PALUBA
March 28, 2024, 01:42:15 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Srbija pregovara sa BiH o kupvini kupovini 22 aviona tipa "galeb" i "orao".  (Read 12408 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« on: October 22, 2008, 08:30:56 pm »

"Galeb" leti preko Drine
 22.10.2008
MINISTARSTVO odbrane Srbije pregovara sa vlastima Bosne i Hercegovine o kupovini mlaznih aviona i viška naoružanja ove države. Bosanska strana je vrlo zainteresovana za posao, tako da predstoji konačni dogovor i ugovaranje načina plaćanja.
Interesovanje srpskog ministarstva odbrane postoji u prvom redu za mlaznu avijaciju iz nekadašnje flote Republike Srpske - 22 aviona tipa "galeb" i "orao". Ove letilice, iako su poslednji put letele pre združavanja oružanih snaga BiH, ispravne su, a remont bi njihove letačke resurse produžio za još nekoliko godina. Ovi vazduhoplovi još nisu otpisani, mada je sve izvesnije opredeljenje vojnog vrha BiH da odustane od mlazne avijacije.
Vojska Srbije ima potrebu za ovim avionima, jer bi oni pitomcima i pilotima omogućili bolju obučenost i više časova leta. Kako su ovi vazduhoplovi u sastavu srpske avijacije, problem neće biti ni remont i održavanje. Domaći remontni zavodi imaju sve uslove za njihove opravke i servisiranje. Osim aviona, srpska strana je zainteresovana i za nekoliko stotina oklopnih transportera i samohodne haubice.
Prema rečima državnog sekretara Ministarstva odbrane Dušana Spasojevića, nabavka aviona i dela naoružanja više puta bila je predmet razgovora dve strane.
- Kontakti sa kolegama iz Ministarstva odbrane BiH napravljeni su ranije,a na istu temu smo razgovarali i prilikom njihove posete Beogradu, kao i na regionalnoj konferenciji u Ohridu prošlog meseca - objašnjava Spasojević. - Pregovori su trenutno u rukama eksperata, čiji je zadatak da pregledaju avione, posle čega ćemo se dogovarati o ostalim detaljima. Najvažnije je da dogovor bude u obostranom interesu.
Da je kraj pregovora o kupovini aviona koji su u hangarima aerodroma Mahovljani kod Laktaša na vidiku "Novostima" je potvrdio i zamenik ministra odbrane BiH Igor Crnadak.
- Posle posete ekspertskog tima sledi finansijski dogovor. Zasada je nezahvalno govoriti o ceni aviona i naoružanja, kao i o novcu koji je Srbija spremna da izdvoji - kazao je Crnadak i dodao da će sredstva, ukoliko posao bude zaključen, biti podeljena po principu dogovorenom 2007. godine. Ovaj način podele podrazumeva da 80 odsto novca od prodaje odlazi entitetima koji su vlasnici oružja, dok će ostatak da "legne" u zajedničku državnu kasu.

CRNA GORA
ISTOVREMENO sa pregovorima sa BiH, Ministarstvo odbrane je iniciralo i razgovore sa Crnom Gorom o kupovini aviona "supergaleb G4" i jednog iz flote nekadašnjeg Ratnog vazduhoplovstva SRJ i SCG, kao i jednog trenažera letenja. Ovi vazduhoplovi su posle raspada državne zajednice ostali na aerodromu Golubovci, gde se i danas nalaze.

Izvor-"Večernje Novosti online"
Logged
dexy
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 662



« Reply #1 on: February 14, 2011, 08:08:22 pm »

12. februar 2011.

“Orlu“ vezana krila

Srđan MIŠLJENOVIĆ

Republika Srpska: Zašto Srbija ne može da kupi vojne avione od BiH. Ministarstvo odbrane iz Sarajeva stopiralo prodaju

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
SRBIJA ne može da kupi 22 aviona marke „orao“, „supergaleb“ i „jastreb“ iz baze Mahovljani kod Banjaluke, jer Ministarstvo odbrane BiH nije poslalo predlog o prodaji letelica Predsedništvu BiH, koje treba da donese konačnu odluku. Avioni, iako se vode pod Oružanim snagama BiH, i dalje su pre svega vlasništvo Republike Srpske, ali odluku o prodaji donose ipak Ministarstvo odbrane BiH i Predsedništvo BiH.

Međutim, kako je „Novostima“ potvrđeno u Predsedništvu BiH, prodaja aviona Srbiji je stopirana jer bi od prodaje 80 odsto novca pripalo RS, a samo 20 odsto Federaciji BiH, što ne odgovara političarima u FBiH. Oni preko svojih predstavnika u Ministarstvu odbrane BiH i stopiraju prodaju.

Đuro Beronja, savetnik za bezbednosnu politiku u kabinetu srpskog člana Predsedništava BiH i predsedavajućeg Predsedništva BiH Nebojše Radmanovića, kaže za „Novosti“ da je u nadležnosti Ministarstva odbrane BiH da razmotri sve aspekte oko prodaje aviona i da predloži Predsedništvu BiH kako da se reši to pitanje.

- Za sada Predsedništvo BiH nije dobilo nikakav predlog za rešavanje ovog pitanja - naveo je Beronja.

A ono može biti, prema njegovim rečima, ili prodajom aviona ili, čak, doniranjem.

- Doniranje bi značilo da Srbija zauzvrat ustupi BiH neku vojnu opremu ili da se određeni remonti vrše u Srbiji - objasnio je Beronja.

Ministar odbrane BiH Selmo Cikotić kaže za „Novosti“ da je prodaja aviona Srbiji pitanje za Predsedništvo BiH.

- Mislim da proces nije nemoguće završiti, ali je potrebna saglasnost institucija BiH. Za sada je sigurno - ukoliko avioni ne budu prodani Srbiji, oni mogu ići samo u staro gvožđe - poručio je Cikotić.

Prema informacijama iz Oružanih snaga BiH, cena „orla“ je pre pet godina iznosila 4,3 miliona dolara, a vrednost „supergaleba“ bila je 2,3 miliona dolara. U Oružanim snagama BiH kažu da je cena sada upola manje zbog dugog ležanja u hangarima.

Prema proceni Gostimira Popovića, vojnog analitičara, RS je zbog ignorantskog odnosa Ministarstva odbrane BiH oko prodaje aviona Srbiji izgubila 50 miliona dolara.

Ministar odbrane Srbije Dragan Šutanovac izjavio je nedavno da je Srbija i dalje zainteresovana za kupovinu vojnih aviona od BiH, kao i za razmenu neke imovine, kao što je to učinila sa Crnom Gorom.

- Očekujem da u ovoj godini razgovaramo ozbiljnije na ovu temu, jer ti avioni propadaju i ne služe praktično ničemu. Ukoliko ih Srbija ne bude kupila, oni će otići u staro železo - rekao je Šutanovac.


POPIS SPREČIO FOTOGRAFISANjE (?)

EKIPA „Novosti“ tražila je dozvolu od Ministarstva odbrane BiH da uslika avione u Mahovljanima i vidi u kakvom su stanju. Iz ministarstva je stigao negativan odgovor, uz obrazloženje da je u toku popis vojne imovine u Mahovljanima.


VIŠAK

U ORUŽANIM snagama BiH kažu da je u Mahovljanima 22 aviona koji su proglašeni viškom. Među njima je 14 „jastrebova“, sedam „orlova“ i jedan „galeb“.



Izvor: Večernje Novosti


* rs-orao.jpg (27.04 KB, 800x534 - viewed 329 times.)
Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #2 on: February 14, 2011, 08:09:54 pm »

Vazda se imalo smisla za biznis.... Bolje da ostaviš da istrune i ne uzmeš ništa para nego da prodaš i uzmeš 20% (koliko god to bilo).
Da komšiji krava bude živa i zdrava?
Logged
dexy
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 662



« Reply #3 on: February 14, 2011, 08:15:51 pm »

Mislim da je problem oko toga kome će ići tih 20%, čisto sumnjam da ne bi dali odobrenje u Sarajevu da su sigurni da će sve ići njima, ali izgleda mora da se deli, a to onda nije 20% već...
Logged
djoxi
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 272



« Reply #4 on: February 14, 2011, 08:27:45 pm »

mislim da to namerno neko koci sa bosanske strane,ali ako ovako nastave Srbija ih na kraju nece ni uzeti.Koliko mi je poznato vojska je zainteresovana samo za orlove i g4,a za jasrebove nisu,ali ako ih ovi budu uslovili da moraju da se uzmu u paketu,mislim da ce tek tada uslediti spanska serija...
Logged
Hrundi
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 736



« Reply #5 on: February 15, 2011, 02:14:31 am »


Prema informacijama iz Oružanih snaga BiH, cena „orla“ je pre pet godina iznosila 4,3 miliona dolara, a vrednost „supergaleba“ bila je 2,3 miliona dolara. U Oružanim snagama BiH kažu da je cena sada upola manje zbog dugog ležanja u hangarima.

Po ovome i upola manje cijene znače da je G-4 preko 1 milijun $ a Orao preko 2 mil$. Čista nebuloza!

Realne cijene za ove avione sa isteklim resursima su od 250 000 $ do, recimo, 600 000 $ po komadu, s time da se gornja cijena može dobiti samo ako postoje stokovi originalnih rezervnih djelova, makar i sa isteklim resursima.

Otpadne cijene bilo kojeg od ovih aviona teško mogu preći 10 000 $ po komadu, računajući tu i sve djelove koji se mogu prodati na sekundarnom tržištu suvenira (instrumenti, sjedalo itd).

Cijela je priča napravljena tako da se lopovi žestoko ugrađuju, sa svake strane i na svaki način.
Logged
pvanja
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 276



« Reply #6 on: February 15, 2011, 02:04:12 pm »

Mislim da je cena novog orla kod nas bila oko 5.000.000 usd.

Naravno u tu cenu nisu uracunati troskovi razvoja.
Logged
Hrundi
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 736



« Reply #7 on: February 15, 2011, 02:36:09 pm »

Mislim da je cena novog orla kod nas bila oko 5.000.000 usd.

Naravno u tu cenu nisu uracunati troskovi razvoja.

Cijenu novog Orla ni onda ne bi mogli izračunati svi jugoslavenski ekonomisti skupa. Jednostavno, socijalistički sustav nije operirao pojmom tržišta i tržišnih cijena na način kako mi to danas radimo te je konačna cijena nekog proizvoda bila prilično slabo povezana sa stvarnim troškovima njegovog razvoja i proizvodnje, upravo iz strateških razloga: osvajanja novih tehnologija, podizanja razine tehničke i proizvodne kompetencije itd. Tako da domaća cijena praktično nije ni postojala jer se samo vršilo knjiženje unutar sustava, i to ne u potpunosti. Izvozna cijena formirala se prema stanju na svjetskom tržištu, platežnim mogućnostima onoga kome se nudi i raznih drugih više strategijskih nego ekonomskih faktora.

U SAD, na primjer, cijena se uvijek može izračunati jer proizvođač knjiži sve troškove i pokušava ih u cjelosti prebaciti na državu koja, opet, ima svoje stručnjake koji procjenjuju da, na primjer, razvoj neke nove tehnologije koji ukupno staje 100 novčanih jedinica, tom poduzeću koristi u omjeru, na primjer, 60:40 i za njegove ostale proizvode, što znači da priznaje troškove razvoja od 60 novčanih jedinica za proizvod koji je naručila i koji plaća. Naravno, nije ni tamo sve idealno ali je puno jednostavnije pratiti cijene.
Logged
pvanja
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 276



« Reply #8 on: February 15, 2011, 08:27:24 pm »

@Hrundi
Moglo (racunalo se) je da se izracuna jer se sve placalo iz drzavne kase.

E sad da li su se priakzivali ti podaci kome i da li su se mozda frizirlai to je druga prica.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #9 on: February 15, 2011, 08:42:19 pm »

Kako god i šta god, avioni trule bez veze.
Logged
švercer011
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 749



« Reply #10 on: February 15, 2011, 08:48:27 pm »

Jel moze neko da mi odgovori  sta ce nama ti avioni uopste,zar nije bolje da za te pare kupimo negde par 21-ca koje bi nam bile korisnije jer imamo samo 6 ili 7 ispravnih?
Logged
Hrundi
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 736



« Reply #11 on: February 16, 2011, 01:48:27 pm »

@Hrundi
Moglo (racunalo se) je da se izracuna jer se sve placalo iz drzavne kase.

E sad da li su se priakzivali ti podaci kome i da li su se mozda frizirlai to je druga prica.

Ozbiljni istraživači i ekonomisti koji se bave istraživanjem samoupravnog sistema tvrde da se realne cijene ni onda ni dan-danas nisu mogle i ne mogu utvrditi.

Prije svega, uslijed postojanja (i sveopće raširenosti) institucije društvenih dogovora i samoupravnih sporazuma koji su najklasičniji mogući primjeri izvanekonomske, a posebno izvanmonetarne, ekonomije. Dakle, postojalo je paralelno, nenovčano, tržište robe i usluga te je time realnu vrjednost bilo čega biolo posve nemoguće procjeniti.

Na najjednostavnijem primjeru, firma A koja ima prihode od 1 000 000 novčanih jedinica i rashode od 900 000, dakle dohodak (profit se tada nije upotrebljavao) od 100 000 potpiše samoupravni sporazum sa firmom B koja ima istu strukturu prihoda i rashoda da obave nekakvu razmjenu robe i usluga. Firma A proizvede nečega za 250 000 novaca i preda to firmi B, međutim pošto firma B to kompenzira firmi A učešćem u lancu sa firmama C i D... u cijelom procesu nema razmjene novca nego se vrednovanje rada i usluga obavlja na paraekonomskom, birokratsko-etatitizovanom planu koji barata nekim proizvodnim kategorijama a ne novčanim. Istodobno, nekakav tok novca se mora pratiti te firma A formalno sebi pripisuje u prihod 250 000 novaca nerealiziranih kroz novac - to, dakle postaje "nenovčani prihod". Kako firma A firmi B (i preko nje firmama C i D...) to plaća robom i uslugama, ona to ne može knjižiti kao rashod jer je to njena proizvodnja... i tako se stvara apsurd da su svi učesnici u lancu formalno zaradili po 25% više - a nitko nema trošak.

ovo je samo najbanalniji primjer, stvarnost je bila mnogo kompliciranija: putevi robe i usluga nisu ni približno bili jasni i laki za praćenje (koliko ja tebi toliko ti meni); lanac gospodarskih subjekata povezanih samoupravnim sporazumima bio je izrazito dug i kompliciran i tu se nitko nije mogao snaći. Uz sve to postojao je i institut društvenog dogovora gdje se firmama, najčešće inače najuspješnijim, sa političke ili ekonomsko-političke razine nalagalo šta će i kako će raditi, kako će organizirati proizvodnju, koga će uzeti za podizvođače i isporučitelje robe i usluga...

Sve u svemu, za period od ranih 1970-ih a pogotovu od uvođenja ZUR-a (Zakon o udruženom radu) pa sve do otprilike 1989. realno je nemoguće odrediti proizvodnu cijenu ijednog proizvoda iz ex-YU. Postojanje cijene prema krajnjem korisniku ni najmanje ne pomaže u utvrđivanju stvarne proizvodne cijene.

Namjerno nisam htio komplicirati uvodeći ovdje i instituciju organizacija sa dvojnim financiranjem (proračunsko i tržišno), jer tek tu nastaje pravo zamješateljstvo. Najveći dio razvojnih i znanstveno-istraživačkih organizacija nakon Privredne reforme sve više prelazi u ovu kategoriju i tek je tu nemoguće utvrditi koji je dio razvoja nekog proizvoda financiran iz proračuna, koji dio je prebačen na komercijalne proizvode, kako je određivana cijena krajnjih proizvoda (posebno u odnosu na različite kategorije kupaca: država, domaće tržište, strano tržište...) i tko je tu kome što prebacivao, otpisivao, šticovao, plaćao barterom, kliringom itd.
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.029 seconds with 23 queries.