Vir: "Slobodna Dalmacija" hr
http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspxZAŠTO JE PAO?
'Na nebo nas šalju ljudi koji nisu nikad letjeli MiG-ovima'
MiG-21 oznake 121 padom kod Velike Gorice odletio je u legendu. U svom dugom radnom vijeku, čuvajući hrvatsko nebo, odradio je svih svojih ‘9 života’. Zbog onih koji su rastegli i zakomplicirali ‘šupljikav’ remont preostalih Migova HRZ-a u Ukrajini, ostarjeli lovac 121 jednostavno više nije mogao tehnički izdržati, pa je otkaz vitalnih letnih sustava bio samo pitanje trenutka. No, dogodio se na najgori mogući dan, na dan proslave Dana pobjede.
Također, s obzirom da je ekipa tehničara u vojnoj bazi na Plesu maksimalno (pre)opterećena u krpanju zrakoplova pridošlih s ukrajinskog remonta, neizbježno je pitanje ima li propusta u održavanju preostale zrakoplovne tehnike.
Sporni pravilnik
Ključan detalj kojem će, prema prvim dostupnim informacijama, istražitelji ove nesreće posvetiti pažnju je Pravilnik o kontinuiranoj plovidbenosti i održavanju vojnih zrakoplova. Naime, zbog isteka svih tehničkih resursa 23. prosinca 2013. nesretni je Mig-21 trebao biti prizemljen. Tada je valjalo odlučiti: ili remontirati, ili otpisati. Zbog kašnjenja MiG-ova s remonta u Ukrajini, odlučeno je da se borbenom lovcu oznake 121 (kao i Migu oznake 122) izvanredno produže resursi.
Uporište za ovakvu odluku, u Ministarstvu obrane RH i u HRZ-u imaju u spomenutom Pravilniku o kontinuiranoj plovidbenosti i održavanju vojnih zrakoplova, u kojem su ugrađeni članci u kojima se pojašnjava postupak produženja resursa.
Na izradi ovoga pravilnika 2013. godine glavnu ulogu imali su najviši časnici Samostalnog odjela za vojni zračni promet Ministarstva obrane RH, koji su u isto vrijeme gurali ukrajinsku ponudu za remont, zajedno s kolegama okupljenih oko ukrajinskoga lobija, te uz podršku pojedinih časnika VSOA-e.
Svjesni ograničenosti ukrajinskoga zavoda, zasigurno su kalkulirali s mogućim kašnjenjem u isporuci aviona (što se i dogodilo), pa su „mudro“ ubačeni stručnjacima teško shvatljivi članci oko produljenja životnoga vijeka, te je novi Pravilnik „uvaljan“ na usvajanje.
Tako se, primjerice, u Pravilniku zaključuje ako je avion ‘kalendarski’ (misli se na godine, op.a.) ispunio resurs, a ima ostatak u ‘satnom’ resursu (sati naleta,op.a.), može mu se na određeni period produžiti resurs. Ovaj način produžavanja resursa je isključivo administrativne prirode, te nema temelja u tehničkoj probi konstrukcije i agregata.Uz to, kosi se i s jasnim naputcima proizvođača aviona.
Ruska tvrtka ‘MiG’ je još početkom 60-ih godina prošloga stoljeća propisala resurse za MiG-21, uz napomenu da avion prestaje biti tehnički ispravan nakon isteka kalendarskog ili satnog resursa, tj. koji prvi istekne.Svako daljnje produžavanje resursa podrazumijeva dubinski tehnički pregled konstrukcije i agregata aviona, nakon kojega se određuje koliko avion još može naletjeti i, što je najvažnije, pod kojim uvjetima i operativnim ograničenjima.
HRZ i Zrakoplovno-tehnički centar (ZTC) nemaju kapacitete provesti ovaj postupak, a odluka, tj. ukaz, kojom je 121-ici produžen resurs spada u domenu MORH-ovih improvizacija kojom se ugrozio život pilota, te životi ljudi i sigurnost imovine na zemlji.
-Nije najveći problem što letimo na 30 godina starim MiG-ovima. Puno je veći problem maćehinski odnos MORH-a prema pilotima i borbenoj eskadrili-kaže nam aktivni pilot MiG-21 (podaci poznati redakciji) koji pripada mlađoj generaciji borbenih pilota rođenih počekom 70-tih godina.
Probiveni rokovi
-Svaki MiG koji uzlijeće, uzlijeće tehnički ispravan i pregledan uoči zadatka. Za vrijeme leta mogući su, naravno, razni otkazi, ali to spada u rizik posla s kojim se bavim.Otkazi tehnike javljaju se i kod zrakoplova novije generacije. Ono što je puno veći problem je što se kasnilo sa odlukom o remontu aviona.
Remont također osjetno kasni. Također, treba reći, kasni se i s obukom mladih pilota.Nema ni odluke o konačnoj sudbini borbenih lovaca u HRZ-u. To sve psihološki vrlo loše na nas utječe… Ljudi koji vode HRZ uopće nisu piloti MiG-a, pa nemaju osjećaja za nas-kaže nam ogorčeni mladi pilotMiG-a-21.
Denis Krnić
snimio Goran Mehkek / CROPIX
Yugo s vojnim tablicama
U slučaju pada starog Miga-21 kod Velike Gorice nije riječ samo o nesretnom slučaju, već o ozbiljnim devijacijama u sustavu obrane Hrvatske. Prepuštanje razvoja ratnog zrakoplovstva karijeristima, uz očajno loše planiranje i neodlučnost za nabavu novijih borbenih aviona, na žalost, neke su od karakteristika koje su dovele do očerupanog sokola slomljenih zuba i kljuna zvanog Hrvatskog ratno zrakoplovstvo. Smiješno je kad na Dan pobjede čujemo načelnika Glavnog stožera kako velevažno govori kako smo u službu uveli 5 remontiranih MiGova 21. Kao da smo u 1970. godini, a ne u 21. stoljeću. Sad bi ti Migovi trebali biti sigurni za letenje. Možemo li im vjerovati? Hrvatski Migovi kao yugo sa vojnim tablicama…
Koncept pametne obrane s Mađarskom, Češkom i Slovačkom
Što je koncept „pametne obrane“, tj. „smart defence“, koji se spominjao na konferenciji za novinare ministra obrane Ante Kotromanovića kao moguće rješenje nadzora hrvatskog neba? Kad je u pitanju Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, više se, dakle, ne skriva ideja o mogućnosti zajedničkog projekta nadzora zračnog prostora s Mađarskom, Češkom te Slovačkom, čiji su ministri obrana prošle godine imali sastanak sa Šveđanima na temu mogućnosti zajedničkoga korištenja švedskih borbenih zrakoplova JAS-39 gripen kakvog koriste Mađari i Česi, a i Slovaci mjerkaju gripene. Da se prije radi o “pametnoj obmani” negoli “pametnoj obrani” navodi podatak kako Češka i Mađarska jedva spajaju kraj s krajem u vojnim izdacima zbog troškova koje im “piju” gripeni. Češka je od 2004. pa do danas samo za najam 14 gripena platila, platila gotovo milijardu dolara, ili 100 milijuna troškova leasinga na godišnjoj razini. Slične astronomske troškove ima i Mađarska za svoje gripene. Mudraci u vojno-političkom vrhu su “smart defence” zamislili tako da Hrvatska u njemu participira na tako da kompenzira financijske probleme koje Mađarska i Češka imaju s najmom skupih lovaca. Hrvati bi, prema zamisli, od Mađara unajmili nekoliko gripena, čije bismo održavanje, tobože, radili zajedno. Ukratko, avioni tuđi, a troškovi naši?!
NATO OBVEZA
Zaštita i nadzor zračnog prostora obveza je Hrvatske koja proizlazi iz članstva u NATO savezu. Ako država nije u mogućnosti pružiti lovačku zaštitu svog neba, onda se ta sposobnost delegira na drugu, obično susjednu državu koja to radi svojim lovcima. Zračni prostor Slovenije čuvaju mađarski i talijanski lovci. Ta usluga Ljubljanu godišnje košta oko 30 milijuna eura. Na albanskom nebu izmjenjuju se Grci i Talijani, dok se iznad baltičkih zemalja rotira više nacija...
ŠTO SU NAM NUDILI: MIG-29, GRIPEN I F-16
Hrvatska je u zadnjih nekoliko godina dobila više inozemnih ponuda za obnovu svoje ratne avijacije, a neke od ponuda imaju i koristi za hrvatsku privredu od kupnje aviona.
1. Za nove lovce MiG-29 MM2 za HRZ, Rusija kroz “offset” program za hrvatske tvrtke ima spremnih 200 gospodarskih ugovora, vrijednih milijardu i pol eura. “Zrakoplovno-tehnički centar-ZTC” u Velikoj Gorici ruska tvrtka “RSK MiG” vidi kao regionalni centar za remont MiG-ova i drugih vojnih, te civilnih zrakoplova. Rusija je nudila i NATO kompatibilne, rabljene mađarske MiGove-29. 12 aviona za 100 milijuna eura, uz višegodišnju otplatu i 300 milijuna eura vrijedne poslove za hrvatske firme.
2. Švedska je ponudila JAS-39 gripen, uz ‘offset’ program. Međutim, ovaj jednomotorni zrakoplov s cijenom od 60 milijuna eura po komadu, osjetno je skuplji od dvomotrnog ruskog MiG-29 MM2 koji nam se nudi za 39 milijuna eura. Zbog velikog udjela kompozitnih materijala u konstrukciji gripena, tehnologija održavanja i popravak dijelova u RH zahtjevalo bi mukotrpno usvajanje tehnologije kompozita. Svi armiranobetonski kaponiri, hangari, radionice i oružarnice HRZ-a optimirane su za MiG-ove. Bez obzira na privlačan ‘offset’ program, ekstremno visoka cijena za ovog malenog jednomotorca je parametar protiv kojega se ne može.
3. SAD je Hrvatskoj u više navrata ponudio rabljene lovce F-16 block 25, ali bez gospodarskog ‘offset’ programa. Riječ je o avionima proizvedenih sredinom 80-ih. Međutim, kako je riječ o donaciji aviona starih gotovo 30 godina, RH bi morala naknadno uložiti 300 milijuna dolara u njihov remont i prilagodbu zemaljske infrastrukture.
.
