Mikojan MiG-AT

[duje]

Mikojan MiG-AT je još jedan o naprednih školskih i borbenih lakih dvosjeda sa dva motora. Ideja o tom avionu je još iz sredine osamdesetih godina,  a onda je bio u konkurenci sa sličnim modelom Jakovljeva, izabran za kandidata za sljedeći školski avion. Rusi su svakako htjeli zamijeniti  čehoslovačke L-29 i L-39 albatros.
 
Najprije su mislili sudjelovati sa belgijskom Promavio (dobio je “T” repni dio što nije baš često kod borbenih aviona), krilo je trebalo biti prema ondašnjim planovima  proizvod Daewooa kao i dio trupa, stajni trap Messier-Bugattija, avionika Sextantova i Thomson-CSF (sada Thales) i SFENA itd. Što bi reki globalni pristup  ruskom aerodinamičnom znanju, visokotehnološkim sistemima zapadnog svijeta i Azije. I Ruski motor R-35 (DV-2) nisu bili dovoljno dobri, pa je MiG-AT dobio dva Snecmina motora larzac, iako sa samo 14kN potiska po motoru, umjesto željnih 16kN po motoru. (za domaću upotrebu sa motorima izađenim prema licenci, za izvoz sa originalima iz Francuske.

Prototip je poletio 1996godine, sa pilotom Romanom Taskajevim, kojeg znamo kao iskusnog pilota na svim mogućim verzijama MiG-29.

Prva naručba bila za šesnaest komada, koju su kasnije smanjili na samo dvanaest komada. Velike teškoće su bile sa financiranjem. Rusi su trebali oko 200kom aviona tog tipa. Jako važan zahtjev,  kod tog projekta, bile su manevarske sposobnosti, koje mogu dovest do toga,  da mogu piloti “sjesti” u najzahtjevnije borbene avione.

MiG-AT ne nešto slabije vodljiv od Jak-130. Upadni ugao stabilnog letenja je osjetljivo manji , do 25°. Aerodinamika je knvecionalna, uvodnici zraka su iznad krila, avionika je dosta moderna, no, nije vrhunska – analogno digitalna, upravljanje je kompjutresko, pomoću električnih signala (četverostruko)
Konstrukcija aviona je iz Al legura, iz kompozitnih (na osnovi ugljika) materijala su upravljačke površine kao i veći dio oplate. Upotrebljene su I titanove legure (zarčne kočnice I tračnice sjedala za katapultiranje).
Sjedala su tandemska, katapult Zvezda K-93, 0-0. Poklopac je iz jednog komada, dobro pregledan. Instrumenti su moderni, dva višenajenska u boji, jedan  EO ispred prve kabine, nišanski sitem je integriran u kacigu pilota.

Tip: školski dvomotorni trenažni dvosjed
Motor: dva, turboventilacijska Turbomeca-Snemca larzac sap o 14,1kN potiska svaki ili dva ruska Sojuz RD 1700 sa po 16,7kN potiska
Raspon Krila: 10,16m
Visina: 4,42m
Težina školski: 5.690kg
Težina borbeni: 7.800kg
Gorivo unutrarnje: 2.390l
Max. brzina (5.000m): 1.000km/h
Brzina nisko: 850km/h
Plafon: 18.000m
Početno penjanje: 50,8m/sek
Koeficient opterećenja: +8/-3
Dolet 3.000km
Naoružanje: do 2.000kg bombi, raketa zrak-zrak, zrak-zemlja
Cijena: oko12milijona$ (2002.godine) 

[duje]

Slike

[MOTORISTA]