PALUBA
March 28, 2024, 02:53:21 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno, dopuna Pravilnika foruma PALUBAinfo, tačka 22
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 [2] 3   Go Down
  Print  
Author Topic: Kuvari u JNA  (Read 28383 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« Reply #15 on: June 25, 2014, 09:29:05 am »

Hrana ko hrana, o ukusima se ne diskutira!

Netko voli, netko ne voli neku hranu. Ja osobno bio sam zadovoljan. Dugo sam jeo u restoranu za starješine u Lori. Koliko se sječam bila su barem dva menija.
Na brodu, dok sam bio na ukrcanju, je bio po formaciji kuhar - obično sa kursom kojeg je obavio za vrijeme prvog dijela služenja vojnog roka. Starješina zadužen za ishranu bio je poslužioc Risa-a. (to mu je bila dopunska dužnost). On se u glavnom brinuo o naručivanju hrane, kuhao je kuhar uz pomoć nekog od starješina, kod nas je često kuhao električar (Šiljo - posebno što se tiče ribe). Hrana je bila ista za mornare i za starješine. Kad smo bili na vožnjama, obično smo nešto dokupili da si malo poboljšamo obroke. U uslovima, kakvi su bili na brodu (TČ) bilo je odlično.
Za kuhara smo obično znali reči, da je "limar" jer je često otvarao konzerve koje su bile u KOTČ-u.
Logged
Kaćo
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 914



« Reply #16 on: June 25, 2014, 09:34:08 am »

Hrana za vojsku u Lori je bila tako-tako.Koliko ljudi toliko i ukusa.Mada,neki nisu znali "što ih je snašlo",jedan torpedista iz Bosne,dobio je 15 kila na težini za 9 mjeseci  Grin
Uglavnom,išli smo na doručak,nekad i večeru,ručak je bio većinom u kantini Smiley
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #17 on: June 25, 2014, 04:37:05 pm »

dzumba ,u nečemu se slažemo,ni ja ne verujem da su to radili vojnici kuvari,pre će biti neko drugi ko radi u kuhinji,ili u kasarni.Nešto slično smo imali u Zadru,zastavnik je uzimao(krao) benzin i ulje za svoj auto.Nije to bilo puno ,ali je uhvaćen.A da li je lovačka priča,za meso, i to nisam siguran.Avioni koji su bili 1980g na stajanci u Somboru su bili kompletni.Možda nisu bili spramni za let ,ali su sigurno mogli brzo da budu osposobljeni.U to vreme je jedan matori zastavnik zapušatao motore nekih od tih aviona.Sećam se da je jednom dok sam bio dežuran na toj stajanci,puštao motor Tanderdžeta.Ja sam se muvao oko njega dok je vršio pripremu za start,a on mi je objašnjavao šta treba da se radi,i posebno mi je rekao da moraju da se pregledaju otvori za dovod vazduha i izduvna cev,jer su svašta tu nalazili,pa čak jednom i meso!
Ali udaljio sam se od teme!
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* kuvari2.jpg (121.31 KB, 483x980 - viewed 255 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #18 on: June 25, 2014, 08:25:59 pm »

Тачно, ти исправни авиони су били лево од великог хангара на стајанци. У њиховом продужетку су били остали "очерупани". На то сам и мислио. У сваком случају зашто би ту скривао месо? Да га лакше мачке дохвате? Кажем, могли су месо склонити у самој економији и пећи га тамо.

Што се тиче крађа меса током клања, тога је било, али највише (количински) од стране запослених (старешина, и цивилних лица). Они су покушавали да краду на полутке. Било је привођења и кажњавања.

Паљење ватре по аеродрому је било забрањено. Евентуално на полигону за тактичку обуку, који је око 1,5км далеко. Не искључујем ја да је понеко и правио роштиљ. Огромна је то површина (око 400 хектара који је непосредно користио гарнизон и још 400 хектара које користила војна установа). Ипак, то је у Сомбору могао бити појединачни случај јер је баш овај гарнизон (ако изузмемо Билећу) био познат по дисциплини и организованости. Мало је ту војник могао да "врда". Понекад стара војска у међупаузи између две "класе" регрута. Говорим о периоду ЈНА. После тога не знам.

Што се економије и хране тиче, мислим да је храна и по квалитету и количински била више него добра. Четири године сам се хранио у војничком ресторану. Ја и још 20-так старешина самаца или момака.  Храна је била иста она која је сервирана и војницима. Једино нам је сервирана у керамичким тањирима. Јео сам у сигурно стотинак војничких ресторана како у ЈНА, тако и ВЈ. И сомборски је по мојој оцени на врху.

По мом суду разлог добре хране на аеродрому Сомбор "лежао" је у следећем:

- сопствена, врло велика, добро уређена и вођена економија која је производиле комплетан асортиман поврћа, довољан не само за војску на аеродрому Сомбор, већ и за гарнизон (тенковску касарну у граду), делимично и са Суботицу. Такође, део поврћа (купус и кромпир) су транспортовани и другим ваздухопловним гарнизонима, пре свега Батајници, Плесу и Тузли, део је продаван и старешинама, односно цивилним лицима на служби у ЈНА у гарнизонима Сомбор, Суботица и Земун. Војна економија је имала свињогојство, а касније и овчарник па се производило и месо за сопствене потребе; Војна економија је ангажовала цивилну радну снагу (сезонски), док су војници само повремено "ускакали" у периоду када је требало нешто брзо обрати как не би пропало;
- одлични професионални кувари (цивилна лица) од којих који су неки уједно били инструктори за обуку војника интендантске службе (кувара) у наставној чети на аеродрому; сећам се да се један хвалио да је провео војни рок на броду Галеб  50-тих година и да је кувао Титу. Зачињавање хране, како и правила налажу могао је уради само мајстор кувар (вођа смене), никако неки војник или куварица.
- квалитетна хлеб који је добијан (купован) од ПИК "Беље" из Белог Манастира (тај је био најбољи) и из  сомборске градске пекаре (није лош)
- дисциплинованост и посвећеност хигијени у кухињско-трпезаријском блоку.

Кад већ спомену клање, повремено, након клања војницима су сервирани и чварци, обично уз качамак, а понекад и онако посебно. То је био додатак уз редовни оброк.   
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #19 on: June 26, 2014, 05:45:06 pm »

Ishvalismo vojnu kuhinju u Somboru!Ali  je i zaslužila.Kako je sada tamo?Koliko znam i sada je centar za obuku vojnika.

Još jedan detalj sam zapamtio.Tada si uzimao poslužavnik i na njega stavljao hranu,i na kraju salatu.Tada je bila skoro svakodnevno salata od cvekle,koju nisam voleo.Na kraju tog samoposluživanja(ne znam kako se to zove) je stajao dežurni oficir(ili neki drugi) koji je gledao ko šta uzima.Ja tu salatu od cvekle nisam uzimao,ali bi me oficir uvek vratio po nju.Bunio sam se ,ja je nevolim,neću je jesti ,samo će je bezveze baciti i slično.Medjutim on bi mi rekao nešto kao-Ne uzmeš,pa posle pričaš kako nisi dobio,uzmi i radi sa njom šta hoćeš!Na kraju sam počeo i da je jedem.
Logged
alfa
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 510



« Reply #20 on: June 26, 2014, 06:15:36 pm »

Pre vojske sam bio veoma izbirljiv kod hrane...kad sam se skinuo, jeo sam sve redom!
U Puli na Muzilu, hrana je bila za minus jedan do dve....A na lastovu hrana je bila tolko slaba, da ne mogu ocijenit!Služio sam 88. mart do 89. mart.
Logged
duje
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 876



« Reply #21 on: June 26, 2014, 06:26:17 pm »

U vojničkom restoranu u Lori bio je veliki problem pribor za jelo.Nikad ga nije bilo dosta. Da bi nekako riješili problem, uveden je žeton, koji su morali vojnici prilikom preuzimanja pribora dati vojniku koji je djelio pribor. Poslije obroka se je pribor vračao vojniku na izlazu iz restorana i dobivao se žeton. Ni to nije puno pomoglo, vojska je gubila žetone, onda im nisu htjeli dati pribor... U glavnom, nije to dugo trajalo, pa se opet prešlo na slobodno uzimanje pribora - bez žetona.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #22 on: June 26, 2014, 09:42:33 pm »

Проблем прибора за јело је био озбиљан материјални проблем. Трошиле су се сваке године прилична средства за то иако, на приви поглед то није требало тако бити. Прибор за јело није потрошни материјал. Може се исти користити годинама. Међутим, војска је најчешће прибор узимала како би јела нешто у својим просторијама, када је "сува храна", да га имају "за сваки случај" и не прљају онај из комплета прибора за јело и сл. Највише су изношени ножеви, мање виљушке, а најмање кашике. Такође, узимале су га и старешине из сличних разлога. Углавном нико то није носио кући, али се често могао наћи свугде по кругу, чак и у контејнерима за смеће.

Ти жетони нису решавали нити су решили проблем. Једино је већа пажња свих, пре свих командира јединица и васпитан утицај на војску могао имати ефекта. Знам да је у Сомбору имало успеха када је командирима скренута пажња да прво сами не узимају прибор и да кроз контролу и смотру војника више утичу да се он не износи, а ако се нађе враћају у трпезарију.
Logged
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #23 on: June 28, 2014, 11:41:44 pm »

Na obuci u Leskovcu nikad nije bilo problema sa priborom, kad smo vratili tanjure, morali smo da vratimo i pribor, bio jedan od trpezaraca da je kontrolirao. Na karauli isto, ali tamo smo ako bi trebalo mogli smo da idemo u kuhinju i uzmemo pribor. Naravno da smo ga vračali. SDO smo imali redko, skoro nikad, možda neku konzervu za doručak ili večeru.

Na obuci su oficiri (koji su hteli) jeli istu hranu kao mi, možda sa malo više mesa. Trpezarci su malo škrtalili sa mesom, ali na kraju su poslednjim vojnicima rekli ko želi da pomogne (da  očisti trpezariju), moči če da ponese koliko može. To se mi desilo samo jednom. Nas 5-6 je pokupilo po jednu veknu mlevenog mesa i po 2 vekne hleba/kruha. Naravno da smo to podelili sa drugovima iz voda, a baš nam je dobro došlo jer smo te noči imali marš oko 40km. 

Za karauli se je zaliha pravila u jesen kad je pinz još mogao do karaule, posle se donosilo one stvari što su nedostajale. U principu je uvek bilo dosta hrane, ali i uvek je nešto nedostajalo. Gladni nismo nikad bili!!!

Neke karaule su imale svoje bašte, naša  ne, zima je trajala do maja (peti mesec). Imali smo svinju za recikliranje hrane, što nismo pojeli dobila je ona, kasnije kad je baš na veliko porasla, zaklali smo ju. Naravno posle sanitetskog pregleda mesa imali smo svoje meso, složeno u zamrzivaču. Na svinjokolju nisam bio, tada sam bio u patroli, ali bilo je puno drugova što su  bili iz sela pa su znali kako se to radi.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #24 on: June 29, 2014, 03:12:52 pm »

Често се могло чути да је храна била лоша. Не знам за раније периоде али знам за период од 1973 па до краја постојања ЈНА и касније у ВЈ. Храна се спремала строго према нормативу, односно према рецептима. Као и код сваког кувања има одступања, али је тога било релативно мало. Такође, као и код сваког кувања квалитет, односно укус много зависи од главног кувара, односно онога који зачињава. Тешко је код велике масе корисника погодити свачији укус.  Не ради се само о укусу већ и навикама појединих војника које су они донели од куће или из свог краја. Већ сам помињао на овом форуму проблем са рибом. велика већина војника из континенталног дела земље није имала навику да је једе. Риба се често спремала као барена што је још више одбијало кориснике. Зато, кад год је била риба на јеловнику већина је тврдила да је храна лоша. Наравно, квалитет хране није био лош, али састављачи кувара нису погодили укус већине. То што је риба здрава, то што је барена је још боље, али то није могло убедити војнике (па и мене лично јер као питомац нисам волео рибу, чак ни као сардину) да је то пожељно.

Ја лично данас обожавам да једем рибу без обзира како је спремљена, чак и сардине. Временом човек поприме и неке друге навике у јелу.
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #25 on: June 29, 2014, 07:50:22 pm »

Na aerodromu u Zadru  sam bio u Vazduhoplono tehničkoj radionici (VTR) ,pa smo bili udaljeni od ostalih.Zato su nam donosili hranu,sa tamićima u nekim velikim posudama.Pošto svi gosti na aerodromu dolaze kod nas,imali smo nešto kao restoran.Piloti,ili putnici su mogli da popiju kafu,sok.Imali smo i malu kuhinju,sa svim escajgom.Kada te zapadne da budeš trpezarac,onda primiš hranu,doneseš i deliš drugima.Nakon toga pereš tanjire i escajg,obrišeš kuhinju.U toj kuhinjici smo mogli i nešto da spremimo od jela,kafu smo redovno pili(tu sam i počeo da je pijem).Ostatke od ručka smo bacali u oblžnjoj šumici,u predhodno iskopanoj rupi.Kažu,ja to nisam doživeo,da se desilo da neko i ugazi u nju.

A što se tiče ribe,obarena neka tvrda ribetina bez ukusa,i još dobiješ pirinač uz nju, neslan.Ta riba je uhvaćena u doba Franca Josifa,kako je tvrda i žilava.
I sutlijaš je bila prevara,fantastično miriše,a kad probaš ono nema ni trunke šećera.Ne može bljutavije da bude.
Logged
crki
mladji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 257



« Reply #26 on: June 29, 2014, 08:09:45 pm »

1993/1994 Podgorica,Masline hrana je bila očajna,a takođe i karaula.Imali smo,,masnu vodu" red masti,vode,i sastojaka hrane.Februara 1994 ( otprilike) hrana je poboljšana,a od marta kad smo dobili novog kuvara i pomoćnika,hrana je bila ekstra.Do februara-marta na karauli nije bilo koliko se sećam dovoljno namirnica,a ni znanja samoukog kuvara.
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #27 on: June 29, 2014, 08:29:08 pm »

O kuvarima u JNA ne bih mogao da nesto posebno kazem iako sam imao priliku da kao pitomac konzumiram hranu koju oni spremaju, Ipak je taj jelovnik bio verovatno nesto drugaciji od jelovnika redovne vojske. Ali bih mogao da primetim razliku izmedju dve kasarne u VJ.. Naime kao pitomac SVS KoV 3. i 4.godinu skolovanja sam proveo u SCV (Skolski centar veze). To je u istom krugu sa VA na Banjici pa je pitomacki restoran bio zajednicki. Iz te kasarne smo cesto odlazili na teren u Obrenovac gde je tada bila 305.inz.brigada.
Dok je u Beogradu hrana bila monotona, losa, veoma cesto nikakva uz hleb star po nekoliko dana u Obrenovcu je svakog dana bilo u ponudi 3 glavna jela za rucak od cega je jedno jelo bilo pasulj, hleb je bio danasnji ponekad jos topao, hrana je bila dosta raznovrsna i bila je ista i za vojnike i za pitomce. Pitomaca inzinjerije je bilo tada veoma malo d bi se pripremali posebni obroci po propisanom jelovniku.
Da ne bude zabune, i u Beogradu je bilo u ponudi 3 jela za rucak samo sto se nikada nije desilo da moja klasa dobije jedno od ona prva dva (poznato je da su to jela koja se vise vole). Dakle spremalo se ali u veoma maloj kolicini. Ostali su dobijali pomenutu ribu (koja cesto nije bila ni ociscena kako valja), neku suvu rizu obojenu nekim prelivom (koga je bilo taman da tu rizu oboji ali ne i da ima neke tecnosti), neke rizi-bizije i bosanske lonce, pastete i sardine najgoreg moguceg kvaliteta....

Da li je problem bio u kuvarima, u intedantskoj sluzbi koja je nabavljala potrebne namernice ili je problem bio u necem trecem nisam siguran ali je sigurno da su obe jedinice bile na istom budzetu u istoj vojsci i da se hrana pripremala po istoj recepturi.I sigurno je da smo mi pitomci jedva cekali da idemo u Obrenovac na neku vezbu,
Logged
milena braco
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 703


« Reply #28 on: June 29, 2014, 09:45:57 pm »

 U zavrsnom periodu JNA ( zadnjih deset godina), kuvari i pekari su obucavani pri armijskim nastavnim centrima ( vec navedeno od cijenjenog Dzumbe). Centri su bili Bihac, Virovitica, Svilajnac, Leskovac, Djorce Petrov, Pula i Sombor. Obuka je trajala 82 dana.
 Starjesinski kadar do 1970. godine nije skolovan. Do te godine i samo stanje u Intendantskoj sluzbi je bilo kaoticno. Podoficiri su bivali naredbom odredjivani za Intemdansku sluzbu, pohadjali su kratke kurseve i upucivani na rad u restorane. Jela su pripremana po receptima i uputstvima, raznovrsnost vrlo ogranicena i kvalitet upitan. Oficirski kadar iz ostalih sluzbi ( Veterinarska, Sanitetska i Financijska sluzba) je poceo da ozbiljno radi na ukazivanju tog stanja. Postalo je jasno i najvisem vojnom vrhu da je takvo stanje neodrzivo. Prva skola za intendante ( samo za kuvare) se zvala Skola sa prekvalifikaciju podoficira u Intendantsku sluzbu. Pocela je sa radom 1970. godine i skolovala je 5 klasa vec aktivnih podoficira. Skolovanje je trajalo godinu dana i predmeti su bili specijalisticki. Po skolovanju su vracani u jedinice koje su ih upucivale ( po zelji i po odredbi) i preuzimali duznost upravnika restorana/ komandir kuvarskog voda.
Iste godine Uprava sluzbe po prvi put izdaje Recepture za pripremanje jela u JNA. Savremenog sadrzaja i forme, uputstvo je uvelo higijenski i moderan, nutricionisticki ispravan nacin pravljenja jela u JNA.
U isto doba formirana je Intendantska SVS u sklopu SVS KoV u Sarajevu. Proizvedeni vodnici su bili kuvarski tehnicari ili opstog smjera ( radionicari i skladistari).
Skola je postojala do kraja JNA.
Oficiri su skolovani u VA Kov, smjer Intendantski. Po skolovanju pokrivali su duznosti od komandira Intendanskog voda do komandira cete.
Logged
Pero™
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 400



« Reply #29 on: June 29, 2014, 10:23:30 pm »

Kako je bila organizirana izrada hrane neznam, nešto sam čuo da su oficiri to nadgledali (govorim o osamdesetim godinama). Mi smo imali u kasarni samo jedan izbor hrane. Hleb/kruh je bio svež, starog nismo nikad dobili.

Na karauli smo imali i JNA kuavricu (knjigu). Ali ako je kuvar sve presolio, nije bilo ukusno. Naravno jednom smo se pobunili i kvaliteta se popravila nekde u normalu.

Pošto smo bili bogu iza nogu, imali smo i svog pekara, koji je svako jutro spremao svež hleb/kruh ujutru. Možda malo slično lepinjama, ali bilo je dobro. I kad smo se vračali iz patrole (usred noči), uvek smo imali na razpolaganju dosta svež hleb/kruh i neki čaj ili kompot, poneki put i koju konzervu viška.

PS: (dodato)

što se riba tiče, meni nije bio neki problem. Dobivali smo mislim da osliče ali redko, izgledali su kuvani. Nisam baš ljubitelj ribe, ali mogu da je pojedem. Ni drugi se nisu baš bunili. Malo više je bio problem sa kuvanom slaninom, tad smo obično menjali sa muslimanima, on meni slaninu, ja njemu jaje. Na kraju smo svi preživeli.

Pribor nikad nije bio problem, što si uzeo, morao si i da vratiš.
« Last Edit: June 29, 2014, 10:32:28 pm by Pero™ » Logged
Pages:  1 [2] 3   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.033 seconds with 23 queries.