PALUBA
April 25, 2024, 07:06:59 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 [5] 6 7   Go Down
  Print  
Author Topic: Sukobi u Indiji  (Read 33005 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #60 on: December 04, 2008, 03:19:05 pm »

Napade izvela pakistanska grupa


04.11.2008
 
Teroristi odgovorni za prošlonedeljne napade u Mumbaju, primali su naređenja od komande islamsko-ekstremističke grupe Laškar-e-Taiba.

Indijski bezbednosni zvaničnici kažu da su SAD tu grupu u maju ove godine proglasile za teroriste. Jedini od 10 terorista koji nije ubijen, Azam Amir Kasav, rekao je policiji tokom ispitivanja da su on i devet napadača bili u vezi sa Zaki-ur-Rehman Lekvijem, koji je, prema tvrdnjama SAD, operativni komandant islamsko-ekstremističke grupe Laškar-e-Taiba (LeT) sa sedištem u Pakistanu.

Britanska agencija navodi da je Lekvi, prema podacima američkih vlasti, rukovodio vojnim operacijama te terorističke grupe u Čečeniji, Bosni, Iraku i južnoj Aziji i da je naredio regrutovanje i obuku bombaša samoubica za bombaške napada na mumbajske vozove 2006. godine.

"Lakvi je vodio LeT-ove operacije, prvenstveno za sprovođenje napada na veoma posećenim mestima", naveli su američki zvaničnici koji su komandanta pakistanske grupe okarakterisala kao teroristu.

Dva visoka policijska zvaničnika u Mumbaju, uključena u istragu, rekli su da su svoje tvrdnje o odgovornima za napade u Mumbaju bazirali na informacijama o nekoliko telefonskih poziva iz Pakistana sateliskim telefonom koji je pronađen u ribarskom čamcu koji je otet i koji su teroristi potom koristili za dolazak u Mumbaj.

"Njima su davana naređenja gde da pristanu sa malim čamcem i gde da drže bombe", rekao je bezbednosni zvaničnik.

Policija je takođe pronašla GPS sistem za navigaciju koji je pratio njihovo kretanje od Karačija do Mumbaja.

I preživeli terorista Kasav je takođe rekao da su naredbodavci preko telefona njima davali "strateški savet" za operaciju i naređenja o kretanju i da je među onima koji su mu davali naređenja o ciljevima u Mumbaju bio i Lekvi.

On je rekao da je došao u Mumbaj zbog novca koji je obećan njegovoj siromašnoj porodici i da je iz oblasti Faridkot, iz pakistanskog dela države Pendžab.

Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:24:37 am by dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #61 on: December 07, 2008, 03:28:44 pm »

Indija spremala napad


07.12.2008.

Pakistanski ambasador u Velikoj Britaniji izjavio je da veruje da se indijska vojska pripremala da napadne Pakistan zbog napada ekstremista u Mumbaju.

On međutim kaže da sada deluje da se situacija smirila. Ambasador Vadžid Hasan rekao je da poseduje "posredne dokaze" da je Indija pripremala napad na Pakistan kao odgovor na prošlonedeljne napade u Mumbaju u kojima je poginulo najmanje 171 osoba.

Odbijajući da navede svoje izvore, Hasan je rekao: "Zadovoljan sam da su verodostojni, a prilično su me panično obavestili da će se dogoditi nešto drastično".

On je naveo da sada deluje kao da se situacija smirila.

Indijske vlasti su za trodnevne napade u Mumbaju, koji su počeli 26. novembra, okrivele zabranjenu pakistansku ekstremističku grupu koju su, prema navodima iz Nju Delhija, organizovale pakistanske obaveštajne službe za borbu protiv indijske vlasti u Kašmiru.

Hasan je rekao da je 28. novembra dobio dojavu o pripremi indijskog napada na Pakistan i da je o tome odmah obavestio pakistanskog predsednika Asifa Alija Zardarija, kao i da je upozorio britanske diplomate.

Britansko ministarstvo spoljnih poslova odbilo je da komentariše tvrdnje pakistanskog ambasadora.

Hasan nije rekao šta bi sve mogao da uključi eventualni napad iz Indije, navodeći samo da je strahovao da će meta biti pakistanska vojska.

Američka državna sekretarka Kondoliza Rajs prošle nedelje je posetila Indiju i Pakistan u nastojanju da smiri tenzije između dve zemlje koje su već tri puta ratovale od sticanja nezavisnosti 1947. godine.



Indijski ministar optužuje Pakistan za propagandu

Indijski ministar spoljnih poslova optužio je Pakistan da je "pustio" lažnu priču o nepoznatoj osobi koja se predstavila njegovim imenom i pretila pakistanskom predsedniku dva dana posle napada u Mumbaju.

Pranab Muherji saopštio je da je poslednji i jedini put sa pakistanskim predsednikom razgovarao u maju.

"Zabrinjavajuće je, međutim, da je jedna susedna zemlja mogla uopšte da razmatra da reaguje na osnovu takvih lažnih poziva, da pokuša da im da kredibilitet preko drugih zemalja i da zbunjuje javnost objavljujući priču u delovima", rekao je indijski ministar spoljnih poslova.

Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:25:19 am by dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #62 on: December 09, 2008, 10:58:31 am »

09.12.2008

Пакистан неће испоручити ухапшене током истраге о бомбашким нападима у Мумбају, али ће им бити суђено у земљи ако буде доказа да су повезани са нападима, изјавио је пакистански министар спољних послова шах Мехмуд Куреши.

„Хапшења су спроведена у оквиру наше истраге. Чак и ако се покаже да постоје оптужбе (индијских власти) против ухапшених, нећемо их испоручити Индији”, рекао је министар.

Куреши је додао да ће ухапшенима бити суђено према пакистанском закону.

Индија је оптужила пакистанске екстремисте да стоје иза напада у Мумбају (бившем Бомбају), у којима је скоро 200 људи погинуло, а више од 300 рањено.

Индијске власти тражиле су од Пакистана да испоручи терористе осумњичене за нападе.

Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:25:46 am by dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #63 on: December 10, 2008, 11:11:49 am »

Pakistan potvrdio hapšenja


10.11.2008.

Pakistanski premijer Jusuf Raza Gilani potvrdio je da su vlasti uhapsile dva pripadnika grupe Laškar-e-Tajba za koje Indija tvrdi da stoje iza napada u Mumbaju.

Zaki-ur-Rehman Lahvi i Zarar Ssah zadržani su u policiji radi ispitivanja, rekao je premijer Gilani novinarima u Multanu, u centralnoj pakistanskoj provinciji Pendžab. Neimenovani zvaničnici rekli su ranije da je Lakvi uhapšen u akciji u kampu Laškar i pakistanskom Kašmiru, ali do sada nije bilo zvanične potvrde o hapšenju.
 
Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:26:15 am by dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #64 on: December 10, 2008, 04:37:37 pm »

Napadači iz Mumbaja deo većeg tima samoubica


10.12.2008.

Deset muškaraca, koji su pre dve nedelje izveli niz napada u indijskom gradu Mumbaju, u kojima je poginula 171 osoba, pripadali su grupi od 30 regruta izabranih za samoubilačke misije, ali se trenutno ne zna gde se preostalih 20 nalaze, objavio je danas "Njujork tajms".

Zvaničnik policije Mumbaja (bivši Bombaj) Deven Barti rekao je da još nema dokaza da se 20 preostalih regruta nalaze u Indiji, ali da se ta mogućnost ne može isključiti.

"Još 20 njih je spremno da umre. To je veoma uznemirujuće", kazao je Barti.

Ovo je prvi put da je indijska policija obelodanila da postoji mogućnost da je više od 10 pripadnika ekstremističke grupe Laškar-e-Taiba, sa sedištem u Pakistanu,učestvovalo u napadu.

Indija je ranije saopštila da je napade u Mumbaju, koji su trajali od 26. do 29. novembra, izvelo deset ekstremista.
Barti je naveo da je informaciju o postojanju veće grupe otkrio jedini uhapšeni napadač Mohamed Adžmal Kasab. Indijske snage su ubile ostalih devet napadača.

Američki analitičari su ranije upozorili da je moguće da je u napadima učestvovalo više od deset ekstremista i da su "možda neki uspeli da umaknu bezbednosnim snagama".

U seriji terorističkih napada na niz lokacija u Mumbaju, povređeno je više od 320 ljudi.Na meti terorista bili su glavna železnička stanica u Mumbaju, luksuzni hoteli "Tadž Mahal" i "Trajdent-Oberoj", jevrejski centar, bolnica i popularni restorani.

Pakistan je osudio napad u Indiji, poričući bilo kakvu umešanost državnih agencija i obećavajući da će raditi sa Indijom u istrazi. Vlasti u Pakistanu zabranile su Laškar, pošto su njegovi pripadnici okrivljeni za napad na indijski parlament u decembru 2001. godine.

Napad je izazvao strahovanja da bi dva suseda, koja poseduju nuklearno oružje, mogla da započnu četvrti rat od sticanja nezavisnosti od Britanije 1947. godine. Prethodna tri rata vodile su zbog Kašmira.

U odnosima nuklearnih suseda zavladala je napetost, a SAD su, radi ublažavanja krize, izvršile diplomatske pritiske na Pakistan, s jedne strane, kako bi ga navele da preduzme mere protiv ekstremista i na Indiju, s druge, kako bi ostala uzdržana.

Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:26:34 am by dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #65 on: December 11, 2008, 05:38:13 pm »

Pakistan će se povinovati odluci UN


11.12.2008

Pakistan je danas obećao da će pojačati delovanje protiv ekstremista i organizacija čija su imena, posle prošlomesečnih napada u Mumbaju, UN dodale na spisak terorista. Komitet Saveta bezbednosti UN dodao je, na zahtev SAD, na spisak osoba povezanih sa Al Kaidom i talibanskim pobunjenicima imena četvorice Pakistanaca, povezanih s grupom Laškar-e-Taiba, a humanitarnu organizaciju Džamat-ud-Dava, koja je, navodno, paravan za delovanje Laškara, svrstao je među terorističke organizacije.

Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:26:55 am by dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #66 on: December 14, 2008, 12:17:03 pm »

Braun: Organizacija iz Pakistana kriva za napade


14.12.2008

Britanski premijer Gordon Braun optužio je danas u Nju Delhiji zabranjenu militantnu grupu Laškar-e-Taiba, sa sedištem u Pakistanu, za prošlomesečne napade u Mumbaju, u kojima je 179 osoba ubijeno.

Braun, koji se sastao s indijskim premijerom Manmohanom Singom tokom kratke posete Nju Delhiju, rekao je da će tokom posete Pakistanu, kasnije u toku dana, preneti pakistanskom predsedniku Asifu Aliju Zardariju zabrinutost Indije zbog napada u Mumbaju (Bombaj).

Indija je za napade u Mumbaju optužila grupu Laškar-e-Taiba za koju tvrdi da ju je organizovao Pakistan da bi se borila protiv indijske vlasti u spornom regionu Kašmira, podsetio je Rojters.

Braun je kritikovao "izopačene i neprihvatljive poruke" terorističkih grupa koje, kako je kazao, eksploatišu ljude dobrih vera i religija. Britanski premijer je ponudio Nju Delhiju pomoć u borbi protiv ekstremista.

"Veoma je važna borba protiv terorizma tamo gde postoji, jer on utiče na stabilnost i jedinstvo zemalja", istakao je Braun.

On je pre Nju Delhija, boravio u poseti Kabulu, gde je razgovarao s avganistanskim predsednikom Hamidom Karzaijem.

Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:27:22 am by dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #67 on: December 15, 2008, 05:53:58 pm »

Pakistan neće dozvoliti strancima da ispitaju ekstremiste


15.12.2008

Pakistan neće dozvoliti stranim službama da ispitaju islamske ekstremiste uhapšene zbog prošlomesečnih terorističkih napada u indijskom gradu Mumbaju, izjavio je danas pakistanski premijer Jusaf Raza Gilani. Britanski premijer Gordon Braun rekao je u nedelju u Islamabadu da je od Indije i Pakistana zatražio dozvolu da britanska policija ispita osumnjičene koji su uhapšeni zbog povezanosti sa napadima u Mumbaju.

Izvor: Tanjug

« Last Edit: October 24, 2012, 08:27:56 am by dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #68 on: December 23, 2008, 07:05:51 pm »

23.12.2008

Indijske vlasti pozvale su danas Pakistan da izbegne "ratnu histeriju" i da preduzme korake protiv "terorističke infrastrukture" koja deluje u toj zemlji. "Pitanje (odnosa između dve zemlje) nije u ratu, već u terorizmu i činjenici da se pakistanska teritorija koristi za promovisanje, podršku i podsticanje tog terora. Niko od nas ne zeli rat", rekao je novinarima indijski premijer Manmoan Sing.

Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:28:14 am by dreadnought » Logged
ZastavnikDjemo
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 509



« Reply #69 on: December 25, 2008, 04:16:46 pm »

Kako javlja Stratfor, stanovnicima pograničnih sela u Indijskoj državi Radžastan je rečeno da se spreme za evakuaciju. Takođe, javljeno je da se indijska vojska koncentriše u oblasti okruga Bamer, isto u državi Radžastan. Juče, 24. Decembra, komandant RV Indije vazduhoplovni maršal P.K. Barbora je izjavio da je identifikovano preko 5000 meta u Pakistanu, po kojima će u slučaju eventualnog rata indijsko RV dejstvovati.  Sa druge strane granice, Pakistanci su povukli rendžere koji normalno patroliraju granicom i tu ulogu sada obavlja vojska. Uzevši u obzir da 26. Decembra ističe rok koji je Indija postavila Pakistanu da uhapsi ili likvidira orkestratore napada u Bombaju, kao i činjenicu da su RV Indije i Pakistana već u maksimalnoj pripravnosti, nije neosnovano očekivati još jedan Indo-Pakistanski rat.
Karta:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 1.jpg (119.38 KB, 400x772 - viewed 88 times.)
« Last Edit: August 06, 2010, 01:49:13 am by dexy » Logged
ZastavnikDjemo
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 509



« Reply #70 on: December 25, 2008, 04:25:47 pm »

Evo i malo podrobnije analize Džordža Fridmana, jednog od osnivača Stratfora:

Next Steps in the Indo-Pakistani Crisis
By George Friedman
December 8, 2008

In an interview published this Sunday in The New York Times, we laid out a potential scenario for the current Indo-Pakistani crisis. We began with an Indian strike on Pakistan, precipitating a withdrawal of Pakistani troops from the Afghan border, resulting in intensified Taliban activity along the border and a deterioration in the U.S. position in Afghanistan, all culminating in an emboldened Iran. The scenario is not unlikely, assuming India chooses to strike.

Our argument that India is likely to strike focused, among other points, on the weakness of the current Indian government and how it is likely to fall under pressure from the opposition and the public if it does not act decisively. An unnamed Turkish diplomat involved in trying to mediate the dispute has argued that saving a government is not a good reason to go to war. That is a good argument, except that in this case, not saving the government is unlikely to prevent a war, either.

If India’s Congress party government were to fall, its replacement would be even more likely to strike at Pakistan. The Bharatiya Janata Party (BJP), Congress’ Hindu nationalist rival, has long charged that Congress is insufficiently aggressive in combating terrorism. The BJP will argue that the Mumbai attack in part resulted from this failing. Therefore, if the Congress government does not strike, and is subsequently forced out or loses India’s upcoming elections, the new government is even more likely to strike.

It is therefore difficult to see a path that avoids Indian retaliation, and thus the emergence of at least a variation on the scenario we laid out. But the problem is not simply political: India must also do something to prevent more Mumbais. This is an issue of Indian national security, and the pressure on India’s government to do something comes from several directions.

Three Indian Views of Pakistan
The question is what an Indian strike against Pakistan, beyond placating domestic public opinion, would achieve. There are three views on this in India.

The first view holds that Pakistani officials aid and abet terrorism — in particular the Pakistani Inter-Service Intelligence (ISI), which serves as Pakistan’s main intelligence service. In this view, the terrorist attacks are the work of Pakistani government officials — perhaps not all of the government, but enough officials of sufficient power that the rest of the government cannot block them, and therefore the entire Pakistani government can be held accountable.

The second view holds that terrorist attacks are being carried out by Kashmiri groups that have long been fostered by the ISI but have grown increasingly autonomous since 2002 — and that the Pakistani government has deliberately failed to suppress anti-Indian operations by these groups. In this view, the ISI and related groups are either aware of these activities or willfully ignorant of them, even if ISI is not in direct control. Under this thinking, the ISI and the Pakistanis are responsible by omission, if not by commission.

The third view holds that the Pakistani government is so fragmented and weak that it has essentially lost control of Pakistan to the extent that it cannot suppress these anti-Indian groups. This view says that the army has lost control of the situation to the point where many from within the military-intelligence establishment are running rogue operations, and groups in various parts of the country simply do what they want. If this argument is pushed to its logical conclusion, Pakistan should be regarded as a state on the verge of failure, and an attack by India might precipitate further weakening, freeing radical Islamist groups from what little control there is.

The first two analyses are essentially the same. They posit that Pakistan could stop attacks on India, but chooses not to. The third is the tricky one. It rests on the premise that the Pakistani government (and in this we include the Pakistani army) is placing some restraint on the attackers. Thus, the government’s collapse would make enough difference that India should restrain itself, especially as any Indian attack would so destabilize Pakistan that it would unleash our scenario and worse. In this view, Pakistan’s civilian government has only as much power in these matters as the army is willing to allow.

The argument against attacking Pakistan therefore rests on a very thin layer of analysis. It requires the belief that Pakistan is not responsible for the attacks, that it is nonetheless restraining radical Islamists to some degree, and that an Indian attack would cause even these modest restraints to disappear. Further, it assumes that these restraints, while modest, are substantial enough to make a difference.

There is a debate in India, and in Washington, as to whether this is the case. This is why New Delhi has demanded that Pakistan turn over 20 individuals wanted by India in connection with attacks. The list doesn’t merely include Islamists, but also Lt. Gen. Hamid Gul, the former head of the ISI who has long been suspected of close ties with Islamists. (The United States apparently added Gul to the list.) Turning those individuals over would be enormously difficult politically for Pakistan. It would create a direct confrontation between Pakistan’s government and the Pakistani Islamist movement, likely sparking violence in Pakistan. Indeed, turning any Pakistani over to India, regardless of ideology, would create a massive crisis in Pakistan.

The Indian government chose to make this demand precisely because complying with it is enormously difficult for Pakistan. New Delhi is not so much demanding the 20 individuals, but rather that Pakistan take steps that will create conflict in Pakistan. If the Pakistani government is in control of the country, it should be able to weather the storm. If it can’t weather the storm, then the government is not in control of Pakistan. And if it could weather the storm but chooses not to incur the costs, then India can reasonably claim that Pakistan is prepared to export terrorism rather than endure it at home. In either event, the demand reveals things about the Pakistani reality.

The View from Islamabad
Pakistan’s evaluation, of course, is different. Islamabad does not regard itself as failed because it cannot control all radical Islamists or the Taliban. The official explanation is that the Pakistanis are doing the best they can. From the Pakistani point of view, while the Islamists ultimately might represent a threat, the threat to Pakistan and its government that would arise from a direct assault on the Islamists is a great danger not only to Pakistan, but also to the region. It is thus better for all to let the matter rest. The Islamist issue aside, Pakistan sees itself as continuing to govern the country effectively, albeit with substantial social and economic problems (as one might expect). The costs of confronting the Islamists, relative to the benefits, are therefore high.

The Pakistanis see themselves as having several effective counters against an Indian attack. The most important of these is the United States. The very first thing Islamabad said after the Mumbai attack was that a buildup of Indian forces along the Pakistani border would force Pakistan to withdraw 100,000 troops from its Afghan border. Events over the weekend, such as the attack on a NATO convoy, showed the vulnerability of NATO’s supply line across Pakistan to Afghanistan.

The Americans are fighting a difficult holding action against the Taliban in Afghanistan. The United States needs the militant base camps in Pakistan and the militants’ lines of supply cut off, but the Americans lack the force to do this themselves. A withdrawal of Pakistani forces from the Afghan border would pose a direct threat to American forces. Therefore, the Pakistanis expect Washington to intervene on their behalf to prevent an Indian attack. They do not believe a major Indian troop buildup will take place, and if it does, the Pakistanis do not think it will lead to substantial conflict.

There has been some talk of an Indian naval blockade against Pakistan, blocking the approaches to Pakistan’s main port of Karachi. This is an attractive strategy for India, as it plays to New Delhi’s relative naval strength. Again, the Pakistanis do not believe the Indians will do this, given that it would cut off the flow of supplies to American troops in Afghanistan. (Karachi is the main port serving U.S. forces in Afghanistan.) The line of supply in Afghanistan runs through Pakistan, and the Americans, the Pakistanis calculate, do not want anything to threaten that.

From the Pakistani point of view, the only potential military action India could take that would not meet U.S. opposition would be airstrikes. There has been talk that the Indians might launch airstrikes against Islamist training camps and bases in Pakistani-administered Kashmir. In Pakistan’s view, this is not a serious problem. Mounting airstrikes against training camps is harder than it might seem. The only way to achieve anything in such a facility is with area destruction weapons — for instance, using B-52s to drop ordnance over very large areas. The targets are not amenable to strike aircraft, because the payload of such aircraft is too small. It would be tough for the Indians, who don’t have strategic bombers, to hit very much. Numerous camps exist, and the Islamists can afford to lose some. As an attack, it would be more symbolic than effective.

Moreover, if the Indians did kill large numbers of radical Islamists, this would hardly pose a problem to the Pakistani government. It might even solve some of Islamabad’s problems, depending on which analysis you accept. Airstrikes would generate massive support among Pakistanis for their government so long as Islamabad remained defiant of India. Pakistan thus might even welcome Indian airstrikes against Islamist training camps.

Islamabad also views the crisis with India with an eye to the Pakistani nuclear arsenal. Any attack by India that might destabilize the Pakistani government opens at least the possibility of a Pakistani nuclear strike or, in the event of state disintegration, of Pakistani nuclear weapons falling into the hands of factional elements. If India presses too hard, New Delhi faces the unknown of Pakistan’s nuclear arsenal — unless, of course, the Indians are preparing a pre-emptive nuclear attack on Pakistan, something the Pakistanis find unlikely.

All of this, of course, depends upon two unknowns. First, what is the current status of Pakistan’s nuclear arsenal? Is it sufficiently reliable for Pakistan to count on? Second, to what extent do the Americans monitor Pakistan’s nuclear capabilities? Ever since the crisis of 2002, when American fears that Pakistani nuclear weapons could fall into al Qaeda’s hands were high, we have assumed that American calm about Pakistan’s nuclear facilities was based on Washington’s having achieved a level of transparency on their status. This might limit Pakistan’s freedom of action with regard to — and hence ability to rely on — its nuclear arsenal.

Notably, much of Pakistan’s analysis of the situation rests on a core assumption — namely, that the United States will choose to limit Indian options, and just as important, that the Indians would listen to Washington. India does not have the same relationship or dependence on the United States as, for example, Israel does. India historically was allied with the Soviet Union; New Delhi moved into a strategic relationship with the United States only in recent years. There is a commonality of interest between India and the United States, but not a dependency. India would not necessarily be blocked from action simply because the Americans didn’t want it to act.

As for the Americans, Pakistan’s assumption that the United States would want to limit India is unclear. Islamabad’s threat to shift 100,000 troops from the Afghan border will not easily be carried out. Pakistan’s logistical capabilities are limited. Moreover, the American objection to Pakistan’s position is that the vast majority of these troops are not engaged in controlling the border anyway, but are actually carefully staying out of the battle. Given that the Americans feel that the Pakistanis are ineffective in controlling the Afghan-Pakistani border, the shift from virtually to utterly ineffective might not constitute a serious deterioration from the United States’ point of view. Indeed, it might open the door for more aggressive operations on — and over — the Afghan-Pakistani border by American forces, perhaps by troops rapidly transferred from Iraq.

The situation of the port of Karachi is more serious, both in the ground and naval scenarios. The United States needs Karachi; it is not in a position to seize the port and the road system out of Karachi. That is a new war the United States can’t fight. At the same time, the United States has been shifting some of its logistical dependency from Pakistan to Central Asia. But this requires a degree of Russian support, which would cost Washington dearly and take time to activate. In short, India’s closing the port of Karachi by blockade, or Pakistan’s doing so as retaliation for Indian action, would hurt the United States badly.

Supply lines aside, Islamabad should not assume that the United States is eager to ensure that the Pakistani state survives. Pakistan also should not assume that the United States is impressed by the absence or presence of Pakistani troops on the Afghan border. Washington has developed severe doubts about Pakistan’s commitment and effectiveness in the Afghan-Pakistani border region, and therefore about Pakistan’s value as an ally.

Pakistan’s strongest card with the United States is the threat to block the port of Karachi. But here, too, there is a counter to Pakistan: If Pakistan closes Karachi to American shipping, either the Indian or American navy also could close it to Pakistani shipping. Karachi is Pakistan’s main export facility, and Pakistan is heavily dependent on it. If Karachi were blocked, particularly while Pakistan is undergoing a massive financial crisis, Pakistan would face disaster. Karachi is thus a double-edged sword. As long as Pakistan keeps it open to the Americans, India probably won’t block it. But should Pakistan ever close the port in response to U.S. action in the Afghan-Pakistani borderland, then Pakistan should not assume that the port will be available for its own use.

India’s Military Challenge
India faces difficulties in all of its military options. Attacks on training camps sound more effective than they are. Concentrating troops on the border is impressive only if India is prepared for a massive land war, and a naval blockade has multiple complications.

India needs a military option that demonstrates will and capability and decisively hurts the Pakistani government, all without drawing India into a nuclear exchange or costly ground war. And its response must rise above the symbolic.

We have no idea what India is thinking, but one obvious option is airstrikes directed not against training camps, but against key government installations in Islamabad. The Indian air force increasingly has been regarded as professional and capable by American pilots at Red Flag exercises in Nevada. India has modern Russian fighter jets and probably has the capability, with some losses, to penetrate deep into Pakistani territory.

India also has acquired radar and electronic warfare equipment from Israel and might have obtained some early precision-guided munitions from Russia and/or Israel. While this capability is nascent, untested and very limited, it is nonetheless likely to exist in some form.

The Indians might opt for a drawn-out diplomatic process under the theory that all military action is either ineffective or excessively risky. If it chooses the military route, New Delhi could opt for a buildup of ground troops and some limited artillery exchanges and tactical ground attacks. It also could choose airstrikes against training facilities. Each of these military options would achieve the goal of some substantial action, but none would threaten fundamental Pakistani interests. The naval blockade has complexities that could not be managed. That leaves, as a possible scenario, a significant escalation by India against targets in Pakistan’s capital.

The Indians have made it clear that the ISI is their enemy. The ISI has a building, and buildings can be destroyed, along with files and personnel. Such an aerial attack also would serve to shock the Pakistanis by representing a serious escalation. And Pakistan might find retaliation difficult, given the relative strength of its air force. India has few good choices for retaliation, and while this option is not a likely one, it is undoubtedly one that has to be considered.

It seems to us that India can avoid attacks on Pakistan only if Islamabad makes political concessions that it would find difficult to make. The cost to Pakistan of these concessions might well be greater than the benefit of avoiding conflict with India. All of India’s options are either ineffective or dangerous, but inactivity is politically and strategically the least satisfactory route for New Delhi. This circumstance is the most dangerous aspect of the current situation. In our opinion, the relative quiet at present should not be confused with the final outcome, unless Pakistan makes surprising concessions.
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #71 on: December 27, 2008, 12:22:15 pm »

Pakistan: Više vojske na granici


27.12.2008.
  
Pakistan je odlučio da premesti 20.000 vojnika raspoređenih prema Avganistanu, na granicu sa Indijom, čime su pojačane tenzije između dve države.

Pripadnici 14. divizije kopnene vojske biće danas raspoređeni u Kasuru i Sialkotu, u istočnoj provinciji Pundžab, "zbog moguće vojne agresije Indije", saopštio je predstavnik pakistanskog ministarstva odbrane u petak u Islamabadu.

Potez pakistanske armije dolazi u jeku spekulacija o mogućim "ograničenim" vazdušnim udarima indijske avijacije na sedište i logore ekstremističke grupe Laškar-e-Taiba, koju Nju Delhi smatra odgovornom za napade u Mumbaju u kojima je ubijeno 179 ljudi.

"Bilo kakav napad indijske vojske na teritoriju Pakistana Islamabad će smatrati objavom rata", rekao je predstavnik predsedničke administracije, a preneo Itar-Tas.

Avioni pakistanskih vazduhoplovnih snaga leteli su kasno sinoć iznad pograničnih oblasti kako bi testirali sposobnost da reaguju na eventualni napad noću, izvestio je "Dejli tajms".

Prema rečima neimenovanog pakistanskog vojnog zvaničnika, zbog bezbednosne situacije u zemlji u svim rodovima vojske do daljeg su ukinuta odsustva.

Pakistan je odbacio optužbe Indije da stoji iza napada u Mumbaju, a parlament te države je zatražio da mu Nju Delhi dozvoli da pomogne u istrazi oko napada.

Indija zahteva od Pakistana da preduzme odlučne korake protiv ekstremista, ali Islamabad traži čvrste dokaze na osnovu kojih bi delovao.

Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:29:26 am by dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #72 on: December 30, 2008, 06:22:19 pm »

Pakistan poziva Indiju na dijalog


30.12.2008.
 
Islambad -- Pakistan je pozvao Indiju da deaktivira vazduhoplovne baze, vrati vojnike na "mirnodopske" položaje i nastavi dijalog sa Islamabadom.

"Ako Indija deaktivira vazduhoplovne baze i povuče trupe na mirnodopske položaje, to će biti pozitivan korak", izjavio je šef pakistanske diplomatije Šah Mehmud Kureši, preneo je Rojters. Takve mere bi, prema njegovom uverenju, doprinele smanjenju napetosti među nuklearnim susedima.

Kureši je naveo da bi nastavak mirovnog procese bio u interesu obeju zemalja.

"Ne bismo smeli da ignorišemo značaj dijaloga. Naš je stav da pritisci i prinude nimalo ne doprinose poboljšanju odnosa među prijateljima, već ih samo komplikuju. To bi trebalo izbeći", kazao je pakistanski ministar.

On je rekao i da to ne ide u prilog dvema zemljama, već onima koji pokušavaju da "izazovu napetost i nelagodnost zbog incidenta (u Mumbaju) i da dovedu u pitanje mir u regionu".

Napetost je izbila pošto je u trodnevnim napadima u indijskoj finansijskoj prestonici ubijeno 179 ljudi.
Nju Delhi je za napade okrivio islamske ekstremiste s bazom u Pakistanu.

Islamabad je osudio napade i odbacio optužbe da je na bilo koji način umešan u njih.

Indija, SAD i Velika Britanija su za napade optužile islamističku grupu Laškar-e-Taiba, s bazom u Pakistanu, koju su krajem osamdesetih godina prošlog veka osnovale pakistanske bezbednosne agencije da bi se suprotstavila indijskoj vladavini u podeljenom Kašmiru, podsetio je Rojters.

Islamabad je 2002. godine zabranio delovanje grupe.

Indija je zatražila od Pakistana da preduzme odlučne korake protiv "terorističkih infrastruktura" i suspendovala mirovni proces, započet pre pet godina.

Obe zemlje su 1998. godine testirale nuklearno oružje.

Indija i Pakistan su ratovali tri puta od sticanja nezavisnosti od britanske vladavine 1947, a krajem 2001. su se ponovo našle na ivici rata zbog napada na indijski parlament, koji su izveli ekstremisti iz Pakistana.

Zbog najnovije napetosti u odnosima, Pakistan je, u okviru "defanzivnih mera", premestio 20.000 vojnika raspoređenih u pograničnoj zoni sa Avganistanom na granicu sa Indijom.

Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:29:12 am by dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #73 on: January 01, 2009, 07:39:54 pm »

Priznao umešanost u napad na Mumbaj


01.01.2009.
 
Ekstremista uhapšen u Pakistanu priznao je umešanost u terorističke napade u Mumbaju i istražiocima iznosi detalje plana napada, kažu u pakistanskoj vladi.

Vest o umešanosti ekstremiste Zarara Šaha i drugih osmunjičenih moglo bi da poveća pritisak na Pakistan da ih izvede na suđenje ili isporuči Indiji. "Šah je dao iskaz da je umešan", rekao je sinoć vladin zvančinik ne navodeći detalje i dodao: "Mogu vam reći da je propevao".

Zvaničnik je govorio pod uslovom da ostane anoniman.

Viši obaveštajni zvaničnik je rekao da Šah i drugi osumnjičeni Zarki-ur-Rehma Lahvi sarađuju u istrazi, ali i upozorio da vlasti još nisu donele konačan zaključak o njihovoj umešanosti.

Ekstremisti su u indijskom gradu Mumbaju u novembru izveli trodnevni napad na 10 meta, ukjučujući dva luksuzna hotela, jevrejski centar i železničku stanicu, pri čemu su poginula 164 čoveka.

Indija i SAD navode da su ekstremisti koji su izveli napad Pakistanci i zahtevaju od Islamabada da preduzme akcije protiv odgovornih.

Ustanovljeno je da su Šah i Lahvi bili članovi organizacije Laškar-e-Taiba, zabranjene ekstremističke grupe koju Indija optužuje za napade u Mumabju, ali i druge napade.

Optužbe o umešanosti Laška-e-Taibe su dovele Islamabad u tešku poziciju budući da se veruje da su tu grupu stvorile pakistanske obaveštanje agencije za borbu protiv indijske vladavine u Kašmiru, oblasti na Himalajima oko koje se spore Islamabad i Nju Delhi.

Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:30:05 am by dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #74 on: January 05, 2009, 03:26:14 pm »

Indija predala dokaze o Mumbaju


05.01.2009.

Indijska vlada predala je Pakistanu dokazni materijal o napadu na Mumbaj, navodeći da očekuje da se sprovede sveobuhvatna istraga.

Indija krivi pakistanske ekstremiste za novembarske napade na Mumbaj, kada je 10 njih ubilo 179 ljudi, preneo je Rojters. Materijal je povezan sa "elementima u Pakistanu", navedeno je u saopštenju indijskog ministarstva inostranih poslova.

Očekujemo da će pakistanska vlada sprovesti istragu i sa nama podeliti rezultate kako bismo izvršioce izveli pred lice pravde, dodaje se u saopštenju.

Ovo je prvi put da je Indija predala dokazni materijal Pakistanu u vezi sa napadima na Mumbaj.

U tom materijalu je i svedočenje preživelog napadača, detalji o komunikacionim vezama sa "elementima u Pakistanu" i podaci o praćenju putem GPS-a i upotrebi satelitskih telefona.

Pakistanski ministar inostranih poslova Mehmud Kureši izjavio je Rojtersu da je njegova dužnost da pažljivo prouči dosije i bude pošten prema sebi, svojoj zemlji i susedima.

Indijski ministar unutrašnjih poslova Palaniapan Čidambaram izjavio je juče da istraga o terorističkom napadu na Mumbaj ukazuje na umešanost "državnog faktora" u Pakistanu.

"Neko ko dobro poznaje obaveštajni posao i ko se razume u komandovanje sproveo je tu operaciju", izjavio je Čidambaram indijskoj televiziji NDTV.

"To nije mogao da uradi neko ko nije povezan sa državom. Ja pretpostavljam da je reč o državnom faktoru ili akterima kojima je pomagala država, ukoliko suprotno ne bude dokazano", istakao je ministar.

Prema njegovim rečima, to je bio orgoman zločin, za koji je bilo potrebno sveobuhvatno planiranje, razvoj komunikacione mreže i finansijska podrška.
Kureši je odbacio te optužbe kao "spekulacije".

Čidambaram je rekao da će se indijski zvaničnici uskoro sastati sa američkim zvaničnicima iz obaveštajne službe, državnom sekretarkom Kondolizom Rajs i timom novoizabranog američkog predsednika Baraka Obame, kojima će predati dokazni materijal.

Indija je od međunarodne zajednice zatražila podršku da se na Islamabad izvrši pritisak kako bi uložio više napora u borbi protiv ekstremista umešanih u terorističke napade u Mumbaju, podsetio je Rojters.

Nju Delhi tvrdi da je u više navrata dostavio pakistanskim vlastima dokaze o ekstremistima koji su aktivni u Pakistanu, ali je Islamabad odbacio te tvrdnje, navodeći da dokazi nisu verodstojni.

Izvor: Tanjug
« Last Edit: October 24, 2012, 08:30:38 am by dreadnought » Logged
Pages:  1 2 3 4 [5] 6 7   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.038 seconds with 22 queries.