Prijatelji
▼▼▼▼
kontakt: brok@paluba.info
Pomorski muzeji - originalne fotografije i opisi izložaka iz pomorskih muzeja
Morton1905:
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka istraživanjima kompleksne građe (arheološke, etnografske, umjetničke, kulturno-povijesne i pomorsko-povijesne), u vremenskom rasponu od prapovijesti do novog razdoblja, stručnim i znanstvenim metodama obrađuje, usustavljuje i prezentira ulogu i razvoj svekolikoga društvenog bića na području Primorsko-goranske županije, Hrvatskog primorja i grada Rijeke te upozorava na njegove posebnosti i interaktivne odnose s drugim europskim sredinama tijekom tisućugodišnjeg razdoblja, nastojeći postati dinamična, otvorena i edukativna institucija.
Morton1905:
Jedrenjak Bark Grad Karlovac Ante Meštrović Rijeka 1963 - 1970.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.
Maritime and History Museum of the Hrvatsko-primorje Region.
2606 Muz Rijeka
Izgrađen je u Kraljevici, upisan 31. sijećnja 1869. Po prvom je mjerenju imao 674 tone, po novomu, dvije godine poslije, 538 tona. Dimenzije su mu bile 43,60 x 8,33 x 5,78 metara.
Imao je posadu od dvanaestak mornara, tada uobičajeni broj na jadranskom barku takve veličine. Takvi su brodovi gazili oko dvanaest stopa u "sovrnji" i oko osamnaest pod teretom, a
brzina im je u najboljim okolnostima malokad prelazila deset čvorova. Glavni pokretač izgradnje brodova u kraljevičkom brodogradilištu bio je bogati trgovac Vjenceslav Turković iz Karlovca,
i brod dobiva ime po tomu gradu. Turković surađuje s kraljevičkim privrednicima, a oni su u pomorskoj privredi povezani s najbližom im Kostrenom. S deset je karata suvlasnica broda
bila Adela Šoić-Giusti, a poslije, uz Matu Polića i druge, s četiri karata sudjeluje u vlasništvu Andrija Randić Matin. Od 1893. Randić ima dva karata više, a u to je vrijeme četiri godine
zapovjednik broda Andrijin sin Dragimir. Ostao je poznat kao Drayfus, zanesen tadašnjom aferom u Francuskoj.
Brodom je između 1877. i 1885. nekoliko puta zapovijedao Ivan Šoić Ivanov, potom Paškval Stipanović Tomin pa Franjo Pajkurić, a možda i njegov sin Ignacije, te u posljednjoj godini
Josip Franelić. Brod je plovio na različitim rutama: iz Leitha, Firth of Forth, u New York 1877. s kapetanom Pajkurićem, i iste se godine vratio u Queenston. Potom je još jednom plovio iz
Leitha u Trinidad, Karibi. S kapetanom Soićem 1878.-1879. došao je iz Newporta Mon. u Capetown za sto jedanaest dana, a otuda se vratio u New York. Sa Šoićem je 1881. još jednom
plovio iz Montreala u Brernerhaven, prešavši taj put za trideset i jedan dan. Paškvalom Stipanovićem plovio je 1889. iz Marseillea u Buenos Aires., a 26. svibnja 1890. ugovoren
je prijevoz šećera iz Martiniquea, Antile, u Marseille.
Nerijetko su brod pratile nevolje. Tako je 11. siječnja 1891. u fortunalu od jugoistoka izgubio sidro i verigu, imao prodor vode i nagnuo se - ukupna je šteta iznosila 600 fointi.
Dogodilo se to kod Korčule.
Na putovanju sa zapovjednikom Dragimirom Randićem, svladavajući Messinski tjesnac, posadu je u beskonačnim preletima dane i noći održavao rum. Ploviti se moralo usprkos
Sc ili i Haribdi - klisurama i vrtlozima.
A da svaki brod ide za svojom srećom, primjer je utrka Grada Karlovca i barka Jona. Oba su broda s kostrenskim kapetanima isplovila iz Port Eadsa 19. svibnja 1886. I dok je Jona
stigao u Greenwich za četrdeset i dva dana, Grad Karlovac je na isto sidrište prispio šest dana kasnije, 7. srpnja, za četrdeset i osam dana.
Jedrenjaci su iz godine u godinu sve više nestajali, sve manje su se gradili, a njihove su poslove preuzimali parobrodi. Grad Karlovac
prodan je u Italiju 17. svibnja 1899. Mjesec dana poslije, 19. lipnja, isplovio je iz jedne jadranske luke za La Speziju i Genovu s teretom drva kao Federico, pod tuđom zastavom.
Morton1905:
Pulena u liku djevojke Sjeverni Jadran XIX. st.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.
Maritime and History Museum of the Hrvatsko-primorje Region.
2609 Muz
Morton1905:
Ukrasni medaljon s krme jedrenjaka - pulena. Veli Lošinj XVIII. - XIX. stoljeće.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.
Maritime and History Museum of the Hrvatsko-primorje Region.
2605 Muz Croatia Rijeke
Morton1905:
Bark Industre.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.
Izgrađen je u Sušaku na Pećinama kasne1868. Nije bio naoružan, ali je bio maskirno obojen, tek toliko da ratničkim izgledom ulije strah nepozvanim gostima na moru.
Među mornarima bio je poznat pod imenom "Industrija".
Po staromu mjerenju imao je 745 tona, po novomu 600, pa i 563 tona. A ta se brojka, kako govore podaci, mijenjala, što se događalo i s drugim brodovima.
Čak su se i poslije u ispravama "popravljali" podaci o željeznim brodovima s mehaničkim pogonom. Dimenzije su mu bile 45,37 x 8, 93 x 5,45 metara.
Brod je potpuno ili većinom udjela pripadao principalu Kazimiru Kozuliću i njegovoj obitelji. Poput drugih Kozulićevih brodova, njih više od deset, bark Industre
bio je stalno utočište kostrenskih pomoraca. Zapovjednici broda ujedno su bili i njegovi suvlasnici.
Tako je Jakov Šodić bio vlasnik šest udjela, Mate Uršičić četiri. Na zapovijedi broda mijenjali su se i Šodićevi sinovi. Nakon plovidbe s ocem, najprije najstariji sin Alojs
koji je između 1872. i 1889. bio s brodom na mnogim putovanjima, zatim drugi sin Fran koji je poslije više godina zapovijedao Kozulićevim barkom Conte Ghezao Szapary,
te najmlađi sin Dionizije, inače prvi zapovjednik parobroda Kostrena.
Osim Mate Uršičića Jurjeva koji le bio posljednji zapovjednik, i četvorice Sodića, za 1892. godinu kao zapovjednika treba uvrstiti Kuzmu Pezelja Ivanova koji
je prije toga sedam godina zapovijedao na starom Kozulićevu brigantinu Tartaro. Sa zapovjednikom Alojsom Šodićem iz PUle je stigao u Carigrad 27. travnja 1875.,
za dvanaest dana, a iz Carigrada u Falmouth za četrdeset i osam dana.
S Franom Šodićem prešao je zimi ocean, stigavši iz New Orleansa u Genovu 25. ožujka 1878., za pedeset dana.
S još jednim Šodićem je 13. studenoga 1883. isplovio iz Rijeke za Cette, zajedno s novim barkom Capricorno, kojemu je kapetan bio Jakov Pezelj. Iako je bio star petnaest godina,
bark Industre stigao je u Cette istodobno s Capricornom. Iz Cette su oba broda 17. siječnja isplovila za Trapani, gdje su se pojavili s razlikom od jednoga dana.
"Industrija" je s Kostrenjanima bila na mnogim putovanjima Sredozemnim morem i Atlantskim oceanom.
Dok je plovio sa svojim posljednjim zapovjednikom, Matom Uršičićem, koji ga je vodio oko sedam godina, brod je prodan na Barbarinju (Dan Sv. Barbare),
4. prosinca 1902., u Tursku. Imao je trideset i četiri godine. Bio je jedan od posljednjih osam jedrenjaka duge plovidbe u kostrenskom suvlasništvu.
Naslikao pomorski kapetan, a potom slikar jedrenjaka Bazilije Ivanković (Carigrad, 1815. – Trst, 1898.) koji je djelujući daleko od svoje Boke stvorio veliki opus slika naših jedrenjaka i prvih parobroda.
2599 Muz Bark Industre
Navigation
[0] Message Index
[#] Next page
Prijatelji
▼▼▼▼
kontakt: brok@paluba.info