PALUBA
March 29, 2024, 12:15:18 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno, dopuna Pravilnika foruma PALUBAinfo, tačka 22
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 [4]   Go Down
  Print  
Author Topic: Predaja AU brodovlja Narodnom vijeću SHS  (Read 23970 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #45 on: February 25, 2017, 03:47:08 pm »

U međuvremenu, haos u Puli dostiže vrhunac.






3) Jugoslovenski su mornari već izabrali svoj središnji komitet mornara; njihov je glavni pouzdanik neki kapetan fregate,......
[/i]

.... to je Metod Koh.
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #46 on: February 25, 2017, 04:29:55 pm »

Lučki admiralitet je, u saglasnosti sa Komandom mornarice, javio Odjeljenju  da su mornarica i utvrde odigrale svoju ulogu ratnog instrumenta, da jugoslovensko Narodno vijeće sumnja da će i dalje nad mornarima zadržati svoj utjecaj usmjeren na održanje mira, da loši elementi dobivaju prevagu i da je primjena sile postala uzaludna. Zbog svega toga kontra admira Cicoli moli da ga odmah ovlaste da može, po potrebi, bez obzira na propise i zakone, razrješavati i udaljavati oficire i činovnike.
Prema izvještaju vice admirala Gottfried Meyern von Hohenberga, upućenog Beču,  isto poslijepodne održana je u Puli u Lučkom admiralitetu “admiralska konferencija”, na kojoj su učestvovali admiral Horthy i komandanti kopnenih jedinica. U toku konferencije zaključilo se kako se red i mir u Puli mogu održati još samo najkraće vrijeme. Pitanje je da li je narodna straža, koju treba tek stvarati i koja se zasad sastoji samo od 200 “jelačićevaca” i 800 Rumuna koji su molili da se poslednji transportuju iz Pule,da li je uopšte dorasla svom zadatku. Prije podne dva predstavnika jugoslovenskog Vijeća posjetila su lučkog admirala. U razgovoru sa njim izrazili su bojazan da će izgubiti vlast i uticaj na mase. Do toga časa, ispadi su zabilježeni samo kod svjetine talijanske narodnosti I bili pomiješani  s drugim lošim elementima. “Nedorasli mladići i djevojke, čim padne mrak, šetaju se okolo, pjevajući Marseljezu I na talijanskom i kličući “E viva la libertä”. Predhodne večeri su pokušali da prodru u “Mornarički kasino”, no to je spriječeno. Među mladima mnogi su okićeni značkom “Stella d'Italia”...”
Pukovnik - brigadir Mittlacher  informisao je učesnike konferencije, da će zasad pouzdana pješadija jedva još nekoliko dana ostati takva, jer se opaža “uticaj drugih elemenata”.

Pritisnut tim i takvim vijestima o nacionalnom i klasnom vrenju u mornarici, kao i vijestima koje su pristizale s frontova i iz pozadine i koje su bile još gore, car Karlo je donio odluku da se austrougarsko ratno brodovlje na Jadranu preda Narodnom vijeću SHS u Zagrebu. Zato je u Odjeljenju za mornaricu odmah sastavljen koncept  telegrama Komandi momarice, komandama pomorskog okružja Trst, Rijeka i Šibenik, Lučkom, admiralitetu u Puli i Boki Kotorskoj, te Komandi Dunavske flotile. Taj telegram broj 6511  ekspedovan je u 17:00.

 U prevodu s njemačkog on glasi:

"Na temelju previšnjeg naloga naređuje se:
 Svima mornarima koji ne pripadaju jugoslovenskoj narodnosti može se, na zahtjev dopustiti povratak kući, uz istovremeni  trajni dopust.
Mornarica, mornaričke ustanove i druga mornarička imovina sukcesivno će se predati jugoslovenskom Narodnom vijeću u Zagrebu - u Puli posredstvom mjesnog odbora. C. i. kr. vlasti i komande koje će vršiti predaju zapisnički će izričito pridržati isticanje vlasničkog prava nejugosloveskih država, odnosno naroda, radi svojevremene isplate.
Budući da se smjena zastava iz međunarodnih razloga ne može odmah provesti, neće se nakon predaje jugoslovenskom Narodnom vijeću praviti nikakve smetnje da se, pored ratne zastave, istaknu nacionalne oznake.
Cjelokupnom štabu stoji na volju da nakon uredne predaje jugoslovenskom Narodnom vijeću i dalje produže službovanje na jedinicama mornarice i kod ustanova.
U interesu urednog otpravljanja te očuvanja mornaričke imovine, Komanda mornarice i Odjeljenje za mornaricu Ministarstva rata uticati  će na odgovorajući način na postepeni odlazak odgovornih štabskih osoba.
Jedan predstavnik Odjeljenja za mornaricu Ministarstva rata stupiti će u direktne pregovore s jugoslovenskim Narodnim vijećem u Zagrebu radi utvrđivanja daljnjih detalja.
C. i. kr. mornaričke vlasti i komande imaju se nadalje pobrinuti za održavanje mira i reda, uređenja transporta.
U istom smislu uslijedit će predaja Dunavske flotile kr. ugarskoj vladi".


Pošto je primio telegram, feldmaršal Kovess je, međutim, istog dana naveče telegrafski odgovorio da je izvršenje tog naređenja istovjetno s demobilizacijom Dunavske flotile. Njeno izostajanje pri operacijama u sadašnjim uslovima, kao i uticaj tog izostajanja na disciplinu i izdržljivost jednog dijela austrougarskih trupa, bilo bi skopčano s teškim posljedicama. U najmanju ruku, bilo bi potrebno da se prvo upute prikladni mornari i oficiri mađarske narodnosti kao zamjena za jugoslovenske. Zbog toga, kaže se na kraju, telegram br. 6511 još nije izručen Komandi Dunavske flotile.
Odjeljenje je ipak iste noći zatražilo da Kovess preda Komandi flotile naređenje sadržano u citiranom telegramu, jer bi, u protivnom, mogla nastati neslaganja.

U ovakvom razvoju događaja zanimljivo je zadržati se na pitanju zašto je car Karlo toga dana naredio da se ratno brodovlje izruči Narodnom vijeću u Zagrebu?

Izvan svake je sumnje da je na tu njegovu odluku u najvećoj mjeri uticalo stanje i raspoloženje u redovima austrougarskih mornara, u prvom redu u Puli. U paničnom strahu da ne doživi rusku boljševičku reprizu, poučen, zaplašen i potresen zastrašujućim primjerima nediscipline, nezadovoljstva,nacionalnog i revolucionarnog previranja i bunta u vojsci i mornarici u toku 1918., svega što je u tom trenutku  kulminiralo ratnom iscrpljenošću i slomom, car Karlo je zbog sve goreg opšteg položaja Monarhije, svakodnevnog pogoršanja stanja u samoj mornarici i sve glasnijih prijetnji da će mornari napustiti, brodovlje i jednostavno, pod oružjem, otići kući 01.11.  ako vrhovi Monarhije do tog roka ništa ne poduzmu, bio prisiljen da mornaricu u zadnjem času prepusti Jugoslovenima, odnosno Narodnom vijeću u Zagrebu.
Međutim, on je 29.10, već bio počeo pregovore na jugozapadnom frontu (prema Italiji)  o zaključenju primirja s Antantom, te se potpuno opravdano očekivalo da će ugovor o primirju sa “Savezničkim i Udruženim silama” sadržavati i odredbe o sudbini austrougarskog ratnog brodovlja, za koje je u prvom redu bila zainteresovana talijanska strana. Ne htijući da brodovlje izruči Talijanima, car Karlo je naivno računao da će takvom odlukom izbjeći obavezu iz ugovora o primirju i izigrati Talijane kao izvršitelje tog ugovora na Jadranu. Još uvijek prožet iluzijom da će ga Antanta poštedjeti, te se iluzije nije oslobodio ni poslednjih dana oktobra 1918. vjerujući da će ga kao vladara u Novoj Austriji, u čiju bi vladu, prema zamisli profesora Heinricha Lammascha, ušli predstavnici pojedinih narodnih vlada novih država, a koje valja priznati iz taktičkih razloga, car Karlo se izvjesno nadao da će mornaricu sačuvati za sebe iako je formalno prepuštio Narodnom vijeću u Zagrebu.
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #47 on: February 25, 2017, 04:34:14 pm »

U međuvremenu, haos u Puli dostiže vrhunac.






3) Jugoslovenski su mornari već izabrali svoj središnji komitet mornara; njihov je glavni pouzdanik neki kapetan fregate,......
[/i]

.... to je Metod Koh.

Koh je u pitanju naravno: ovdje je prenešeno kako je u izvještaju napisano, da bi se približno dočarala haotičnost tih ludih dana Smiley
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #48 on: February 25, 2017, 05:41:05 pm »


Istovremeno, jugosloveski i talijanski predstavnici u Puli na zajedničkom sastanku u Gradskoj vijećnici, sporazumjeli su se da će zajednički preuzeti upravu u svoje ruke, a takođe i Lučki admiralitet i Komandu mornarice, pa su o tome donijeli i rezoluciju. No, i prije tog sporazuma i nezavisno od njega, Jugosloveni su odlučili da 30.10 . naveče preuzmu Lučki admiralitet, Komandu mornarice i državnu upravu u gradu i kotaru. U tu su svrhu izvršili vojne pripreme: naoružani jugosloveski i češki odredi opkolili su u sumrak zgradu i zatvorili prilaze Admiralitetu. Prethodno su obavijestili lučkog admirala Cicolija  i komandanta flote Horthyja da će predstavnici Mjesnog odbora doći u Lučki admiralitet u 21:00 radi preuzimanja komande. Cicoli i Horthy su bili u zgradi na vrijeme i čekali dolazak izaslanika. Čekanje im je bilo utoliko olakšano, što su već u toku popodneva bili primili avizo iz Beča o telegramu za predaju flote, a taj drugi telegram (br. 6511) stigao je u Pulu u 20:00 sati. Međutim, Jugosloveni se nijesu pojavljivali, a admirali su i dalje čekali.  Čekali su ih strpljivo čitav sat, poslije čega je Horthy otišao na “Viribus Unitis”. On je ostavio poruku da će primiti jugoslovenske izaslanike sjutradan u vrijeme koje odrede.

Delegacija Hrvata i Talijana stigla je najzad u Admiralitet sa zakašnjenjem od dva sata. Cicoli im je, na zahtjev dr Škaljera, a zatim i dr Vratovića koji je kasnije stigao sa rezolucijom,  odgovorio da on, kao ni ostali komandni sastav, ne stavlja nikakve zapreke da se buduća sudbina Pule povjeri odboru Jugoslavena. Ta mu je dužnost olakšana time što je upravo primio telegram u kome je dobio vladarevo ovlašćenje da centralnu ratnu luku Monarhije preda Jugoslovenima. No, on ipak nije htio potpisati zapisnik o predaji luke, a Vratović je proglasio da se predaja smatra izvršenom.
Preuzevši Pulu, Jugosloveni su dobili u ruke i velike radio-stanice. Stoga su u Narodnom domu sastavili koncept patetičnog “Telegrama za predsjednika Wilsona i borce za slobodu svijeta”. Međutim, te noći 30/31. oktobra, nijesu ga otpremili, jer je u međuvremenu stigla u Pulu iz Rijeke telegrafska poruka dr Tresić-Pavičića  kojom ih poziva “da ne donose nikakve osobne odluke i manifeste”. Istovremeno, on ih je obavijestio da će sutradan oko 9 sati stići iz Rijeke u Pulu torpiljer sa izaslanicima Narodnog vijeća iz Zagreba, koji će preuzeti mornaricu.

Kapetan fregate  Metod Koh je tog dana bio nesumnjivo najaktivniji i sigurno je želio konsolidaciju jugoslovenskih vlasti u Puli i na brodovima. Međutim, odmah se morao suočiti sa stvarnošću: nova, jugoslovenska vlast je smatrala da je osnovni zadatak u tom času mobilizacija ljudi, a rezolucija užeg komiteta mornara s Kohom na čelu nametala je novoj vlasti kao prvi zadatak upravo suprotno – demobilizaciju. Sa Kohom su usko surađivali Česi, ali njihov položaj  prema Italiji nije bio istovjetan s položajem Jugoslovena. Oni nijesu imali nikakvih sporova sa Talijanima, naprotiv:  talijanska je vlada pomagala njihov pokret protiv Austrije, a prva je i priznala njihovu vladu i državu, što je češkim mornarima u Puli već bilo poznato. Zato postavljanje i raspoređivanje Ćeha, kao stručnjaka u mašinskoj struci i tvrđavskoj artiljeriji, nije nikako jačalo pozicije Jugoslovena.                     
Komanda mornarice je 31.10. telegramom izvjestiia admirala Keila, Referat za mornaricu AOK-a i Odjeljenje za mornaricu u Ministarstvu rata da će izvršiti primljeno naređenje i tog dana početi predaju mornarice pulskom Mjesnom odboru Narodnog vijeća, a da će Komanda flotile krstaša primiti analogno uputstvo.

Izaslanstvo Narodnog vijeća iz Zagreba stiglo je u Pulu i odmah se popelo na admiralski brod “Viribus Unitis”; nešto kasnije pristigli su na brod i delegati pulskog Mjesnog odbora, njih petorica; tamo se nalazio Horthy, okružen drugim komandantima, pa se zatim pristupilo sastavljanju, prepisivanju i potpisivanju slijedećeg teksta o primopredaji mornarice, koji je potpisan u 11:00 časova 31.10:

ZAPISNIK

sastavljen u povodu predaje c. i kr. mornarice legitimnim delegatima Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu na osnovu previšnje naredbe Njegovog c. i kr. Apostolskog Veličanstva,

Prisutni od strane c. i kr. mornarice:

c. i kr. komornik i kontra admiral Nikola Horty de Nagybänya, komandant mornarice,
c. i kr. kapetan bojnog broda i komodor Franz Lauffer, komandant II divizije,
c. i kr. kapetan bojnog broda Adolf Schmidt, vršilac dužnosti komandanta I divizije,
c. i kr. kapetan bojnog broad Emil Konek von Norwall), šef štaba mornarice,
c. i kr. kapetan fregate Franz Morin, komandant II flotile torpiljarki.
Prisutni od strane Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu:
dr Ante Tresić-Pavičić,
Vilim Bukšeg,
dr Ivan M. Čok, te članovi mjesnog odbora spomenutog Narodnog vijeća Pula:
Lacko Križ,
dr Lovro Skalier,
dr Mirko Vratović,
dr Mario Krmpotić,
Kapetan fregate Metod Koh.

C. i kr. mornarica, zajedno s njenim materijalom i zalihama, predaje se ovime uz izričito pridržanje vlasništva neslavenskih država, odnosno nacija, dosada postojeće Austro-Ugarske Monarhije Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu”


Pritom je jugoslavenska strana pristala, na Hortijevu molbu, koji je htio da napusti brod istovremeno sa spuštanjem austrougarske i dizanjem jugoslovenske zastave, da se zastave dignu tek u 17:00 sati.
Horthy je nakon toga ličnim telegramom izvijestio admirala Keila, odnosno cara Karla, AOK i Odjeljenje za mornaricu u Beču, da je “u smislu previšnjeg naloga” tog dana prije podne predao opunomoćenicima jugoslovenskog Narodnog vijeća cjelokupnu mornaricu. Između ostalog, on je rekao da će “mornaricu primiti privremeni komandant mornarice kapetan bojnog broda Janko Vuković” i da će se jugoslavenska zastava dići pošto skinu Horthyjevu admiralsku zastavu. Dijelove flote u Šibeniku i Bokokotorskom zalivu lično će idućih dana na temelju primopredajnih zapisnika preuzeti opunomoćenici, koji će doći tamo brodom.
To isto je nešto ranije učinio kontra admiral Alfred Cicoli, javivši Odjeljenju za mornaricu da je “u smislu previšnjeg naloga  odboru jugoslovenskog Narodnog vijeća upravo predao Lučki admiralitet i Komandu ratne luke”.
U Šibenik su 31.11. iz Zagreba stigli povjerenici dr Mate Drinković i dr Ivo Krstelj. U luci se nalazilo nekoliko austrougarskih ratnih brodova. Na Drinkovićev nalog, usidreni brodovi su izvjesili hrvatsku zastavu. Njih je u ime Narodnog vijeća preuzeo dr Krstelj. Vojnici - Jugosloveni stupili su u redove vojske Narodnog vijeća, dok su vojnici drugih narodnosti bili razoružani i odpušteni.
U Boki Kotorskoj takođe se pristupilo izvršenju primljenog naloga. Narodno vijeće u Zagrebu je 02.11.  objavilo da se mornarička komanda u Boki sprema da brodovlje stacionirano u bokokotorskom zalivu preda ovlaštenim izaslanicima Narodnog vijeća u sporazumu s dalmatinskim pokrajinskim zastupnikom  Ante Franićem, članom uprave Narodne organizacije za Dalmaciju, koji boravi u Boki. Tako je i tamo bila izvršena primopredaja brodovlja (flotile krstaša), a kontra admiral Arthur Catinelli von Obradich, koji je formalno preuzeo komandu nad bivšim austrougarskim ratnim brodovljem u Boki, postao je “zapovjedajući admiral u južnoj Dalmaciji”.
 
Nastaviću kasnije o ceremoniji predaje flote i svega što se sa njom nakon toga dogodilo
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #49 on: March 02, 2017, 09:14:01 am »

Iz publicističke ostavštine KF Branimira Perovića, priče o kućama ovdje pomenutih predstavnika Mjesnog odbora u delegaciji koja je primila brodovlje K.u.K. Kriegsmarine

Dr Maria Krmpotića
http://www.regionalexpress.hr/site/more/kua-obitelji-krmpoti

Dr Mirka Vratovića
http://www.regionalexpress.hr/site/more/kua-obitelji-vratovi-na-rivi

Dr Lovra Škaljera
http://www.regionalexpress.hr/site/more/doktor-lovro-kaljer-u-narodnom-domu

Lacka Križa
http://www.regionalexpress.hr/site/more/lacko-kri-u-lijepoj-kui
Logged
Pages:  1 2 3 [4]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.026 seconds with 24 queries.