duje
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 876
|
|
« on: June 24, 2014, 11:58:10 am » |
|
Kako je uspješna konstrukcija B-52, vidi se po tome, što su njegovu zamjenu pripremali dobrih dvadeset godina. Možda bi sve krenulo drugim smjerom, da kod amerikanaca nije došlo do nesreće kod najbržeg bombardera (svih vremena) XB-70 valkyire i to već u pokusnoj fazi. Nasljedio ga je projekt AMSA (Advanced Manned Strategic Aircraft).
Argumenata protiv novog bombardera bilo je puno. Godine 1971. USA su usvojile projekt North Americanovog (Rockwellovog) nadzvučnog bombardera za velike visine. Avion je trebao dobit promjenljivu geometriju krila. Prednji rub, je po toj ideji, trebao imati kod potpuno razširenih krila, strelicu od 15°, kod sklopljenih krila bila bi 67,5°.
Probni letovi su bili vrlo uspješni. Prva faza bila je završena 1976.godine. Spletom raznih okolnosti (Carterova administracija), došlo je do otkazivanja programa. U vremenu od 1976. do 1981. Rockwell je pokušao na novo projektirati avion.
Dolaskom na vlast konzervativnih republikanaca (R.Regan), projekt je opet oživio (1982.g), doživio je mnoge promjene, pa je od B-1A nastala verzija B-1B, skoro potpuno nov avion, drugih osobina i mogućnosti. Bombarder je trebao letjeti na manjim visinama, ispod brzine zvuka , povećati mu količinu goriva. Ostala je “polustealth” tehnologija, zaobljenim oblikom trupa, radarsko upojnim materijalima.
Naravno da je došlo i do promjene elektronike (nova taktička upotreba). Istaknuta je defanzivna elektronska oprema, radarski sistem za pračenje konfiguracije zemljišta, precizan navigacijaski sitem. Smanjena mu je radarska slika (1/10 prethodnika B-52), smanjena je i toplotna (IR) slika.
U suprotnosti sa planiranim, B-1A imao je posebnu katapultirajuću kabinu za sve članove posade, B-1B imao je katapult sjedala. Vjetrobransko staklo imalo posebnu zaštitu od bljeska moguće nuklearne ekslpozije (cirkonij-titan). Kabina ima dva sjedala na kojima sjede pilot i kopilot, na druga dva sjedala sjede operater ofanzivnih sistema i operater defanzivnih sistema. Defanzivni sistem jako je kompliciran, sastoji se od 108 “crnih kutija”, razmještenih po cijelom avionu. Radi se o različitim senzorima, prijemnicima, predajnicima…kojih zadaća je, neutralizirati vlastitu “prisutnost”, uočiti i pratiti sve opasnosti, kao i spriječiti moguće “priključenje” neprijateljskih pratećih i oružanih sistema.
Bombarder B-1B postavio je nekoliko rekorda, u brzini, penjanju, nosivosti, doletu….
Proizvedenoje oko 100kom B-1B, od kojih je operativno još (2002.g) 91kom. Poslije 2002.godine trebalo je ostati u operativnoj upotrebi još 51kom B-1B lancer.
Tip: višenamjenski strateški bombarder Motor: 4x turboventilacijski General Electric F 101-102 sa po 13.948kg potiska Raspon krila 16°: 41,67m Raspon krila 67,5°: 32,48m Površina krila: 181,2m² Dužina trupa: 44,81m Visina trupa: 10,36m Težina prazan: 87.091kg Max. polenta težina: 216.367kg Max. brzina visoko: 1.324km/h Max. brzina nisko: 965km/h Plafon: 15.250m Dolet: preko 12.000km Naoružanje: ukupno 34.019kg; bombe26xnuklearne B28/B43 ili 24x nuklearnih B61/B83 (zabrnjene ugovorom START; do 128konvencionalnih mk.82, mk. 84, JDAM; rakete zrak zemlja: do 38AGM-69SRAM,do 22 AGM-86 ALCM sa nuklearnom bojevom glavom (zabranjene ugovorom START) Cijena 238milijona $ (1986.godine) (podaci revija Obramba 2002.godine)
|