Pogled iz Hrvatskog kuta.
-------------------
ZAŠTITA OD RUSA
HRVATSKA ĆE BRANITI EUROPU OD PUTINA Linija Jadran-Baltik mogla bi nam donijeti milijardeUkrajinska kriza fokusira interes i novac na energetske projekte u Hrvatskoj
Autor: Krešimir ŽabecRusiju se mora zaustaviti u širenju energetskih investicija na granici koja je sada postavljena. Ona ne smije prijeći osovinu koja se sada proteže od Baltičkog do Jadranskog mora. Sukus je to govora američkog predsjednika Baracka Obame prije nekoliko dana u Varšavi. On je, između ostalog, poručio da će se američka politika čvrsto boriti protiv europske ovisnosti o ruskom plinu te protiv širenja ruskih plinskih i naftnih kompanija po Europi.
Ovako jasan stav Sjedinjenih Država u obrani Europe od ruskog energetskog utjecaja ponovno je Hrvatsku uvrstio u geostrateška energetska razmatranja SAD-a. Hrvatska je, tvrde naši sugovornici, prvi put nakon rata opet u središtu strateških američkih razmišljanja. Američki cilj je jasan - Rusima se ne smije dopustiti izlazak na Jadransko more. Koliko je State Departmentu u novim okolnostima Hrvatska važna, pokazalo se na ručku u Varšavi, na kojem je predsjednik Josipović, što nije nimalo slučajno, sjedio pokraj predsjednika Obame i, kako je poslije izjavio, s njim razgovarao o načinima na koje Hrvatska može pomoći zajedničkim naporima za diverzificiranje izvora energije u svjetlu ukrajinske krize.
Da Hrvatska već radi na očuvanju energetske linije Jadran - Baltik pokazuju planovi državne tvrtke Plinacro o gradnji glavnog tranzitnog plinovoda Zlobin - Bosiljevo - Sisak- Kozarac - Slobodnica. Riječ je o strateškom projektu plinovoda koji bi povezivao LNG terminal na Krku s već sagrađenim magistralnim plinovodom Slobodnica - Donji Miholjac - Mađarska te bi se nadovezao na plinski koridor Baltik - Jadran, odnosno povezao s LNG terminalom u Poljskoj, čija je gradnja pri kraju.
Ruska službena politika u nekoliko je navrata putem energetskih projekata željela “osvojiti” Jadran. Najprije preko naftovoda Družba Adria, kojim je nafta iz Rusije trebala dolaziti do Omišlja na Krku, a potom se tankerima transportirati dalje. Nakon godina otpora hrvatske politike i udruga za očuvanje okoliša, projekt je odbačen. Sljedeća želja Rusije bilo je uključivanje u gradnju LNG terminala na Krku. Iz Kremlja su stizala i službena prosvjedna pisma u kojima se pitalo zbog čega ih se ne poziva na razgovore i zašto im se ne nudi taj projekt, no politički otpor u Hrvatskoj opet je bio neprobojan.
Ruski pritisci popustili su nakon ulaska u NATO, ali neposredno prije ulaska u EU Rusija je Hrvatsku opet pokušala uvući u sukob oko Južnog toka. Hrvatskoj je otvoreno ponuđeno da unatoč dogovoru s Europskom komisijom potpiše sudjelovanje u projektu. Najnoviji pokušaj ulaska je u tijeku. Ruska kompanija Gazprom, uz svesrdnu podršku predsjednika Putina, pokušava dogovoriti kupnju mađarskog vlasništva u Ini. Sjedinjene Američke Države donedavno su sve promatrale sa strane.
Američke kompanije nisu pokazale interes kada se prodavala Ina, mirno su promatrali i ulazak Gazproma u Srbiju i Zarubežnjefta u Republiku Srpsku. Kreiranje strateške energetske politike u Europi prepustili su Europskoj uniji. Ukrajinska je kriza promijenila sve.
Američke su vlasti pokrenule odlučnu akciju i borbu protiv ovisnosti Europe o ruskim energentima. U modi su ponovno izrazi diverzifikacija opskrbnih pravaca i energetska neovisnost srednje i istočne Europe, koji se u ovom kontekstu nisu koristili posljednih sedam, osam godina.
U novom geostrateškom miješanju karata Hrvatska je, tvrde nam sugovornici, vrlo važna američka karika. Da je tako, pokazalo je nekoliko događaja, a prvo reakcija američkih naftnih kompanija na objavu natječaja za istraživanje nafte i plina u Jadranu. Predstavnici svih najvećih američkih kompanija, kao što su Exxon, Hess, Noble Energy, Marathon i ConocoPhilips, pregledali su rezultate istraživanja jadranskog podmorja koje je obavila norveška kompanija Spectrum.
Interes američkih, ali i drugih svjetskih kompanija za jadransko podmorje u hrvatskoj javnosti uglavnom nailazi na podsmijeh. No, naši sugovornici tvrde da iza svega zapravo stoji američka strateška politika i inicijativa State Departmenta.
Interes za naftna polja u Jadranu prije svega je strateški, a tek onda ekonomski. Naime, američka vlada to je uvidjela kao izvrsnu priliku da se tamošnje naftne kompanije, a time i politika utvrde na Jadranu i na taj način pokažu što je sfera njihova interesa. Takav stav potkrepljuju tvrdnje Financial Timesa da su u Jadranu dokazane rezerve od 70 milijuna barela sirove nafte i 2,6 milijardi kubika prirodnog plina, što za velike američke naftne kompanije i nije neki izazov da bi pokrenule svu potrebnu mašineriju i krenule u istraživanje, a kasnije i crpljenje nafte i plina.
U travnju se u Zagrebu održao Brown forum, na kojem je energetika bila glavna tema. Skup je prošao bez posebne medijske pozornosti, a na njemu su se predstavili svi veliki američki naftaši. Potpuno nezapaženo prošao je govor ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, koji je upravo na zahtjev Amerikanaca najavio gradnju kompresorske stanice na magistralnom plinovodu koji ide kroz Hrvatsku i spaja se u Mađarskoj. To je izuzetno važno jer omogućuje uspostavu protoka plina u oba smjera i buduću opskrbu plinoma Mađarske i LNG-a na Krku s plinskih polja u Jadranu ili iz drugih izvora i SAD tako planira smanjiti mađarsku ovisnost o ruskom plinu. Otprilike u isto vrijeme u Zagreb su stigli zamjenik pomoćnika glavnog tajnika za energetsku diplomaciju SAD-a Amos Hochstein i zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a za regiju Hoyt Yee.
Nakon sastanka s ministrom Vrdoljakom jasno su poručili da Hrvatska i Mađarska moraju riješiti spor oko Ine te da prodaja MOL-ova udjela nekoj ruskoj tvrtki ne dolazi u obzir. Hochstein je odmah otišao u Budimpeštu i sve to ponovio mađarskoj vladi i Upravi MOL-a. Isto je u Jutarnjem prije nekoliko dana poručio i američki veleposlanik u Hrvatskoj. To je prvi put da je službena američka politika objavila svoje interese u vezi s hrvatskom naftnom kompanijom - a to je da Rusi ne smiju doći na ovo područje. Potom je uslijedio put predsjednika Ive Josipovića u SAD. “Sada smo učinili sve. Uskladili smo zakonsku regulativu, objavili natječaj po svim pozitivnim svjetskim procedurama. Predsjednik Josipović otišao je u SAD i dao nedvosmilenu podršku projektima. Sada samo moramo čekati studeni i ponude za istraživanje Jadrana. Tek tada ćemo znati stvarni interes za naše podmorje”, tvrde naši sugovornici uključeni u ovaj proces.
Osim projekta istraživanja jadranskog podmorja, tu su i projekti jadransko-jonskog plinovoda i LNG terminala.
Naftašima je glavni problem korupcija
Predsjednik Josipović na energetskom je forumu u Houstonus najvećim američkim naftašima dugo razgovarao o hrvatskim energetskim mogućnostima - istraživanju nafte i plina te projektu LNG-a. Dao je političku podršku projektu istraživanja u Jadranu i pozvao Amerikance da se jave na natječaj. Naši sugovornici tvrde da je naftaše najviše zanimalo kako se Hrvatska bori s korupcijom. Dan prije Josipović se susreo američkim potpredsjednikom Joeom Bidenom, nakon čega je i Bijela kuća objavila podršku energetskim projektima u Hrvatskoj. Jasan signal velikim naftnim kompanijama da se pojave na energetskom forumu u Houstonu i poslušaju Josipovića. JL
