Pokažite nam brod - ostalo je naša briga

[Jester]

Prenjeti ćemo članak iz dva dijela obajvljen 2008 godine na stranici "Hrvatski Vojnik" ,autor članka je Dražen Milić a bavi se tematikom vezanom uz protubrodske vođene projektile ;

Pokažite nam brod - ostalo je naša briga (I. dio)

Kako bi onemogućili brodsku samoobranu, protubrodski vođeni projektili lete brzinama tri puta većim od zvuka i nadmašuju domete od 200 km

Slično kao i kod tenkova i protuoklopnih vođenih projektila, i kod ratnih brodova i protubrodskih vođenih projektila stalno se odvija nadmetanje koje znači razliku između opstanka i uništenja. S jedne strane razvijaju se sve precizniji, brži i ubojitiji projektili, a s druge sve napredniji sustavi za proturaketnu brodsku obranu kojima je svrha ili zavarati ili uništiti prijetnju. U toj neprestanoj utrci, protubrodski vođeni projektili ponekad ostvare prednost. Tako je pri kraju razvoja nova generacija projektila velikog i vrlo velikog dometa, koji uz to lete nadzvučnim brzinama i imaju mogućnost oštrog manevriranja (pri visokim G opterećenjima) neposredno prije udara u cilj. Da bi se povećala vjerojatnost izbjegavanja brodske proturaketne obrane, neki su dobili i mogućnost napadanja ciljeva poniranjem pri vrlo oštrim, gotovo okomitim kutovima.

Amerikanci vole isticati da njihova vojska uvijek ima najbolje od najboljeg, ali prvenstvo uporabe protubrodskih vođenih projektila ipak je otišlo na drugu stranu, Sovjetskom Savezu. Naime, prva uspješna uporaba protubrodskog vođenog projektila obavljena je 21. listopada 1967., kad su čak četiri sovjetska projektila (lansirani s egipatskog raketnog čamca) Raduga P-15 Termit (SS-N-2 Styx) potopila izraelski razarač Eilat. Termit je veliki projektil poletne mase od čak 2300 kg, opremljen bojnom glavom mase 450 kg. Iako tako masivan, imao je domet od samo 43 km. Unatoč tome, našao se u naoružanju u više od 20 ratnih mornarica. Egipatska je ratna mornarica uporabila Termite i u ratu 1973.,ali sa znatno manje uspjeha. Do tada su ga Izraelci dobro proučili te razvili sustav protumjera. Razvili su također svoj protubrodski vođeni projektil IAI Gabriel. Zato je 1971. indijska ratna mornarica uspješno uporabila Termite u napadu na pakistanske ratne brodove, potopivši nekoliko (uključujući i razarač Khaibar istisnine 2480 tona), ali i za napade na ciljeve na obali. I iračka i iranska ratna mornarica rabile su Termit u ratu koji je trajao od 1980. do 1988. godine.

Iduća velika prekretnica u uporabi protubrodskih vođenih projektila dogodila se na južnom Atlantiku 1982., tijekom britansko-argentinskog rata za Falklande. Bio je to prvi pravi pomorski rat nakon II. svjetskog rata i samim tim odličan pokazatelj mogućnosti protubrodskih vođenih projektila. Na britansku žalost, Falklandski rat je pokazao svu učinkovitost francuskih projektila Aerospatiale Missiles (danas MBDA) AM39 Exocet. Najprije je 4. svibnja pogođen razarač HMS Sheffield (potonuo 10. svibnja), a potom 25. svibnja trgovački brod Atlantic Conveyor (potonuo 30. svibnja). U oba slučaja, Exoceti su lansirani s mornaričkih jurišnika Super Etendard. Još prije početka rata, argentinska ratna mornarica je Exocete inačice MM38 premjestila s razarača ARA Guerrico na kamione, te ih prebacila na Falklande. S jednog je kamiona 12. lipnja lansiran projektil koji je teško oštetio razarač HMS Glamorgan. Rat za Falklande donio je i prvu borbenu uporabu lakih protubrodskih projektila MBDA Sea Skua, koji su lansiralni s mornaričkih helikoptera Lynx.

Ubojitost Exoceta osjetila je i američka ratna mornarica, kad su 17. svibnja 1987. u Perzijskom zaljevu dva iračka projektila greškom pogodila fregatu USS Stark. U tom slučaju, projektili su lansirani s Miragea F1. Za razliku od Shefilda, kojeg je pogodio samo jedan Exocet, Stark se, iako teško oštećen, uspio održati na površini.

U godinama, ili bolje rečeno desetljećima nakon II. svjetskog rata, američka ratna mornarica nije pokazivala veliko zanimanje za protubrodske vođene projektile. Zbog pacifičkih iskustava s uporabom nosača aviona, američka je mornarica znatno više pozornosti pridavala protuzračnim i protupodmorničkim raketnim sustavima, a samo uništavanje protivničkih brodova prepušteno je avionima na nosačima. Tek kad su Termiti potopili Eilat, američka ratna mornarica je odlučila razviti svoj prvi protubrodski vođeni projektil. Tako je, nakon ne malog kašnjenja, 1977. u operativnu uporabu uveden AGM-84 Harpoon. Prvi je put u borbi uporabljen tek 1986., kad su potopiljena najmanje dva libijska patrolna broda. Unutar Operation Praying Mantis, koja se 1988. odvijala u Perzijskom zaljevu, lansirano je više AGM-84 i RGM-84 projektila, kako s američkih brodova i aviona tako i s iranskih. Američki projektili su potopili iransku fregatu Sahand, dok je iranski promašio američki razarač USS Wainwright.

Tijekom operacije Desert Storm 1991. godine, prvi je put u borbi uporabljeno nekoliko protubrodskih vođenih projektila, između ostalih i MBDA-ov AS.15TT laki projektil namijenjen uporabi s mornaričkih helikoptera. Specifičnost tog projektila jest uporaba sustava s poluaktivnim radarskim navođenjem na cilj.

Većina suvremenih protubrodskih projektila rabi aktivni radarski sustav za samonavođenje na cilj u završnoj fazi leta. U srednjem dijelu leta, u pravilu su opremljeni inercijalnim sustavom navigacije, koji je "pojačan" GPS sustavom.

Donedavno su tržištem protubrodskih vođenih projektila dominirali američki, ruski (sovjetski) i francuski proizvođači. Danas je situacija nešto složenija jer se za svoj dio "kolača" bore Kinezi i Izraelci. Uskoro će velik konkurent biti i Indija, koja je, u suradnji s Rusijom, dovršila razvoj nadzvučnog protubrodskoga vođenog projektila Brahmos.

Kina

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : Kineski YJ81/C801A dometa 80 km

Svoje prve protubrodske vođene projektile Kina je razvila na osnovi sovjetskih projektila, prije svega P-15 Termita. Još 1959. pojavili su se kineske kopije Termita, označene kao CSS-N-1/2 Scrubbrush (namijenjene uporabi s brodova), te CSS-C-2 Silkworm i CSS-C-3 Seersucker (namijenjene obalnim lanserima). Silkworm su rabile iračka i iranska vojska tijekom rata u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Tijekom rata 1991. iračka je vojska neuspješno lansirala dva Silkworma na američki bojni brod USS Missouri. Ništa bolje nisu prošla ni lansiranja dva Silkworma 2003. na koalicijske snage u Kuvajtu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Najnoviji kineski protubrodski vođeni projektil, YJ-62/C602, ima domet od čak 280 km

U kineskoj terminologiji, originalni projektil namijenjen naoružavanju brodova označen je kao Shang You SY-1. Masa mu je 2095 kg, a opremljen je velikom bojnom glavom od 513 kg. Maksimalni domet mu je samo 40 km, a visina leta između 100 i 300 metara. Nedostatak malog dometa djelomično je otklonjen kod SY-2, kod kojega je dvostruko veći nego kod SY-1. Tijekom šezdesetih godina XX. stoljeća, Kina je pokrenula razvoj velikog broja protubrodskih vođenih projektila, djelom na osnovi Termita, a dijelom kao originalne projekte. Na osnovi SY-2 nastao je Hai Ying HY-2 (C201) i Fei Long FL-1, koje su imale veći domet i letjeli na manjim visinama.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : Za potrebe izvoza razvijen je projektil Hongdu TL-10

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Za potrebe izvoza razvijen je i projektil Hongdu TL-6

Na osnovi HY-2 razvijen je i prvi kineski protubrodski vođeni projektil namijenjen lansiranju iz zraka, YJ-6/C601 (Cas-N-1 Kraken), namijenjen lansiranju s bombardera Xian H-6. Masa HY-6 je 2440 kg, a dobio je bojnu glavu mase 500 kg. Domet mu je, ako se lansira s većih visina i pri većim brzinama, do 100 km. U operativnu je uporabu uveden 1986. Od sredine devedesetih godina XX. stoljeća, u operativnu uporabu ušao je YJ-61/C611 s dometom od već respektabilnih 200 km.

Projektil YJ-6, opremljen raketnim motorom, poslužio je kao osnova za razvoj protubrodskog projektila HY-4/C401 (CSS-C-7 Sadsack), ali i za razvoj krstarećeg projektila YJ-63 ili Kong Di-63 (KD-63), koji je prvi put testiran 2002. godine. Procijenjeni domet YJ-63 je 150 km, iako je to upitno jer je Iran u međuvremenu razvio kopiju YJ-63 dvostruko većeg dometa.
Veliki napredak u razvoju protubrodskih vođenih projektila Kina je ostvarila sredinom osamdesetih godina XX. stoljeća. Iako to nije službeno potvrđeno, na osnovi francuskih Exoceta, koji su prodani pakistanskoj ratnoj mornarici, kineski su inženjeri uspjeli napraviti projektil YJ-8/C801 (CSS-N-4 Sardine). Masa mu je 815 kg, a opremljen je bojnom glavom od 165 kg. Ako se lansira s broda ili kopnenog lansera, domet mu je tek 42 km, dok inačica C801K, namijenjena naoružavanju aviona, ima domet od 50 km. Procjenjuje se da je Kina 1987. i 1988. Iranu isporučila 100 C801. Inačica YJ81/C801A ima povećani domet na 80 km, a zamijećeno je da je 1997. godine jedan probno lansiran s iranskog lovačkog aviona F-4 Phantom II.
Još napredniji je YJ-82/C802 (CSS-N-8 Saccade). Zahvaljujući turbomlaznom pogonu, domet mu je povećan na solidnih 120 km, pa ga je moguće usporediti s američkim Harpoonom. Masa mu je 715 kg, dok je bojna glava ostala ista kao i na YJ-801. U operativnu uporabu uveden je 1989. godine. Najveći strani kupac je Iran, koji je naručio čak 150 komada (lokalno označeni kao Noor). Zbog snažnog američkog političkog pritiska, navodno je dobio samo 60, iako postoje izvještaji da je u međuvremenu pokrenuta proizvodnja Noora u tamošnjim pogonima. C802 još je prodan Bangladešu, Indoneziji, Mijanmaru (Burma) i Pakistanu. Inačica C802A ima povećani domet od 180 km i prvi je put viđena 2006. godine.
Najnoviji, barem široj javnosti, ne tako poznat kineski protubrodski vođeni projektil jest YJ-62/C602, čiji su valjkasti lanseri prvi put viđeni početkom 2004. na razaračima klase Lanzhou (Type 052C). C602 je vrlo moderan projektil koji leti visokim podzvučnim brzinama na visini od samo 30 m, da bi se nakon otkrivanja cilja spustio na visinu od sedam do 10 metara, ovisno o stanju mora. Zbog maksimalnog dometa od čak 280 km, rabi kombinaciju inercijskog i GPS sustava za navigaciju. U završnoj fazi koristi se aktivnim radarskim samonavođenjem. Tako velik domet ostvaren je uporabom turbomlaznog motora. U trenutku lansiranja, dugačak je sedam metara i težak 1140 kg. Ima veliku bojnu glavu mase čak 300 kg, što znači da je namijenjen za uništavanje najvećih ciljeva kao što su krstarice i nosači zrakoplova. Navodi se da postoji i inačica YJ-6/C601, namijenjena uništavanju ciljeva na zemlji (krstareći projektil), iako nije jasno je li riječ o istom projektilu s dvije namjene ili o posebnom projektilu smanjene brzine leta i povećanog dometa.

Kineski su stručnjaci, barem po nedavnim izvještajima Pentagona, otišli još korak dalje te su započeli razvoj protubrodskih balističkih projektila koje bi opremili klasičnim bojnim glavama i aktivnim radarskim sustavom navođenja. Glavni ciljevi tih protubrodskih balističkih projektila bili bi (američki) nosači zrakoplova s velikim ravnim palubama.
Kineske se tvrtke ne bave samo razvojem velikih protubrodskih projektila, već su razvile i lake projektile namijenjene uporabi s helikoptera. Jedan je YJ-7/C701 mase 100 kg i 29 kg bojne glave. Masa mu je 100 kg, a maksimalni domet tek 20 km. C701 ušao je u operativnu uporabu oko 1990. godine. U međuvremenu je Kina prodala Iranu licenciju za njegovu proizvodnju te je dobio lokalnu oznaku Kosar. Postoji i inačica s aktivnim radarskim samonavođenjem C701R mase 120 kg i dometa 25 km.

Za potrebe izvoza razvijen je projektil Hongdu TL-10 mase 105 kg i bojne glave 30 kg. Maksimalni domet mu je 15 km. Osnovna je namjena projektila uništavanje plovila istisnine do 500 tona. Inačica TL-10A ima televizijsko, a TL-10B aktivno radarsko samonavođenje. Sumnja se da je upravo TL-10A krivac za oštećenje izraelske korvete Hanit (1275 tona istisnine) ispred libanonske obale 2006. godine.
Nešto veći je TL-6B, koji ima jednaku bojnu glavu kao i TL-10, ali mu je masa 360 kg. Zbog toga mu je maksimalni domet 35 km. I TL-6 i TL-10 proizvode se samo za izvoz i nisu u naoružanju kineske vojske.
S druge strane Formoškog prolaza, Tajvan je 2007. godine javnosti predstavio protubrodski vođeni projektil s ramjet pogonom Hsiung-Feng III. Ima domet veći od 130 km (neki izvori navode čak 300 km) i nadzvučnu brzinu leta (2300 km/h).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : Tajvanski nadzvučni protubrodski projektil Hsiung-Feng III

[Jester]

Izrael

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 6 : Izraelski Gabriel

Iz raznoraznih, ponajviše političkih razloga, Izrael je od samih početaka svoje državnosti morao pokrenuti snažnu namjensku proizvodnju, između ostalog i protubrodskih vođenih projektila. Uostalom, upravo je izraelska ratna mornarica imala tu "sreću" da se prva suoči s devastirajućim učinkom protubrodskih vođenih projektila. Najprije su razvili projektil Gabriel Mk 1, koji je u operativnu uporabu ušao 1972. godine, te se uspješno rabio u borbama tijekom Jomkipurskog rata iduće godine. Odlike prvog Gabriela bile su poluaktivni radarski princip navođenja i domet od samo 20 km. Zbog toga je razvijen Gabriel Mk 2, kod kojeg je domet povećan na 36 km. Aktivno radarsko samonavođenje uporabljeno je prvi put na Gabrielu Mk 3, a inačica Mk 3 A/S donijela je povećanje dometa na više od 60 km. Iako je u operativnu uporabu navodno uveden još 1992., najveća je nepoznanica Gabriel Mk 4. To je projektil s turbomlaznim motorom, kojem je domet povećan na više od 200 km. Dio izvora navodi da mu je domet 400, a dio čak 1200 km. Zbog toga je vjerojatno riječ o krstarećem projektilu, a ne o protubrodskom. U prilog toj tezi ide i vijest da je za njega razvijena kasetna bojna glava.

Tvrtka IAI na tržištu nudi protuoklopni laserski navođen projektil Lahat, u inačici Naval Lahat, prilagođen uporabi s manjih ratnih brodova. Maksimalni domet mu je osam kilometara i pogodan je za borbu protiv malih, brzih i pokretnih plovila. Proizvođač tvrdi da zbog velike brzine može uništavati i helikoptere. Ista tvrtka razvija i novi projektil Advanced Naval Attack Missile (ponekad se naziva i Gabriel 5), koji izgleda kao stealth Harpoon.

Za protubrodsku borbu može se uporabiti i televizijski vođeni projektil IMI Delilah, razvijen za uporabu s borbenih aviona F-4 i F-16, ali koji se lako može prilagoditi i na druge avione. Usprkos činjenici da je težak samo 237 kg, maksimalni domet mu je čak 150 km. Zbog male mase IMI razmatra mogućnost razvoja inačica koje bi se rabile s helikoptera, brodova i kopnenih lansera.

Rusija

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 7 : Kh-35 Harpoonski

Bivši Sovjetski Savez bio je ne samo najveći proizvođač protubrodskih vođenih projektila, već i najnaprednijih. Međutim, nakon njegovog raspada ruske su tvrtke nastavile s proizvodnjom samo dijela asortimana. Usprkos tome, on je još uvijek daleko najveći na svijetu i obuhvaća projektile u rasponu od onih tek nešto težih od 100 kg pa sve do projektila teških nekoliko tisuća kilograma.

Većinu malih protubrodskih projektila proizvodi tvrtka Tactical Missiles Corporation (TMC). Jedan od njih je Kh-35, na Zapadu popularno nazvan Harpoonski. Prava oznaka mu je 3M24 Uran-E (AS-20 Kayak ili SS-N-25 Switchblade), a inačica namijenjena za obalne bitnice označena je kao 3K60 Bal-E (SS-C-4 Stooge). Kh-35 je visokopodzvučni vođeni projektil pokretan turbomlaznim motorom. Masa mu je u trenutku lansiranja 520 kg (610 sa startnim raketnim motorom). Ima bojnu glavu mase 145 kg i maksimalni domet od 130 km. Dosad je prodan Alžiru, Indiji i Vijetnamu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 8 : Nadzvučni projektil Kh-31A

Za protubrodsku borbu može se rabiti i vođeni projektil Kh-31A (AS-17 Krypton). Zahvaljujući uporabi protočno-mlaznog motora, maksimalna brzina toga 610 kg teškog projektila jest 2,05 Macha, ali mu je zato domet tek 50 km. I bojna glava ima samo 94 kg. S druge strane, velika brzina i male dimenzije čine ga otpornim na tvrde sustave proturaketne obrane. Osim Rusije, u uporabi je u Kini i Indiji.

Tijekom Hladnoga rata, glavni cilj sovjetskih protubrodskih vođenih projektila bili su američki nosači zrakoplova. Da bi se potopili, ili barem onesposobili tako veliki ciljevi, potrebni su i veliki projektili s velikim bojnim glavama. Jedan od njih je Raduga 3M80E Moskit-E (SS-N-22 Sunburn). Masa pri lansiranju mu je "samo" 4150 kg (300 kg bojne glave), a protočnomlazni motori omogućuju mu maksimalnu brzinu od 2,3 Macha. Usprkos tako velikoj brzini, maksimalni domet mu je solidnih 120 km. Moskti-E je izvezen u Kinu, na razaračima klase Sovremenny. Postoje neslužbeni izvori o postojanju inačice 3M82, povećane mase od 4500 kg i povećanog dometa na 148 km. Prikazan je i mock-up inačice namijenjene uporabi s borbenog aviona Su-27K.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 9 : Projektil Raduga 3M80E Moskit-E

Tvrtka Novator projektirala je porodicu protubrodskih projektila Club (SS-N-27). Club-N namijenjen je uporabi s brodova, Club-S lansira se iz torpednih cijevi na podmornicama, dok je Club-M predviđen za lansere na kamionima. Manje je poznato da je Club i pripadajući sustav za kontrolu paljbe razvila tvrtka Morinformsystem-Agat, koja je usredotočena na razvoj informacijskih sustava. Ova je tvrtka razvila i 3P-14UKCX-X okomiti lanser namijenjen projektilima Club-N i Brahmos. Porodica projektila Club obuhvaća čak pet različitih projektila namijenjenih protubrodskoj i protupodmorničkoj uporabi. Neki od njih mogu se rabiti i kao krstareći projektili za uništavanje ciljeva na zemlji. Tako je za protubrodsku borbu namijenjen 3M54TE1 pokretan turbomlaznim motorom. Lansirna masa mu je 1505 kg, od čega je masa bojne glave 400 kg. Maksimalni domet mu je čak 275 km. Iako je tek neznatna razlika u oznaci, 3M54TE ima masu od 1950 kg, bojnu glavu od "samo" 200 kg i domet od 200 km. Međutim, ovaj projektil završnih 20 km do udara u cilj preleti brzinom od čak tri Macha, točnije njegov modul s bojnom glavom. Za protupodmorničku borbu namijenjen je 91TRE2 mase 1300 kg i maksimalnog dometa 40 km. Glavni dio tog projektila je samonavođeni protupodmornički torpedo APR-3ME. Za uništavanje ciljeva na zemlji (krstareći projektil) namijenjen je 3M14E/TE (SS-N-30B).

Projektili Club-N zasad se rabe na indijskim fregatama klase Talwar. Projektili Club-S u naoružanju su ruskih, kineskih i indijskih podmornica. Za obalne bitnice namijenjen Club-M sastoji se od šest projektila 3M54KE ili 3M14KE, a kao potencijalni kupac spominju se Ujedinjeni Arapski Emirati. Za naoružavanje aviona namijenjen je 3M54AE. Na zrakoplovnoj izložbi Maks 2007 predstavljen je u borbenom kompletu Su-35, te je predložen i za naoružavanje Tu-142.

Indija

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 10 : Indijsko-ruski projektil Brahmos postiže brzinu od 2,8 Macha

Nadzvučni protubrodski vođeni projektil Brahmos nastao je kao plod rusko-indijske suradnje. Temelji se na nešto ranije razvijenom ruskom supersoničnom protubrodskom projektilu SS-N-26 Yahont. To je vjerojatno najmoderniji protubrodski projektil, koji leti brzinom od 2,8 Macha i može pogoditi cilj na udaljenosti od 290 km. Jedini nedostatak mu je masa od čak 2550 kg i dužina od osam metara. Brahmos je već u operativnoj uporabi na dva indijska razarača te će biti u naoružanju razarača klase Kolkata. Isporuka indijskoj ratnoj mornarici započela je sredinom 2007. U završnoj fazi razvoja je i inačica namijenjena uporabi s podmornica. Razvijana je i inačica namijenjena naoružavanju Su-30MKI, ali su nastali problemi zbog veličine projektila, tako da je dovršetak razvoja upitan.

[Jester]

Pokažite nam brod - ostalo je naša briga (II. dio)

Protubrodski vođeni projektili jedno su od rijetkih područja gdje europska ponuda znatno nadmašuje američku

Neposredno nakon II. svjetskog rata, američka ratna mornarica nije pokazivala veliki interes za razvoj protubrodskih vođenih projektila. Bila je to posljedica iskustava u kojima su na pacifičkim prostranstvima pobjedu odnosili avioni smješteni na nosačima, a na sjevernom Atlantiku ratni brodovi srednje veličine (fregate i razarači) specijalizirani za otkrivanje i uništavanje podmornica. Zbog toga je američka ratna mornarica u pedesetim godinama XX. stoljeća forsirala razvoj protupodmorničkih i protuzračnih sustava. O razvoju protubrodskih vođenih projektila nije bilo ni riječi. Zapravo, govorilo se kako bi se protuzračni vođeni projektili (s poluaktivnim radarskim vođenjem) mogli rabiti i za gađanje brodova.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 11 : Američki AGM-84 Harpoon

Nezainteresiranost američke ratne mornarice za razvoj protubrodskih vođenih projektila naglo je prekinuta 21. listopada 1967., kad su četiri sovjetska P-15 Termita (SS-N-2 Styx), ispaljena s raketnog čamca egipatske ratne mornarice, potopila izraelski razarač Eilat. Da bismo bili do kraja precizni, prve studije o mogućnosti razvoja prvog američkog protubrodskog vođenog projektila započele su još 1965. godine, i to prije svega da bi se iskoristile izvozne mogućnosti. Zbog toga je iste godine i tadašnji McDonnell Douglas (danas u sastavu Boeinga) vlastitim sredstvima pokrenuo razvoj protubrodskog vođenog projektila. Njegov je prijedlog bio u visokoj fazi razrade kad je u srpnju 1971. dobio ugovor američkog ministarstva obrane o dovršetku razvoja. U svibnju 1973. službeno je objavljeno da je za prvi američki protubrodski vođeni projektil odabran prijedlog McDonnell Douglasa nazvan Harpoon. Od početka su razvijane tri inačice: AGM-84A za zrakoplove, RGM-84A za brodove i UGM-84A za podmornice. Sve tri inačice u operativnu uporabu ušle su 1977. godine. Od tada pa do 2004. Boeing je isporučio više od 7000 Harpoona, a trenutačno je u operativnoj uporabi u više od 30 ratnih mornarica.
Zajednička odlika svih Harpoona namijenjenih protubrodskom djelovanju (u međuvremenu je razvijem i Harpoon namijenjen uništavanju ciljeva na kopnu) jest uporaba aktivnog radarskog sustava za samonavođenje i turbomlaznog motora. Originalni AGM-84A imao je masu pri lansiranju od 556 kg i bojnu glavu mase 222 kg. Maksimalni domet bio mu je 120 km. U međuvremenu je napravljen veći broj različitih inačica, koje su se uglavnom razlikovale po dometu. Tako AGM-84D ima domet povećan na 220 km. Inačica AGM-84E SLAM namijenjena je uništavanju ciljeva na kopnu i u operativnu je uporabu uvedena 1990. godine. Umjesto radarskog ima infracrveno samonavođenje zajedno s inercijalnom i GPS navigacijom. Iako joj je masa povećana na 628 kg i zadržana bojna glava mase 222 kg, domet joj je smanjen na 95 km. Nedostatak malog dometa otklonjen je kod inačice AGM-84H SLAM-ER. Uz minimalno povećanje mase na 635 kg (bojna glava mase 227 kg), domet je povećan na čak 280 km. Iako je zadržan infracrveni sustav samonavođenja, zbog velikog dometa AGM-84H se može uspješno rabiti i u protubrodskim zadaćama.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 12 : AGM-84H SLAM-ER - višenamjenski Harpoon

U siječnju 2008. Boeing je od američke ratne mornarice dobio ugovor za razvoj nove inačice, Harpoon Block III. Najveći napredak trebala bi donijeti uporaba naprednog datalinka, koji će osigurati povećane mogućnosti djelovanja protiv ciljeva u obalnim vodama, gdje su lažni odrazi poseban problem. Ugovor obuhvaća proizvodnju kompleta za modernizaciju čak 800 projektila starijih inačica.

2007 godine, tvrtka Raytheon je dobila ugovor da na osnovi projektila JSOW (Joint Stand-Off Weapon) razvije projektil AGM-154C-1. Kako bi se mogao rabiti i protiv pokretnih ciljeva kao što su brodovi, dobit će datalink nužan za konstantnu korekciju putanje do udara u cilj. JSOW je jedreći (bez pogona) vođeni projektil, čiji domet ovisi o visini i brzini lansiranja. Zbog toga se kreće od skromnih 22 do značajnih 130 km. Ovisno o bojnoj glavi, masa mu varira od 475 do 497 kg. Kako bi se otklonio nedostatak relativno malog dometa, pokrenut je razvoj JSOW-ER (Extended Range) vođenog projektila. Kao osnova je uzet JSOW, ali mu je dodan turbomlazni motor Hamilton Sundstrand potiska 0,6 kN, što bi bilo dovoljno za povećanje dometa na čak 550 km. Usprkos tome, cijena po projektilu ne bi trebala biti veća od 350 000 američkih dolara. Za usporedbu, cijena Harpoona je oko 720 000 dolara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 13 : AGM-154C

Zapadna Europa

Zapadna Europa ima bogato iskustvo u proizvodnji protubrodskih vođenih projektila. Već krajem pedesetih godina XX. stoljeća, za potrebe francuske ratne mornarice tvrtka Nord Aviation je, na osnovama projektila zrak-zrak AA.20, razvila protubrodski vođeni projektil AS.20. U operativnu je uporabu uveden 1961. godine, a za potrebe francuske, njemačke i talijanske vojske napravljeno je oko 8000 primjeraka. S obzirom na podrijetlo, imao je maksimalnu brzinu od čak 1,7 Macha, ali i maksimalni domet od samo 10 km. I bojna je glava imala masu od tek 33 kg.

Još značajniji projekt pokrenut je u Zapadnoj Njemačkoj 1964. razvojem projektila AS.34, koji će kasnije dobiti ime Kormoran. Testiranja u letu započela su 19. ožujka 1970., a prvi operativni primjerak isporučen je u prosincu 1977. I po današnjim standardima Kormoran je moderni vođeni projektil i inercijalnom navigacijom na srednjem dijelu leta i aktivnim radarskim samonavođenjem u završnoj fazi. Jedini mu je nedostatak bio domet od samo 23 kilometra. Zbog toga je 1983. pokrenut razvoj Kormorana 2, s poboljšanom elektronikom, bojnom glavom veće probojnosti i većim dometom od 35 kilometara. Kormoran 2 je još uvijek u operativnoj uporabi u njemačkom i talijanskom ratnom zrakoplovstvu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 14 : AS.34 Kormoran 2

Kormoran je poslužio kao osnova za razvoj znatno poznatijeg protubrodskog vođenog projektila, Exoceta francuske tvrtke Aerospatiale (sada u sastavu MBDA konzorcija). Zapravo je Exocet nastao kao kombinacija više projektila. Od Kormorana je preuzeo aktivni radarski sustav samonavođenja, a od projektila zrak-zemlja AS.30 raketni motor i aerodinamičku konfiguraciju. Razvoj Exoceta započeo je 1967. godine, a zahvaljujući uporabi provjerenih komponenti letna testiranja inačice MM.38, namijenjene naoružavanju brodova, završena su za samo dvije godine (od 1970. do 1972.). Inačica AM.39 namijenjena je uporabi sa zrakoplova, a SM.39 lansiranju iz torpednih cijevi podmornica. Exocet je svoju učinkovitost dokazao u ratu za Falklandsko otočje i u Perzijskom zaljevu. U međuvremenu je razvoj i proizvodnju tog projektila na sebe preuzela tvrtka MBDA te ih je do danas prodano više od 3300 (uglavnom varijanti namijenjenih lansiranju s brodova) u 33 države. Masa projektila MM.38 je 735 kg, od čega je masa bojne glave čak 165 kg. Najveći mu je nedostatak maksimalni domet od samo 40 km. Iako u osnovi isti projektil, inačica AM.39 ima masu od 670 kg i povećani domet na 50 km. Kako bi se otklonio nedostatak (pre)malog dometa, razvijen je projektil MM.40. Masa mu je povećana na 860 kg, te je, uz zadržavanje iste bojne glave, maksimalni domet povećan na 70 km. Međutim, u današnjim uvjetima ratovanja na moru i taj je domet premalen. Zbog toga je MBDA razvio još napredniji MM.40 Block 3 koji je umjesto raketnog dobio turbomlazni motor. Projektil Exocet Block 3 nastao je na osnovi projektila Block 2 iako se od njega u mnogočemu razlikuje. Opremljeni novom turbomlaznom propulzijom projektili

Exocet MM40 Block 3 imat će više nego dvostruki domet (preko 180 km) u odnosu na projektile iz Blocka 2, te optimiziran oblik radi minimiziranja radarskog i infracrvenog "potpisa". Projektil inačice Block 3 imat će veću brzinu i ubrzanja, te biti sposobni za manevre izbjegavanja pod vrlo visokim g opterećenjem. Napredni navigacijski sustav (baziran na INS/GPS elektroničkom sustavu i visokofrekventno moduliranom altimetru, koje kontrolira digitalno računalo velike radne brzine, kroz prolaske preko 3D-kontrolnih točaka na zadanoj putanji leta) pružit će mogućnost optimiziranja vrlo kompleksnih putanja leta. Prema izvorima iz tvrtke MBDA, Block 3 će imati poboljšane sposobnosti za napad na obalne i kopnene ciljeve.Kompatibilan s postojećom Exocet MM40 logističkom infrastrukturom i lanserima, novi Exocet MM40 Block 3 može se vrlo brzo instalirati i pripremiti za službu na površinskim brodovima uporabom ITL (Installation de Tir Legere) tehnologije. Isto tako vrlo brzo i lako se može udovoljiti zahtijevanim uvjetima okomitog lansiranja. Završno navođenje projektila izvodi aktivni radarski pretraživač, koji radi u J-frekventnom području i koji je otporan na elektroničko ometanje. Računalo pretraživača opremljeno je adaptivnim radarskim slikama u svojoj memoriji, koje služe za eliminaciju lažnih ciljeva i selektiranje ciljeva na moru. Radi li se o napadu na kopneni cilj, završno navođenje izvodi se uz pomoć GPS-a, kontrolom prolaska kroz unaprijed zadane točke na trajektoriji. Bojna glava Exoceta MM40 Block 3 koristit će se visokorazornim eksplozivom, koji će osigurati snažni razarajući udar i fragmentacijski učinak, koji će još biti potaknut i požarom preostalog goriva u trenutku pogotka cilja. Duljina projektila Exocet MM40 Block 3 bit će 5,64 m, a s rasklopljenim će krilima dosezati jedan metar. Masa u trenutku lansiranja bit će 825 kg, od čega će na bojnu glavu otpadati 165 kg. Maksimalna brzina projektila bit će 0,9 Macha s maksimalnim dometom nešto većim od 180 km.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 15 : Exocet MM40 Block 3 ima domet od 180 km

Iako je Exocet najprodavaniji europski protubrodski vođeni projektil, to nikako ne znači da Europa ne nudi i druge zanimljive proizvode. Jedan je talijanski Otomat. Zapravo se radi o talijansko-francuskom projektilu, čiji su razvoj još 1969. pokrenule tvrtke Alenia Marconi Systems i Matre. Zanimljivo je da je, za razliku od Exoceta, Otomat/Teseo od samog početka opremljen turbomlaznim pogonom. Zbog toga je već prva inačica Mk 1 imala maksimalni domet od 60 km. Uz to, projektil Mk 1 imao je maksimalnu masu od 770 kg i bojnu glavu od čak 210 kg. Naravno, i aktivni radarski sustav za samonavođenje. Na tome se nije stalo te je razvijen Mk 2. Najveća razlika između projektila Teseo Mk 1 i Teseo Mk 2 jest u njihovu maksimalnom dometu. Tako Teseo Mk 1 ima domet od 60 kilometara, a Teseo Mk 2 od čak 180 km. Svaki pojedinačni lanser s projektilom imao je masu od 1610 kilograma. U međuvremenu je razvijena inačica Teseo Mk 2 Block IV. Poboljšanja izvedena na Block IV obuhvaćaju sposobnosti za litoralno ratovanje i obalne napadne operacije. Projektil je opremljen sustavom za razlučivanje ciljeva, sustavom za njihovu indetifikaciju, sustavom za redukciju kolateralne štete, sustavom za planiranje napada, sustavom za koordinirani napad na cilj i sustavom za reprogramiranje putanje projektila tijekom leta. Također je moguće prilikom lansiranja izabrati jedan od različitih modaliteta leta: izravni ili neizravni napad, "ispali i zaboravi" ili linkom vođeni srednji dio putanje. Moguće je izabrati modalitet približavanja cilju preko unaprijed zadanih kontrolnih točaka na trajektoriji leta te inačicu simultanog dolaska više projektila do cilja iz više različitih smjerova. Teseo Mk2 Block IV dizajniran je za napad na ciljeve na udaljenostima od 4 do 150 km. Pokreću ga dva boostera na kruto gorivo u trenutku lansiranja i turbomlazni motor u krstarećoj i napadnoj fazi leta. Za vrijeme krstareće faze leta ima inercijalno vođenje, koje je dodatno kontrolirano preko GPS-a i radarski kontroliranog altimetra. Podaci o cilju mogu se dojaviti projektilu tijekom leta preko zaštićenog radiolinka. Završni sea-skimming napad izvodi se na temelju ulaznih podataka dobivenih s radarskog pretraživača. Teseo Mk2 Block IV opremljen je polupenetrirajućom bojnom glavom, koja sadrži 210 kg visokorazornog eksploziva. Prvi kupac tog projektila je, naravno, talijanska ratna mornarica.

[Jester]

Osim novorazvijenih inačica Exoceta i Teseo, konzorcij MBDA u svojoj ponudi nudi i tri laka protubrodska projektila namijenjena za uporabu s mornaričkih helikoptera. Sea Skua dolazi iz britanskog dijela konzorcija, AS.15TT potječe iz francuskog dijela konzorcija, a Marte Mk2/S - talijanski projektil posebno je konstruiran da bi zadovoljio zahtjeve za primjenu na novoj inačici mornaričkog helikoptera Augusta Westland EH 101 i novom NHIndustries NH90 helikoptera koji će biti uključeni u inventar mnogih mornarica. Sva tri projektila su tipa "ispali i zaboravi", primjenjivi za uporabu u svim vremenskim prilikama, i imaju tzv. sea-skimming napadni prilazak cilju. Krstareći dio putanje je inercijalnog tipa uz pomoć GPS-a i radarske altimetarske kontrole. U završnom dijelu putanje, odnosno u napadnoj fazi, vođenje preuzima aktivni pretraživač. Sea Skua Mk 2 ima aktivno radarsko samonavođenje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 16 : Talijansko-francuski Otomat/Teseo

Kako je namijenjena uporabi s helikoptera, masa joj je samo 150 kg, ali je domet povećan na više od 40 km. Najlakši europski protubrodski projektil namijenjen uporabi s helikoptera jest MBDA-ov AS.15TT mase 103 kilograma. Na cilj se navodi aktivnim radarom Thales Agrion i ima maksimalni domet od samo 17 kilometara. Sljedeći je MBDA-ov protubrodski projektil namijenjen naoružavanju helikoptera Marte Mk 2/S mase 324 kilograma. On ima maksimalni domet od 30 kilometara i bojnu glavu mase 70 kilograma. Projektil se može lansirati prema unaprijed određenoj poziciji cilja, a u završnom dijelu prilaženja cilju može izvoditi manevre izbjegavanja njegove obrane. Ima kombinirani satelitski i inercijalni sustav vođenja na srednjem dijelu leta i aktivni radarski u završnom. Marte Mk 2/S je 2000. naručila talijanska ratna mornarica za svoje mornaričke helikoptere EH-101, a moći će ga rabiti i helikopteri NH90.
Još jedan europski protubrodski vođeni projektil koji je postigao značajan izvozni uspjeh jest Saab Bofors Dynamics RBS-15. Razvoj RBS-15 započeo je još 1979. godine. Kao i Otomat i RBS-15 rabi turbomlazni motor. Tu je, naravno, i aktivni radarski sustav samonavođenja. Zahvaljujući njemu, projektil mase 790 kg i opremljen bojnom glavom od 200 kg ima domet od 100 km. Međutim, Saab nije stao na tome te je razvio i napredniju inačicu Mk 2, kojoj je masa povećana na 800 kg, te je domet povećan na 150 km. Najnovija inačica je RBS-15 Mk 3. Ovaj je projektil dugačak 4,35 m, a ima promjer tijela 0,5 m, raspon krila 1,4 m (u sklopljenom stanju raspon je 0,85 m) i masu 800 kg (bez startnih raketa 600 kg) te doseg 150 km pri brzini 0,8 Macha (980 km/h).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 17 : Marte Mk2/S

U vrhu projektila nalazi se radar za samonavođenje Celsiustech 9GR400, koji radi u J frekvencijskom području i vrlo je otporan na ometanje. Iza njega je dio s elektroničkom opremom, koja uključuje auto-pilot i radarski visinomjer, a zatim slijedi središnji dio projektila s bojnom glavom mase 200 kg, s oko 70 kg eksploziva i spremnikom goriva. Nakon lansiranja i odvajanja startnih motora, projektil se penje i usmjerava prema cilju, a zatim se spušta na unaprijed programiranu visinu krstarenja od oko 300 m, koja mu omogućuje prelet otoka. Slijedi spuštanje na oko 20 m i uključivanje radara, koji zatim zahvaća cilj, nakon čega se projektil ponovno spušta na visinu od oko pet do sedam metara i leti prema cilju, u koji udara na visini od dva do četiri metra. Također ga karakteriziraju i značajke male zamjetljivosti, mali radarski odraz i mala toplinska zamjetljivost. U odnosu na prethodnu inačicu, uz veći doseg ova inačica projektila ima posebni visinomjer, koji omogućuje mjerenje visine leta iznad valova na nemirnom moru. Kao i Exocet, i RBS 15 ima GPS satelitsku navigaciju te je prilagođen za uporabu u okruženju s mnogo otoka i zaljeva (kao što je švedska obala). Svaki RBS 15 Mk3 pakiran je u poseban kontejner, koji služi i kao lanser i kao zaštita od utjecaja okoline za vrijeme čitavog životnog ciklusa. Razvijena je i inačica RBS-15F, namijenjena lansiranju s aviona.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 18 : Saab Bofors Dynamics RBS-15 Mk3

I norveška tvrtka Kongsberg proizvodi dva zanimljiva protubrodska vođena projektila. Prvi je dobro poznati Penguin, čiji je razvoj započeo početkom 1961. godine. Glavna odlika Penguina Mk 2 jesu njegove male dimenzije (dugačak je tek 3 m) i masa od samo 385 kg (bojna glava mase 120 kg). S druge strane, ima maksimalni domet od samo 30 km. Zbog toga je pogodan ne samo za ugradnju na manje ratne brodove, već i za uporabu s mornaričkih helikoptera. Druga specifičnost bila je uporaba pasivnog infracrvenog sustava za samonavođenje. Najnovija inačica je Penguin Mk 2 Mod 7, namijenjena uporabi s mornaričkih helikoptera. Današnja treća generacija Penguina potpuno je digitalizirani vođeni sustav s mogućnošću izbora profila i trajektorije leta. Prema tvrdnjama iz same kompanije, projektil može biti ispaljen pojedinačno ili u plotunu sa simultanim dolaskom više projektila do cilja. Ima domet veći od 55 km, sea-skimming napadni profil leta, vrlo nizak kada leti prema površinskom cilju, odnosno visoki profil leta pri napadu na kopneni cilj. Nakon niza programiranih, ali i računalno slučajno odabranih manevara i iskakanja,projektil se obrušava i leti vrlo nisko iznad vode tako da pogađa površinski cilj u visini vodene linije. Opremljen je upaljačem s odgodom djelovanja tako da eksplodira tek kad prodre u unutrašnjost cilja, uzrokujući vrlo ozbiljna oštećenja na cilju.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 19 : Norveški Penguin

Tijekom 1996. godine, kraljevska norveška mornarica naručila je razvoj nove pomorske udarne rakete NSM (Naval Strike Missile). Krajem prošle godine, tvrtka Kongsberg Defence & Aerospace potpisala je ugovor o serijskoj proizvodnji NSM (New Antiship Missile, Nytt Sjömalsmissil) projektila s vojnim logističkim sektorom norveških oružanih snaga, a vrijednost ugovora procjenjuje se na 2,75 milijarde norveških kruna (466 milijuna dolara).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 20 : Naval Strike Missile

Protubrodski projektili NSM bit će razmješteni na novoizgrađene fregate klase Fridtjof Nansen i šest brzih napadajnih brodova klase Skjold norveške ratne mornarice. Ugovor o serijskoj proizvodnji označio je kraj desetogodišnjeg istraživanja i razvoja novog projektila, a istodobno položio temelje industrijskoj aktivnosti u sljedećih 30 do 40 godina. Dodijeljeni ugovor je najveći pojedinačni ugovor koji je potpisala tvrtka Kongsberg, a proizvodnja NSM projektila odvijat će se do 2014. i osigurati zaposlenje za 200 do 250 djelatnika tvrtke. U ciklus proizvodnje bit će uključeno i oko 120 norveških podizvođača. Projektil NSM, izrađen od kompozitnih materijala, opisan je kao visokopodzvučni projektil male radarske zamjetljivosti srednjega dometa (najmanje 100 km), duljine 3,95 m, promjera 0,4 m i mase 420 kg, a opremljen je njemačkom (EADS/TDW) bojnom glavom koja teži 120 kg. Pokretan francuskim (MBDA) Microjet turbomlaznim motorom, rabit će dvofrekventni inteligentni infracrveni pretraživač (intelligent imaging infrared seeker - I3R), koji radi u pasivnom modalitetu i u potpunosti je sposoban razlikovati određeni brod u grupi brodova, ali i vrlo uspješno pronalaziti zemaljske ciljeve. Zbog iznenadnih promjena putanje, naglih iskakanja i sea-skimming profila leta u završnoj fazi, NSM je veliki problem za protivničku obranu. Probna ispitivanja izvedena su u američkom mornaričkom centru za naoružanje u Kaliforniji i uspješno dovršena u siječnju ove godine. Projektil NSM će zamijeniti protubrodske rakete istog proizvođača Penguin Mk 1, koje se rabe na brzim napadajnim brodovima. No, Kongsberg će nastaviti s isporukom kasnijeg modela raketa Penguin Mk 3, kojima se koriste zrakoplovi norveškog ratnog zrakoplovstva F-16s i njezine inačice koje rabe helikopteri Mk 2 Mod 7.

[MOTORISTA]

Najbrži projektil na svetu testirala je zemlja od koje to niko nije očekivao, svetske sile smišljaju odgovor
100posto.hr , National interest , D.K.   25.11.2017.

"Uspešno testiranje 'BrahMos' nadzvučnog projektila podiglo je sposobnost ratovanja indijske avijacije, ali i promenilo globalni odnos snaga na svetskoj vojnoj sceni", pišu indijski mediji.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Reč je o najbržoj raketi na svetu koja ima brzinu od tri maha, odnosno tri puta više od brzine zvuka. Domet joj je 290 kilometara, a teška je 2,5 tone. Ovo "fascinantno dostignuće", kako ga je opisao indijski ministar obrane, zaista je novina koja će mnogim drugim učesnicama na svetskoj vojnoj sceni zadati glavobolje. Kako je pisao američki "Nešnal interest", "BrahMos" može da leti na vrlo maloj visini, a zbog brzine kojom se kreće vrlo ga je teško uočiti na vreme. Prema procenama, projektil će najverovatnije biti otkriven na radarima kada se nađe na oko 30 kilometara od mete, što odbrani daje samo tridesetak sekundi da reaguje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prema jednoj analizi, odbrambeni štit američkog "Erlajt" razarača klase "Burke", uz svu dodatnu opremu za protivvazdušnu odbranu, ne bi mogao da se obračuna sa više od 12 "BrahMos" raketa ispaljenih u istom trenutku. U slučaju takvog obračuna, procenjuje se da je 64 super brzih raketa dovoljno da uništi celu prateću grupu nosača aviona. Američki list ističe da je ovaj projektil noćna mora kineskih snaga, jer nije namenjen samo delovanju u vazduhu već može da se koristi i za precizno gađanje meta na zemlji. Iako mu to nije primarna namena, potencijalno bi mogao da nosi i nuklearnu bojevu glavu tešku do 300 kilograma. Postavljanjem supersoničnih raketa na svoje granice, Indija će daleko prebaciti potrebe obezbeđivanja teritorije, i postati opasna pretnja Kini na Tibetu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Projekat "BrahMos" otpočeo je još 1990-ih godina, u zajedničnom istraživanju Rusije i Indije, a tako je i dobio ime "BrahMos", po reci Bramaputri i gradu Moskvi. Ideja je pozajmljena od ruske tehnologije nastale tokom hladnog rata, koja je razvijena sa ciljem uništavanja nosača aviona. Rezultat je najbrža raketa na svetu koja je duplo teža od američkih krstarećih raketa "Tomahavk", ali od koje ima manju bojevu glavu. Iako modernim ratnim brodovima nije problem da se odbrane od jedne super-brze rakete, muke nastaju kada se ispale projektili u masovnom broju. Domet je ipak mali, tek 290 kilometara, što znači da platforme za ispaljivanje "BrahMosa" moraju da budu blizu mete, gde će i same postati meta odbrambenih sistema. Projekat "BrahMos" uspešno je uveden u kopnenu vojsku i mornaricu Indije, a sada je, testiranjem u vazduhu, zaključena operacija. Na ovakvu pretnju konkurencija će morati da odgovori, iako za sada nije poznatko kako.



Izvor: www.blic.rs

[MOTORISTA]

Samo lansiranje rakete.

[kumbor]

"Brahmos" za sada jeste jedina operativna visoko nadzvučna raketa brod-brod. Postoji i varianta vazduh-brod, a moguće je i lansiranje iz podmornice. Naravno, nadzvučna brzina 2-3M pri maksimalnom dometu moguća je samo pri envelopi leta visoko-visoko, pri spuštanju na minimalnu visinu tek pred ciljem iz poniranja ili obrušavanja. Pri letu na maloj visini domet pada na oko 150km, a max. brzina može takođe padati zbog velikog otpora vazduha. Marševski motor je statoreaktivni. Zbog koncepcije zmaja rakete BG nije teža od 200kg jer su BG i GSN smešteni u relativno malom centralnom telu oko koga je prstenasti vazdušni protok. Iako visoko nadzvučna raketa ima veliku kinetičku energiju, BG je isuviše mala da može potopiti oosač aviona npr., ali ga može "prošiti" duboko i izbaciti iz borbe. Pre par dana sam gledao neki noviji film u kojem se spominje "blokiranje" radara "špijun" na američkom razaraču7krstarici. Teško je očekivati da prevodilac filma zna šta je AD/PRO  radarski sistem SPY1D, te da nema veze sa "špijunima", već je deo brodskog PVO sistema AEGIS.

Kao i većina modernih raketa B-B, ni Brahmos nije borbeno proveren, pa se, uprkos temeljnom testiranju u Rusiji i Indiji, ne može nesumnjivo odrediti njena realna efikasnost.

Rekao bih da je Rusija za svoje potrebe dala težište na daljem razvoju hipersoničnih raketa "Cirkon", a da je Yahont/Onyx/Brahmos pre svega izvozni model. Pritom, modularnost sistema Brahmos i varijanti može verovatno davati zamenljivost lansera sa raketama Kalibar/Club izvozne verzije bez modifikacija.

[MOTORISTA]

"Brahmos" za sada jeste jedina operativna visoko nadzvučna raketa brod-brod.

A rakete P-270 i P-700?