Kako odabrati mornarički PZO raketni sustav?

[Jester]

Članak na ovu temu obajvljen 2005 godine na stranici "Hrvatski Vojnik" autor je Tomislav Janjić ;

Kako odabrati mornarički PZO raketni sustav? - europska ponuda

Suvremeni raketni PZO sustavi namijenjeni brodovima kupce dovode pred dilemu - odabrati između MBDA Aster i VL MICA s aktivnim radarskim samonavođenjem, ili nekog od proizvoda tvrtke Raytheon s poluaktivnim radarskim vođenjem

Odabrati odgovarajući protuzračni raketni sustav za novi brod danas nije nimalo laka zadaća, osobito ako vam odabir nije unaprijed politički uvjetovan. Na tržištu se nudi veliki broj suvremenih sustava zapadne i ruske proizvodnje podjednakih mogućnosti, uz najavu da će se za koju godinu na tržištu pojaviti i suvremeni PZO raketni sustavi kineske proizvodnje. Sadašnje članice NATO saveza i države koje očekuju da će to uskoro postati svoje ratne brodove mogu opremiti s nekoliko vrlo suvremenih PZO raketnih sustava. Donedavno je taj odabir bio znatno lakši jer su tržištem dominirale američke tvrtke, ali od nedavno se i na tom području promijenio odnos snaga. Tako američka tvrtka Raytheon nudi široki asortiman PZO raketnih sustava Standard Missile (SM) i Evolved SeaSparrow Missile (ESSM) s poluaktivnim radarskim navođenjem srednjeg, velikog i vrlo velikog dometa. S druge strane na tržištu je sve snažnije prisutna europska tvrtka MBDA sa svojim sustavom Aster. Odabir PZO raketnog sustava nije baš jednostavan jer za sobom povlači i odluku o kupnji odgovarajućih radara za motrenje zračnog prostora i, ako je potrebno, radarskih iluminatora, te brodskih zapovjednih sustava.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : Jedan od prvih proizvedenih projektila Aster 15

Evo jedan tipičan primjer: danska Naval Materiel Command (mornaričko zapovjedništvo za opremanje) trenutačno obrađuje mogućnosti kupnje najboljeg PZO raketnog sustava za buduće tri fregate/patrolna broda istisnine 5000 tona čije će projektiranje početi 2007. godine. Jedna je mogućnost odabrati kombinaciju projektila Raytheon SM-2 Block III (dometa većeg od 150 km) i radarskih iluminatora SM-6 (dometa 220 km) koja se može dopuniti i projektilima ESSM namijenjenih za blisku obranu broda. Oba bi se projektila lansirala iz vertikalnih lansera Mk 41. Kao opcije za kontrolu zračnog prostora spominju se radari Raytheon AN/SPY-3 i Thales Nederland SEPAR.

Druga mogućnost koju Danci razmatraju je kupnja novog europskog mornaričkog PZO raketnog sutava Aster. Razmatra se kupnja obje inačice - Aster 30 namijenjene obrani flote i Aster 15 namijenjene za blisku protuzračnu obranu brodova. Projektili bi se lansirali iz vertikalnih lansera Sylver tvrtke DCN. Kako ti projektili imaju aktivno radarsko samonavođenje na ciljeve nisu potrebni radarski iluminatori ciljeva što istodobno smanjuje i cijenu nabave i održavanja tijekom uporabe. Uz PZO raketni sutav Aster razmatra se mogućnost uporabe višenamjenskih radara AMS EMPAR, AMS Sampson, Thales ARABEL ili Herakles.

Asterov potencijal

Dasad je PZO raketni sustav Aster za obranu svojih ratnih brodova odabralo pet ratnih mornarica, te je naručeno 1500 projektila, uglavnom inačice Aster 15. Prvi proizvedeni primjerci, namijenjeni francuskoj ratnoj mornarici, upravo ulaze u operativnu službu na nuklearnom nosaču zrakoplova Charles de Gaulle. Asterovi korijeni sežu sve do listopada 1998. i francusko-talijanskog projekta Future Surface-To-Air Family (FSAF) unutar kojeg su partneri planirali razviti okvir za razvoj obitelji PZO raketnih sustava namijenjenih ugradnji na brodove i uporabi na kopnu. FSAF program dodijeljen je tvrtki Eurosam (zajednički projekt tvrtki MBDA i Thales), a Aster je samo jedna od "cigli u zidu" cijelog projekta. Uz projektil u dvije inačice važni dijelovi sustava su osmerostruki vertikalni lanseri Sylver A43 i A50, višenamjenski radari ARABEL ili EMPAR, te zapovjedni sustav koji je konfiguriran po MAGICS kozoli i MARA računalnom dijelu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Testno ispitivanje projektila Aster 15

Aster 15 i Aster 30 projektirani su oko istog osnovnog projektila, a razlika u dometu ostvarena je uporabom dva različita startna raketna motora. Tvrtka MBDA tvrdi da Aster nudi superiorne mogućnosti s obzirom na njegovu visoku pokretljivost koja je ostvarena kombinacijom klasičnih aerodinamičnih kontrolnih površina i vektorizacijom potiska motora. Ta kombinacija, po tvrdnji proizvođača, omogućava zaokrete do opterećenja od čak 50 g. Ta kombinacija postaje još ubojitija u cjelini s aktivnim radarskim sustavom samonavođenja koji, bar po tvrdnji MBDA, ima vrlo visok stupanj vjerojatnoće uništenja cilja. Zahvaljujući mogućnosti prijenosa podataka s broda na projektil tijekom njegovog leta moguće je obaviti izmjenu s prvobitno određenog cilja na naknadno otkriveni cilj s višim stupnjem prioriteta.
Visok stupanj vjerojatnoće uništenja cilja osigurava aktivni radar AD4A tvrtke Thales smješten u nosu projektila, sa sustavom za kontrolu leta smještenim odmah iza njega. Usmjerena visokoeksplozivna fragmentirana bojna glava smještena je u sredini projektila. Stražnji dio zauzima putni raketni motor. Osnovni projektil je dugačak 2,6 metara i promjera tijela 18 centimetra. Masa mu je 107 kg.
Nakon vertikalnog lansiranja, zaokretanje i usmjeravanje prema cilju obavlja se uz pomoć okretnih mlaznica startnog raketnog motora, koje upravljaju letom u prvim sekundama nakon lansiranja. Startni raketni motor inačice Aster 15 odvaja se već nakon 2,5 sekunde nakon lansiranja, nakon što je projektil ubrzao do brzine od 1000 m/s (3 Macha). Dužina te inačice je 4,2 metra i masa u trenutku lasniranja 310 kg. Startni raketni motor inačice Aster 30 (koja ima veći domet) odvaja se nakon 3,5 sekundi rada, nakon što je projektil ubrzao do 1400 m/s (4,5 Macha). Dužina inačice Aster 30 je 5,2 m, a masa u trenutku lansiranja joj je 510 kg.
Iako su temeljeni na istom osnovnom projektilu Aster 15 i Aster 30 imaju različite namjene. Po tvrdnjama tvrtke MBDA Aster 15 ima minimalni domet od samo 1,7 km. Protiv ciljeva kao što su veliki mornarički patrolni avioni maskimalni domet mu je oko 30 km. Učinkovit domet protiv brzih i pokretnih lovačkih aviona te podzvučnih projektila je od 10 do 15 km. Nadzvučne projektile Aster 15 može uništavati na udaljenostima od 5 do 10 km.
Dalekometni Aster 30 ima mogućnost obaranja nadzvučnih projektila na udaljenostima 15 do 25 km. Lovačke avione doseže na udaljenostima od 35 do 45 km, a velike mornaričke patrolne avione na čak 100 km.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : Nosač zarakoplova Charles de Gaulle je prvi ratni brod opremljen sustavom Aster 15

Razvojna testiranja Astera 15 obavljena su od 1992. do 1997. unutar projekta FSAF. Ukupno je obavljeno 18 lansiranja kojima je potvrđena sposobnost vertikalnog lansiranja, upravljanja u letu, maksimalnih dometa po visini i udaljenosti (uključujući i presretanje nadzvučnih projektila koji su letjeli na vrlo malim visinama u uvjetima snažnog elektroničkog ometanja). Nakon toga uslijedio je program evaluacije za Sol-Air Anti-Missile (SAAM) protuzračni raketni sustav malog dometa namijenjen francuskoj i talijanskoj ratnoj mornarici.
Nakon uspješnih evaluacijskih testiranja na ispitnom brodu Ile d'Oleron, koja su završena u listopadu 2001., prvi operativni SAAM sustav ugrađen je na novi francuski nuklearni nosač zrakoplova Charles de Gaulle. Prvo ispitno lansiranje projektila Aster 15 s de Gaullea obavljeno je potkraj listopada 2002. Otkrivanje cilja (leteće mete C22) obavljeno je uz pomoć radara ARABEL tvrtke Thales.

Evaluacijska testiranja talijanskog SAAM-a dovršena su do kraja 2002. godine nakon serije od tri lansiranja sa školskog broda Carabiniere. Lansiranja su obavljena u ispitnom Centre d'Essais da la Méditeranée (CEM) u južnoj Francuskoj. Prva serija evaluacijskih testiranja obavljena je u prosincu 2001., a druga u lipnju 2002. Treća testiranja obavljena su 17. prosinca 2002. tijekom kojih je ispitana učinkovitost SAAM sustava protiv niskoletećih ciljeva u uvjetima snažnog elektroničkog ometanja. Kako bi se što realnije dočarali borbeni uvjeti dvije su leteće mete C22 opremljene sustavima za elektroničko ometanje, te programirane tako da na vrlo maloj visini lete jedna pokraj druge. Prema tvrdnjama MBDA višenamjenski radar EMPAR uspješno je odvojio ciljeve iz elektroničke "buke" i osigurao dovoljno podataka za uspješno presretanje projektilom Aster 15 neprestance mu šaljući podatke o poziciji ciljeva tijekom njegovog leta. U završnoj fazi leta Aster je aktivirao svoj radar za samonavođenje te ostvario pogodak na udaljenosti od oko 10 kilometara od Carabinieria. Prvi talijanski ratni brod koji će opremiti SAAM sustavom bit će talijanski nosač zrakoplova Cavour koji bi trebao biti dovršen 2007. godine.

Uspješna prodaja

I prije nego što je cijeli projekt razvoja PZO raketnog sustava Aster bio dovršen Saudijska Arabija je za potrebe svoje ratne mornarice 1997. naručila sustav Aster 15, te tako postala prvi strani kupac. Na temelju konfiguracije usvojene za nosač zrakoplova Charles de Gaulle saudijska je ratna mornarica odabrala Aster 15 za svoje tri fregate F 3000S. Fregate je izgradila francuska tvrtka DCN unutar bilateralnog sporazuma Sawari II. Izvršitelj Sawaria II je tvrtka Thales, dok je nositelj poslova oko SAAM sustava tvrtka Eurosam. U posljednjih godinu dana sve su tri fregate F 3000S prošle testna lansiranja ispred francuske obale, demonstrirajući sposobnosti sustava. Pri svakom je lansiranju Aster 15 zajedno s radarom ARABEL uspješno oborio leteće mete C22.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Singapurske korvete klase Formidable će dobiti PZO raketni sustav Aster

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : Singapurske fregate iz projekta Horizon će također dobiti PZO raketni sustav Aster

Potkraj 2003. Singapur je službeno potvrdio da je odlučio kupiti brodski protuzračni raketni sustav temeljen na projektilu Aster 15 za šest novih fregata klase Formidable čija je gradnja u tijeku. Nositelj ugovora je tvrtka MBDA, dok je Eurosam tek podugovarač. Na ultramodernim singapurskim fregatama projektili Aster 15 djelovat će zajedno s Thalesovim višenamjenskim radarom Herakles. Jedina veća razlika u odnosu na originalni SAAM sustav bit će u tome što će singapurske fregate dobiti odvojeni zapovjedni sustav samo za protuzračnu obranu, koji neće biti direktno povezan sa zapovjednim sustavom broda.
U listopadu 2004. vlade Francuske i Italije objavile su namjeru nastavka projektiranja i gradnje 27 fregata iz programa Frégate Européene Multi-Mission (FREMM). Iako rađene po istom programu fregate neće biti identične. Tako će talijanske fregate iz programa FREMM imati SAAM sustav ali koji će rabiti EMPAR višenamjenski radar (isporučit će ga tvrtke MBDA i AMS). Francuske fregate će se uz svoj Aster 15 koristiti sustavom koji će se razviti na temelju sustava namijenjenog singapurskim fregatama klase Formidable. Jedina veća razlika bit će u činjenici da će francuske fregate imati potpuno integrirani zapovjedni sustav broda koji će nadgledati i PZO raketni sustav. Za otkrivanje ciljeva i navođenje projektila na njih rabit će se radar Herakles. Taj je svojevrsni zaokret zahtijevao i zahvate u konstrukciju broda, osobito nadgrađa. Istodobno je tvrtka Thales dobila ugovor o integraciji radara Herakles u prvobitnu strukturu broda, dok je tvrtka MBDA postala odgovorna za isporuku Aster Weapon Management Launching sustava koji se sastoji od vertikalnih lansera, kontrolne elektronike i konektora prema brodskom zapovjednom sustavu. Specifičnost ugovora je da su MBDA i Thales zasebno odgovorni za integraciju svojih sustava u brodski zapovjedni sustav.

Projektili Aster 15 i Aster 30 također su ključni dio Principal Anti-Air Missile System (PAAMS) koji se razvija da bi zadovoljio zahtjeve brodske samoobrane (ponajviše od protubrodskih projektila), te obrane na srednjim (obrana flote) i velikim (obrana područja) udaljenostima za francusko-talijanski projekt fregata za protuzračnu obranu Horizon i za britanske razarače klase Daring (Type 45). Program PAAMS pokrenut je u kolovozu 1999. kada su francuska, talijanska i vlada Velike Britanije potpisale ugovor s tvrtkom EUROPAAMS SAS (čiji je dvotrećinski vlasnik Eurosam i jednotrećinski UKAMS) vrijedan 1,4 milijarde britanskih funti. Ugovorom je predviđeno projektiranje i početak proizvodnje PAAMS sustava u tri inačice koje su prilagođene potrebama svakoj od ratnih mornarica država potpisnica. Uz to ugovorom se predviđa opremanje prvih brodova iz klase svih triju država projektilima Aster 15 i Aster 30.
Nakon uspješnog okončanja razvoja sustava Aster u ožujku 2002. potpisan je i novi ugovor kojim su francuska, talijanska i britanska vlada naručile dodatnih sedam PAAMS sustava koje će opremiti S1850M LRR radarima. Ti su sustavi (zajedno s 400 projektila Aster 15 i 500 projektila Aster 30) namijenjeni za ugradnju na pet razarača klase Daring britanske ratne mornarice i za prve u klasi fregate iz projekta Horizon za talijansku i francusku ratnu mornaricu.
PAAMS će dijeliti mnoge podsustave sa FSAF sustavom, kao što su višenamjenski radari EMPAR za francuske i talijanske brodove i AMS Sampson za britanske brodove. Svi će brodovi dobiti isti zapovjedni sustav, te šest vertiklanih lansera Sylver A50 u koje će se moći smjestiti do 48 projektila Aster 15 i/ili Aster 30, te radar S1850M namijenjen otkrivanju ciljeva u zraku na velikim udaljenostima.

[Jester]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 6 : Britanski razarači klase Daring moći će rabiti i Aster 15 i Aster 30

VL MICA protiv Sea Sparrowa

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 7 : Crtež mogućnosti djelovanja PZO raketnog sustava VL MICA

I dok je sustav Aster europski odgovor na američki PZO raketni sustav Standard, pravi odgovor na sveprisutni sustav Sea Sparrow Europljani još uvijek nemaju. Zbog toga se tvrtka MBDA nada da će njezin projektil zrak-zrak Mica prilagođen za ulogu brodske protuzračne obrane uskoro postati ozbiljan konkurent američkom proizvodu. Iako im još uvijek nije uspjelo osigurati prvu narudžbu uvjereni su da njihov proizvod zadovoljava sve zahtjeve suvremene brodske PZO obrane.
Razvoj projektila VL MICA počeo je 2000. godine sredstvima tvrtke kako bi se stvorio suvremeni protuzračni raketni sustav namijenjen bliskoj obrani malih i srednjih ratnih brodova. Riječ je o vrlo suvremenom sustavu koji rabi projektil s aktivnim radarskim i infracrvenim samonavođenjem na ciljeve, a kojem je dodana mogućnost primanja podataka o cilju tijekom leta.
MBDA svrstava sustav VL MICA između znatno sposobnijeg ali i skupljeg sustava Aster i lakog sustava malog dometa Mistral/Tetral. Tvrtka ističe da VL MICA nudi znatne mogućnosti za zadovoljenje potreba protuzračne obrane ratnih brodova osobito tijekom djelovanja u priobalnim vodama. Zahvaljujući suvremenom projektilu i vertikalnom sustavu lansiranja VL MICA se može, bar po tvrdnjama tvrtke, uspješno nositi sa svim modernim ugrozama, uključujući i masovne napade. Zbog aktivnog radarskog samonavođenja projektila cijeli se sustav može lagano ugraditi na brod i spojiti sa zapovjednim brodskim sustavom, bez potrebe postavljanja dodatnih radarskih iluminatora. Mala dužina i masa kontejnera koji služi i kao lanser omogućava postavljanje i na manje ratne brodove kao što su korvete i lake fregate. MBDA ističe kako je VL MICA sustav pogodan i za ugradnju na velike brodove kao što su transportni ili desantni brodovi koji bi se tim sustavom mogli opremiti kroz proces modernizacije.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 8 : Raketni sustav VL MICA nastao je na osnovi projektila zrak-zrak Mica

Cijeli se sustav temelji na projektilu zrak-zrak Mica koji je već u operativnoj uporabi. Projektil se oprema ili aktivnim radarskim ili infracrvenim sustavom samonavođenja na ciljeve. Maksimalni domet mu je 20 km. Do daljine od 7 km projektil može izvoditi zaokrete pod opterećenjem od 50 g, a do 10 km opterećenje pada na 30 g.
Aktivni radarski sustav samonavođenja rabi isti Thalesov AD4A radar koji se ugrađuje i u PZO raketni sustav Aster, dok se infracrveni sustav koristi dvokanalnom tehnologijom. Bojna glava mase 12 kg opremljena je najsuvremenijim dopplerovim upaljačem. MBDA posebno ističe mogućnost odabira dva sustava vođenja kao prednost koja omogućava optimizaciju uporabe sustava ovisno o uvjetima djelovanja. Na primjer, aktivni radarski sustav samonavođenja omogućava neometanu mogućnost djelovanja po svim vremenskim uvjetima i djelotvornost protiv ciljeva s vrlo niskim IC potpisom (kao što su vođene bombe). Infracrveni sustav samonavođenja pak omogućava povećanu mogućnost djelovanja protiv ciljeva sa smanjenim radarskim odrazom, te pruža i mogućnost djelovanja protiv malih, brzih ciljeva na površini mora.
Tipični način djelovanja sustava VL MICA bio bi da se ciljevi otkriju ili suvremenim 3D radarom ili elektrooptičkim sustavom motrenja. Nakon identifikacije cilja i procjene prioriteta, koju obavlja zapovjedni sustav broda, on u projektil šalje podatke o položaju cilja i obavlja njegovo lansiranje. Jednom u zraku projektil obnavlja podatke o odabranom cilju preko Ship-Missile Data Link (SMDL) sustava kako bi dodatno prilagodio putanju leta i ispravno usmjerio svoj radarski ili IC sustavan samonavođenja. Projektil se lansira iz svog transportnog kontejnera/lansera čiji je sastavni dio i odvod vrelih ispušnih plinova čime se bitno olakšava njegova ugradnja na brod. Kontejner je dugačak 3,7 metara i zajedno s projektilom teži 400 kg. Osim potrebe osiguranja prostora za smještaj potrebno je još i instalirati priključke za napajanje i konektore za uvezivanje s brodskim zapovjednim sustavom. Uvezivanje se obavlja preko "kabineta" na koji se može spojiti do osam lansera. Uz to potrebno je na nadgrađe broda postaviti četiri antene sustava SMDL.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 9 : Specifičnost ovog PZO raketnog sustava je mogućnost uporabe dva sustava vođenja

Prva ispitna lansiranja obavljena su u prosincu 2001. kako bi se dokazala mogućnost lansiranja Mica projektila iz vertikalnih lansera i njegovo usmjeravanje prema cilju. Trenutačno se odvija razvoj kontejnera/lansera i pripadajućih podsustava. Unatoč svim naporima MBDA još uvijek nije uspio osigurati prve narudžbe za svoj VL MICA sustav. Tvrtka velike nade polaže u zajedničko testiranje sustava s francuskom ratnom mornaricom predviđeno za ovu 2005. godinu. MBDA će, zbog potreba testiranja, napraviti kompletni VL MICA sustav koji će se moći rabiti i za ispitivanja na brodovima i na kopnu. Nadaju se da će se nakon toga francuska ratna mornarica odlučiti za kupnju sustava. Kao prve brodove koji bi se mogli opremiti VL MICA sustavom MBDA navodi višenamjenske desantne brodove Mistral i Tonnerre, koji bi u operativnu uporabu trebali ući 2005. i 2006. godine. Zasad je predviđeno da će se brodovi opremiti topovima malog kalibra i PZO raketnim sustavom malog dometa Simbad. Čelništvo MBDA se nada zahtjevu za unapređenjem mogućnosti protuzračne obrane tih brodova nakon što dobiju status visokovrijednih jedinica. Predstudije su pokazale da bi ugradnja VL MICA sustava na Mistral i Tonnerre bila vrlo jednostavna i jeftina jer su brodovi već opremljeni Thalesovim 3D radarom MRR-3D NG sposobnim da otkrije i prati ciljeve, te osigura potrebne podatke za uspješno vođenje VL MICA projektila prema njima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 10 : Fotomontaža lansiranja projektila VL MICA s fregate klase La Fayette

[Jester]

Kako odabrati mornarički PZO raketni sustav? - američka ponuda

Unatoč svim naporima europskih proizvođača (ne računajući ruske) da se probiju na svjetsko tržište mornaričkih PZO raketnih sustava njime i dalje dominiraju Sjedinjene Države - preciznije tvrtka Raytheon

Iako je europski mornarički protuzračni raketni sustav Aster u mnogočemu napredniji od američkog mornaričkog PZO sustava Standard on se i dalje znatno bolje prodaje. U nekoliko posljednjih godina projektil Standard SM-2 kupile su kanadska, njemačka, nizozemska, španjolska, južnokorejska, tajvanska i američka ratna mornarica. Uz sada već legendarni sustav Standard tvrtka Raytheon nudi mornarički PZO raketni sustav Sea Sparrow koji je postao standardni PZO sustav na ratnim brodovima NATO saveza, ali i znatno šire. Daljnjim usavršavanjem i Standarda i Sea Sparrowa tvrtka Raytheon očekuje da će zadržati vodeće mjesto na području mornaričkih PZO sustava.

PZO mornarički sustav Standard

Potpuno u skladu s tim očekivanjima tvrtka Raytheon je nedavno najavila da očekuje skore narudžbe za svoj Standard SM-2 projektil od australske (za projekt modernizacija fregata FFG-7), danske, grčke, norveške, turske i egipatske ratne mornarice. Inačicu SM-3 (optimizirana za uništavanje balističkih projektila) zasad su naručile američka i japanska ratna mornarica iako ima naznaka da su za nju zainteresirani i neki drugi kupci (najčešće se spominje Južna Koreja). Prvi serijski primjerak SM-3 projektila proizveden je 22. listopada 2004. u Raytheonovom pogonu u Tucsonu (Arizona).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 11 : Projektil SM-1

Takav uspjeh sustava Standard ne iznenađuje jer se temelji na projektu starom 50 godina koji je započeo još 1954. sustavom RIM-2 Terrier, nastavio se 1957. sa sustavom RIM-8 Thalos i na posljetku sa sustavom RIM-24 Tartar koji je postao operativan 1962. godine. Svi su oni intenzivno rabljeni u velikom broju ratnih mornarica, neki još do nedavno. Na tim je osnovama razvijen mornarički PZO sustav Standard SM-1 kojeg još uvijek koriste australska, bahreinska, egipatska, francuska, grčka, talijanska, japanska, nizozemska, poljska, portugalska, tajvanska, turska i američka ratna mornarica. Čileanska ratna mornarica trebala bi uskoro preuzeti dvije nizozemske fregate koje su također naoružane SM-1 projektilima. Tako veliki broj korisnika i potreba da SM-1 projektil ostane što duže u operativnoj uporabi navela je američku ratnu mornaricu da s Raytheonom potpiše ugovor o punoj logističkoj podršci svim korisnicima i nakon što se SM-1 povuče iz operativne uporabe u američkoj ratnoj mornarici.
Po navodima Jane's Naval Weapons Systems projektili iz obitelji SM na ciljeve se navode na sljedeć način: nakon što se projektil lansira glavna radarska zraka s radarskog iluminatora konstantno prati cilj, dok pomoćna zraka osigurava prijenos podataka za korigiranje leta koje projektil prima preko antena smještenih na stražnjem dijelu. To znači da se projektil u srednjem dijelu leta na cilj navodi radarskim zapovjednim vođenjem dok je u zadnjoj fazi leta primarni oblik navođenja na cilj poluaktivno radarsko navođenje. Najčešći profil leta projektila iz obitelji SM je dosezanje nešto veće visine leta od cilja uz završno obrušavanje na njega.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 12 : Projektil SM-2

Projektili iz obitelji SM-2 dobili su dodatnu mogućnost navođenja s broda preko RF linka koji djeluje sve do trenutka kad poluaktivni sustav navođenja na projektilu "osjeti" odbijene radarske zrake sa cilja. Taj sustav omogućava da radari na brodu osiguraju dodatne podatke za korekciju leta projektila, te na taj način osigurati optimalnu trajektoriju leta, što za posljedicu ima povećanje dosega projektila. Tipično presretanje s povećanim dometom obuhvaća lansiranje projektila sa startnim raketnim motorom (booster) koji prije kraja rada i odbacivanja usmjerava projektil prema cilju čime se osigurava bolja iskoristivost putnog raketnog motora, te dosezanje većih brzina i visina leta. Projektil je i dalje zadržao inercijalni sustav vođenja na srednjem dijelu leta kako bi projektil usmjerio prema unaprijed izračunatoj točki susreta sa ciljem, iako se trajektorija leta može bitno izmijeniti uporabom podataka s broda koji u projektil dolaze preko RF linka. Projektil su opremili i linkom koji šalje podatke prema brodu i koji primarno služi za precizno određivanje njegove pozicije u odnosu na cilj i brod.
Daljnja poboljšanja ostvarena su na inačicama Block IIIA i Block IIIB koji mogu sudjelovati u Co-operative Engagement Capability (CEC) operacijama s drugim brodovima sposobnim osigurati podatke o letu cilja. Podaci se ne šalju izravno na projektil već na brod s kojeg je lansiran. Cilj je da daljnjim razvojem CEC osigura mogućnost preuzimanja kontrole srednjeg dijela leta projektila od strane broda koji u tom trenutku ima najbolji "pogled" na cilj. Razmatra se i mogućnost prebacivanja vođenja u završnoj fazi leta. Taj je postupak vođenja projektila dobio ime "Forwad Pass".
Trenutačna obitelj SM projektila koji se proizvode sastoji se od SM-2 Block IIIA/B, SM-3 i SM-6.

SM-2 Block IIIA/B

Iako je razvoj obitelj projektila SM-2 započeo još 1969. prva inačica koja je ušla u masovniju serijsku proizvodnju bila je Block II koja je u operativnu uporabu ušla 1984., ako je za vjerovati Jane's Naval Weapon Systems. SM-2 projektili srednjeg dometa rabe se na Aegis krstaricama i razaračima, ali i na više drugih ratnih brodova koji nisu opremljeni tim radarskim sustavom. Inačica povećanog dometa rabila se na brodovima koji su u operativnu uporabu ušli tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća i koji većinom više nisu u uporabi.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 13 : Lansiranje projektila SM-2 Block IIIA iz okomitog lansera

Inačica Block III ušla je u operativnu uporabu 1990. kao zamjena za projektile inačice Block II na Aegis krstaricama i razaračima. Inačica Block IIA ima samo poluaktivno radarsko navođenje dok su projektili inačice Block IIB dodatno opremljeni i infracrvenim sustavom samonavođenja na ciljeve koji je razvijen u programu unapređenja mogućnosti projektila.
Ako je za vjerovati Raytheonu onda su projektili inačice SM-2 Block III namijenjeni za djelovanje u svim vremenskim uvjetima, lansiranju s brodova, srednjeg i velikog dometa većeg od 80 km (neki izvori navode da je domet tih projektila čak 150 km). Maksimalna visina djelovanja im je veća od 65 000 stopa (više od 20 000 m). Maksimalna brzina leta veća im je od 3 Macha.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 14 : Okomiti lanseri su smješteni na krstarice klase Ticonderoga

SM-3

Ova je inačica optimizirana za uništavanje balističkih projektila. Projektil SM-3 razvijen je iz projektila SM-2 Block IV (čiji je razvoj u međuvremenu obustavljen) i iz projekta LEAP (Lightweight Exo-atmospheric Projectile) u sklopu kojeg je razvijen i 23 kg težak kinetički "presretač" EX-24 (opremili su ga i infracrvenim sustavom samonavođenja). EX-24 postao je sastavni dio projektila SM-3 te je zadužen za uništenje balističkih projektila izvan atmosfere. Projektil su opremili i raketnim motorom Mk 104 dvojnog potiska, boosterom Mk 72 i sustavom kontrole leta iz programa razvoja SM-2 Block IV.
Jane's Naval Weapons Systems navodi da se projektil lansira na konvencionalni način iz vertikalnog lansera na brodu. Na srednjem dijelu putanje projektil pogoni raketni motor dvojnog potiska, nakon čega se odvaja treći stupanj projektila na otprilike 30 000 metara. Projektil EX-142 udara u cilj pri brzini od 4000 m/s na udaljenosti od 300 km od broda. Navođenje u završnoj bazi leta na sebe preuzima infracrveni sustav.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 15 : Lansiranje projektila SM-3

[Jester]

SM-6

Projektil SM-6 nekada je nosio oznaku Extended Range Active Missile (ERAM). Nedavno ga je, pod oznakom SM-6, naručila američka ratna mornarica u ugovoru vrijednom 881 milijun američkih dolara. Osnovu projektila čini raketni motor razvijen u programu SM-2 Block IV i prilagođeni aktivni radar baziran na radaru koji se rabi na Taytehonovom projektilu AIM-120 AMRAAM Phase 3. Iako to Raytheon ne spominje SM-6 projektil je izravan odgovor na europski projektil Aster. Proizvođač navodi da se SM-6 može uspješno nositi sa svim prijetnjama, od protubrodskih projektila koji lete tik iznad površine mora do bombardera koji lete na vrlo velikim visinama. Uz to bi projektil SM-6 trebao osigurati učinkovitu obranu ne samo brodova već i snaga na kopnu. To bi se trebalo postići dogradnjom mogućnosti letećeg radara E-2C Hawkeye.

ESSM

Tijekom 2004. Japan i Ujedinjeni Arapski Emirati postali su prvi naručitelji ESSM projektila izvan NATO Sea Sparrow Consortiuma. Japanski ugovor o isporuci projektila RIM-162 ESSM Raytheon je objavio tijekom izložbe Euronaval u listopadu prošle godine. Japanska narudžba sadrži i odredbu o uključivanju japanske tvrtke Mitsubishi Electronic Corporation (MELCO) koja ima bogato iskustvo u proizvodnji projektila Sparrow. Prema Raytheonu uloga MELCO-a bit će sastavljanje projektila od dijelova koji će se dopremati u Japan. Sa svakom novom narudžbom ESSM-a udjel MELCO-a u njihovoj proizvodnji trebao bi rasti. Japanska ratna mornarica će svoje ESSM projektile postaviti na razarače klase Takanami (DD-110). Upravljanje paljbom obavljat će se novim MELCO radarom FCS-3, u čijem je razvoju sudjelovala europska tvrtka Thales.
Ratna mornarica Ujedinjenih Arapskih Emirata želi svoje projektile ESSM postaviti na četiri nove korvete Baynunah koje će se graditi u brodogradilištu Abu Dhabi Ship Building.
Početkom 2004. Raytheon je pokrenuo serijsku proizvodnju ESSM projektila ugovorom vrijednim 232,7 milijuna američkih dolara. Prema ugovoru Raytheon je dužan do listopada 2006. isporučiti 368 projektila za australsku, kanadsku, dansku, nizozemsku, norvešku i američku ratnu mornaricu. Dosad je ukupno naručeno 786 projektila.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 16 : Japanski razarač Myoukou klase Kongou koji su naoružani projektilima SM-3

Potaknut početnim izvoznim uspjehom Raytheon razmatra daljnja usavršavanja ESSM-a koja bi obuhvatila i zamjenu poluatkivnog radarskog vođenja aktivnim radarskim samonavođenjem. Za tu bi se svrhu uporabio radar s projektila AIM-120C AMRAAM. Tom bi se modifikacijom omogućilo da ESSM rabe i manji ratni brodovi (kao što su korvete i raketne topovnjače) na koje je teško postaviti sve potrebne radare za motrenje zračnog prostora i navođenje raketa na ciljeve. Uz to bi i brodovi koji su već opremljeni NSSMS sustavom dobili mogućnost istodobno gađati onoliko ciljeva koliko imaju raketa. Još jedna mogućnost koja se razmatra je uporaba kombinacije aktivnog radara i infracrvenog sustava samonavođenja. Tako opremljen projektil mogao bi se rabiti unutar kopnenih sustava protuzračne obrane umjesto AMRAAM-a (imao bi veći domet, veću brzinu i pokretljivost te kraće vrijeme reakcije).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 17 : Lansiranje projektila ESSM iz "klasičnog" lansera

Razvoj ESSM-a započeo je 1995. i od početka u njega su uključene tvrtke iz 10 NATO država. Prvu isporuku serijskog primjerka Raytheon je obavio u rujnu 2002. Proizvodnja je podijeljena u omjeru 50 % Raytheon i 50 % 15 drugih kompanija. Puna serijska proizvodnja pokrenuta je u siječnju 2004. Intenzivna testiranja obavljena na razaraču Shoup tijekom ožujka i travnja 2003. (pri čemu je lansirano 30 projektila) pokazala su da je ESSM spreman za operativnu uporabu.
Sustav vođenja ESSM-a je u 85 % jednak sustavu uporabljenom na RIM-7P projektilu koji mu je prethodio, dok je ostatak u mnogočemu različit. Zadržana je mogućnost vođenja radarima koji rade u I/J (8 do 20 GHz) frekvencijskom rasponu i dodana mogućnost vođenja za radare koji rade u E/F (2 do 4 GHz) frekvencijskom rasponu. ESSM je prilagođen za rad i uz Thales Naval Nederland APAR radarski sustav.
U odnosu na RIM-7P ESSM je brži i pokretljiviji, djelomično zahvaljujući i uporabi novog digitalnog autopilota. Nova bojna glava mase 30 kg znatno je učinkovitija, te je optimizirana za uništavanje protubrodskih vođenih projektila. Nova digitalna tehnologija omogućuje lansiranje bez prethodnog zagrijavanja tako da je vrijeme reagiranja smanjeno na ono za koje brodski sustavi otkriju objekt u zraku i prepoznaju ga kao prijetnju te ga označe kao cilj. U odnosu na RIM-7P promijenjene su i mjere. Tako je ESSM 15 cm kraći (3,7 m) od RIM-7P (3,85 m). Unatoč tome ESSM je širi - 25,4 cm nasuprot 20,3 cm. U odnosu na RIM-7P ESSM je 55 kg teži (295 kg naprama 240 kg).

Najveća izmjena ESSM-a u odnosu na Sea Sparrow je u novoj konfiguraciji krila. Umjesto dva puta po četiri krila delta konfiguracije uporabljena je konfiguracija koja podsjeća na rakete Standard - delta krila za upravljanje smještena su na sam kraj rakete (ugrađen je i sustav za vektorizaciju potiska raketnog motora), a na središnji dio postavljena su svojevrsna krila s vrlo dugačkom tetivom. Ta su krila poravnana s krilima za upravljanje letom. Time je postignuta veća kompaktnost rakete uz istodobno poboljšavanje manevarskih sposobnosti. Manji raspon krila omogućio je da se poveća promjer tijela na 254 mm a da raketa i dalje stane u sve lansere sustava NSSMS (prednji dio rakete sa sustavom za navođenje i bojnom glavom zadržao je promjer od 200 mm). U veće tijelo ugrađen je veći i snažniji raketni motor na kruto gorivo kojim je domet povećan na solidnih 30 kilometara. ESSM je od samog početka razvoja prilagođena za vertikalno lansiranje.
Unatoč povećanju promjera tijela nova kompaktnija aerodinamička konfiguracija ESSM-a omogućava da se čak četiri rakete smjeste u jednu lansirnu cijev vertikalnog lansera Mk 41 VLS. U praksi to znači da u prostor gdje se nekad smještalo samo osam raketa Sea Sparrow RIM-7M/P sada stane čak njih 32. Da bi se to postiglo ESSM rakete moraju biti upakirane u Mk 25 "quad pack". Ukupna masa 32 rakete ESSM upakirane u "quad pack" i lansera Mk 41 VLS je 29 180 kilograma. Kao što je već spomenuto ESSM se može lansirati i iz starijih "klasičnih" lansera Mk 29.
Ratna mornarica Sjedinjenih Američkih Država rabi ESSM raketni sustav na svojim krstaricama klase Ticonderoga i razaračima klase Arleigh Burke. Pritom se za otkrivanje ciljeva koristi radarskim sustavom AN/SPY-1 (Aegis), a za navođenje ESSM raketa na ciljeve iluminacijskim radarima AN/SPG-62 koji se inače rabe za navođenje raketa sustava Standard. Dio ESSM raketa raspoređeno je i na američke nosače zrakoplova i velike desantne brodove, posebice na one koji djeluju u vodama Perzijskog zaljeva.
Projekt razvoja i proizvodnje ESSM projektila je uistinu međunarodni. Tako je posao na proizvodnji sklopova i sastavljanju projektila podijeljen je tako da se 37 % obavlja u Raytheonovom pogonu u Tucsonu (Arizona), 13 % u Australiji, 10 % u Njemačkoj, 9 % u Raytheonovom pogonu u Andoveru (Massachusetts), 9 % u Kanadi, 9 % u Nizozemskoj, 8 % u Kanadi, 4 % u Norveškoj, 3 % u Španjolskoj, 2 % u Danskoj, 2 % u Grčkoj, 2 % u Turskoj i 1 % u pogonu u Minneapolisu (Minnesota).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 18 : ESSM opremljen aktivnim radarskim sustavom samonavođenja mogao bi se rabiti unutar kopnenih snaga umjesto AMRAAM-a

Ta se razgranata suradnja ogleda i u uključivanju 16 različitih tvrtki koji rade u 11 integriranih timova na proizvodnji sustava ESSM projektila. Počevši od kraja projektila prema vrhu u proizvodnju su uključene ove tvrtke: sustav vektorizacije potiska proizvodi tvrtka BAE Systems Australia zajedno s turskom tvrtkom Roketsan; krila se proizvode u tvrtki BAE Systems Australia; upravljački sustav zajedno proizvode tvrtke Hoveywell Canada, Ramsys (Njemačka), Indra (Španjolska), Roketsan (Turska) i Raytehon Missile Systems; raketni motor zajedno Nammo (Norveška) i ATK (Sjedinjene Države); transmisiju proizvode tvrtke Ramsys i Thales Nederland koji surađuje s tvrtkom Terma (Danska), te Raytheon Missile Systems i Roketsan. Bojnu glavu proizvode tvrtke Raytheon Missile Systems, TDW (Njemačka), Roketsan i Terma. Proizvodnja sustava vođenja raspoređena je na tvrtke Raytehon Missile Systems, BAE Systems Australia, Thales Nederland, Indra i Elfon (Grčka). Spremnike i lansere zajedno proizvode tvrtke United Defense i Elfon. Jedino je proizvodnja pasivnog radarskog prijamnika ostala jedino tvrtki Raytheon Missile Systems.
Kako je PZO raketni sustav ESSM razvijen da bi se pokrile potrebe što većeg broja korisnika prilagođen je za uporabu u velikom broju borbenih brodskih sustava. Jedan od njih je AEGIS oružani sustav tvrtke Lockheed Martin koji se rabi u američkoj, španjolskoj, norveškoj i japanskoj ratnoj mornarici. Očekuje se da će se AEGIS borbeni sustavi uskoro naći i na brodovima južnokorejske, australske i tajvanske ratne mornarice. ESSM projektili prilagođeni su i za borbenu uporabu s borbenim sustavom Mk 95 NSSMS/Ship Self-Defence System tvrtke Raytheon, koji se rabi na ratnim brodovima američke, danske i norveške ratne mornarice. Uz ove američke proizvode ESSM je prilagođen i za uporabu unutar borbenog sustava tvrtke SaabTech na fregatama ANZAC u sastavu australske i novozelandske ratne mornarice. Projektil se može operativno rabiti i unutar borbenog sustava Stanflex kojeg rabi danska ratna mornarica. Najveći broj trenutnih i potencijalnih korisnika osiguran je stvaranjem kompatibilnosti s dva borbena sustava tvrtke Thales. Prvi je Dutch Cluster IV koji se trenutno rabi u njemačkoj i nizozemskoj ratnoj mornarici, te vjerojatno u bliskoj budućnosti i u kanadskoj. Drugi je Dutch Cluster III kojeg rabe kanadska, njemačka, grčka, nizozemska, turska, portugalska, južnokorejska, emiratska i čileanska ratna mornarica.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 19 : Australske fregate klase ANZAC među prvima su dobile projektile ESSM

Kako bi se potvrdila učinkovitost PZO sustava ESSM dosad je obavljen veći broj testnih lansiranja u više ratnih mornarica. Tako je australska ratna mornarica već 2003. obavila testna lansiranja projektila ESSM sa svoje fregate Warramunga klase ANZAC. Iste je godine testna lansiranja obavila i danska ratna mornarica rabeći pritom korvetu Olfert Fischer (klase Niels Juel). Testno lansiranje obavljeno je i tijekom 2004. s danskog patrolnog broda Skaden (tipa Stanflex 300). Probnim lansiranjima pridružila se 2004. i njemačka ratna mornarica koja je prva lansiranja obavila sa svoje fregate Sachsen istoimene klase. Iste je godine i nizozemska ratna mornarica obavila prvo probno lansiranje projektila ESSM sa svoje fregate De Zeven Proviniën istoimene klase. Sva su probna lansiranja obavljena uspješno, te se očekuje da će u ovoj i nekoliko idućih godina i ostali korisnici ESSM sustava ispitati svoje novo oružje.
Trenutačni planovi američke ratne mornarice predviđaju da se ESSM projektilima opreme razarači klase Aegis Fligt IIa, sve Aegis krstrice, svi nosači zrakoplova, te ako "prežive" smanjenje proračuna i novi DDX razarači. Ovisno o raspoloživim sredstvima američka ratna mornarica bi ESSM projektile postavila i na neke od desantnih brodova klase Wasp. Uz to tvrtka Raytheon očekuje veliki izvozni uspjeh ESSM-a kojeg bi trebale kupiti ne samo ratne mornarice dosadašnje korisnice Sea Sparrowa već i neke nove.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 20 : Tri faze lansiranja projektila ESSM-a iz okomitog lansera na fregati klase ANZAC