PALUBA
October 19, 2018, 04:25:39 am *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Prilikom registracije unesite ispravnu e-mail adresu jer na toj adresi dobijate mail za aktivaciju Vašeg naloga. Proverite obavezno i spambox...
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 [2] 3 4 5 6 7 ... 25   Go Down
  Print  
Author Topic: Patrolni brodovi serije 5xx - Stari patrolci  (Read 36122 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
brodarski
Stručni saradnik - Istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 11 884



« Reply #15 on: March 07, 2010, 10:05:47 pm »

Ježevi love velike ribe.


* 1 015.jpg (67.02 KB, 620x657 - viewed 393 times.)
Logged
jadran2
Stručni saradnik - Istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 969



« Reply #16 on: March 14, 2010, 11:46:55 am »

PBr 512

* PBr 512.jpg (47.1 KB. 526x378 - viewed 529 times.)

Logged
Dreadnought
Global Moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 21 502



« Reply #17 on: April 16, 2010, 05:22:47 pm »

552


* 552.jpg (156.55 KB. 811x520 - viewed 541 times.)

Logged
momo PT61
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 648


ПЕНЗИОНЕР


« Reply #18 on: April 18, 2010, 03:46:52 pm »

Na Pbr 504 je bilo skinuto pramcano naoruzanje i na njemu je bio instaliran PP "JEZ" sa rashodovanih razaraca!1976 sam ga takvog jedanput video u Lori(bio je vezan bocni desni vez do podmornica)i zatim nikad vise!Dali je prodan ili rashodovan-neznam,ali tolika ulaganja za prenaoruzanje i onda u rashod-bilo bi cudno!
Logged
lovac
Stručni saradnik za brodska oružja i sisteme
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 5 537


« Reply #19 on: April 25, 2010, 05:47:11 pm »

510 je korišten kao meta prilikom opitnog raketnog gađanja sa raketom P-22, sa RF-33. Pogođen je po sredini, tačno u vodenu liniju. Potonuo je na par milja jugozapadno od Molunta
Logged
Patriot
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 591


WWW
« Reply #20 on: May 20, 2010, 04:57:48 am »

Zna li tko koja je (bila) sudbina Pbr 509? Na njemu sam 1981. služio kao PELista ...
Logged
kumbor
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 13 612


« Reply #21 on: May 20, 2010, 08:01:42 pm »

Zna li tko koja je (bila) sudbina Pbr 509? Na njemu sam 1981. služio kao PELista ...

Davno je bilo, ali dva PBR-a prve grupe (vrlo verovatno da je jedan od njih bio baš PBR-509) u februaru 1985. bili su u raspremi u Škorpiku. Svo naoružanje, oprema i nameštaj bili su već skinuti. U makini su stajali samo blokovi MAN motora. Sve što se moglo povaditi već je bilo povađeno. U kormilarnici je stajalo samo kormilo, mašinski telegraf i magnetski kompas. Oba broda bili su pusti i mračni, olakšani - pa zato visoko u vodi. Hulkovi.
Logged
brodarski
Stručni saradnik - Istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 11 884



« Reply #22 on: May 20, 2010, 08:44:47 pm »

Mislim da je bio nasukan u uvali Škar kod Minerske.
Logged
Patriot
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 591


WWW
« Reply #23 on: May 24, 2010, 06:15:42 pm »

Ljeto '81. Pbr509, nenajavljeni i kratki odlazak u Ploče po novu garnituru tendi (naravno, pravih, ne ovih primjerenijih terasama kafića). Stabilizacija u punom jeku, plovi se malo ili nikako, kompezira se BGom. Na neku foru neki odlučili da brod prenoći u Makarskoj. Sredina turističke sezone, krcato turista. Brod ulickan koliko se znalo i htjelo, obzirom da i nismo bili neka ozbiljnija lađa, a taj ugled pratio je i sastav zapovjednog kadra, posebice onog oficirskog. Da me tko pogrešno ne shvati, za primjer, navodno smo bili jedini brod u Lori koji nije smio dužiti pivu u kantini, i to zbog starješina. Dok smo taj problem mi mornari rješavali s mojim kolegom - također PEListom - koji je na susjednim brodu dužio kantinu, a starješine kako je tko znao, brod je bio poznat i po ne baš svjetloj tradiciji (a koju sam i ja nastavio njegovat) da se PEListi redom i bez prevelikih problema iskrcavaju s broda uz dijagnozu "situazione neurosis", naravno, zdravi ko' dren. Naravno, one koje sam ja upoznao su bili momci redom bez mana, društveni, odgovorni, a problem očito nije bio u njima (ili nama), već u jednom oficiru, glavom komandantu broda M.P. Ja sam tradiciju utoliko ipak promijenio jer sam - nakon što sam dobio papire za iskrcaj - iste ponosno pokazao ondašnjim drugovima oficirima i podoficirima uz komentar, otprilike "Eto, vidite, da i ja mogu ...", obzirom da su oni meni jamčili da to neće ići. No, na brodu sam ostao do kraja svojom izričitom željom, pokazao da u mnogočemu imam pojma više od njih, obzirom da sam bio friško završeni srednjoškolac pomorske škole, a po vokaciji bodul (barem u boljoj polovici). No, kako rekoh, o tome jednom drugom prilikom, zapravo o pi.darijama koje smo od komandanta i još ponekih doživljavali i koje smo im mi kasnije priređivali, zauzvrat. Uz prešutnu potporu rahmetli ljudine, pbb Zjačića ...

Uglavnom, tradicionalno, jedan Opatijac i ja bez povoda i posebnog razloga nismo imali čast da dobijemo izlaz u turistima prekrcanu Makarsku. Popodne, dan dug, ljetni, optimisti jednaki onim iz prelijepih priča Istrie052 žbigecnuli se u bijele uniforme i otperjali kako je tko znao i umio. Nekako je ispalo da su i zapovjednici nekud nestali, vjerojatno na kakvo čašćenje od strane lokalnih struktura. Na brodu i inače manjkavom glede autoriteta, poštovanja i mogućeg straha od starješina ostali neki nevažni nadređeni, vjerojatno samo kakav mlađi vodnik (s kojim smo također imali lošu sreću, od koje je lošija bila samo njegova nesreća da par nas - neskromno rečeno, posebice mene - ima za potčinjene Grin ). I - bez neke prevelike priče i promišljanja (hebi ga, tek navršenih 18 i nešto više godina, zamalo djeca) - odlučili kolega i ja da ćemo i MI u mjesto. Još mjesec dana do skidanja (inshallah), stare smo kuke, najgore smo prošli, uostalom uvijek možemo nešto izmisliti da temeljem njegovog "minulog rada" naš komandant dobije po repu od nadređenih koji ga i tako nisu ni cijenili ni voljeli. I uputismo se mi u mjesto, ali - kad je bal, nek je bal - u ratnoradnim uniformama, ko' će se sad zafrkavati s bijelim, izlaznim (to bi već bio predumišljaj, he, he, a kao takav i kažnjiv ...). Sve znate, nove uniforme, moderni "gatsby" kroj hlača, košulja s brdo đepova i povinutih rukava, beretka kao kruna svega i moderne talijanske naočale debljih crnih okvira, barem u mene. Nove uniforme nepoznate javnosti, posebice strancima ...

A što da vam kažem, nije bilo ni ženskih ni muških koji nas nisu pogledali, okrenuli se za nama. Mi smo to vrlo brzo shvatili i malo je reć da smo krenuli uživati u tome, u to vrijeme još ne znajući da je za nama krenula i potraga (čitaj: potjera). Upali smo u ondašnji Jugotonov dućan gdje nas je okružila pažnja nekoliko vrlo mladih prodavačica, a mi smo - sukladno godinama i razmišljanju koje je (nama se činilo u to vrijeme) nepogrešivo polazilo iz područja jedne glave smještene u preponama, a ne na vratu - uživali koliko se god moglo. Naravno, i nažalost (ali nama ipak dostatno) radilo se samo o lijepim rječima i još ljepšim pogledima, ničim više, obzirom da smo u međuvremenu bili pronađeni i uz škripanje nečijih zubiju prepraćeni na brod. Ja sam se ponosno vratio s duplim albumom mjuzikla Kosa, i s drugom rukom kicoški u džepu, jer je nedržanje ruke u okomitom džepu modno originalnih hlača ratno-radne uniforme bilo svetogrđe (koje se ponekad liječilo sašivanjem tih istih đepova). Uglavnom, nas dvojica smo bili puni sebe, dokazavši i da smo učinili svoj naum, i da smo podvalili onima koji su nama htjeli podvaliti, a posebice da smo bili zapaženi (prije svega kod ženskog dijela promatrača) kao nikad dotad. Kako je sutra rano trebalo ipak isploviti - a to je netko trebao i pripomoći - nas dva Primorca (ja iz Rijeke a kolega iz Opatije) ipak nismo bili kažnjeni više nego su nas i inače kažnjavali. A ja sam - usput rečeno - imao i "papire" ...

No, vrijedi spomenuti da smo u času iskrcaja i skidanja u civilstvo (na Lastovu, umjesto u Splitu, kao zadnji papar koji nam je MP pokušao zabiberiti) ipak svi na rastanku ozbiljno zaplakali ...  

 
« Last Edit: May 24, 2010, 06:35:55 pm by Patriot » Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 893


« Reply #24 on: May 25, 2010, 12:36:42 am »

Ljeto '81. Pbr509, nenajavljeni i kratki odlazak u Ploče po novu garnituru tendi (naravno, pravih, ne ovih primjerenijih terasama kafića). Stabilizacija u punom jeku, plovi se malo ili nikako, kompezira se BGom. Na neku foru neki odlučili da brod prenoći u Makarskoj. Sredina turističke sezone, krcato turista. Brod ulickan koliko se znalo i htjelo, obzirom da i nismo bili neka ozbiljnija lađa, a taj ugled pratio je i sastav zapovjednog kadra, posebice onog oficirskog. Da me tko pogrešno ne shvati, za primjer, navodno smo bili jedini brod u Lori koji nije smio dužiti pivu u kantini, i to zbog starješina. Dok smo taj problem mi mornari rješavali s mojim kolegom - također PEListom - koji je na susjednim brodu dužio kantinu, a starješine kako je tko znao, brod je bio poznat i po ne baš svjetloj tradiciji (a koju sam i ja nastavio njegovat) da se PEListi redom i bez prevelikih problema iskrcavaju s broda uz dijagnozu "situazione neurosis", naravno, zdravi ko' dren. Naravno, one koje sam ja upoznao su bili momci redom bez mana, društveni, odgovorni, a problem očito nije bio u njima (ili nama), već u jednom oficiru, glavom komandantu broda M.P. Ja sam tradiciju utoliko ipak promijenio jer sam - nakon što sam dobio papire za iskrcaj - iste ponosno pokazao ondašnjim drugovima oficirima i podoficirima uz komentar, otprilike "Eto, vidite, da i ja mogu ...", obzirom da su oni meni jamčili da to neće ići. No, na brodu sam ostao do kraja svojom izričitom željom, pokazao da u mnogočemu imam pojma više od njih, obzirom da sam bio friško završeni srednjoškolac pomorske škole, a po vokaciji bodul (barem u boljoj polovici). No, kako rekoh, o tome jednom drugom prilikom, zapravo o pi.darijama koje smo od komandanta i još ponekih doživljavali i koje smo im mi kasnije priređivali, zauzvrat. Uz prešutnu potporu rahmetli ljudine, pbb Zjačića ...

Uglavnom, tradicionalno, jedan Opatijac i ja bez povoda i posebnog razloga nismo imali čast da dobijemo izlaz u turistima prekrcanu Makarsku. Popodne, dan dug, ljetni, optimisti jednaki onim iz prelijepih priča Istrie052 žbigecnuli se u bijele uniforme i otperjali kako je tko znao i umio. Nekako je ispalo da su i zapovjednici nekud nestali, vjerojatno na kakvo čašćenje od strane lokalnih struktura. Na brodu i inače manjkavom glede autoriteta, poštovanja i mogućeg straha od starješina ostali neki nevažni nadređeni, vjerojatno samo kakav mlađi vodnik (s kojim smo također imali lošu sreću, od koje je lošija bila samo njegova nesreća da par nas - neskromno rečeno, posebice mene - ima za potčinjene Grin ). I - bez neke prevelike priče i promišljanja (hebi ga, tek navršenih 18 i nešto više godina, zamalo djeca) - odlučili kolega i ja da ćemo i MI u mjesto. Još mjesec dana do skidanja (inshallah), stare smo kuke, najgore smo prošli, uostalom uvijek možemo nešto izmisliti da temeljem njegovog "minulog rada" naš komandant dobije po repu od nadređenih koji ga i tako nisu ni cijenili ni voljeli. I uputismo se mi u mjesto, ali - kad je bal, nek je bal - u ratnoradnim uniformama, ko' će se sad zafrkavati s bijelim, izlaznim (to bi već bio predumišljaj, he, he, a kao takav i kažnjiv ...). Sve znate, nove uniforme, moderni "gatsby" kroj hlača, košulja s brdo đepova i povinutih rukava, beretka kao kruna svega i moderne talijanske naočale debljih crnih okvira, barem u mene. Nove uniforme nepoznate javnosti, posebice strancima ...

A što da vam kažem, nije bilo ni ženskih ni muških koji nas nisu pogledali, okrenuli se za nama. Mi smo to vrlo brzo shvatili i malo je reć da smo krenuli uživati u tome, u to vrijeme još ne znajući da je za nama krenula i potraga (čitaj: potjera). Upali smo u ondašnji Jugotonov dućan gdje nas je okružila pažnja nekoliko vrlo mladih prodavačica, a mi smo - sukladno godinama i razmišljanju koje je (nama se činilo u to vrijeme) nepogrešivo polazilo iz područja jedne glave smještene u preponama, a ne na vratu - uživali koliko se god moglo. Naravno, i nažalost (ali nama ipak dostatno) radilo se samo o lijepim rječima i još ljepšim pogledima, ničim više, obzirom da smo u međuvremenu bili pronađeni i uz škripanje nečijih zubiju prepraćeni na brod. Ja sam se ponosno vratio s duplim albumom mjuzikla Kosa, i s drugom rukom kicoški u džepu, jer je nedržanje ruke u okomitom džepu modno originalnih hlača ratno-radne uniforme bilo svetogrđe (koje se ponekad liječilo sašivanjem tih istih đepova). Uglavnom, nas dvojica smo bili puni sebe, dokazavši i da smo učinili svoj naum, i da smo podvalili onima koji su nama htjeli podvaliti, a posebice da smo bili zapaženi (prije svega kod ženskog dijela promatrača) kao nikad dotad. Kako je sutra rano trebalo ipak isploviti - a to je netko trebao i pripomoći - nas dva Primorca (ja iz Rijeke a kolega iz Opatije) ipak nismo bili kažnjeni više nego su nas i inače kažnjavali. A ja sam - usput rečeno - imao i "papire" ...

No, vrijedi spomenuti da smo u času iskrcaja i skidanja u civilstvo (na Lastovu, umjesto u Splitu, kao zadnji papar koji nam je MP pokušao zabiberiti) ipak svi na rastanku ozbiljno zaplakali ...  

 

na zalost, on nije imao problem sa vama nego sa samim sobom, kao i dio njih koju su zalutali u to zanimanje, vasa je bila greska samo sto ste se nasli u pogresno vrijeme kod pogresnog covjeka. Moto je da se moraju eliminirati samo oni koji se ne mogu motivirati,.. motiviranje je bio osnovni problem za mnoge likove, koji su obukli starjesinnske uniforme. Ali to je samo prirodna selekcija, koja ako se ne izvrsi na vrijeme, preraste u problem i partnerstvo na nivou kolaicije najnizeg moguceg rizika..
Logged
Plavnik
In memoriam
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 635


« Reply #25 on: May 27, 2010, 12:19:44 pm »

Želio bi se malo osvrnuti na utiske i uspomene Patriota sa vrijeme služenja vojnog roka na patrolcima. Manje više slažem se s njime i znam da je točno ono što je napisao o događanjima na nekim od PBR-ova. Međutim, bitno je napomenuti a vjerojatno mnogi od Palubaraca znaju da je tijekom osamdestih godina na PBR-ima bilo više časnika i dočasnika koji su se htjeli kao mladi skinuti iz vojske. Naravno to im nije bilo dopušteno pa su oni koristili oprobani način za napuštanje vojske a to su dvije uzastopne negativne ocjene. I što ćeš bolje nego biti loš, hočeš ili nečeš radiš sve naopako. Siguran sam da poznam časnike koji su bili na mostu i malo se pofajtali, ali sam isto tako sigurn da je onaj zabo šestar u radar namjerno kako bi isprovocirao Zjačića kojega je držao izravno odgovornim za njegovo stopiranje skidanja. Bilo je takvih bisera još dosta. Usput, Zjačić im nije bio omiljen zapovjednik.
U to doba PBR su bili već debelo u dobu za rashod a ne za ozbiljne zadaće na moru a čega su posade i te kako bile svjesne.
Što se tiće vježbi na ATAKI (protupodnička vježbaona) tu ste svakako svaki puta zabrljali i to iz razloga što niste imali nikakve šanse protiv podmornice (čija je posada bila u kabini nasuprot vaše). Veoma bitan član tima (OKM) na PBR je bio PEL-ista, moglo bi se reči i najbitniji a takvih je u to doba bilo jako malo. Ako zataji PEL-ista nema ništa od protupodmorničke borbe.  Istina je da su imali prastare PEL-ove (QCU-2) ali su sa njima radili daleko najbolje, puno bolje od Simrada ili onog PEL-a koji je bio na VPBR.
Logged
Patriot
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 591


WWW
« Reply #26 on: May 27, 2010, 01:30:01 pm »

Na ATAKI smo i radarista i ja kao PELista u pravilu bili statisti, il' nije sistem radio kako treba, il' je i ispitivačima bilo dosta i nas i njih samih. Nas su uredno vukli sa sobom, ali samo kao promatrače. Također, u vožnji sam samo jednom imao prigodu spustiti PEL, i - per la finta - vrtiti antenu, iako je podizanje antene u vožnji - uz čišćenje batitermografa purolom - bio veseliji posao (fizikalija). Naime, glavna lampa ili neka tik do nje je nešto kao nedostajala, pa se s uporabom PELa i nismo nešto zamarali. U najdonjem dijelu panela PELa bilo je zato lijepo mjesto za fotoaparat i nekoliko Playboya. Inače, ne pamtim ni jednog iz svoje klase da je nešto uspio raditi oko PELa, uključujući i onoga na Splitu. Ipak je bila stabilizacija, plovilo se malo ili nikako ...

Također, ako je majstor sa šestarom glumio, onda je to činio svih pet, šest mjeseci koliko sam bio na brodu. 
Logged
Plavnik
In memoriam
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 635


« Reply #27 on: May 27, 2010, 01:42:45 pm »

Nije majstor glumio pet do šest mjeseci, glumio je on a bome i drugi po nekoliko godina (3 do 5). O tome što su sve radili mogla bi se napisati debela knjiga. Znam da vi mornari niste imali baš nekog udjela u radu OKM-a a da PEL-ovi nisu radili poznato je, pa taj brod na kojem si bio uopće nije bio za upotrebu, već sam rekao da je morao biti u rashodu, samo kakva bi to bila onda mornarica bez brodova. Uostalom vidom da ti je poznata situacija u HRM, budi iskren pa razmisli koji brodovi su trebali biti već izrezani. Tako ti je bilo i u ono doba kada si ti služio vojsku.
Logged
jadran2
Stručni saradnik - Istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 969



« Reply #28 on: May 27, 2010, 01:48:23 pm »

Plavnik, da nije Zjacic Slobodan?
Logged
pothkan
mornar
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 22



« Reply #29 on: May 30, 2010, 06:22:32 am »

Patrolni brodovi tipa "Kraljevica"


* karnaphuli_now.jpg (38.56 KB, 700x333 - viewed 282 times.)

* tista1976.jpg (39.72 KB, 700x282 - viewed 294 times.)

* tista_now.jpg (33.29 KB, 700x344 - viewed 309 times.)

* dorang1968.jpg (47.5 KB, 700x245 - viewed 268 times.)
* yug PBR.doc (23 KB - downloaded 81 times.)
Logged
Pages:  1 [2] 3 4 5 6 7 ... 25   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.027 seconds with 25 queries.