PALUBA
March 28, 2024, 12:54:03 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Prilikom registracije lozinka mora da sadrži najmanje osam karaktera, od toga jedno veliko slovo, i bar jednu cifru, u protivnom registracija neće biti uspešna
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 ... 15   Go Down
  Print  
Author Topic: Merenje vremena  (Read 141605 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« on: March 30, 2014, 12:26:23 pm »

Pojam merenja vremena

Čoveka kroz život prati biološko, socijalno i kalendarsko vreme. Biološko vreme ili biološki uzrast čoveka određen je stepenom udaljenosti njegovog organizma od momenta rađanja. Ono je vremenski omeđeno i konačno. Sociološko vreme je period za koji je čovek stekao određeni položaj na hijerarhijskoj lestvici u društvenom okruženju u kome živi i radi.

Kalendarsko vreme je određeno društvenom konvencijom, a čine ga uglavnom ravnomerno izdeljene vremenske jedinice( dani, sedmice, meseci, godine, stoleća) u međusbno utvrđenoj vezi koja se izražava
brojem. U kalendarsko vreme odredjujemo prošle, smeštamo sadašnje i planiramo buduće događaje, na osnovu realnih doživljaja pamćenja, opažanja i predviđanja.

Kad posmatramo generalno vreme, ono je svetu nastanka naseg zivota delovalo kao ukorenjena stvar u vecno kruznom kretanju u kome se sve neprekidno ponavljalo. Istorijski razvoj u danasnjem smislu se do tada nije mogao ni uociti.Nije bilo odredjene granice izmedju proslosti, sadasnjosti I buducnosti. To je bilo vreme koje je stvorio covek, koji se nije bio oslobodio mena prirode i godisnjih doba, vec mu je svest bila cvrsto ukorenjana u njihovom toku. To je bio svet ciji je ritam bio cvrsto ukorenjen u njihovom toku. To je bio svet ciji je ritam bio polagan i opusten, gde nista nije moglo brze da se krece, od onoga kako se krece I u kome zurba jednostavno nije postojala! Jednostavno, vreme nije imalo svoju vrednost.

Pitanje je gde je stvoreno “novo” vreme?
Istoricar Dejvid Landis, u svojoj knjizi Revolution in Time, smatra da je vreme nastalo u srednjovekovnim manastirima.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Za razliku od religije kakva je islam, hriscanski autoriteti su preporucivali molitvu, ne samo ujutro i sumrak, vec I na treci, sesti I deveti dan. To je zahtevalo merenje vremena nezavisno od prirodnog vremena od 24 sata, pa se javila potreba za satom. Francuski istoricar Zak le Gofa smatra da se taj razvoj dogodio u srednjevekovnom gradu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Stanovnici grada, za razliku od seljaka i veleposednika, mogli su da se u svom radu udalje od prirode I s njom postupaju kao s objektom. Za trgovca I poslovnog coveka vreme je bilo jako znacajno I on ga je posmatrao kao nesto sto je kupovao i prodavao i cime je slobodno raspolagao, I to u sukobu sa crkvom koja je smatrala da je pozajmljivanje novca uz interes greh, jer je kamata trgovina sa vremenom, a vreme pripada samo Bogu.

I tada u XIV veku pojavili su se prvi (mehanicki) satovi. Medjutim ti satovi su bili jako veliki, bili su sve drugo a najmanje tacni, a system doteriravanja je varirao pa skoro svako mesto imalo svoje lokalno vreme! Sedamnaesti vek je bilo doba velikih dostignuca na podrucju merenja vremena. Iz tog doba nastale su dve novosti koje pripadaju oblasti obicnog zivota, a koje su uveliko preoblikovale upravo nas zivot. Prva je uvodjenje minitne kazaljke na satu, a druga je da se u isto vreme rasirio obicaj da se sa sobom nosi sat. Ljudsko vreme se vise nije merilo danima nego satima, minutima, sekundama. Ljudi su vec u 14.veku poceli sat da dele na sezdeset minuta, ali tek tada (17.vek) ta podela je postala stvarna i smislena. Stvarnost je pocela da se “reze’ na sve finije delove vremena. Kao deo civilizovanja I disciplinovanja Evrope vlasti su pocele, malo milom I mnogo silom, da uce sve, od radnika do visokih cinovnika, da rade u odredjeno vreme I da budu tacni. Vreme vise nije bilo ciklicno vec linearno. Vreme jednog coveka postalo je njegova najdragocenija imovina. Prolaznost vremena postala je sve jasnija. Za naucnike sat je postao model kako ceo svemir funkcionise, I bio je po njima najvaznija masina novog vremena. Sa industrijalizacijom sat je dobio ogromnu vaznost, a mlitava sporost starog sveta je proterana.
Dalji razvoj drustva je isao od vremena koje je bilo ciklicno, prirodno I konkretno ka linearnom, mehanickom I potpuno apstraktnom vremenu.

Covek se oslobodio promenjivih cudi prirode, ali samo da bi ga zarobile masine. Paradoks je u tome sto se coveku, kada je stvarno odredio vreme, to vreme otrgo od kontrole. Prinudjeni smo da zivimo u napornom ritmu koji nije organski, ne potice od prirode, vec su ga stvorile masine. Normalno, to je izazvalo medjusobne sukobe. Industrijski radnici su u pocetku pruzali zestok otpor novom vremenu, ali su polagano nove norme prihvatili i ucnili ih sopstvenim. Instrument novog vremena  lagano se probijao u svakodnevni zivot ljudi. U medjuvremenu je i sekundara nasla svoje mesto na casovniku, a sa njom je dosao novi tip casovnika-stoperica, koja je vreme iseckala na jos tanje segmente.

Pocetkom 16.veka stigli su prvi dzepni satovi. Bili su jako nezgrapni I veliki, napravljeni da izgledaju kao zivotinje ili cvece. Pravi proboj dzepnih satova je nastao krajem 17.veka. Tada je bilo  moguce da covek nosi svoj sat sa sobom i njima meri i kontrolise vreme. Mehanicko vreme je postaljao sve neizbeznije i sve nametljivije. Dzepni satovi su vladali skoro 150 godina, sve do velikog proboja rucnih satova.

Drustvena istorija rucnog sata imala je svoj pravi pocetak 1914.godine. Telegraf i voz su nametnuli novu vremensku koordinaciju izmedju zemlje i kontinuiteta. Na zemlji je postojalo samo jedno jedino vreme, jedan svetski casovnik- grinicko vreme- i izgledalo je da to vreme ide sve brze i brze. Dzepni sat je napravljen za coveka koji stoji uspravno u prostoru i koji ima vremena da moze I da ga gleda, a kad neko cuci u blatnjavom rovu, baulja po bojistu, dzepni sat je nepraktican, on zahteva slobodnu ruku, treba ga izvuci iz dzepa ispod sinjela ili zadzepka na pantalonama. Situacija zahteva da se sve vise pazi na vreme i trazi sto veca tacnost. Prvi svetski rat ubrzao je razvoj i uvodjenje u upotrebu rucnog sata. Potraznja za dzepnim satovima naglo je opala.
Svetsku industriju satova pogodila je kriza, koja se najvise osetila u SAD, zato sto su njihovi satovi bili deblji, nezgrapni i manje elegantni od satova konkurencije. Svajcarcima je preokret ka rucnim satovima isao bolje pa su tako svoj polozaj u industriji satova podigli n jos visi nivo.

Ali proboj rucnog sata nije samo hir. Takt svetskog sata sve je brzi, neizbezan i svuda prisutan. Nikoga vise ne zanima prirodno vreme, jer nas apstraktno vreme vise ne pusta. Vreme postaje kao stalna opomena, vecna zamerka dok hodamo sa satom na svojoj ruci!


* Dejvid Landis.jpg (69.78 KB, 599x900 - viewed 206 times.)

* Zak le Gofa.jpg (12.91 KB, 450x275 - viewed 1167 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #1 on: March 30, 2014, 12:29:14 pm »

Merenje vremena kroz istoriju

U staroj Grčkoj, doletanje ždralova označavalo je vreme za setvu i sađenje povrća, a povratak lasta završetak vremena obrezivanja drveća. Ali, mnogo ranije, ljudi su uočili da tačnije vremenske podatke mogu dobiti posmatranjem kretanja nebeskih zvezda i planeta. U Egiptu su astronomi i matematičari još od 2.100–1.800 g.p.n.e, posmatranjem položaja i kretanja zvezde Sirijus na nebu, određivali početak godine.
Arhitas iz Tarenta, (428–347. g.p.n.e.), u svojoj rečenici “vreme je veliki broj malih pomeranja, odnosno određeni interval u strukturi svemira”, verovatno je prvi matematičko vreme definisao kretanjem svemirskog sistema. Za Platona, vreme je matematička veličina, a njena veličina je izvedena iz kretanja planeta. Aristotel je bio još precizniji: “Ne samo što kretanje merimo pomoću vremena već i vreme prema kretanju zbog toga što jedno uslovljava drugo”.
Prodor heliocentrične teorije i teorije kretanja planeta prema Keplerovim zakonima doveo je do matematičkog definisanja pojma.
Francuski astronom i matematičar Pjer Simon de Laplas okarakterisao je vreme kao “…umnožavanje kontinuiteta niza događaja u našoj svesti”.
A Isak Njutn je 1687. pisao: “…apsolutno vreme, stvarno i matematički, teče ravnomerno samo od sebe i iz svoje prirode bez bilo kakvog odnosa sa spoljnim svetom.”

Promena dana i noći najviše je uticala na stvaranje predstave o vremenu. U staroj Grčkoj se smatralo da je dovoljno da se vreme između izlaska i zalaska sunca podeli na jutro, podne i veče. Na isti način se delilo i noćno vreme. Nešto tačniju podelu razvili su Rimljani u I v. kod kojih je dan imao sedam delova: mane, dies, merides, suprema, vesper, nox i intempestas. Vreme noći delili se na četiri dela zbog smene noćnih straža.

Kod Egipćana i Rimljana novi dan je započinjao u ponoć. Vavilonci, Sirijci i Persijanci su za početak dana smatrali izlazak Sunca, Arabljani podne a Jevreji i Kinezi zalazak Sunca. Prema Hiparhu (2.v.p.n.e.) dan je započinjao u ponoć. A grčki astronom Ptolomej (90–160. g.), početak dana je stavio u podne. Mnogo vekova kasnije, Ptolomejev način je preuzeo i poljski astronom Nikola Kopernik, koji je određivanje podneva pasažnom metodom, tj. tako da se ono izmeri u vreme prolaza Sunca kroz teritorijalni meridijan, smatrao veoma tačnim, pa je prema tome prikladno za računanje početka dana.

Kinezi imaju specifične nazive za vremenske jedinice. Jednoj sekundi odgovara „miao“. Period od petnaest sekundi Kinezi nazivaju „stari fen“. Njihov sistem mera počiva u dobroj meri na jedinici zvanoj „ke“ čija je tradicionalna vrednost bila stoti deo dana, odnosno 14 minuta i 24 sekunde. Korišćena je i jedinica „šičen“ koja je obuhvatala protok vremena od dva sata. Vremenom se, postepeno, jedinica ke usklađuje sa dvanaest dvostrukih sati pa postaje 1/96, 1/108 ili 1/120 deo dana.

Dolaskom jezuitskih misionara u Kinu, ke je fiksiran na trajanje od 15 minuta. Tako je i danas. Prilagođavanje zapadnom merenju vremena odslikava i to da novi fen odgovara jednom minutu, dakle četiri puta više nego stari. Sat se kaže „ksiaoši“, odnosno četiri „kea“. Dan je „ri“ ili „tian“ tj. 12 šičena. Postoji i poseban izraz za vreme od pet minuta „zi“ koji se koristi u kolokvijalnom govoru.

Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #2 on: March 30, 2014, 12:32:59 pm »

Prvi sunčani časovnici pravljeni su u Egiptu, u obliku ogromnog kamenog obeliska sa špicem na vrhu, postavljenog na trgu ispred hrama koji je služio za poštovanje kulta boga Sunca. Prvi sačuvani obelisci namenjeni merenju vremena potiču iz 14.v.p.n.e. Iz promene dužine i smera dobijene senke bilo je moguće posmatrati međusobno kretanje Sunca i Zemlje. Do danas je sačuvan visoki obelisk na Trgu Sv. Petra u Rimu, visok 35,5 m. koji je iz Heliopolisa dopremio car Kaligula, 38. g.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Suncani sat na trgu Sv.Petra u Rimu.jpg (144.15 KB, 640x640 - viewed 186 times.)
« Last Edit: March 30, 2014, 12:40:28 pm by vitez koja » Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #3 on: March 30, 2014, 12:42:56 pm »


Pored statičnih visokih kamenih obeliska – gnomona, kojima se merilo vreme, Egipćani su stvorili i pokretne, ručne merne instrumente. Kod merenja, donji deo instrumenta sa skalom koji se drži u ruci usmeravan je u pravcu Sunca. Na gornji poprečni deo instrumenta, koji stoji upravno na deo sa skalom, pada zrak Sunca čija senka pokazuje vreme na donjoj graviranoj strani. Treća vrsta egipatskog sunčanog sata bile su Stepenice sunca sa površinom za senku, podeljenu na stepene. Građevina je postavljena u pravcu istok-zapad. Pri izlasku Sunca, senka je padala na gornji rub zapadnih stepenica a potom opadala da bi u podne potpuno nestala. U poslepodnevnim satima senka se ponovo pojavila u donjem delu stepeništa, odakle je rasla da bi, pri zalasku Sunca, dotakla ivicu gornje istočne stepenice.

Na kraju 5.veka p.n.e. Grk Aleksandar, iz Mileta, koji je učio astronomiju u Egiptu, prvi je gradio gnomone za merenje vremena upravljajući se prema Suncu. Anaksimandar, koji je učio od Vavilonaca, 547. g.p.n.e. u Sparti je postavio prvi sunčani sat.

Prvi grčki sunčani satovi napravljeni su na ostrvu Dodekanezu, gde su ih doneli Haldejci. Poznavanje vremena bilo je za Grke veoma važno. Ono je određivalo trenutke za rad, jelo i počinak. Aristarh, sa Samosa (320-250. g.p.n.e), uradio je pločaste, kružne sunčane satove sa polukružnim skalama, podeljene na pet nejednako dugačkih delova (sati). Pravljeni su statični i prenosivi satovi. Pošto se u to vreme nije znalo za kompas, postavljanje sunčanog sata određivano je posmatranjem solisticijuma i ravnodnevice, a to je bilo dva puta godišnje.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U Rim, sunčani satovi donešeni su iz Grčke. Rimski vojskovođa Papirius Kursor je 293. g.p.n.e. postavio sunčani sat na hramu Gvirinova. Trideset godina kasnije, konzul Marius Valerius Mesala, sa Sicilije, dopremio je sunčane satove i postavio ih na rimskom Forumu. Satovi su bili napravljeni za paralelu pomerenu za 40 južnije i služili su u Rimu sve do 164. g.p.n.e. Sto godina kasnije, Marcius Filipus je, pored ovih, izgradio druge sunčane satove priređene za geografski položaj Rima. Oko 250. g.p.n.e. u Rimu su se pojavili prenosivi sunčani satovi u obliku pločica, pravljeni od bronze ili slonovače. Na površini sata bilo je označeno sedam vodoravnih i uspravnih krugova a ispod njih 12 meseci. Sa strane je postavljen šiljak koji je obavljao ulogu gnomona. Poznati rimski arhitekta i graditelj Marko Vitruvije Polion, koji je gradio u vreme Cezara i Avgusta, u svom spisu “Arhitektura” opisuje 13 vrsta sunčanih satova.

Epohu modernih sunčanih satova otvorilo je otkriće iz 1431. g. prema kom se Sunčeva senka kretala u smeru Zemljine ose. To je podrazumevalo da je ploču – polos, sunčanog sata na koju pada senka, potrebno postaviti pod uglom od 150.

Na ovaj način cele godine se mogla primenjivati ista dužina senke, bez obzira na promenljivu visinu Sunca. Sunčane satove sa polosom spominje rukopis Teodorika Rufika iz 1447. Neki satovi iz tog doba imali su istovremeno i gnomon i polos. Slične satove pravili su arapski astronom Sibt al Maridini u 15.veku i egipatski astronom Ibn al Magdi.

Sunčani satovi su mogli pokazivati tačno vreme samo pod uslovom da su bili postavljeni na tačnoj geografskoj širini mesta merenja, tačnog kalendarskog datuma i ugla deklinacije Sunca u trenutku merenja vremena. Da bi se ispunili svi ovi uslovi, trebalo je na brojčanik nacrtati složene krivulje i izračunavati tačan položaj pet pokazivača na brojčaniku. Sve je to odbačeno uvođenjem kompasa i polosa. Za precizno očitavanje vremena bilo je potrebno tačno postavljanje sata prema ravni mesnog meridijana – polos nagnut u pravcu Zemljine ose morao je ležati u ravni meridijana. Pomoću kompasa je potrebno odrediti severno–južni smer ose Zemlje. Prvi koji je proizvodio sunčane satove sa korigovanim kompasom bio je astronom i matematičar iz 14.veka Johanes Miler, iz Nirnberga.




* Suncani sat.jpg (382.42 KB, 2144x1424 - viewed 592 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #4 on: March 30, 2014, 12:45:52 pm »


Stari astronomi utvrdili su da se merenje vremena može odrediti samo u uočavanju i poređenju položaja i kretanja zvezda i planeta. Zato su prva pomagala za merenje vremena bili zvezdani satovi – astrolab koji je prvi opisao grčki astronom i matematičar Ptolomej.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 U opisu se kaže da su to dva prstena koji predstavljaju ekliptiku i ekvator, s okretnom osom. Astrolabom su određivani položaj Sunca, njegova visina iznad horizonta, izlazak i zalazak Sunca, dužina dana i noći. Otkriće načina određivanja vremena merenjem visine zvezda pripisivano je Grku Hiparhu, 2.vek p.n.e. Od Grka, ovaj metod preuzeli su Arapi koji su svojim astrolabom merili vreme sa greškom od 1 do 2 minuta. Mnogi su astronomi, metodom visine, merili vreme sve do 17. veka. Među njima i Tiho Brahe koji je dostigao tačnost merenja s razlikom od samo nekoliko sekundi.


* Astrolab.jpg (13.4 KB, 300x339 - viewed 197 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #5 on: March 30, 2014, 12:47:24 pm »


Prilikom oblačnog vremena, nepogoda i drugih promena, Sunce je zaklonjeno pa je nemoguće meriti vreme. Zato je stvorena veštačka jedinica vremena –određena količina materije koja prolazi kroz uređaj za merenje. Za materiju za proticanje upotrebljavana je voda. Merenje vremena proticanjem vode poznavali su Egipćani i narodi Bliskog istoka, Indije i Kine. Bile su to polukružne činije sa obeleženom skalom u njoj i malim otvorom na dnu. Činija je potapana i voda ju je kroz otvor punila a na obeleženoj skali je praćeno vreme.


* Vodeni sat.jpg (11.35 KB, 231x170 - viewed 1094 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #6 on: March 30, 2014, 12:49:52 pm »


Početkom 13.veka uvedeni su i satovi sveće. Bile su to sveće sa obeleženom skalom. Sagorevanjem, pokazivale su vreme i ujedno osvetljavale prostorije. Dužina ovih sveća bila je oko 1 m. Nekada su na stranicama sveća bili pričvršćeni ekseri ili metalne kuglice koji su pri topljenju voska postupno otpadali a njihov udarac na metalnu zdelu na kojoj stoji sveća bio je zvučni signal o vremenu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Uljani satovi su imali ulje koje je trajalo 6 sati. Iznad je bio stakleni cilindar koji je sa spoljne strane bio graviran.) Nivo ulja u posudi i njegova potrošnja određivali su vreme. Nastali su oko 300 g. i trajali sve do 20.veka.


* Sat sveca-3.jpg (59.6 KB, 450x600 - viewed 330 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #7 on: March 30, 2014, 12:51:12 pm »

Vreme nastanka presipnih peščanih satova je teško utvrditi. Bili su poznati u Aziji od davnina a pominju se u spisima iz vremena Arhimeda. Heron Aleksandrijski, navodi primenu peska, prosa ili semena gorušice kao materijala za presipanje iz posude u posudu. Jedan od najstarijih tragova peščanih satova je izveštaj iz 1339. nađen u Parizu. Mana presipnih satova je kratko trajanje i stalno prevrtanje posude. Oblik posuda peščanog sata je oblika kupe zbog eliminisanja pritiska materije na otvor na dnu i skretanja težine sile na bokove posude.


* Pescani sat-1.jpg (18.59 KB, 468x468 - viewed 274 times.)

* Pescani sat.jpg (58 KB, 469x700 - viewed 461 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #8 on: March 30, 2014, 12:53:05 pm »

Pre pojave mehaničkih satova, po gradovima su danju i noću telali oglašavali protekle sate.

Razvoj mehaničkih satova počinje od 13.veka, proizvodnjom tornjevskih satova, počevši od engleskog Vestminstera 1288. zatim sata crkve u Kenterberiju 1292. pa dalje u Firenci, Kanu…

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 
Razvoj mehaničkih tornjevskih satova trajao je pet vekova. Sa pojavom tornjevskih satova, ulogu glasnika vremena preuzeo je mehanizam za zvonjenje. Zvuk sata sa tornja crkve, gradske kuće ili parlamenta obaveštavao je stanovništvo o tačnom vremenu. Na prelazu iz 14. u 15.vek, sve se više izrađuju kućni zidni satovi, isključivo od metala sa tegovima.


* Vestminsterski sat.jpg (7.86 KB, 183x275 - viewed 1106 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #9 on: March 30, 2014, 12:54:33 pm »

U 15.veku počinju da se izrađuju prenosni džepni i satovi na privesku sa pogonom na oprugu.
  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prvi primerak ručnog sata uradili su časovničari iz Ženeve, Žak Droz i Leše, ali ne zato što su to smatrali za praktičnu stvar već za ukras.
Prve ručne satove za muškarce naručila je nemačka vojna komanda 1880. za svoje artiljerijske oficire. U proleće 1904. na avionu tipa “14 BIS” Brazilac Alberto Santos Dimon preleteo je 200 m brzinom od 41,2 km/čas. Bio je to prvi zvanični svetski rekord u brzini leta. Bio je to prvi čovek koji je vreme merio gledajući na sat.


* Mehanicki sat.jpg (48.48 KB, 500x500 - viewed 220 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #10 on: March 30, 2014, 12:55:15 pm »


Obaveštavanje o tačnom vremenu postala je obaveza svake države. Pored javnih gradskih satova, odašiljanje poruka o tačnom vremenu postalo je sastavni deo života. Bežičnim radio-signalima, Pariska opservatorija i opseravorija u Griniča, dva puta dnevno slale su poruke o tačnom vremenu. Javio se pojam o fizičkom i građanskom vremenu i njihovoj razlici zbog rotacije Zemlje, kočenja i trenja mora pri plimi i oseki, itd. Astronomska skala UT 1 određena je za astronome, geofizičare i geodete a od 1. januara 1972. uvedeno je koordinisano svetsko vreme UTC (Universal Time Coordinated), čija je osnova međunarodno atomsko vreme TAI, proisteklo iz srednje vrednosti atomskog vremena velikog broja vremenskih laboratorija celog sveta.
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #11 on: March 31, 2014, 05:17:25 am »


ASTRONOMSKO MERENJE VREMENA

Pojam vremena kao fenomen, ima apsolutno znacenje, tj. njegov tok ne zavi od stanja kretanja onoga koji ga meri; i/ili ima relativno znacenje, odnosno, promena toka vremena je relativna i zavisi od sistema iz kojeg se meri, a svaki od njih (posmatraci u dva sistema) ima sopstveno vreme. Objektivnost merenja vremena, kao ni mnoga pitanja u vezi sa pojmom vremena nisu ni do danas u potpunosti teorijski rasvetljena i objasnjena.

Postoje tri astronomske metode za odredjivanje vremena. Prve dve se oslanjaju na dnevnu rotaciju Zemlje oko svoje ose, te se u jednom slucaju prati prividno kretanje Sunca (solarno vreme), a u drugom prividno kretanje zvezda (sidericko vreme). Treca metoda, se zasniva na revoluciji Zemlje oko Sunca (efemeridsko vreme).

Solarno vreme
Solarno vreme se zasniva na prividnom kretanju Sunca po nebu. Ovaj nacin merenja vremena je jedan od najstarijih i za njega vam je dovoljan i obocan stap. U svakom mestu kada Sunce dostigne najvisu tacku na nebu tada je podne. Sunce u tom momentu sece meridijan tog mesta, zamisljenu liniju koja spaja sever i jug. Interval izmedju dva uzastopna prolaza Sunca kroz meridijan, predstavlja jedan dan. A dan, je podeljen na 24 casa.
Medjutim, postoje neki problemi sa merenjem vremena po Suncu. Tokom godine Sunce se ne krece jednako, pa samim tim i duzina dana varira, te razlika u duzini iznosi blizu sedamnaest minuta (zapravo radi se o nejednolicnom menjanju rektascenzije Sunca, razlicitoj brzini kretanja Zemje po ekliptici i nagibu ekliptike prema ekvatoru). Sa uvodjenjem preciznog merenja vremena u XVII veku, ova razlika je postala ocigledna. Resenje je pronadjeno u srednjem Suncevom vremenu.

Srednje suncevo vreme
Srednje suncevo vreme se zasniva na kretanju zemisljenog Sunca koje putuje po ekvatoru jednakom brzinom tokom godine. Pravo Sunce prolazi kroz meridijan mesta pre ili posle srednjeg sunca. Razlika izmedju vremena po pravom i srednjem suncu je manja od 17 minuta, a cetiri puta godisnje ona je jednaka nuli.
Srednje Sunce je dobro za racunanje vremena. Ali, nezgoda je sto po njemu dan pocinje u podne (ispada da idete na posao danas, a vracate se sutra). Zbog toga je 1925. IAU (International Astronomical Union) donela odluku da dan pocinje da tece u ponoc, dakle kada je Sunce u svojoj donjoj kulminaciji.

Mesno ili lokalno vreme
Medjutim i kod srednjeg suncevog vremena postoji problem, jer dva susedna mesta, a na razlicitim geografskim duzinama imaju razlicito vreme. Jednostavno, Sunce prvo dodje u Nis, pa zatim u Beograd, zatim u Novi Sad, pa u Osijek itd. Svako to mesto ima svoje mesno ili lokalno vreme.

Zonsko vreme
Problem sa lokalnim vremenima je sto ih ima suvise. To je u XIX veku narocito smetalo zeleznici koja se u to vreme intenzivno razvijala. Jednostavno, u to vreme nikad niste znali kada ce stici voz jer iz polazne stanice krece po jednom lokalnom vremenu, a u drugu stanicu stize po nekom sasvim drugom lokalnom vremenu. Moglo se desiti da voz stigne, pre nego sto je i krenuo.
Zato je 1883. medjunarodnim sporazumom Zemlja podeljena na 24 vremenske zone, a za pocetni, nulti meridijan odredjen je onaj koji prolazi kroz Kraljevsku opservatoriju u Grinicu (Royal Greenwich Observatory), te se ta zona prostire na +/- 7,5° istocno, odn. zapadno od nultog meridijana. Unutar svake zone svi casovnici su podeseni da pokazuju isto vreme. Svaka zona iznosi 360° : 24 = 15° geografske duzine.

Sluzbeno vreme
Granice zona medjutim nisu prave, one su prilagodjene medjunarodnim granicama drzava i pojedinih regija unutar vecih drzava. Tako velike zemlje kao Rusija, SAD, Kanada imaju na svojoj teritoriji vise vremenskih zona, a vise malih susednih drzava opet nalaze se u jednoj vremenskoj zoni. Znaci, svaka drzava odredjuje svoje, sluzbeno vreme prema vremenskoj zoni u kojoj se nalazi. Neke drzave, medjutim nisu prihvatile zonsko vreme, vec sluzbeno vreme racunaju po nekom, svom meridijanu, recimo po meridijanu koji prolazi kroz sredinu drzave (Indija).

Ukazno vreme
Iz ekonomskih razloga mnoge drzave vrse dodatnu intervenciju u racunanju vremena, pa pomeraju svoje vreme unapred ili unazad u odnosu na zonsko vreme. U Evropi drzave leti pomeraju casovnike jedan sat unapred, da bi s jeseni vreme ponovo vratili jedan sat unazad. To je tzv. letnje vreme.

Letnje vreme [/b]
(u astronomskim programima za racunare treba da cekirate daylight savings; daylight saving time ili sl.) Letnje vreme pocinje u 02:00 casova posednje nedelje u martu, i casovnici se pomeraju jedan sat unapred; a u 03:00 casova poslednje nedelje u oktobru, casovnici se pomeraju jedan sat unazad.

Zvezdano vreme
Vreme se dobro moze meriti i pomocu zvezda. Recimo, uocite momenat kulminacije neke zvezde i zatim sacekate sledece noci ponovo isti trenutak - kulminaciju te zvezde. Kako se Zemlja obrce oko svoje ose tako i ta, odabrana zvezda prividno pravi krug oko nase planete. Posto je to kretanje uniformno, jednako, pogodno je za merenje vremena, a to merenje se zove zvezdano vreme ili sidericko vreme (lat. sidereus = zvezdan). Kao pocetni momenat ovakvog merenja vremena uzima se prolaz gama (prolecne) tacke kroz meridijan mesta.

U trenutku kada Zemlja nacini jedan okret u odnosu na datu zvezdu ona jos nije nacinila okret i u odnosu na Sunce. Otuda razlika izmedju zvezdanog i suncevog vremena.

Kod zvezdanog vremena problem je, sto se ono ne poklapa dobro sa prividnim kretanjem Sunca po nebu. Ne poklapa se jer je ono rezultat dvostrukog kretanja Zemlje: oko svoje ose, i u prostoru na putu oko Sunca. U trenutku kada nacini jednu rotaciju oko svoje ose prema nekoj zvezdi Zemlja jos uvek nije nacinila i rotaciju u odnosu na Sunce. Za to je potrebno da predje ugao od oko 1°. Prividno Sunce u toku jednog dana po nebu predje put od 360° : 365 dana = ~1°, a kako jedna rotacija Zemlje oko ose traje 24 casa, izlazi da neka tacka na Zemlji za jedan sat predje ugao od 15° (360° : 24h = 15°), ili, za 1° treba joj oko 4 minuta (1h=60min:15°=4min). Upravo za ta cetiri minuta, zvezdani cas je kraci od suncanog.
Racunanje vremena po zvezdama ima sve mane koje proisticu iz neuniformne rotacije Zemlje.

Efemeridsko vreme
Ni suncano, ni zvezdano vreme nije korektno zato sto Zemljina rotacija nije ravnomerna, te varira od oko 1 do 2 sekunde godisnje. Sem toga, Zemljina rotacija se usporava za oko 1/1000 sec u sto godina. Zato je sredinom XX veka uvedeno efemeridno vreme, koje se zasniva na godisnjoj revoluciji Zemlje oko Sunca, sa pocetnom pozicijom u tacki prolecne revnodnevice. Osnovna vremenska jedinica, sekunda, se izvodi iz tropske godine, kao njen 1/31556925,9747 deo.

Svetsko vreme
Prakticni razlozi nalazu postojanje svetskog vremena, dakle vremena koje ce vaziti na celoj Zemaljskoj kugli. Uzmite da se jedna letelica spustila na Mars. Pitanje je, kada se ona spustila. To moze biti recimo u 10 sati, ali 10 sati po istocnoamerickom i 10 sati po moskovskom vremenu, dva su sasvim razlicita vremena. U takvim i slicnim prilikama se zato koristi nulti meridijan, odnosno zapadnoevropska vremenska zona za odredjivanje vremena. To vreme se zove: Greenwich Mean Time (GMT) ili Universal Time (UT) . Zapravo GMT se koristi u navigaciji na engleskom govornom podrucju, dok astronomi koriste naziv UT.


Izvor:
http://www.astrolook.com/magazin/doc/131.shtml
http://www.astronomija.co.rs/vreme/868-astronomsko-merenje-vremena.html


Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #12 on: March 31, 2014, 05:20:18 am »

Vremenske zone:

Vremenske zone su pojam koji označava 24 regije Zemlje, svaka od njih ima jedinstveno vrijeme, koje je različito od ostalih vremenskih zona. 1884.godine odlučeno je da se uspostavi jedinstveni sistem meridijana koji će vaziti u celom svetu. Za nulti meridijan ( Zero Longitude ) usvojen je onaj koji prolazi kroz Griničku opservatoriju. Za univerzalni dan usvojen je srednji sunčani dan koji počinje u ponoć po Griniču i traje 24 sata. Vremenske zone se određuju prema geografskoj dužini, a svaka se prostire kroz 15 stepena geografske dužine. Ipak, od tih 15 stepena se često odstupa, s obzirom da granice vremenskih zona prolaze kroz države, pa su mnoge od njih prilagodile svoje zone političkim granicama. To je razlog zašto su granice vremenskih zona 'krivudave', iako bi idealno trebale biti ravne.
Središnji meridijan (meridijan je osnovna mera geografske dužine) u odnosu na koji se određuju ostale zone prolazi kroz Greenwich u Engleskoj. Tako određeno vrijeme naziva se Greenwich Mean Time (GMT). Kada se krećemo prema istoku, svakoj vremenskoj zoni dodajemo jedan sat, a kretanjem prema zapadu oduzimamo jedan sat.


Svet je zatim podeljen na 24 časovne zone čijim sredinama prolaze standardni meridijani. Urađene su i izvesne korekcije kako bi neke drzave ostale u istoj časovnoj zoni. U odnosu na GMT, zapadna područja imaju negativni ofset (istočna obala SAD je u zoni GMT-5) a istočna pozitivni (Srbija - GMT+1). Datumska granica prolazi 180. meridijanom, kroz Tihi okean...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izvor: http://www.putovnica.net/vremenske-zone




* Vremenske zone.gif (102.66 KB, 697x441 - viewed 932 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #13 on: March 31, 2014, 05:21:52 am »

VREMENSKE ZONE

-11 zapadnoaljasko
-10 srednjealjasko
- 9 istocnoaljasko
- 8 pacificko
- 7 rokimauntensko
- 6 srednjeamericko
- 5 istocnoamericko
- 4:30 venecuelansko
- 4 cileansko
- 3:45 gvajansko
- 3:30 njfaundlendsko
- 3 grenlandsko
- 2 azorkso
- 1 madeirsko
0 zapadnoevropsko
+ 1 srednjeevropsko
+ 2 istocnoevropsko
+ 3 moskovsko
+ 3:30 iransko
+ 4 uralsko
+ 4:30 avganistansko
+ 5 pakistansko
+ 5:30 indijsko
+ 6 omsko
+ 6:30 burmansko
+ 7 tajlandsko
+ 7:30 malajsko
+ 8 kinesko
+ 8:30 molucko
+ 9 japansko
+ 9:30 srednjeaustralijsko
+10 istocnoaustralijsko
+11 ohotsko
+12 novozelandsko
+13 cukutsko

Vremenske zone u Evropi:


* Vremenske zone u Evropi.gif (37.23 KB, 397x360 - viewed 355 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #14 on: March 31, 2014, 05:22:29 am »

Međunarodna datumska granica

Međunarodna datumska granica je zamišljena linija koja se okvirno nalazi na 180 stepeni geografske dužine i prolazi kroz Tihi okean. Ipak, 180. meridijan prati samo manjim delom, a razlog su opet granice država koje su htele izbeći da delovi njihove teritorije imaju različite dane.
Datumska granica se koristi kao mesto čijim se prelaskom dodaje ili oduzima jedan dan. Uzmimo za primer da u utorak ujutro, 10. oktobra letite iz Los Angelesa u Tokyo. Zahvaljujući vremenskim zonama i brzini aviona, izgledaće kao da vreme prolazi jako sporo, znatno sporije nego što je to stvarno slučaj. No, kada prođete datumsku granicu, koja se nalazi između Los Angelesa i glavnog grada Japana, odjednom će biti dodat jedan dan, tj. biće sreda, 11. oktobar.
Kada letite iz Tokyja u Los Angeles, npr. ujutro u subotu, 14. oktobra, vreme prividno teče vrlo brzo, opet zahvaljujući vremenskim zonama i brzini aviona. Ovaj puta će prelaskom datumske granice biti oduzet jedan dan, tj. biće petak, 13. oktobar.


Logged
Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 ... 15   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.033 seconds with 23 queries.