata europske su vojske prošle kroz značajne promjene. Osim što je dio oružanih snaga bivših članica Varšavskog ugovora morao proći temeljnu promjenu kako bi mogle pristupiti NATO savezu, i "stare" su članice Saveza provele promjene u svojim vojskama. Nekad je protuzračna obrana imala važnu ulogu u NATO vojskama. Danas, kad svi vojni analitičari više ne govore o mogućnosti većih ratova u Europi (osim na njezinim rubovima, kao što je Balkan ili prostor bivšeg Sovjetskog Saveza) europske vojske više ne pridaju veliko značenje PZO sustavima. Nova je doktrina opremanje i osposobljavanje vojski za djelovanja u kriznim područjima (mirovnim operacijama) u kojima se ne očekuje da će tehnička opremljenost protivnika biti na razini europskih snaga. Osim toga, glavni je preduvjet za raspoređivanje kopnenih snaga stvaranje vojne i tehničke predominacije nad područjem na kojim se djeluje koja isključuje svaku veću mogućnost djelovanja protivničkog zrakoplovstva. Zbog toga je veći dio europskih država već započeo proces smanjenja svojih lakih PZO kapaciteta kako bi oslobodili ljudstvo, opremu i novac za nove, lake ofenzivne (ekspedicijske) snage.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : Iranski Misagh-1

Tako je u britanskoj vojsci prepolovljena tamošnja protuzračna postrojba kraljevskog topništva. Još je drastičnija promjena u Royal Air Force Regiment postrojbi koja je u potpunosti izgubila mogućnost PZO djelovanja. Slično je i u američkoj vojsci koja trenutačno vrši spajanje svojih topničkih i PZO postrojbi, te njihovo brojčano smanjivanje.
Ovaj NATO smjer nije se znatnije odrazio na ostale vojske svijeta, posebno na one koje se nalaze u kriznim područjima. One zapravo idu obrnutim smjerom jačanja lakih PZO snaga kao odgovor na konstantna jačanja ratnih zrakoplovstava susjednih država. Njihov izbor obuhvaća od MANPADS-a, preko lakih sustava na lanserima, sve do većih i složenijih samovoznih sustava. Neke su države, kako bi što bolje iskoristile ograničena novčana sredstva, odabrale srednji put kupnje nešto većih PZO sustava na fiksnim ili pokretnim lanserima. Još uvijek se prodaju i samovozni PZO topnički sustavi (SPAAG), a još bolje topničko-raketni hibridi.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Boeingov Avenger

Iako na tržištu još uvijek egzistiraju čisti MANPADS sustavi (Stinger, Igla, Strela), sve je veći broj onih koji zahtijevaju tročlani tim, ili su postavljeni na laka terenska vozila kako bi mogli pratiti oklopne ili motorizirane postrojbe. Sve veći broj kupaca više se ne zadovoljava tek kupnjom MANPADS-a već traže razrađen sustav lansera, paket za obuku operatera i sustav za otkrivanje ciljeva. Vrhunac je isporuka sustava s pravim zapovjedno-nadzornim (C2) sustavom koji znatno povećava učinkovitost MANPADS-a.
Iako različite države imaju različite definicije za PZO sustave malog dometa, ovaj ćemo se put ograničiti samo na one raketne sustave dometa oko 10 kilometara, na samovozne sustave i na SPAAG-ove.

Ruska dominacija

Danas na tržištu dominiraju (uvjetno rečeno) ruski MANPADS sustavi, ne toliko zbog svoje kvalitete (iako je i ona dobra) već prije zbog lake mogućnosti kupnje. Velika većina tih sustava razvijena je i proizvedena u velikim količinama još za vrijeme Sovjetskog Saveza. U to vrijeme neke su države otkupile licenciju za njihovu proizvodnju, a neke napravile vlastite kopije. Nakon raspada Sovjetskog Saveza ti su se sustavi u golemom broju našli na legalnom i ilegalnom tržištu, a kako uglavnom nije bilo nikakvih političkih restrikcija za njihovu prodaju, kupovali su ih doslovce svi, od država do pobunjeničkih skupina i terorista.
Danas je glavni ruski proizvođač MANPADS-a tvrtka Kolomna KBM, ali je velik broj podugovarača, specijaliziranih za proizvodnju raketnih motora, bojnih glava, upaljača i sl. i dalje aktivno uključen u proizvodnju. Početak ponude čine stari sustavi Strela-2/Strela-2M (SA-7 Grail) s infracrvenim sustavom samonavođenja. Strele su naročito raširene na područjima Azije i Bliskog istoka i zbog svoje su jednostavnosti postale arhetip za MAPDAS-e s principom djelovanja ispali i zaboravi. Iako su prve inačice imale znatna ograničenja, prije svega zbog nemogućnosti da napadaju borbene zrakoplove tijekom njihovog prilaska već samo u odlasku (svoje su IC sustave vođenja morale "vezati" za vruće ispušne plinove mlaznih motora), danas postoji mogućnost jednostavne modernizacije ugradnjom znatno naprednijih IC sustava samonavođenja koji se mogu "vezati" i na ciljeve u dolasku.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : Mistral

Zbog svoje jednostavnosti za uporabu i izradu bivši je Sovjetski Savez prodao veći broj licencija za njihovu proizvodnju. Neke države koje iz političkih razloga nisu mogle dobiti licencu napravile su kopije. Tako danas na tržištu postoji velik broj različitih inačica i modela koje svoje korijenje vuku iz Strele-2, ali se po mnogočemu razlikuju od nje. Velik broj država, s najrazličitijim političkim ciljevima, uzrokovao je da se su se još potkraj prošlog stoljeća Strele i njezine kopije našle u rukama velikog broja pobunjeničkih skupina, a koje su zahvaljujući njima dobile znatno povećanje ubojite moći.
Kako bi se otklonili svi nedostaci uočeni tijekom borbenih uporaba Strele-2, prvo je razvijena Strela-3 (SA-14 Gremlin), pa Igla (SA-18 Grouse) i Igla-1 (SA-16 Gimlet). I ti su MANPADS-i proizvedeni u velikim količinama i izvezeni u podjednako velik broj država kao i Strela-2. Tvrtka Kolomna danas u ponudi ima samo inačice sustava Igla koji se nude s C2 sustavom i dvostrukim lanserom Dzhigit. Prema tvrdnjama proizvođača, uporaba Dzhigit lansera omogućava lansiranje projektila u plotunima čime se vjerojatnost pogotka povećava za čak 1,5 puta.
Jedna od država koja ima bogatu tradiciju kopiranja sovjetskih MANPADS-a je Kina, ali i razvoja vlastitih sustava. Iako više kineskih tvrtki nudi razne modele MANPADS-a njihova je prodaja stranim kupcima centralizirana u tvrtki China National Precision Machinery Import and Export Corporation (CPMIEC). Prvi kineski MANPADS je Hong Nu-5, u osnovi kopija s nekim poboljšanjima sovjetske Srele-2. Hong Nu-5 je prodan državama diljem svijeta, a unatoč tome što je njegova proizvodnja okončana i dalje je u ponudi CPMIEC-a.

Znatno moderniji kineski MANPADS-i su FN-6, Qian Wei-1 (Vanguard), Qian Wei-11 i Qian Wei-18 koji se nude s noćnim ciljnicima i sustavom za identifikaciju ciljeva (IFF). Dio kineskih MANPADS-a se oglašava kao laki sustavi zrak-zrak (za uporabu na helikopterima), a svi su dobili mogućnost postavljanja na terenska i laka oklopna vozila kako bi im se povećala pokretljivost i paljbena moć.
Poljska tvrtka ZM Mesko od 1992. potencijalnim kupcima nudi svoju MANPADS-e obitelji Grom. Posljednja inačica, poznata je kao Grom 2, opremljena je većom i ubojitijom bojnom glavom. Veličina projektila nije mijenjana jer je uporabljen manji raketni motor. Grom 2 je dobio i mogućnost uporabe IFF sustava. Kako bi povećali borbene mogućnosti jedan dvostruki lanser s projektilima Grom 2 postavljen je na sovjetski PZO top ZU-23-2 kalibra 23 mm. Postoji inačica s četverostrukim kanserom i inačica namijenjena ugradnji na brodove.

Još jedna bivša članica Varšavskog ugovora koja nudi suvremeni MANPADS je Rumunjska. Ona je još u vrijeme Sovjetskog Saveza kupila licencije za proizvodnju većeg broja MANPADS-a, uključujući i CA-94M ili Strelu-2M koji se nudi stranim kupcima. Iran je nedavno prikazao svoje prve domaće MANPADS-e oznake Misagh-1. Taj je sustav vrlo sličan kineskom QW-1 Vanguardu. Iako je tek odnedavno u proizvodnji, Misagh-1 je navodno već prodan kupcu na Bliskom istoku.


* 1.jpg (55.27 KB, 600x326 - viewed 383 times.)

* 2.jpg (65.15 KB, 600x324 - viewed 308 times.)

* 3.jpg (86.75 KB, 600x376 - viewed 306 times.)

* 4.jpg (82.43 KB, 600x403 - viewed 348 times.)

* 5.jpg (123.88 KB, 600x888 - viewed 264 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 323



« Reply #1 on: March 27, 2014, 09:55:35 am »

Američki Stinger

Standardni MANPADS američke vojske je Stinger koji je od 1981., kad je ušao u operativnu uporabu, sudjelovao u velikom broju ratova. Za potrebe njemačke, grčke, nizozemske i turske vojske razvijena je inačica Stinger RMP (Reprogrammable MicroProcessor) koja se po licenciji proizvodila u Europi. Najnoviji proizvodni standard je FIM-92B/C koji ima poboljšan IC/ULj (ultraljubičast) sustav samonavođenja i učinkovit domet povećan na oko 5000 metara. Stinger RMP Block 1 ima poboljšan sustav navigacije. U skladu s modernim trendovima i za Stinger je razvijen dvostruki lanser, pa je razvijena inačica namijenjena naoružavanju helikoptera kao projektil zrak-zrak namijenjen samoobrani. Stinger je postao osnova i za razvoj većeg broja samovoznih PZO sustava, kao što je Boeingov Avenger. Avenger je trenutačno jedini operativni laki PZO sustav američke kopnene vojske. Sastoji se od dva lansera s četiri projektila spremnih za lansiranje na terenskom vozilu High-Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle (HMMWV). Dosad je proizvedeno više od 1000 Avengera, a izvezen je u Egipat i Tajvan.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 6 : Saab Bofors Dynamics RBS-70

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 7 : Pripadajući projektil sitema RBS-70 - Bolide

Japanska tvrtka Toshiba razvila je MANPADS Kin-SAM Type 91 (sličnih mogućnosti kao Stinger). Za njega je razvijen i samovozni PZO sustav konfiguracije slične kao kod Avengera. Sam projektil ima dvokanalno tražilo s IC i televizijskim (dnevna kamera) principom vođenja koji pruža sliku visoke rezolucije. Kamera se rabi za vezivanje projektila za cilj prije lansiranja, ali i za otkrivanje lažnih mamaca koji su prilagođeni ometanju IC tražila. Zbog toga Type 91 ima vrlo veliku otpornost na ometanje.
Tvrtka MBDA ostvarila je velik komercijalni uspjeh svojim MANPADS sustavom Mistral. Nakon 17 godina operativne uporabe Mistral je dobio velik broj inačica koje nisu namijenjene isključivo uporabi sa zemlje. Od samog početka Mistral nije bio pravi MANPADS jer je razvijen s lakim lanserom. Trenutno je u proizvodnji Mistral Mk 2 s termovizijskim ciljnikom kako bi se poboljšale mogućnosti djelovanja u pri lošoj vidljivosti. Po tvrdnjama MBDA, Mistral je u više od 2700 lansiranja ostvario čak 93 posto pogodaka. Prilagođen je za ugradnju na velik broj vozila. Jedna od takvih kombinacija je Thalesov Aspic koji sjedinjava terensko vozilo 4x4 i lanser s četiri Mistrala spremna za lansiranje. Lanserom se upravlja iz kabine vozila, iako je moguće i daljinsko upravljanje. Aspic rabi francusko ratno zrakoplovstvo a kupio ga je i Čile. Za koordinaciju djelovanja više lansera razvijen je Mistral Co-ordination Post (MCP) koji je popularan među kupcima jer znatno povećava borbene mogućnosti.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 8 : Thales Air Defence Starstreak

Sustavi s laserskim vođenjem

Kako velika većina MANPADS-a rabi IC sustav samonavođenja i velika većina borbenih letjelica rabi sustave za njihovo ometanje. Zbog toga su neki proizvođači krenuli drugim smjerom kako bi svoje projektile učinili ubojitijim. Švedska tvrtka Saab Bofors Dynamics je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća razvila sustav RBS-70 koji rabi princip vođenja "jahanja na laserskoj zraci".

Inačice RBS-a 70 koje se danas nude kupcima i dalje rabe "jahanje na laserskoj zraci", ali su oplemenjene BORC termovizijskim ciljničkim sustavom, te novim sposobnijim projektilom Bolide. Maksimalna brzina veća mu je od dva Macha, a domet nešto veći od osam kilometara. Bolide može pogađati ciljeve koji lete na visinama do 5000 metara. Za kombinaciju RBS-a 70 i projektila Bolide zasad su se odlučile Australija, Finska i Tajvan. Opremljen je suvremenim upaljačem s tri principa aktiviranja (programirani, blizinski i udarni) kako bi se mogao rabiti protiv širokog spektra ciljeva. Zahvaljujući tim poboljšanjima RBS-70 je učinkovit i protiv "teških" ciljeva kao što su mali i brzi krstareći projektili koji lete na malim visinama. Svaki RBS-70 lanser ima i digitalni IFF sustav.
Bez obzira da li se rabi originalni ili projektil Bolide, RBS-70 se može rabiti kao samostalna paljbena jedinica, ali i u kombinaciji s radarom Saab Giraffe koji je postavljen na terenski kamion. Radar Giraffe je prilagođen i za uporabu s velikim brojem drugih PZO raketnih i topničkih sustava, pa čak i za uporabu na ratnim brodovima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 9 : Thalesov HVM baziran na lakom oklopnom vozilo na gusjenicama Stormer

Iako se britanska vojska odrekla "usluga" svojih MANPADS-a s laserskim vođenjem Starburst/Javelin u naoružanju je ipak zadržala najmoderniji High Velocity Missile (HVM) tvrtke Thales Air Defence (nekadašnji Shorts Missile Systems). HVM je inače poznatiji po svojemu komercijalnom nazivu Starstreak. Iako je razvijen kao klasični MANPADS, Starstreak se nikad nije rabio s ramena vojnika. Umjesto toga britanska je vojska odabrala laki lanser na koji se postavljaju tri projektila i sustav za vođenje. Za razliku od svih drugih MANPADS-a u operativnoj uporabi s klasičnim prefragmentiranim bojnim glavama, Starstreak rabi konfiguraciju velikog projektila nosača na čijem se vrhu nalaze tri manja laserski vođena projektila. Maksimalni domet mu je sedam kilometara pri brzini od čak 3,5 Macha.

Naravno, i za Starstreak je razvijen lanser za ugradnju na vozila, u ovom slučaju na lako oklopno vozilo na kotačima čija je pokretljivost dovoljna da prati oklopne snage. Nakon povlačenja Tracked Rapiera iz operativne uporabe jedinim samovoznim PZO sustavom britanske vojske ostao je Thalesov HVM, baziran na lakom oklopnom vozilo na gusjenicama Stormer. Na njega je postavljena daljinski upravljiva kupola opremljena s osam projektila spremnih za lansiranje, uz još 12 u pričuvi unutar vozila. Na kupoli je i elektrooptički sustav za otkrivanje ciljeva Air Defence Alerting Device (ADAD) nekadašnje tvrtke Pilkington koja je sada u vlasništvu Thales Optronicsa. Ukupno je britanskoj vojsci isporučeno 135 HVM-a uz još deset izvidničkih vozila za koje je također uporabljen Stormer. Dio vozila nedavno je moderniziran, tako da su, između ostalog, dobili i mogućnost automatskog praćenja cilja.
Thales Air Defence je razvio Multi Mission System. Osim što je zadržao sposobnost obaranja letjelica dobio je i mogućnost gađanja ciljeva na zemlji, pa se može rabiti za uništavanje neoklopljenih i lako oklopljenih vozila. Laki lanser mase 600 kg pogodan je za integraciju na veliki broj vozila. Opremljen je sa četiri projektila spremna za lansiranje i sustavom za otkrivanje ciljeva i navođenje projektila.
Thales Air Defence je nedavno na vojnoj izložbi DSEi u Londonu predstavila novi Startreak II koji je zadržao isti sustav vođenja i istu konfiguraciju s tri potprojektila. Poboljšanje je u dometu (povećan je preko sedam kilometara) i operativnom vrhuncu djelovanja. Osim toga poboljšan je i sustav vođenja koji omogućava pogađanje manjih ciljeva (kao što su izvidničke i borbene bespilotne letjelice).
Najveći nedostatak RBS-70 i Starstreak sustava je što operater (ili automatski sustav praćenja) mora cijelo vrijeme pratiti cilj kako bi održao lasersku zraku na njemu. Problem nastaje kad se ne vidi cilj (zbog loše vidljivosti) pa je jedino rješenje ugradnja termovizijskog ciljnika. Drugi nerješiv problem je ako cilj izađe iz vidokruga ciljatelja zbog toga što je otišao iza brda ili se između lansera i cilja našao neki drugi predmet (recimo visoka kuća). U tom će slučaju doći do prekida vođenja projektila i sigurnog promašaja. Projektili sa principom vođenja "ispali i zaboravi" (najčešće s infracrvenim tražilima) nastavit će se kretati za ciljem i kad ga ciljatelj više neće vidjeti. S druge strane, laserski vođeni projektili imaju znatno veću otpornost na ometanje i zbog toga povećanu vjerojatnost pogađanja cilja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 10 : Startreak II na lakom terenskom vozilu


* 6.jpg (67.25 KB, 600x769 - viewed 318 times.)

* 7.jpg (37.74 KB, 600x223 - viewed 345 times.)

* 8.jpg (72.73 KB, 600x859 - viewed 298 times.)

* 9.jpg (76.32 KB, 600x480 - viewed 369 times.)

* 10.jpg (94.47 KB, 600x747 - viewed 371 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 323



« Reply #2 on: March 27, 2014, 10:01:16 am »

Novi sukobi i stare prijetnje (II. dio)

Iako se samovozno PZO topništvo bori za opstanak, s tržišta ga sve više istiskuju hibridni sustavi. Uz to sve veći broj država traži lake samovozne PZO sustave koji se mogu transportirati manjim avionima i helikopterima


Iako MANPADS-i imaju velikih prednosti, prije svega nisku cijenu i laku uporabu na svim terenima na koje može kročiti ljudska noga, ipak veliki broj oružanih snaga smatra da oni nisu dostatni za ozbiljniju protuzračnu obranu. One traže naprednije, sposobnije sustave koji se mogu brzo premjestiti u zonu djelovanja, ili čak djelovati iz pokreta, kako bi mogli štititi oklopne i motorizirane snage tijekom napredovanja. Iako nisu samovozni od tih se sustava očekuje da će veličinom i masom biti dovoljno mali da se mogu prevoziti transportnim helikopterima.
Kao i kod MANPADS sustava, i na ovom području dominiraju ruski proizvođači s proizvodima nastalim u Sovjetskom Savezu ili neposredno nakon njegovog raspada. Jedan od najprodavanijih je 9K33 Osa (SA-8 Gecko) postavljen na amfibijsko vozilo na kotačima. O borbenoj kvaliteti Ose vjerojatno najupečatljivije govori podatak da ga je kupila i jedna članica NATO-a - Grčka. Iako se više ne proizvodi, Osa se i dalje smatra učinkovitim samovoznim PZO sustavom čija se kvaliteta može povećati brojnim modernizacijama koje nude ruske tvrtke, ali i iz drugih država. Najviše modernizacija odnosi se na nove elektrooptičke sustave i sustave kontrole paljbe.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 11 : Ruski samovozni PZO sustav Tor

Jedan od najboljih ruskih lakih samovoznih PZO sustava je Tor (SA-15 Gauntlet), razvijen iz mornaričkog sustava istog naziva. Kao osnova poslužio je isti gusjeničar kao i kod hibridnog raketno-topničkog sustava 2S6M Tunguska. Svako je vozilo opremljeno s osam okomitih lansera. Tor je potpuno samostalna borbena jedinica (kao i Osa) jer je svako vozilo opremljeno radarom i elektrooptičkim sustavom za kontrolu ciljeva, te sustavom za navođenje projektila na njih. Naknadno je razvijen projektil 9M331, koji u odnosu na originalni 9M330 ima veću brzinu i veći domet. Osim što je u uporabi u ruskoj vojsci, Tor je i uspješni izvozni proizvod prodan u devet država, između ostalima u Grčku, Kinu, a nedavno i u Iran.
Zanimljivo je da američka vojska nikad nije veliku pozornost posvećivala samovoznim PZO sustavima, pa zbog toga tamošnje tvrtke nikad nisu došle u pravu priliku pokazati što mogu. Osnovi samovozni PZO sustav američke vojske godinama je bio Chaparral postavljen na modificirani gusjeničar M548. Na vozilo je postavljena jednostavna kupola s četiri IC vođena projektila AIM-9 Sidewinder (inače se rabe kao projektili zrak-zrak malog dometa). Chaparral više nije u operativnoj uporabi u američkoj vojsci, ali ga i dalje rabe mnoge vojske.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 12 : Crotale NG

Znatno moderniji samovozni PZO sustav je izraelski Spyder tvrtke Rafael Armament Developmnet Authority. Spyder rabi kombinaciju IC vođenih projektila Python malog dometa i aktivno radarski vođenih projektila srednjeg dometa Derby. Oba su projektila izvorno razvijena za uporabu na avionima. Istim je smjerom krenula tajvanska vojska koja je svoje projektile zrak-zrak prilagodila za PZO namjenu postavivši ih na kamione, i tako dobila sustav Antelope.
Jedan od sustava koji je trebao napraviti revoluciju u borbenim djelovanjima je i ADATS (Air Defence Anti-Tank System) kanadske tvrtke Rheinmetall Canada (bivša Oerlikon Contraves). Kao što mu i ime kaže ADATS je ujedinio mogućnost djelovanja protiv ciljeva u zraku i na zemlji. Unatoč svojoj dvojnoj namjeni, jedino je kanadska vojska kupila samovoznu inačicu postavljenu na oklopno vozilo na gusjenicama M113A2. Daljinski upravljiva kupola opremljena je s osam projektila spremnih za lansiranje dometa deset kilometara. Kao i kod sovjetsko/ruskih samovoznih PZO sustava i ADATS je samostalna paljbena jedinica opremljena motrilačkim radarom koji može na udaljenosti od 25 kilometara istodobno pratiti do 20 ciljeva. Osim toga opremljen je i elektrooptičkim dnevno/noćnim motrilačko/ciljničkim sustavom. Kako bi mu povećao mogućnosti prodaje Oerlikon Contraves je obavio prilagođavanje ADATS-a i oklopnog vozila na kotačima LAV-III 8x8. Tako dobivena kombinacija nazvana je Multi-Mission Effects System, a njezin je razvoj prekinut 2006. godine. Osim kanadske jedini korisnik ADATS-a je tajlandska vojska koja ga rabi u fiksnoj inačici, kod koje je lanser postavljen na kontejner.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 13 : Poljski SPAAG Loara-G

Iako znatno manje pretenciozan u odnosu na ADATS, francuski Crotale (tvrtke Thales) postigao je znatno bolje prodajne rezultate. Razvoj Crotalea započela je prije 40 godina tvrtka Thomson Houston za potrebe južnoafričke vojske. Proizvodnja izvornog Crotalea završena je prije deset godina, a novim se kupcima nudi inačica Crotale NG. Osim nje, Crtoale još uvijek rabi deset vojski. Zadnji je kupac Južna Koreja koja je Crotale NG odabrala za svoj samovozni PZO sustav Chunma K-SAM (Korean SAM).
U slučaju Crotale NG-a (New Generation poznata i kao Mk 3) razvijena je kupola s osam projektila spremnih za lansiranje (dva četverostruka lansera). Između lansera postavljen je radar za navođenje projektila, a iznad njih antena motrilačkog radara. Najbolji dio tog sustava je projektil VT1 maksimalne brzine 3.5 Macha i dometa 11 kilometara. Visina djelovanja je 6000 metara. Suvremeni Puls Dopplerov 3D motrilački radar može otkrivati ciljeve na udaljenosti od 20 kilometara. Zbog kombinacije IC i radarskog principa praćenja ciljeva, cijeli sustav ima visoku otpornost na ometanja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 14 : Poljski samovozni PZO raketni sustav Loara-R

Jedan od prvih kupaca sustava Crotale bila je Kina, koja je na njegovoj osnovi razvila svoj FN-90 samovozni sustav. Osim FN-90 tvrtka CPMIEC potencijalnim kupcima nudi i samovozni PZO sustav Yitian (barem koncepcijski jako sličan Crotaleu NG). Kao osnova poslužilo je oklopno vozilo na kotačima WZ 551 6x6 na čiji je krov postavljena daljinski upravljiva kupola s po dva četverostruka lansera za projektile TY90. Najveća je razlika u tome što TY90 projektil rabi IC princip navođenja. Maksimalna brzina projektila je dva Macha, a maksimalni domet šest kilometara. Operativni vrhunac djelovanja je oko 4300 metara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 15 : Oerlikon Contraves Skyranger


* 11.jpg (77.26 KB, 600x713 - viewed 247 times.)

* 12.jpg (81 KB, 600x572 - viewed 467 times.)

* 13.jpg (63.27 KB, 600x400 - viewed 249 times.)

* 14.jpg (74.6 KB, 600x430 - viewed 318 times.)

* 15.jpg (97.23 KB, 600x433 - viewed 273 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 323



« Reply #3 on: March 27, 2014, 10:08:57 am »

Preživjeli unatoč svemu

Iako je od II. svjetskog rata do danas ostvaren nezamisliv napredak na području vođenih projektila namijenjenih PZO djelovanju, klasično i samovozno PZO topništvo ipak je uspjelo naći način kako "preživjeti". Jedan od razloga je jednostavnost njihove uporabe i niska cijena, a drugi, nekad i važniji, mogućnost (preciznog) djelovanja i po ciljevima na zemlji. Danas i ovim tržištem dominiraju ruski proizvodi, tim prije što se je velik broj zapadnih proizvođača, zbog nedostatka narudžbi, povukao s njega.
Najrašireniji samovozni topnički PZO sustav (SPAAG) je sovjetski ZSU-23-4, naoružan s četiri topa kalibra 23 mm i opremljen radarskim ciljničkim sustavom. Poznatiji pod imenom Šilka, taj je samovozni sustav razvijen još prije 40 godina. Unatoč tome i danas je vrlo učinkovit, naročito u uvjetima kad protivnička strana nema suvremene sustave za otkrivanje i uništavanje radara. Njegova se učinkovitost može dodatno povećati uvezivanjem s drugim PZO sustavima ili suvremenim radarima. Osim toga na tržištu se nalazi veliki broj modernizacijskih opcija. Jedan dio se odnosi isključivo na poboljšanje podsustava kao što je ciljnički radar, dok neki obuhvaćaju i mogućnost nadogradnje MANPADS-ima s infracrvenim sustavom samonavođenja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 16 : 96K6 Pantsyr-S1

Jedan od rijetkih zapadnih SPAAG-ova koji se uspio održati na tržištu je njemački Krauss-Mafferi Wegman Gepard. Riječ je o sustavu koji rabi dva topa kalibra 35 mm, a potencijalni kupci mogu kupiti vozila koja su bila u naoružanju belgijske i nizozemske vojske. Potencijalni kupci mogu kupiti i njemačke sustave jer je njemačka vojska od originalno nabavljenih 420 vozila, u operativnoj uporabi zadržala samo 147 moderniziranih, od čega je 93 u operativnoj uporabi a ostali u pričuvi. Mogućnost kupnje polovnih njemačkih Geparda iskoristila je rumunjska vojska koja je kupila 43 vozila. Tvrtka Krauss-Maffei Wegmann pokušala je produžiti operativni vijek Gepardu razvijanjem inačice s dva dvostruka lansera MANPADS projektila Stinger, ali nije našla zainteresiranog kupca.
Sličnu koncepciju kao i njemački Gepard rabi poljski SPAAG Loara-G. Kao osnova uzeto je tijelo tenka T-72 na koje je postavljena velika kupola opremljena s dva topa kalibra 35 mm. Osim njih na kupoli se nalaze motrilački i ciljnički radari. Istodobno je razvijen i samovozni PZO sustav Loara-R (neki izvori spominju ga kao Loara-M, M kao missile). Loara-R također ima motrilački radar. Ciljnički sustav ovisi o uporabi PZO vođenog projektila. Potencijalni kupci mogu birati između švedskog laserski vođenog RBS-23 BAMSE ili južnoafričkog Kentron Umkhonto projektila. U slučaju odabira BAMSE projektila Loara-R se oprema s dva četverostruka lansera. Projektil ima CLOS (Command-to-Line-Of-Sight) sustav navođenja na cilj. Zahvaljujući uporabi snažnog startnog raketnog motora i posebnog motora namijenjenog održavanju brzine tijekom leta, maksimalna brzina mu je čak 900 metara u sekundi. Zanimljivo je da mu je maksimalni operativni domet i maksimalna visina djelovanja gotovo ista ? u oba slučaja nešto veća od 15 kilometara (neki izvori navode da je krajnji učinkovit domet BAMSE-a protiv sporih ciljeva čak 34 kilometra). Ako kupac odabere projektil Kentron Umkhonto (prije poznat pod oznakom SAHV-3) onda dobije konfiguraciju s dva dvostruka lansera. Iako je tvrtka Kentron sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća započela s istodobnim razvojem inačica s poluaktivnim radarskim i infracrvenim sustavom navođenja, u serijsku proizvodnju ušao je samo Umkhonto-IR. Taj projektil ima domet veći od 12 km te infracrveno tražilo s inercijalnim vođenjem u srednjem dijelu leta. Bojna glava teška je 23 kg i opremljena blizinskim upaljačem. Projektil je dugačak 3,32 metra i težak 130 kg. Zbog velike brzine leta potrebno je manje od 16 sekundi da pogodi cilj udaljen više od osam kilometara. Umkhonto-IR odlikuje se velikom brzinom, infracrvenim pretraživačem i softificiranim sustavom navođenja koji uključuje i autopilota.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 17 : MBDA-ov Jernas

Još jedan zanimljiv zapadni samovozni topnički PZO sustav je švedski CV9040 AAV koji je švedska vojska, kako bi ga razlikovala od borbenog vozila pješaštva, označila kao Lvkv 90. U osnovi istovjetan s originalnim CV9040 Lvkv 90 je dobio motrilački radar Thales Gerfaut TRS 2620 na stražnjem dijelu kupole, laserskom daljinomjeru i termoviziji. Zahvaljujući topu Bofors L/70 kalibra 40 mm učinkovit domet djelovanja je sasvim solidnih 4000 metara protiv sporih ciljeva kao što su helikopteri. Trenutno jedini korisnik Lvkv-a 90 je švedska vojska.
Znatno veće prodajne planove ima tvrtka Oerlikon Contraves za svoj SPAAG sustav Skyranger. Skyranger je nastao na temelju iskustava stečenih s uporabom vučnog PZO sustava Skyshield koji rabi daljinski upravljive topove kalibra 35 mm brzine paljbe 1000 granata u minuti. Sastavni dio sustava je i radarska postaja s motrilačkim i ciljničkim radarom, te zapovjedni kontejner. Da bi mu se povećala borbena učinkovitost Skyshieldu se može pridodati i jedan četverosturki lanser PZO vođenih projektila. Kako je tržište fiksnih PZO topničkih sustava u naglom opadanju Oerlikon Contraves je razvio Skyranger koji je prvi put javno viđen prije tri godine na oklopnom vozilu na kotačima Mowag Piranha III 8x8. Zahtjevnijim kupcima nudi se i mogućnost kupnje kombiniranog topničko-raketnog sustava koji se sastoji od Skyranger Gun System, Skyranger Missile Luncher Systema i Skyranger Radar Systema s pripadajućim Integrated Control Centrerom.

Proizvođač navodi da se tipična bitnica sastoji od dva topa, jednog lansera projektila i radarsko/zapovjednog vozila. Kupola bez posade Skyranger Gun Systema naoružana je Oerlikon Contraves 35/1000 topom. Uz njega ide i spremnik s 220 granata spremnih za ispaljenje. Skyranger raketni sustav temelji se na Rheinmetallovom sustavu Asrad koji rabi projektil Bolide (RBS 70) tvrtke Saab Bofors. Po tvrdnjama proizvođača zasad je zainteresiranost za Skyranger Gun System pokazalo nekoliko potencijalnih kupaca, od kojih je najozbiljniji španjolska vojska.
Zbog specifičnog sigurnosnog okruženja, južnokorejska vojska je veliki korisnik SPAAG sustava. Trenutačno rabi sustav Doosan kalibra 20 mm. U fazi je zamjena Doosana novim SPAAG-om Doosan Flying Tiger koji rabi dva topa kalibra 30 mm i ima znatno veću paljbenu moć. Vozilo je opremljeno motrilačkim radarom, tako da može djelovati kao samostalna paljbena jedinica. Doosan Flying Tiger projektiran je tako da djeluje zajedno sa samovoznim raketnim PZO sustavom Doosan Chun Ma koje je postavljeno na isto vozilo. Na daljinski upravljivoj kupoli smještena su dva četverostruka lansera, motrilački i ciljnički radari, te elektrooptički sustavi za motrenje i navođenje projektila u uvjetima snažnog elektroničkog ometanja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 18 : ATLAS Short Range Air Defence (ASRAD) sustav

Hibridni PZO sustavi

Posljednjih desetak godina znatno bolje prodajne rezultate ostvarili su hibridni PZO sustavi čija je glavna odlika kombiniranje topničkog i raketnog oružja na istom vozilu. Jedan od najprodavanijih je ruski KBP Instrument Design Bureau 96K6 Pantsyr-S1 (SA-22 Greyhound), koji se trenutačno proizvodi isključivo za potrebe izvoza. Prvi su kupac bili Ujedinjeni Arapski Emirati, a potom Sirija, Iran i Alžir. Cijeli je sustav postavljen na terenski kamion konfiguracije 8x8. Ovisno o želji kupca može se postaviti na ruske ili zapadne kamione. Tako su Emirati odabrali njemački kamion MAN SX 45 8x8. Osim toga proizvođač nudi i mogućnost postavljanja kuple na oklopna vozila na gusjenicama kako bi dodatno povećao pokretljivost. Pantsyr-S1 ima dva šesterostruka lansera projektila 57E6-E maksimalnog dometa većeg od 20 kilometara, i koji nakon samo dvije sekunde leta dostiže brzinu od 1300 metara u sekundi. Na kupoli su i dva topa 2A38M kalibra 30 mm brzine paljbe 2500 granata po topu. Maksimalna daljina djelovanja je 4000 metara, a visina 3000. Pantsyr-S1 opremljen je motrilačkim i ciljničkim radarom.
U ruskoj vojsci ZSU-23-4 Šilka zamijenjena je znatno modernijim sustavom 2S6M Tunguska postavljenim na gusjeničarsko vozilo. Tunguska je preteča Pantsyru i rabi istu kombinaciju projektila, topova i radarskih sustava. U operativnu je uporabu uvedena još 1982. Do danas je prodana u više država, između ostalih u Indiju, Maroko i Alžir.
Iako je američka kopnena vojska prestala rabiti svoj SPAAG M163 Vulcan (20 mm) još prije više od deset godina marinci su u naoružanju zadržali hibridni PZO samovozni sustav Light Armored Vehicle ? Air Defense (LAV-AD), iako samo 17 vozila. LAV-AD razvila je tvrtka General Dynamics Armament and Technical Products, a baziran je na oklopnom vozilu na kotačima LAV 8x8. Opremljen je kupolom s dva člana koja je naoružana topom GAU-12/U Gatling kalibra 25 mm i s dva čeverostruka lansera s MAPADS projektilima Stinger.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 19 : Motrilački radar Saab HARD

Jedan je dio tvrtki vlastitim sredstvima odlučio razviti lake hibridne sustave za države koje iz političkih razloga ne mogu kupiti rusko oružje. Većina tih sustava dosta je primitivna i temelji se na uporabi MAPADS-a s infracrvenim samonavođenjem. Jedan od njih je Machbet tvrtke Israel Aerospace Industries. Machbet kombinira Gatling top kalibra 20 mm i četiri Stingera spremnih za lansiranje, po uzoru na Boeingov Avenger.

Laki vučeni sustavi

Klasični laki vučeni PZO sustav je MBDA-ov Rapier postavljen na laku prikolicu. Originalni sustav sastojao se od lansera s četiri projektila, ciljničkim radarom i sustavom za motrenje. Na tim osnovama razvijen je Rapier Field Standard C (FSC), poznatiji po izvoznom nazivu Jernas. U odnosu na originalni Rapier, Jernas nudi znatno povećanje borbenih mogućnosti. Sva tri glavna sustava integrirana su na prikolicu koju može vući kamion nosivosti četiri tone i konfiguracije 4x4. Jernas se sastoji od dva četverostruka lansera, motrilačkog radara Dagger i ciljničkog sustava Blindfire. Sustav rabi novi projektil Rapier Mk 2 maksimalne brzine 2,5 Macha i dometa 6800 metara. Korisnici Rapier FSC/Jernas sustava su britanska (57 lansera) i malezijska vojska.
U posljednjih deset godina znatno je povećana važnost snaga za brzo djelovanje koje traže specijalnu opremu i naoružanje. Kako bi im pružili odgovarajuću PZO obranu, bar u prvim danima dok snage ne preuzmu kontrolu nad područjem djelovanja, sve veći broj država traži nove, lake sustave. Glavna značajka tih sustava je da su dovoljno lagani i mali kako bi se mogli prevoziti lakim transportnim avionima i transportnim helikopterima. Jedan od takvih je Rheinmetall Defence Electronics ATLAS Short Range Air Defence (ASRAD) sustav. Njemačka vojska naručila je 50 paljbenih jedinica Ozelot, 10 zapovjednih vozila opremljenih motrilačkim radarom Saab HARD na razini voda, i još sedam zapovjednih vozila na razini bitnice. Sva su ta vozila bazirana na lakom oklopnom vozilu na gusjenicama Wiesel 2 LAV. Iako njemačko Ozelot vozilo ima lanser sa četiri Stinger projektila moguća je uporaba i drugih MANPADS-a.
Grčka je vojska nedavno dobila ASRAD vozila bazirana na terenskom vozilu HMMWV, dok je finska vojska odabrala terensko vozilo tvrtke Mercedes-Benz. Finsko vozilo također rabi motrilački radar HARD, ali umjesto Stingera rabi znatno ubojitije švedske projektile RBS-70. Razvijena je i inačica na terenskom kamionu 4x4 koja je također dovoljno lagana da se može prevoziti lakim transportnim avionom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 20 : Grčki ASRAD na terenskom vozilu HMMWV


* 16.jpg (78.11 KB, 600x400 - viewed 278 times.)

* 17.jpg (69.02 KB, 600x450 - viewed 294 times.)

* 18.jpg (81.06 KB, 600x450 - viewed 408 times.)

* 19.jpg (67.95 KB, 600x479 - viewed 369 times.)

* 20.jpg (93.92 KB, 600x450 - viewed 380 times.)
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #4 on: December 10, 2015, 01:07:01 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* LvKv 90 Self-Propelled Anti-Aircraft Gun.jpg (108.44 KB, 692x461 - viewed 292 times.)
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 442


« Reply #5 on: December 27, 2015, 12:44:53 am »



Problem kod SH sistema na šasiji CV-90 je mala elevacija.
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #6 on: December 27, 2015, 08:35:17 pm »



Problem kod SH sistema na šasiji CV-90 je mala elevacija.

-8° do +50° je po dostupnim podatcima. Praga ima od -10 ° do +85 °, koliko je imao BOV-3?
Koliko je elevacija +50° mala/vlika/primerena za SPA topove?
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.03 seconds with 22 queries.