PALUBA
March 28, 2024, 09:33:57 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Zaboravljeno savezničko bombardovanje Novog Sada  (Read 3061 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« on: May 04, 2014, 09:10:24 pm »

Zaboravljeno savezničko bombardovanje Novog Sada

Novi Sad je u svojoj istoriji doživeo nekoliko vrelo teških nesreća od poplava, požara do bombardovanja. Najteže je bilo 12.juna 1849. kada je sa Petrovaradinske tvrđave srušena večina grada, ali ništa lakše nije bilo ni 1944. godine kada su saveznički bombarderi u nekoliko navrata izručili stotine tona bombi. Ovi strašni dani pred skoro samo oslobođenje grada doneli su patenje već izmučenom stanoništvu koje je svakodnevno trpelo represiju nemačkih, mađarskih i hrvatskih fašista. O ovim bombardovanjima i danas se ne zna sve, a skoro je i nepoznato koliko je ljudi poginule i procene idu do 1.000 nastradalih.

Kada sledećeg meseca, u nedelju 23.oktobra, bude skromno obeleženo 69 godina od oslobođenja Novog Sada u Drugom svetskom ratu, niko se neće setiti da pomene jednu od tragičnih epizoda iz tog rata – savezničko bombardovanje.

Zapravo o ovoj seriji bombardovanja iz avgusta i septembra se slabo i govorilo prethodnih decenija, mada nikada nisu skrivani podaci o tome i nema knjige o gradu napisane od 1944. godine pa do danas koja  bar u par redova spominje taj događaj. Međutim, dok o bombardovanjima iz 1849. i 1999. godine i drugim stradanjiam grada, uglavnom usled poplava Dunava, ima gomile knjiga i studija, o ovom bombardovanju iz 1944. godine ima malo podata pri čemu se čini ko da nedostaje prava studija ili analiza tih događaja, jer različiti autori navode dosta nepotpune podatke o napadima na Novi Sad 15. Vazduhoplovne armije anglo-američkih snaga stacioniranih u Italiji. Razlikuju se podaci o tome šta je kog dana bombardovano, sam broj napada kreće se od 5 do 7, a u nekim knjigama ima i podatak da su čak i Rusi bacali bombe po Novom Sadu. Zanimljivo je i da nema procene broja žrtava ili se navodi da su te informaciej nepoznate autorima. Navodi se da bilo desetina i stotina mrtvih prilikom pogađanja određenih ciljama i sve ide ka tome da je bilo do 1.000 nastradalih, ali kako su pogađani i vojni i civilni objekti, a u gradu je tada bilo i dosta izbeglica, ratnih zarobljenika i raznih vojski koje su bile saveznici nacističke Nemačke i pri tome su se svi upravo povlačili sa Balkana teško da se i može znati ko su sve bili poginuli. S druge strane, na internetu se mogu pronači zvanični podaci Američkog vazduhoplovsta, odnosno Savezničkih snaga koje su delovale na Mediteranu i same 15. Vazduhoplovne armije i svake pojedinačne eskadrile o dejstvima na Novi Sad.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- Primetno je da se na jednom mestu ne mogu nači sve informacije o bombardovanju. Ima više knjiga koje govore o dešavanjuma u Novom Sadu tokom II Sveskog rata, ali dok se o raciji, sudbini Jevreja, ilegalnom radu pripadnika NOP-a može nači obilje podataka i svedočenja, o bombradovanju 1944. ima dosta šturih podataka. Tako se skoro više podataka o samim ciljevima i rezultatima napada može nači na internet stranicama američke vojske sa sve fotografijama Novog Sada iz vazduha koje su napravili piloti i koje možda Novosađani nikad nisu ni imali prilike da vide – kaže Nenad Šeguljev koji je istraživao podatke o bombardovanju iz 1944. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ono što sigurno ipak je da je bombardovanje bilo deo sveobuhvatne akcije vazdušne podrške anglo-američkih snaga partizanima koji su potiskivali Nemce iz Srbije i ostatka Jugoslavije, Crvenoj armiji koja je napredovala iz pravca Rumunije i Bugarske i savezničkim snagama koje su potiskivale snage sila osovine iz Grčke. Napadi su bili usmereni kako ka skladištima nafte i druge opreme i fabrikama koje su proizvodile delove za nemački ratnu mašineriju poput Elektroprcelana koji je pravio delove za avione, tako i prema saobraćajnoj infrastrukturi i to prvenstveno Železničkom mostu u podnožju Tvrđave. Ovaj most koji su Nemci sagradili 1942. godine, pošto je most Franca Jozefa srušen 11.aprila 1941. godine od strane Jugoslovenske vojske, posebno je bio važan jer je, kao što je i sadašnji železnički most, bio jedina veza između severa i juga i tuda su sa Balkna transportovalo sve što je trebalo da pomogne u daljoj odbrani Trećeg rajha.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prvi napad na Novi Sad je bio 7.avgusta prepodne kada su bombarderi B-24 Liberator (Oslobodilac) koje su Novosađani i ranije viđali kako preleču počeli da bacaju bombe na delove grada blizu Kanala i Dunava, oko stočne pijace, fabrike konzervi Kulpin, Elektroporcelana, fabrika svile, fabrike pragova, nekadašnja fabrike aviona Ikarus i skladišta nafte na obali kod Ribarskog ostrva. Oštečen je i veliki broj kuća oko ovih postrojenja i skladišta. Inače, Nemci su bili spremni za bombardovanje i još od aprila su iznad Novog Sada držali baražne balone na više lokacija i  oni su trebali da posluže kao zaštita od niskoletečkih aviona. Grad su već pre toga skoro svakodnevno preletali bombarderi, kao i transporteri, kao i povremeno britanski dvomotorni bombarderi Wellington III koji su polagali mine u Dunav i pri tome je jedan navodno i oboren. PVO, koji su uglavnom sačinjavali ubitačni protivavionski topovi Flak 88, su bili na Tranđamentu i oko Tvrđave, kod Almaškog groblja gde je bilo skladište Vermahta i drugim lokacijama. To prvo bombrdovanje koje izvedeno u nekoliko talasa je iznenadilo Novosađane, a o tome je pisao tadašnji kvislinški list „Nova pošta“.

- Osmog avgusta, dan nakon prvog bombardovanja u tekstu pod naslovom „Teroristički napad američkih avjatičara na Ujvidek“ stojalo je da je uzbuna data nešto iza pola devet časova pre podne. Pisalo je da je veći deo gradjana potražio skolnište dok su se pojedinci uvereni da se radi sam o običoj uzbuni zastali na kapijama. Kako se navodi u „Novoj pošti“ protivavionska artiljerija je dejstovala dok su bombe padale bez odredjenog cilja i žrtve su bile minimalne. – priča Nenad Šeguljev.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

On dodaje da osim prvog bombardovanja Novog Sada, novine nisu izveštavale o ostalim bombardovanjima grada, pri čemu su i prestale da izlaze pre kraja bombardovanja, jer će njhova štamparija biti jedan od meta bombi mesec dana kasnije 6.septembra. U međuvremenu, saveznici će organizovati i naredno bombardovanje i to već 16. avgusta kada će avioni B-17 Leteća tvrđava (Flying Fortress) bombardovati železnički most, pri čemu je dosta bombi palo i po Petrovardinskoj tvrđavi gde je bila kasarna nekoliko jedinica domobrana i ustaša i drugih vojnih formacija Nezavisne države Hrvatske. Uslediće pauza od desetak dana i 30. avgusta će iznad Novog Sada opet leteti B-17 koji će prema jednim podacima razoriti Električnu centralu (sadašnaj Alekse Šantića) i grad ostaviti bez struje i tramvaja, tako da će tek u nedeljama nakon oslobođenja biti popravljen sistem za distribuciju struje, a tramvaju tek u drugoj polovini 1945. će ponovo krenuti, a prema drugim izvorima bezuspešno ponovo bombardovati most. Američki izvori govore da je meta bio samo most. Ono što je izvesno je da je  prvih dana septembra Novi Sad ostao bez struje, kao i da je centrala nekoliko puta bila na meti bombi, kao i most. Već dan nakon toga ponovo će doči avioni B-24 koje će oko 40 tona bombi sasuti po levoj obali Dunav i fabričkom delu grada i Železničkoj stanici (sadašnja Limanska pošta), pri čemu će tada biti srušeno i dosta kuća i objekata u Radničkoj, ulici Maksima Gorkog i ulici Sonje Marinković. Ovo je međutim bila samo najava najžešćeg napada na Novi Sad.

- Bombardovanje 6.sepembra je bilo najteže i tada je preko 100 savezničkih bombardera B-24 u nekoliko naleta izručili oko 260 tona bombi, skoro koliko za sve ostale napade. Na meti će se nači skoro svi delovi grada. – priča Šeguljev.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nekoliko eskadrila 15. vazduhoplovne armije je u nekoliko naleta bombardovalo Tvrđavu i Petrovardin, Železnički most, Mali liman, aerodrom Jugovićevo, Železniku stanicu, Ražirnu stanicu, Električnu centralu,  sedište Kulturbunda (palata Habag na mestu sadašnje Železničke ambulante), Sajmište, Elektroporcelan, fabiku Kablova, Albus i druge fabrike i skladišta goriva, kasarna mađarske vojske (otprilike sadašnji Tržni centar Bazar). Bombe su padale po celom gradu i mrtvih je bilo na stotine, pri čemu je posebno bilo strašno kod bisokopa Uranija (na uglu sadašnjih ulica Vase Stajića i Trga galerija) gde je bomba pala u sklonište. Hroničari beleže i da mnoge bombe nisu eksplodirale, pa je šteta ipak bila manja, mada je zabeležen i nesretan slučaj kada je jedna od tih bombi pala korz kući i u podrumu bukvalno zgnječila vlasnika. Posle ovog napada uslediće još dva slabija bombardovanja 18. i 21. avgusta koja su opet bila prvenstveno usmerena na Železnički most, ali će bombe padati  opet po Tvrđavi, Električnoj centrali, industriskoj zoni, Malom limanu i itd. Most će izdržati sve napade i 22.oktobra u večernjim satima će ga srušiti nemci, samo nekoliko sati pre ulasaka partizana u Novi Sad. Zanimljivoje da se iz podatak vidi i da su Nemci, dan posle poslednjeg bombradovanja 21.septembra, povukli skoro celu protivazdušnu odbranu iz grada.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Saveznici će nastaviti da nadleću grad do oslobođenja, ali bombe neće više padati. Koliko su ova bombardovanja u avgustu i spetembru uticala na bržu pobedu nad nemačkim snagama i njihovim saveznicima ne može se oceniti, pri čemu su netreba zaboraviti da su bile deo šire akcije sistematskog bombardovanja koje je 15. Vaduhoplovna armija sprovodila po celoj nekadašnjoj Jugoslaviji bombardujući i veće gradove poput Zagreba, Beograda, Maribora, Sarajeva, Podgorice, Rijeke, Splita, Pule, Niša i tako dalje sve do malih naselja i zaseoko. S druge strane, činjenica je su bombe nanele veliku štetu Novom Sadu. Pored oštećenja skoro svih fabričkih postrojenja i električne centrale, grad je ostao i bez nekoliko stotina kuća i zgrada, jer su tada bombarderi bili neprecizni i ćesto su bombe pre padale po stambenim delovima grada nego fabrikama ili magacinima. Možda i najstrašnije je što je Novi Sad usled savezničkog bombardovanja imao prema nekim procenama i skoro 1.000 žrtva, najviše civila. Time se još povećao ukupan broj nastradalih, jer je Novi Sad oslobođenje dočekao sa oko 20.000 manje stanovnika (oko 48.000 u odnosu na oko 68.000 iz 1940), pri čemu je preko 5.000 bilo mrtvo. Zbog tako velikog procenta nastradalih i prognanih, kao i razranja tokom rata, 1975. godine Novi Sad će kao jedan od par gradaova u SFRJ biti proglašen za Grad Heroj.

Žarko Bogosavljević (Srpska Atina)

Izvor: www.novinenovosadske.rs


* Bombardovanje-7-avgust-1944.jpg (397.61 KB, 731x780 - viewed 109 times.)

* Bombardovanje-18-septembar-1944-B17-Leti-iznad-Novog-Sada-vidi-se-dim-iznad-Petrovarada.jpg (151.89 KB, 678x522 - viewed 83 times.)

* Bombardovanje-21-septembar-1944.jpg (389.42 KB, 780x732 - viewed 107 times.)

* Bombardovanje-7-avgust-1944-2.jpg (221.49 KB, 678x556 - viewed 73 times.)

* Bombardovanje-18-septembar-1944.jpg (197.27 KB, 679x516 - viewed 81 times.)

* Fotografija-oborenog-B-17-od-strane-PVO-kod-Novog-Sada.jpg (245.28 KB, 792x594 - viewed 76 times.)
Logged
torpedo011
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 222


« Reply #1 on: May 04, 2014, 09:23:52 pm »

А где су остали градови? Никшић, Ужице, Подгорица, Ниш...
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #2 on: May 04, 2014, 09:32:06 pm »

А где су остали градови? Никшић, Ужице, Подгорица, Ниш...

Tražiš po netu, nađeš i postaviš u ovom podforumu...
Logged
torpedo011
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 222


« Reply #3 on: May 04, 2014, 09:41:49 pm »

Ма знам Мотористо, али кажем само да Нови Сад није једини.

Поздрав
Logged
vathra
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 369



« Reply #4 on: January 24, 2018, 12:46:43 pm »



Емисија о савезничком бомбардовању Србије.
Помиње се и немачко.

Нови Сад се најмање помиње - за њега изгледа да нису обрађени подаци о броју страдалих грађана.

Ускоро би требало да изађе рад у ком је покушано да се да број страдалих у савезничком бомбардовању градова у Србији током 1943. и 1944. године. Подаци који су дати у раду, и поменути у овој емисији:
- током немачког бомбардовања Београда априла 1941. се сматра да је погинуло преко 2200 људи. Пронашао сам документ који наводи да је до октобра само на градским гробљима сахрањено 1970 људи (у октобру је била једна сахрана). У литератури и документима се спомиње да је доста људи сахрањено у мањим црквама, парковима итд, те зато изгледа да нису сви обухваћени у овом извештају.

За савезничка бомбардовања:
Занимљиво је да у литератури нема поузданих података о броју страдалих у Београду. Направљени су пописи за доста градова у Србији, има и извештаја, али за Београд су били доступни или делимични извештаји, или претеране процене.
Пронашао сам серију извештаја локалних власти на основу којих се може видети колико је људи погинуло.
- у ”Ускршњем” бомбардовању, 16. и 17. априла 1944. године, страдало је око 800 људи у Београду (извештај из јуна наводи 781 лице сахрањено на гробљима, што није коначан број). Такође је погинуло и 60 логораша на Сајмишту.
- у бомбардовањима Земуна до краја априла је по извештају градоначелника страдало 205 лица
- у бомбардовању Београда 18. маја је погинуло преко 300 лица
- 6. јуна је вероватно погинуло само једно лице у Београду
- у наредним бомбардовањима Београда се наводи да је погинуло преко 160 лица, од тога преко сто само 6. септембра. Подаци су дати у извештајима истог дана, и сигурно је њихов број већи.

Извештаји за Београд наводе укупно 1245 људи, али је њихов број нешто већи. Мислим да заједно са Земуном и Сајмиштем, тај број би могао бити око 1600 страдалих.

Занимљиво је да су Американци бацили преко 5 пута више бомби од Немаца, утврђена је дупло већа штета него у немачком бомбардовању, али је пострадалих било за трећину мање.

----

После Београда, највише је страдао Лесковац. Пописано је 819 лица по имену. Немачки извештај наводи да је пострадало преко хиљаду цивила, а тај број је сигурно нешто већи због пострадалих од рана и накнадно извучених из рушевина. Мислим да је 1100 вероватан број настрадалих.

У Народном музеју Ниша имају попис са око 600 пострадалих, процењују да их је било око 700.
Од осталих градова у Србији, само у Новом Пазару је пописано преко 200 пострадалих.

-----

Укупно узев, у Србији постоји по имену пописано, у разним радовима и документима, скоро три хиљаде пострадалих цивила од савезничког бомбардовања. Документи тај број допуњују до око 4200, а сматрам да око 10% страдалих нису обухваћени у тим пописима и документима.
Такође, нисам успео да пронађем податке за Косовску Митровицу и Нови Сад. На основу сличних бомбардовања, претпостављам да је број пострадалих у тим местима између 100 и 200 људи.
Узевши све у обзир, број страдалих цивила у Србији од савезничког бомбардовања је око пет хиљада. Због непотпуности података и процена, може бити и нешто мало већи или мањи, али не много.
Прво бомбардовање је било 20. октобра 1943. (Ниш), а последње 23. новембра 1944. године (Ужице). Бачено је око 9 хиљада тона бомби.
« Last Edit: January 24, 2018, 12:59:07 pm by MOTORISTA, Reason: Ispravljen Youtube link » Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.026 seconds with 23 queries.