PALUBA
May 27, 2020, 10:35:02 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na broker824@gmail.com
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: Prvi svjetski rat - deset ključnih trenutaka  (Read 4470 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 11 400


# proće i ovo


« on: May 31, 2014, 08:31:51 am »

Deset ključnih trenutaka u Prvom svjetskom ratu, čija se stogodišnjica obilježava ovog ljeta, od bitke na Marni u rujnu 1914. do opće savezničke protuofenzive u ljeto 1918:

1914:

Od 5. do 12. rujna: Nakon mjesec dana munjevite ofenzive u Belgiji i na sjeveroistoku Francuske, Nijemci su u svom napredovanju prema Parizu naglo zaustavljeni u prvoj bitki na Marni, a zatim potisnuti zahvaljujući francusko-britanskoj protuofenzivi kojom zapovijeda general Joseph Joffre. Gubici su golemi u svakom taboru (po 250.000 mrtvih i ranjenih na obje strane).

17. studenoga: Zapadno bojište se stabilizira od Sjevernog mora do Švicarske a sukob, za koji su obje strane mislile da neće trajati dugo, nastavlja se. To je početak rovovskog rata koji će se otegnuti do ožujka 1918. S jedne i s druge strane bojišnice borci se ukapaju u rovove kako bi se zaštitili od neprijateljske vatre. Takve nove okolnosti daju prednost obrani pa u svakom napadu gine velik broj ljudi.

1915:

22. travnja: Njemačka se u Ypresu, u Belgiji, prvi put koristi kemijskim oružjem. Dvije godine poslije, opet u Ypresu, Nijemci prvi put upotrebljavaju bojni otrov plikavac koji će se po tom gradu nazvati iperit. I saveznici će poslije upotrijebiti bojne otrove. Plinovi će se zbog složenog rukovanja ograničeno koristiti pa će uzrokovati razmjerno malen broj žrtava, ali će se strah od njihove uporabe uvući u svakog vojnika. A Njemačka će biti izložena osudi zbog njihova korištenja na bojnom polju.

25. travnja: Početak pokolja nad Armencima u Osmanskom Carstvu, kada je u Konstantinopolu uhićeno i pogubljeno 2300 armenskih intelektualaca i uglednika. U šesnaest mjeseci, u genocidu nad Armencima koje su Turci optužili da podupiru Ruse, ubijeno je između 500.000 i 1,5 milijun ljudi, po pojedinim izvorima.

Istog dana, britanske i francuske snage iskrcavaju se na Galipolju, u turskom tjesnacu Dardanelima, i napadaju snage Centralnih sila s krila kako bi uspostavile pomorsku vezu sa saveznicom Rusijom. Ta se operacija, pod vodstvom Winstona Churchilla, završila katastrofalnim porazom: 180.000 mrtvih u redovima savezničkih postrojba koje se povlače u siječnju 1916.

1916:

Veljača/lipanj: Bitka kod Verduna koju su poveli Nijemci, završila se krvoprolićem: oko 770.000 žrtava na obje strane, među kojima više od 300.000 mrtvih. No francuski borci su pružili snažan otpor i spriječili bilo kakvo veće njemačko napredovanje. Za Francuze će ta obrambena bitka, doživljena kao pobjeda, ostati simbol Prvog svjetskog rata praćena užasima, patnjom i junačkim pothvatima.

1. siječnja/18. studenoga: Bitka na Sommi koju su počeli Britanci, najkrvavija je u ratu, sa 1.200.000 žrtava, među kojima oko 400.000 poginulih i nestalih. Teritorij koji su Saveznici osvojili nije velik. Za razliku od Verduna, ovaj put su Nijemci pružili snažan otpor i spriječili odlučan proboj. Ta će bitka za obje strane ostati simbol Velikoga rata.

1917:

9. siječnja: Kako bi probila britansku pomorsku blokadu pod kojom je stenjala, Njemačka objavljuje opći podmorski rat. S flotom s više od 150 podmornica (U-Boot) nada se da će ubrzati završetak sukoba gušeći gospodarski Veliku Britaniju.

6. travnja: Ta se rizična strategija pokazala lošom: Sjedinjene Države koje su, usprkos torpediranju nekoliko njihovih brodova - među kojima "Lusitanije" s američkim civilima 1915. - sve dotad htjele ostati izvan sukoba, objavljuju rat Njemačkoj.

6. i 7. studenoga: Nakon abdikacije cara Nikolaja II. u revoluciji u veljači, ruski boljševici preuzimaju vlast u Oktobarskoj revoluciji (po ruskom kalendaru). Lenjin 15. prosinca u Brest-Litovsku zaključuje primirje s Nijemcima koji su tada dio snaga mogli prebaciti na Zapadno bojište.

1918:

18. srpnja: Presudna saveznička pobjeda u Villers-Coteretsu, u Aisneu, u Francuskoj. Tu je bitku obilježilo prvo veće sudjelovanje američkih snaga i tenkova. Pod zapovijedanjem Ferdinanda Focha saveznička vojska zaustavila je tromjesečno napredovanje Nijemaca koji su u ožujku probili bojište i ponovo došli nadomak Parizu. Za njom je slijedila opća saveznička protuofenziva koja je konačno preokrenula tijek rata. Njemačke snage se povlače prema granici sve do sklapanja primirja 11. studenoga.


* 1000.jpg (67.52 KB. 1000x563 - viewed 86 times.)


http://www.dalmacijanews.hr/

« Last Edit: May 31, 2014, 08:33:18 am by SOLARIS 1972 » Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 011


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #1 on: May 31, 2014, 12:43:56 pm »

Deset ključnih trenutaka u Prvom svjetskom ratu, čija se stogodišnjica obilježava ovog ljeta, od bitke na Marni u rujnu 1914. do opće savezničke protuofenzive u ljeto 1918:

1914:

Od 5. do 12. rujna: Nakon mjesec dana munjevite ofenzive u Belgiji i na sjeveroistoku Francuske, Nijemci su u svom napredovanju prema Parizu naglo zaustavljeni u prvoj bitki na Marni, a zatim potisnuti zahvaljujući francusko-britanskoj protuofenzivi kojom zapovijeda general Joseph Joffre. Gubici su golemi u svakom taboru (po 250.000 mrtvih i ranjenih na obje strane).

17. studenoga: Zapadno bojište se stabilizira od Sjevernog mora do Švicarske a sukob, za koji su obje strane mislile da neće trajati dugo, nastavlja se. To je početak rovovskog rata koji će se otegnuti do ožujka 1918. S jedne i s druge strane bojišnice borci se ukapaju u rovove kako bi se zaštitili od neprijateljske vatre. Takve nove okolnosti daju prednost obrani pa u svakom napadu gine velik broj ljudi.

1915:

22. travnja: Njemačka se u Ypresu, u Belgiji, prvi put koristi kemijskim oružjem. Dvije godine poslije, opet u Ypresu, Nijemci prvi put upotrebljavaju bojni otrov plikavac koji će se po tom gradu nazvati iperit. I saveznici će poslije upotrijebiti bojne otrove. Plinovi će se zbog složenog rukovanja ograničeno koristiti pa će uzrokovati razmjerno malen broj žrtava, ali će se strah od njihove uporabe uvući u svakog vojnika. A Njemačka će biti izložena osudi zbog njihova korištenja na bojnom polju.

25. travnja: Početak pokolja nad Armencima u Osmanskom Carstvu, kada je u Konstantinopolu uhićeno i pogubljeno 2300 armenskih intelektualaca i uglednika. U šesnaest mjeseci, u genocidu nad Armencima koje su Turci optužili da podupiru Ruse, ubijeno je između 500.000 i 1,5 milijun ljudi, po pojedinim izvorima.

Istog dana, britanske i francuske snage iskrcavaju se na Galipolju, u turskom tjesnacu Dardanelima, i napadaju snage Centralnih sila s krila kako bi uspostavile pomorsku vezu sa saveznicom Rusijom. Ta se operacija, pod vodstvom Winstona Churchilla, završila katastrofalnim porazom: 180.000 mrtvih u redovima savezničkih postrojba koje se povlače u siječnju 1916.

1916:

Veljača/lipanj: Bitka kod Verduna koju su poveli Nijemci, završila se krvoprolićem: oko 770.000 žrtava na obje strane, među kojima više od 300.000 mrtvih. No francuski borci su pružili snažan otpor i spriječili bilo kakvo veće njemačko napredovanje. Za Francuze će ta obrambena bitka, doživljena kao pobjeda, ostati simbol Prvog svjetskog rata praćena užasima, patnjom i junačkim pothvatima.

1. siječnja/18. studenoga: Bitka na Sommi koju su počeli Britanci, najkrvavija je u ratu, sa 1.200.000 žrtava, među kojima oko 400.000 poginulih i nestalih. Teritorij koji su Saveznici osvojili nije velik. Za razliku od Verduna, ovaj put su Nijemci pružili snažan otpor i spriječili odlučan proboj. Ta će bitka za obje strane ostati simbol Velikoga rata.

1917:

9. siječnja: Kako bi probila britansku pomorsku blokadu pod kojom je stenjala, Njemačka objavljuje opći podmorski rat. S flotom s više od 150 podmornica (U-Boot) nada se da će ubrzati završetak sukoba gušeći gospodarski Veliku Britaniju.

6. travnja: Ta se rizična strategija pokazala lošom: Sjedinjene Države koje su, usprkos torpediranju nekoliko njihovih brodova - među kojima "Lusitanije" s američkim civilima 1915. - sve dotad htjele ostati izvan sukoba, objavljuju rat Njemačkoj.

6. i 7. studenoga: Nakon abdikacije cara Nikolaja II. u revoluciji u veljači, ruski boljševici preuzimaju vlast u Oktobarskoj revoluciji (po ruskom kalendaru). Lenjin 15. prosinca u Brest-Litovsku zaključuje primirje s Nijemcima koji su tada dio snaga mogli prebaciti na Zapadno bojište.

1918:

18. srpnja: Presudna saveznička pobjeda u Villers-Coteretsu, u Aisneu, u Francuskoj. Tu je bitku obilježilo prvo veće sudjelovanje američkih snaga i tenkova. Pod zapovijedanjem Ferdinanda Focha saveznička vojska zaustavila je tromjesečno napredovanje Nijemaca koji su u ožujku probili bojište i ponovo došli nadomak Parizu. Za njom je slijedila opća saveznička protuofenziva koja je konačno preokrenula tijek rata. Njemačke snage se povlače prema granici sve do sklapanja primirja 11. studenoga.

[ Attachment ]

http://www.dalmacijanews.hr/
Po čijoj oceni su ovo ključni trenuci prvog svetskog rata?
Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 411



WWW
« Reply #2 on: May 31, 2014, 12:46:28 pm »

Nisi valjda mislio da će pomenuti Cer, Kolubaru, Solunski front?
Logged
kumbor
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 15 169


« Reply #3 on: May 31, 2014, 12:49:23 pm »


U pitanju je ocena zapadnih istoričara. Navedeni "prelomni datumi" su kasnije veoma politizovani, što je ostalo do danas.
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 894



« Reply #4 on: May 31, 2014, 12:52:44 pm »

Ove godine je 100-godišnjica početka prvog svjetskog rata. Mislim da je tema dobra, možda radi dalnjeg razvoja teme treba malo promijeniti naslov i prema vlastitim saznanjima dopunjavati ju. Sigurno je, da ono što je najbitnije za Srbiju, nije za Nizozemsku, Sloveniju, Njemačku..... Tako si i zamišljam ovu temu. Temu je pokrenuo Solaris, pa neka malo razmisli o tome.
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 11 400


# proće i ovo


« Reply #5 on: May 31, 2014, 04:21:26 pm »

Sad ce krenuti ovakvi clanci, evo jednog vidjena stvari.

----------------

Lekcije I. svjetskog rata
'Još jedna glupost na Balkanu'

Akademik Davorin Rudolf, predsjednik Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU, održao je 21. svibnja 2014. predavanje u povodu stote godišnjice početka Prvog svjetskog rata.

Autor:Davorin Rudolf

Poruke i poduke Prvoga svjetskog rata (1914.-1918.) važne su jer početak 21. stoljeća u dobroj mjeri podsjeća na početak 20., a suvremeni međunarodni odnosi na one iz razdoblja prije 1914. U posljednjih stotinu godina u međunarodnim odnosima sve se promijenilo i sve je ostalo isto.

Stotinu godina prije Prvoga svjetskog rata na kongresu gotovo svih europskih državnika u Beču 1814.-1815. – nakon ratova francuskih revolucionarnih armija s raznim europskim monarhijama od 1792. do 1802. i Napoleonovih osvajanja – postignut je dogovor europskih velevlasti: o miru u Europi, razdiobi spornih područja, državnim granicama i očuvanju postojećih režima odlučivat će "Sveta alijansa ili koncert europskih sila", tako se skupina europskih velevlasti nazvala. Taj se model odlučivanja – želim to posebice istaknuti – u svojoj biti održao do danas. Sovjetski čelnik Josif Visarionovič Staljin ilustrirao ga je zgodnom sintagmom 1948. kada su mu priopćili da Jugoslavija i Albanija Rusima mute vodu. Odmahnuo je rukom i rekao: "Orao ne sluša što male ptice pjevaju!"

Uzroci Prvoga svjetskog rata

Što je istinski prouzročilo Prvi svjetski rat? Pruski militarizam, nacionalizam brojnih naroda unutar Austro-Ugarske, intrige Engleza, napor Rusije da oslobodi nozdrve koje joj na izlasku u topla mora i danas stišću turski tjesnaci Bospor i Dardaneli te morski prolazi na izlasku iz Baltika Veliki i Mali belt? Pouzdan je odgovor važan zbog povijesnih lekcija koje su nam ostavljene. Čini se da su – uz opća društvena kretanja i različite interese pojedinih država – odlučujuće bile pogrešne procjene i potezi političkih, vojnih i industrijsko-novčarskih elita, posebice oholih i nadutih državnika onoga vremena, koji su perifernu i lokalnu krizu, Sarajevski atentat na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, pretvorili u oružani sukob svjetskih razmjera. Nitko od njih – a svi su bili inteligentni i visokoobrazovani ljudi – nije predviđao dugotrajnu, užasnu tragediju, najveću u dotadašnjem svijetu. Nijemci su, primjerice, bili uvjereni da će se brzo završiti "još jedna glupost na Balkanu". Na primjerku kopije austro-ugarskoga ultimatuma Srbiji Vilim II., nadmeni njemački car i pruski kralj, zapisao je 28. srpnja 1914. vrijeme potrebno za pokoravanje Srbije: 48 sati! Kada je rat poprimio konture svjetskog sukoba, nemoć ih je zapanjila: nisu ga mogli zaustaviti! Henry Kissinger sažeo je povijesnu poruku toga razdoblja u jednoj rečenici: svrha vanjske politike nije u postizanju maksimalnih zadovoljstava nego izbalansiranih nezadovoljstava. Umijeće je ukloniti uzroke sukoba, a ne započeti rat. To može svaki nitkov i svaka budala.

Imaju li na umu suvremeni državnici tu lekciju iz 1914.?

Nakon završetka Prvoga svjetskog rata čelnici pobjedničkih i neutralnih država okupili su se 18. siječnja 1919. na mirovnoj konferenciji u Parizu. Kako to biva poslije svih ratova, izbile su svađe zbog podjele plijena i stare netrpeljivosti. Francuzi su smatrali da je 40 milijuna suvišnih Nijemaca, toliko koliko ih ima više negoli Francuza. Britanci su budno pazili da ne ojačaju Njemačka i Francuska. Prevrtljivi Talijani, premijer Vittorio Orlando i ministar vanjskih poslova Sonino, obilazili su poput šakala potpisnike tajnog Londonskog pakta iz 1915., Francuze i Britance, ne bi li dobili obećane teritorije za svoj ulazak u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske, s kojima su imali ugovor o Trojnom paktu iz 1882. Posebice su zahtijevali hrvatsku istočnu jadransku obalu. Američki predsjednik Woodrow Wilson u toj gomili starih lisica i lavova jedini se zalagao za uspostavljanje trajnoga mira, samoodređenje naroda u Austro-Ugarskoj i osnivanje prve u povijesti međunarodne organizacije kolektivne sigurnosti Lige naroda, preteče Ujedinjenih naroda. Clemenceau i Lloyd Georg, francuski i britanski premijeri, gledali su ga širom otvorenih očiju i pitali se s kojega je svijeta sišao taj zanesenjak i lunatik. U općoj gužvi i kaosu pobjednici su se jedva dogovorili o poslovniku konferencije. Nesreća jednoga rata, ma koliko velika, nije zatvorila Pandorinu kutiju. Njemačka nije bila okupirana, u dobroj mjeri je sačuvala industriju i časnički dio vojske, a čerečenje pobijeđenih država, podjela teritorija i povlačenje novih granica samo su zatomili snažne antagonizme, nezadovoljstva, mržnju i revanšizam. Mađarska je, primjerice, izgubila oko 70% teritorija i gotovo polovicu stanovništva. Oko 7,5 milijuna Ukrajinaca bilo je podijeljeno između Poljske, Rumunjske i Čehoslovačke.

Prvi svjetski rat prouzročio je i važne promjene u strukturi ondašnje međunarodne zajednice. Te su promjene podloga za razumijevanje današnjeg svijeta. U ratu su skončala četiri velika carstva, Njemačko, Austro-Ugarsko, Rusko i Osmansko. Na ruševinama Austro-Ugarske osnovan je lanac manjih, vojno slabašnih država, Poljska, Čehoslovačka, Rumunjska i Jugoslavija, radi zaštite Francuza od njemačke opasnosti. Tako su stvaranje novih država službeno tumačili Francuzi. Na taj je način srušena brana ruskom prodoru u europski zapad. Bila je to zgodna francusko-britanska podvala: gurnuli su Ruse i Nijemce da se oko teritorija naguravaju izravno i preko Bjelorusa, Ukrajinaca i Poljaka.

Na Srednjem istoku, na prostorima poraženog Osmanskog carstva, Britanci i Francuzi su samovoljnim crtanjem granica novonastalim državama ostavili u amanet prokletstvo multinacionalnosti i multikonfesija.

Njemačka, poražena u ratu i ponižena u miru, brzo se preobrazila u velesilu pa je osvetnički njemački hegemonizam permanentno stvarao eksplozivne prilike u Europi. Ni drugi nisu mirovali. Samo nekoliko godina nakon završetka rata, u siječnju 1923., oružane postrojbe Francuske i Belgije zaposjele su neokupirani njemački teritorij u Ruhru. Japan je u rujnu 1931. počeo invaziju Kine i ubrzo zaposjeo Mandžuriju. Italija je u listopadu 1935. nasrnula na Etiopiju. Njemačka je 7. ožujka 1936. zaposjela Rajnsku zonu, potom je 1938. prigrabila Austriju i raskomadala Čehoslovačku. Prema sporazumu s Njemačkom Sovjetski je Savez u rujnu 1939. zaposjeo istočne dijelove Poljske. Liga naroda, organizacija kojoj je prvi i najvažniji cilj bio očuvanje mira, nije bila u stanju zaustaviti sve te opačine. Japan, Njemačka i Italija ismijavali su je: počeli bi agresivne ratove pa potom istupili iz Lige. Napadnuta Poljska 1. rujna 1939., kada je počeo Drugi svjetski rat, nije o tome Ligu naroda ni obavijestila. Liga se sastala posljednji put 11. prosinca 1939. Reagirala je na Sovjetsko-finski rat, isključila Sovjetski Savez iz članstva Lige i zašutjela. Nakon potpisivanja Versajskog ugovora o miru s Njemačkom, francuski nacionalni heroj maršal Ferdinand Foch izjavio je: "Ovo nije mir. Ovo je primirje na 20 godina". Pogriješio je za 65 dana. Dopustite mi da kažem i ovo: u europskoj konfuziji nakon Prvoga svjetskog rata izronili su veliki diktatori, talijanski, ruski i njemački posebice. Izrasla su i tri velika totalitarizma koja su obilježila 20. stoljeće: komunizam, fašizam i nacizam. Valja imati na umu da su fašizam i nacizam rođeni u demokracijama, na demokratski održanim izborima. Tako glasuju građani kada su osiromašeni, bijedni, iznureni, gnjevni i buntovni. Zbog toga ne treba kriviti demokraciju. Ako je za nešto kriva demokracija, onda je najbolja terapija – više demokracije! Država bez demokracije jest kasarna! (Hotimično sam uporabio termin kasarna da bih izazvao dojam!)

Za naše sinteze valja kazati da je na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919., unatoč antagonizmima država, potvrđen model dogovaranja velesila prema obrascima Bečkog kongresa: o svim važnim pitanjima nije se odlučivalo u plenumu, nego u vijećima Francuske, Italije, Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Japan, jedan od pobjednika u Prvome svjetskom ratu, šutke je pratio svađe Europljana i pripremao se tiho za odlučan sukob, kad dođe vrijeme, sa Sjedinjenim Američkim Državama radi prevlasti u Pacifiku. Model odlučivanja u krugu velesila primijenjen je i na sastancima čelnika savezničke koalicije u Drugome svjetskom ratu, Sjedinjenih Američkih Država, Sovjetskog Saveza i Velike Britanije, primjerice u Jalti u veljači 1945., na konferenciji Ujedinjenih naroda u San Franciscu u lipnju 1945. i na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1946. Na konferenciji u San Franciscu, nad kojom je trajno lebdjela sjenka Bečkog kongresa, Prvoga svjetskog rata i Pariške mirovne konferencije iz 1919., normiran je sastav i način odlučivanja u Vijeću sigurnosti, najvažnijem organu Ujedinjenih naroda za održanje i uspostavljanje međunarodnog mira. Prema Povelji UN-a taj organ može zaustaviti bilo koji oružani sukob u svijetu. I oružanom silom, naravno. Pravni mehanizam je, međutim, uređen tako da bilo koja stalna članica Vijeća, a ima ih pet, Francuska, Kina, Rusija, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, glasovanjem "protiv", čuvenim vetom, može zaustaviti svaku meritornu odluku, ako joj ne odgovara. Od 1946. do 2008. veto je uporabljen 261 put. Ove je godine u ožujku Rusija glasanjem "protiv" zaustavila rezoluciju o nezakonitosti referenduma o statusu Krima, u veljači 2011. Sjedinjene su Države glasale protiv osude izraelskog naseljavanja Zapadne obale uz rijeku Jordan, Kina i Rusija u srpnju 2012. zaustavile su odluku o sankcijama protiv Sirije itd.

Na mirovnoj konferenciji 1946. u Parizu, poslije završetka Drugoga svjetskog rata, kojim je, zapravo, okončan Prvi svjetski rat, o sadržaju mirovnih ugovora s pobijeđenim državama nije odlučeno na samoj konferenciji, nego nakon konferencije, na sastancima Vijeća ministara velesila, u New Yorku od 4. studenog do 12. prosinca 1946. Odlučili su Francuska, Sjedinjene Američke Države, ondašnji Sovjetski Savez i Velika Britanija. Teško je promijeniti ostavštinu Bečkog kongresa i Prvoga svjetskog rata.

Privilegirani status velikih sila u odlučivanju o najvažnijim međunarodnim pitanjima ima i drugu stranu medalje. Zbog modela koncentracije moći i donošenja krucijalnih odluka za svjetski mir u ekskluzivnom krugu svjetske elite, nakon 1945. do danas nije izbio svjetski nuklearni sukob. Svjetski rat nije se dogodio ni u krajnje kritičnom vremenu Hladnog rata, kada su Rusi instalirali rakete na Kubi 1962. U to se vrijeme sustav međunarodne sigurnosti temeljio na dvije, u povijesti svijeta najjače vojne alijanse, Sjevernoatlantski savez i Varšavski pakt. U njima su umjesto "Svete Alijanse ili koncerta svjetskih država" dominirale dvije supersile sa središtima odlučivanja – prvi put u modernoj povijesti svijeta izvan Zapadne Europe – u Washingtonu i Moskvi. Mir se duže od 68 godina održao zapravo na ravnoteži njihova straha jer goleme količine oružja za masovno uništavanje na jednoj i drugoj strani jamče jedino smrt stanovnika i uzajamno razaranje. Dakako, riječ je o svjetskom miru i svjetskim ratovima, a ne o regionalnim i lokalnim oružanim sukobima, posebice na afričkom i azijskom kontinentu.

Iznoseći te činjenice nije mi svrha podržati ili opravdati privilegirani položaj velikih sila, posebice stalnih članica Vijeća sigurnosti. Želim istaknuti njihovu posebnu odgovornost za održavanje i uspostavljanje međunarodnog mira i sigurnosti. Za mir su, naravno, odgovorne sve države svijeta, ali odgovornost velevlasti je uvećana, najviša i primarna.

"Ratovi više nisu mogući"

Nakon Drugoga svjetskog rata svijet je dugo bio bipolaran, podijeljen na dva vojna i ideološka bloka. Jedno vrijeme, nakon raspuštanja Varšavskog pakta 1991., Sjedinjene Američke Države ostale su jedina supersila u međunarodnoj zajednici, "svjetski policajac". Svijet u kojemu danas živimo jest multipolaran. Još uvijek jedina istinska supersila u svijetu – SAD nije više onako moćan kao što je bio do izbijanja gospodarske krize 2007./2008. Jednostrano je povukao vojne postrojbe iz Iraka u prosincu 2011., a iz Afganistana će se povući do kraja ove godine. Teško nalazi saveznike, ima malo istinskih prijatelja, a mnogo potencijalnih neprijatelja. U vakuumu moći na globalnoj razini izbile su dvije supersile, ili supersile in spe, Rusija i Kina. Hoće li se, gdje i kako zaustaviti ekspanzija Rusije? Nakon gruzijskog iskustva i ukrajinske krize je li "politika neutralnosti" ili "politika slobode od saveza", koju odavna provodi Finska, model za preživljavanje država uz granicu s Rusijom? Hoće li se održati miran karakter uspona Kine? Kako će se rješavati granični sporovi na moru između Kine, Japana, Rusije i Južne Koreje? Kako će se urediti nekontrolirano useljavanje Kineza u slabo naseljena ruska azijska područja? Istodobno, u prvi red velesila guraju se, poput Njemačke i Italije prije Prvoga svjetskog rata, Indija, Pakistan, Indonezija, Japan i Brazil. Većina tih država raspolaže nuklearnim oružjem, prostorno su velike, imaju brojno stanovništvo. Područje Indonezije, primjerice, od najistočnijeg do najzapadnijeg indonezijskog otoka veliko je kao prostor od istočne granice Francuske do Kine. Uz države, u važne subjekte suvremenih međunarodnih odnosa još bih naveo vodeće multinacionalne kompanije i velike religije. I za takav multipolaran svijet Prvi svjetski rat ostavio je važnu povijesnu poruku: čuvajte se lažnog osjećaja sigurnosti.

Tragedija Prvoga svjetskog rata i učinkovitost novih oružja uporabljenih u tom sukobu stvorile su u javnosti dvadesetih prošloga stoljeća uvjerenje da ratovi više nisu mogući. Strojnica je, primjerice, prikovala uz zemlju pješadiju, a ona je masovnim jurišima odlučivala o ishodu bitaka. Uporaba bojnih otrova, tenkovi i zrakoplovi pojačali su takvo uvjerenje. U 21. stoljeću osjećaj sigurnosti stvorili su globalizacija i oružja za masovno uništavanje. Iskusni analitičari vjeruju da sukob između SAD-a, Rusije i Kine nije moguć zbog zastrašujućih razornih učinaka nagomilana nuklearnog oružja. Političke elite supervelesila ne računaju na takav konflikt, čak se i ne pripremaju za takav sukob. Moć velesila i njihovu nemoć da međusobno zarate baš zbog nagomilana nuklearnog oružja izvrsno oslikava nedavna izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina. Poručio je Amerikancima: "Prije 15 godina nezakonito ste bombardirali Srbe i oteli im Kosovo. Pa zašto sad ne probate i nas napasti i oteti nam Krim?"

Takvi dueli Moskve i Washingtona podsjećaju na nadmetanja američkih tinejdžera koji se svom snagom zalijeću brzim automobilima jedan prema drugome i pobjednik je onaj koji zadnji skrene. Ako nam, dakle, ne prijeti nuklearna katastrofa zbog sukoba velesila, prijete li izazivanjem trećeg svjetskog rata lokalni i regionalni sporovi i sukobi, oružani, gospodarski, granični, vjerski, kulturni, nasilna zalaženja u teritorij neovisnih država, radikalni politički, vjerski i revolucionarni pokreti? Mogu li periferne i lokalne krize, poput Sarajevskog atentata 1914., izazvati požar trećega velikog rata? Prijete li svjetskom miru paradoksi u međunarodnim odnosima koji se množe?

Od Kosova do Krima

Primjerice, Amerikancima je normalno i prirodno odcjepljenje Kosova na temelju prava naroda na samoodređenje, ali ne i Krima, jer nacionalne manjine takva prava nemaju. Rusi smatraju da se Krim može odcijepiti jer je tako odlučila ruska većina na poluotoku, može i odmetnuta gruzijska Južna Osetija i gruzijska Abkhazija, ali ne može Ruska Republika Čečenija u kojoj živi 95,3% Čečena i svega 1,9% Rusa. Može se odcijepiti moldavsko Pridnjestrovlje uz lijevu obalu Dnjestra, ne može Ruska Republika Ingušetija, u kojoj je svega 0,8% Rusa, a ni Ruska Republika Dagestan uz Kaspijsko jezero sa 3,6% Rusa. Zapad može srušiti režim u Libiji, ali ne može u Siriji, jer u toj državi Rusi imaju jedinu morsku bazu u toplim morima, luku Tartus. Španjolska nije priznala Republiku Kosovo jer strepi od osamostaljenja Baskija i Katalonaca. Usput: Katalonaca ima 7 milijuna, a Baskija 2 milijuna u Španjolskoj i sto tisuća u Francuskoj. Britanci redovito provode referendum u Gibraltaru i na Falklandskim otocima, ali nisu oduševljeni referendumom o neovisnosti u Škotskoj. Prošle je godine u Siriji za dlaku izbjegnut konflikt između SAD-a, Rusije, Turske i Irana s posljedicama kakve nisu u stanju ni zamisliti Obamini i Putinovi savjetnici. Sjećaju li se oni pouka Prvoga svjetskog rata? Potiču li svi ti regionalni i lokalni zapetljaji SAD, Rusiju i Kinu da svaku novu krizu tretiraju s radikalnijih pozicija? I da se na kraju sve završi u novom, i za čovječanstvo vjerojatno posljednjemu velikom ratu supersila, kultura ili religija, kako je svojedobno prognozirao američki sociolog Samuel Huntington?

Analize kazuju da se "mali lokalni balkanski zaplet", kako su Sarajevski atentat nazivali europski političari 1914., mogao riješiti bez svjetskoga rata. Različiti interesi država, imperijalni duh vođa i militarizam, međutim, omamili su ondašnje političke elite i one su, nedorasle povijesnom trenutku, odvele svoje narode u katastrofu. Nakon što su se zaraćene države u ratu 1914.-1918. ekonomski sasvim iscrpile, pogođene glađu, nedisciplinom u vojsci i revolucijama, čak ni tada nisu uspjele sporazumima postići mir, pa ni separatan, osim Brestlitovskih ugovora kojima je okončan rat Rusije i Ukrajine. Njemačka je kapitulirala 11. studenog 1918. nakon što je bezumlje rata platilo oko 37,5 milijuna poginulih, ranjenih i nestalih vojnika i civila. Na početku izlaganja rekao sam da se u posljednjih stotinu godina u međunarodnim odnosima sve promijenilo i sve je ostalo isto. Što se to važnoga promijenilo tijekom prošloga stoljeća? Na jednoj psihijatrijskoj klinici u Parizu netko je napisao: "Nisu svi unutra, nisu svi vani". Godine 1918. i 1939. začetnici svjetskih ratova, nažalost, bili su "vani". Premda se sve više reducira broj nitkova na vlasti, i danas nisu svi "unutra". Valja, stoga, držati oba oka otvorenima. Stanislav Lec lijepo je rekao: "Od ništica se brzo stvori lanac!" Nasreću, otpori građana ratobornim elitama sve su masovniji i učinkovitiji. Antiratni pokreti duboko uranjaju u nove generacije. I ovaj naš komemorativni skup važan je kamenčić u golemome antiratnom mozaiku. Naposljetku, tu su Ujedinjeni narodi, pa i Europska unija, s europskom mudrošću i krvavim iskustvima.

Kakvi jesu da jesu, da ih nema, valjalo bi ih izmisliti. Europska unija bila je i osnovana kao ponajprije antiratna institucija sa svrhom da spriječi četvrti njemačko-francuski rat. Ukratko: svijest o iracionalnosti ratova nikada u povijesti čovječanstva nije bila jača. Istodobno, opasnost od samouništavanja svijeta nikada nije bila veća. Učinci nuklearnog rata ne mogu se ograničiti samo na područja zaraćenih država.

Za oružje - 710 milijardi dolara

Nakon što je u industrijskoj revoluciji početkom 19. stoljeća proizvodnja oružja izbila među najprofitnije djelatnosti, Hladni rat naš je stalni suputnik, neovisno o utvarama kraćih ili dužih prekida. Zvali ga mi Post Cold War ili Late Cold War, on je parazit par excellance. Tri će supersile samo u ovoj godini za naoružanje potrošiti oko 710 milijardi dolara. Tu, dakle, nema nikakvih promjena. U 2011. u svijetu je zabilježeno 37 oružanih sukoba. Šest ih je, po intenzitetu borbi i broju poginulih, uvršteno u kategoriju ratova. Ni tu nema novosti. Svijet u kojem živimo zaglavio se između trajnog mira, budućnosti koju nismo dosegli i prošlosti, punoj oružanih sukoba, koje se nismo otresli. Ostala nam je, stoga, najvažnija poruka dvaju svjetskih ratova koju su sjajno definirali filozofi: utroba koja rađa ratove još uvijek je plodna. Imaju li tu poruku stalno na umu suvremeni državnici velesila, a i ostalih država? Koliko nam je povijest 20. stoljeća učiteljica života i kakvi smo mi đaci? S tim prokletim dvojbama koje me stalno proganjaju završit ću ovo izlaganje.

  VL
Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 011


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #6 on: May 31, 2014, 04:41:44 pm »

Evo moj skroni doprinos, prepisao sam od nemačkog cara, pretpostavljam da je on dobro znao koji su za
njih bili ključni trenutci u tom ratu, za razliku od poštovanih istoričara i analitičara, koji o tome pišu debele knjge i
dugačke tekstove on je vrlo kratko objasnio neke stvari koje su za njega bile bitne 1918 god.

Viljem Drugi, nemački car, u telegramu bugarskoj Vrhovnoj komandi: „Šezdeset dve hiljade srpskih vojnika odlučilo je o ishodu rata. Sramota!”
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 894



« Reply #7 on: May 31, 2014, 05:46:19 pm »

Eto tako ja zamišljam temu. Interesantni detalji, koji se ne čuju svaki dan. Samo naprijed.
Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 011


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #8 on: June 01, 2014, 09:16:50 am »

Evo još malo o "trenutcima" koji su odlučili I svetski rat. Ako prva pobeda saveznika u tom ratu nije taj trenutak ja neman komentar..

Cerska bitka (nem. Schlacht von Cer, mađ. Ceri csata) takođe znana kao i Jadarska bitka, (Schlacht von Jadar, Jadar csata) je bila vojni sukob vođen između Austrougarske i Srbije avgusta 1914. oko planine Cer i nekoliko sela u njenoj neposrednoj okolini, kao i Šapca, tokom rane faze Srpske kampanje u Prvom svetskom ratu.

Bitka je bila deo prve austrougarske ofanzive na Srbiju i izbila je u noći 15. avgusta kada su delovi srpske Kombinovane divizije
I poziva naišli na austrougarske izvidnice ulogorene na padinama Cerske planine. Borbe koje su usledile prerasle su u bitku za kontrolu nekoliko gradića i sela u okolini planine, kao i za kontrolu Šapca. Moral austrougarskih trupa je 19. avgusta opao i hiljade vojnika su se povukli u Austrougarsku, a mnogi su se podavili u Drini bežeći u panici. Srbi su 24. avgusta opet ušli u Šabac, čime se bitka zvanično završila.

U toku desetodnevne bitke srpski gubici su iznosili 3.000 mrtvih i 15.000 ranjenih. Austrougarski gubici su bili znatno veći. Bilo je 8.000 mrtvih vojnika, 30.000 ranjenih i 4.500 zarobljenih. Srpska pobeda nad brojno nadmoćnijim neprijateljem je označila prvu pobedu Saveznika u Prvom svetskom ratu.

evo komentara poražene strane:

U izveštaju o porazu austrougarske vojske, austrijski novinar Ervin Kiš je napisao: "Armija je potučena i nalazi se u bezobzirnom, divljem i paničnom bekstvu. Jedna potučena vojska, ne, jedna razbijena rulja, jurila je u bezumnom strahu prema granici (...)
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 11 400


# proće i ovo


« Reply #9 on: June 01, 2014, 09:28:13 am »

Pa koliko sam shvatio pisac uvodnog teksta je zaključio da je bitka na Marni značajniji događaj.
Uostalom naslov teme ostaje do daljnjeg pa neka svako napiše svoju verziju tih ključnih trenutaka.

poz.
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 894



« Reply #10 on: June 02, 2014, 03:19:01 pm »

Rusija za vrijeme prvog svijetskog rata  (autor Christian Neef)

1914. godina

-25.jul Ruski državni savjet donio odluku o pomoći Srbiji, u slučaju napada Austro-ugarske.
-31.jul Ruska opča mobilizacija
-01.august Njemačko carstvo objavilo rat Rusiji
-06.august Austro-ugarska objavila rat Rusiji
-10.augusta Zavšeno raspoređivanje snaga njemačke armije u Istočnoj Pruskoj
-17.august Ruske snage prelaze granicu Istočne Prusije
-23.august – 11.septembar Povlačenje A-U vojske iz Istočne Prusije nakon bitke kod Lvova
-26.-30.august Bitka kod Tannenberga u Istočnoj Prusiji gdje su opkoljene ruske jedinice (93.000 vojnih zarobljenika)
-07.-14.septembar Bitka kod Mazurskih jezera, nakon koje se ruska vojska povlači iz Istočne Prusije
-28.septembar Njemačke i A-U jedinice ušle u južnu Poljsku
-02.novembar Rusija nakon pomorskih bitaka na Crnom moru objavi rat Turskoj

1915. godina


-07.-21.februar Ruska 10. Armija pobjeđena u Mazuriji, 100.000 vojnika završilo u zarobleništvu
-maj – oktobar Nakon ofanziva Centralnih snaga ruska armija se povlači; Litva, Kurlandija, Poljska,  Galicija pripala njemačkoj i A-U armiji
-05.septembar Car Nikolaj II. preuzeo komandu nad ruskom vojskom

1916. godina

-Januar –mart Uspješan prodor ruske kavkaške armije prema Turskoj
-04.jun – 13.august Ofanzivom Brusilova na jugo-zapadnoj fronti Rusi osvojili Bukovinu; 200.000 vojnika centralnih snaga u zarobljeništvu

-1917. godina

-08.mart Poslije štrajkova i nereda u Petrogradu počela je februarska revolucija. Pobunjničke jedinice poduprle su revolucionarne socijaliste
-15.mart Car Nikolaj II. odrekao se prijestolju, vlast preuzela privremna civilna vlada
-16.april Povratak Lenjina i boljševika iz izbjeglišta
-jul Propala ruska ofanziva u Galiciji
-07.-08.novembar Puč boljševika, Lenjin sastavio savjet narodnih komesara
-15.decembar Rusi i centralne sile dogovorile 28 dnevni prekid rata
-22.-28.decembar Početak mirovnih pregovora u Brest-Litovskom

1918. godina

-10.februar Trocki prekida pregovore o miru u Brest-Litovskom
-18.februar Opet počele ratne operacije, Njemci potisnuli rusku armiju (koja se nije odupirala) prema istoku
-03.mart Mirovni ugovor iz Brest-Litovska između Rusije i centralnih sila, Rusija se odrekla Poljskoj, baltičkim državama, Ukrajini i Finskoj

Slike:

-Oplakivanje ruskih žrtava 1915.
-Mrtvi ruski vojnici poslije bitke kod Tannenberga


* 3f7ccfad-478e-4603-bafc-df0a2c4acaa4_zpse5a09858.jpg (235.77 KB, 436x558 - viewed 68 times.)

* 32819ae3-5976-44ad-89df-10dc930849b2_zpsec7d65c7.jpg (263.22 KB, 558x521 - viewed 69 times.)
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 894



« Reply #11 on: June 02, 2014, 03:24:01 pm »

-Ruski vojnici
-Spomenik Sergeju Šlihteru u Sokolovu (Stalin je neredio da se groblje poravna sa zemljom)
-Ruski plakat iz 1917.godine


* cd45e291-8385-48e8-8be9-13736c6f420b_zps6fe59930.jpg (144.39 KB, 558x275 - viewed 68 times.)

* 7fc81f3b-226b-4e4b-9e9b-a30f189cdd53_zps9d7d06c2.jpg (278.35 KB, 558x506 - viewed 83 times.)

* 6b30e5ab-ccba-4677-9792-4ca930478654_zps1dfb3c1e.jpg (160.55 KB, 294x458 - viewed 67 times.)
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 894



« Reply #12 on: June 03, 2014, 03:43:45 pm »

Francuska u prvom svjetskom ratu (autor Romain Leick)


1914. godina

-3. i 4. August Njemačka objavi rat Francuskoj, njemačke jedinice prodiru u Belgiju
-11. august Francuska objavi rat Austriji
-19. august Napad Njemačke na Francusku
-19. – 22. august Francuska protuofanziva u Alzaciji i Loreni propada
-30. august Njemci prodiru preko Marne i ugroze Pariz
-3. septembar  Francuska vlada se povlači u Bordeaux
-6. – 12. septembar U bitci kod marne francuske snage prisile Nijemce na povlačenje
-22. – 25. septembar U bitkama kod Verduna francuske snage zadrže strateške položaje
-jesen/zima Prije zime vojske utvrđuju položaje – pozicijski rat

1915. godina

-22. april – 25.maj U bitci kod Jepra nijemačke snage prvi put upotrijebe bojne otrove
-22. septembar – 06. Novembar Velika ofanziva Antante u pokrajini Šampanj. Ispaljeno je preko 5,4 milijuna granata, prodor kroz njemačke položaje je neuspješan, više od 200.000 vojnika pogine ili je ranjeno

1916. godina

-21. februar Početak njemačke ofanzive kod Verduna. Za vrijeme petomjesečne ofanzive pogine oko 300.000 vojnika, Francuzi zadrže svoje položaje.
-24. jun – 25. novembar U bitci kod rijeke Some ubijeno ili ranjeno oko 1.2 milijona vojnika, položaj na fronti je nepromijenjen

1917. godina

-Poslije neuspijelih ofanziva  u francuskoj vojsci dolazi do otvorenog  nezadovoljstva, vrhovni K-dant Nivelle je razriješen dužnosti, komandu preuzima general Petain.

1918. godina

-mart – april Nijemci u velikim ofanzivama kod Picardija i Jepra  malo napreduju, ali bez velikih vojnih uspjeha.
-18. jul – 03. august General Ferdinand Foch povede savezničke snage, među njima su i američke, kod Remisa u široki napad, nijemci su prisiljeni na povlačenje
11. novembar  Rat završava. Predsjednik vlade Georges Clemenceau proglasi  pobjedu u Parizu   


* a356a16e-eefa-4588-bef7-93c3566e4d29_zps68d076ff.jpg (163.62 KB, 322x458 - viewed 67 times.)

* 952e2ddf-7413-4ac6-a52a-898e44427e87_zps900ca437.jpg (182.37 KB, 508x332 - viewed 75 times.)

* cb1f9ae4-1ed7-4377-a9a9-132032409526_zpsd106ffe2.jpg (185.22 KB, 508x353 - viewed 73 times.)
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 894



« Reply #13 on: June 03, 2014, 03:48:46 pm »

-Francuzi streljaju dezertera
-Francuski položaji kod Verduna
-Borbeni ranci ostaju na bojnom polju, kupe se samo mrtvi i ranjeni
-Juriš francuskih vojnika na njemačke položaje


* 22ed92d2-dc33-4f10-9b95-d483491c11b4_zpsf736d16b.jpg (126.33 KB, 508x285 - viewed 64 times.)

* 931beea7-5199-4253-a947-18596476ae14_zps85547fdc.jpg (163.92 KB, 508x309 - viewed 59 times.)

* 4a825c5a-b365-463e-84e1-e1492533238c_zps271ae1cb.jpg (171.27 KB, 508x315 - viewed 80 times.)

* 560b9932-a002-428b-b41d-2f280a198f87_zpsaf141967.jpg (151.91 KB, 508x289 - viewed 63 times.)
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 894



« Reply #14 on: June 03, 2014, 04:50:00 pm »

Prvi svjetski rat na Balkanu (autor Walter Mayr)


1914. godina

-28. jun Ubojstvo A-U prestolonasljednika F.Ferdinanda i njegove žene u Sarajevu
-06. jul Njemačko carstvo dobije bezuslovnu  potporu – savezništvo od A-U
-23. jul A-U postavlja 48-satni ultimat Srbiji da prestane sa negativnim djelovanjem prema A-U monarhiji i da pokrene postupke protiv ubica iz Sarajeva
-28. jul A-U objavi rat protiv Srbije
-06./07./11. august Srbija objavi rat Njemačkom carstvu, Crna gora objavi rat A-U u Njemačkom carstvu
-06. septembar Bugarska sklopi pakt sa njemačkim carstvom i A-U
-06. oktobar  Početak ofanzive centralnih sila protiv Srbije. Srbi pobjeđuju  centralne sile na Ceru te još godinu dana pružaju uspješan otpor

1915. godina

-14. oktobar Bugarska ojavi rat Srbiji
-oktobar – decembar A-U, njemačke i bugarske snage okupiraju cijelu Srbiju

1916. godina

-27. august Kralj Ferdinand I. Rumunjski radi pritiska antante objavi rat A-U. U zamjenu bi trebao dobiti Transilvaniju, Bukovinu i Banat. U sljedećim danima Njemačka, Bugarska i Turaska objave rat Rumunjskoj

1917. godina

-august Vodeći bosanski muslimani od cara Karla I. u Beču zahtjevaju autonomiju za Bosnu, koja je bila anektirana 1908.godine

1918. godina

-15. – 24. septembar Ofanzivom antante su bugarske snage protjerane iz Makedonije; čitava Bugarska  bila je operativno područje savezničkih snaga.
-30. septembar  Bugarska se povukla sa svih srpskih i grčkih područja
-29. oktobar Jugosloveni u Zagrebu objavili oslobođenje i na jugoslovenskim područjima monarhije nastala je samostalna Država Slovenaca, Hrvata i Srba
-01. novembar Formirana samostalna vlada u Mađarskoj
-03. novembar Prekid oružanih sukoba između A-U i saveznika
-01. decembar Formirana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca    


* Gavrillo-princip-650x406.jpg (35.77 KB, 650x406 - viewed 57 times.)

* Atentat.jpg (161.08 KB, 508x337 - viewed 61 times.)

* Nekoliko trenutaka prije atentata.jpg (155.11 KB, 508x356 - viewed 81 times.)
Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.029 seconds with 24 queries.