Podmornice Antante u Dardanelima

[ML]

Podmorničke akcije Antantinih podmornica u Dardanelima.

Dardaneli  i na njih vezana dardanelska operacija, iskrcavanje na Galipoli i kasnije izvlačenje ljudstva, predstavlja veliki poraz i neuspjeh savezničkih snaga na ovom dijelu ratišta.

Dardaneli se nalaze u svim udžbenicima, meni nainteresantniji dio, minski rat u moreuzu postao je sastavni dio svih studija koje obrađuju tu vrstu ratovanja. Upotreba minanskih zapreka, branjenih artiljerijom,  kao i upotreba plutajućih mina, koje su tu našle veliku primenu zahvaljujući struji u moreuzu. Minolovci saveznika su imali težak i neizvodiv zadatak zbog jake topovskre vatra koja je štitila postavljene mine. Proboj brodovima je završio neslavno, gubitkom dva bojna broda i dva krstaša. Čak i iskrcavanje na Galipoli i neuspjeh saveznika je umnogome vezan za tursku minsku kampanju. Ova tema zaslužuje drugi topik, ovo je bilo malo pored.

Ne bih se upuštao na ovom mijestu u ovu značajnu operaciju,  cilj topika je opisati dejstvo podmornica na ovom dijelu ratišta, koji je u mnogočemu bio specifičan za upotrebu podmornica.
Podmornička dejstva su i jedina svijetla tačka zbivanja na ovom dijelu ratišta, naravno za saveznike.
Nekako sami uvijeti primijene podmornica, kako prirodni, uzak kanal, vjetrovit, jake struje, pre svega smjera prema izlazu iz Dardanela, miješanje slane i sladke vode, tako i oni uslovljeni ratom, jake turske utvrde sa topovima, jaki reflektori, postavljena minska polja i sami brodovi , činili su ovaj moreuz  izuzetno problematičan za upotrebu podmornica.
Cilj podmornica u samoj kampanji je pre svega onemogučavanje ili bar ometanje transporta trupa i materjala preko Mramornog mora,kao i napadi na brodove zaštite.
Pored ovoga ne treba zaboraviti ni na zatak kojeg su podmornice imale i prije početka samih operacija, zadržavanje, odnosno sprečavanje prolaza bojnih krstaša Goeben-a i Breslau-a u Sredozemlje radi napada na britansku flotu baziranu na Lemnosu. Predpostavljalo se da bi se krstaši posle napada neometano vratili u bazu, prije nego bi Britanci uspjeli reagovati. Ti brodovi su kasnije i potvrdili tu predpostavku, samo u Crnom moru, protiv ruske Crnomorske Flote.
U septembru 1914g saveznička flota koja je čuvala ulaz u Dardanele bila je pojačana sa tri britanske podmornice koje su ranije bazirale na Malti. Bile su to HMS B9 B10 i B11, zajedno sa depotnim brodom Hindu Kush, ustvari priređen stari trgovački brod. Bazirale su se na Lemnosu. Odatle su patrolirale ispred ulaza u Dardanele.
Kao pomoč, a i da se rasterete brodovi i posade, podmornice su naime dva dana bile u patroli, pa jedan dan u luci, pridružile su im se i tri francuske podmornice Faraday i Le Verrier, a za kratko vrijeme i Circe, koja je ubrzo poslana u Jadran. Nisu imele svoga depot broda pa su koristile razarač HMS Blenheim. Sada su pomornice posle dvodnevnih patrola, dva dana odmarale u luci.
O klasi B je dosta napisano (u topiku britanske podmorice na Sjevernom Jadranu), pa samo ukratko, to su podmornice deplasmana 287/316t, imale su kerozinski motor, 16 cilindara, koji jim je davao brzinu 12čv, uz doplov 740milja. Imala je dvije torpedne cijevi od 18inch-a, ukupno dva torpeda u cijevi i dva rezervna, posada se sastojala od dva oficira i 13 mornara. Uslovi života na podmornici su bili primitivni i nisu dozvoljavali život posade više od dva tri dana, mišljeno u patroli. Nije bilo pregrada i sve stolice stolovi, postelje.. su bili složivi i obično u složenom položaju. Cirkulacija vazduha je bila slaba, samo baterije su imale predviđenu ventilaciju. Isparenja i dimovi iz mašine su se miješali sa mirisom hrane, slopa i mirisom tijela posade. Miševi su se obavezno ukrcavali, kao detekcija na karbon monoksit u unutrašnjosti podmornice.
Francuske podmornice su bile klase Brumaire(te klase je bila i nama poznata Curie, kasnije SM U 14), izgrađene 1911/12. Imale su deplasman 397/551t, dva dizel motora, koja su joj obezbeđivala brzinu od 13čv, naravno na površini, a dva elektromotora 8 čv u zaronjenom stanju.Imale su jednu torpednu cijev na pramcu, 450mm, sa jednim rezervnim torpedom i šest torpeda van čvrstog trupa, koji su mogli biti ispaljivani samo u površinskoj vožnji, četiri  sistema Drzewiecki i dva okvira pored komandnog tornja.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Shema odbrane Dardanela, sve je isto bilo i decembra 1914g., osim minske linije 11, koju je u februaru 1915g. uzduž kanala postavio minopolagač Nusret (26 mina).Upravo ova linija je bila kobna za pomorsku operaciju 18.marta.(potopljeni HMS Irresistible, HMS Ocean, francuski bojni brod Bouvet i teško oštečen bojni krstaš HMS Infexible) [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Lt Norman Holbrook je imao čast da prvi povede podmornicu u Dardanele.
Njegova podmornica B.11 je pažljivo pripremljena za prelaz preko i ispod bariera.Posada HMS Blenheim  opremila je podmornicu sa zaštitama  hidroplana, pre svega da se sprječi kačenje minskih konopa, koji bi zakačeni vukli minu dok ne udari u podmornicu.
Znalo se da trenutno nemaju raspoložive podmornice koja bi bila sposobna proći Dardanele i ući u Mramorno more, ali podmornice sa kojima se raspolagalo mogle su prodrjeti do Chanakkale i napasti bilo koji brod  na koji naiđu. Izbor je pao na B.11 zato što je bila u najboljem stanju, upravo je dobila nove baterije, tako da je imala najviše mogučnosti da izvede ovaj rizičan poduhvat.
13.decembra 1914 podmornica je pošla na zadatak i prošavši sjeverno od Tenedosa zaplovila prema Dardanelima. Ubrzo posle isplovljenja podmornica je morala da se zaustavi. Čelični konop za vez podmornice se zapetljao u štitnik hidroplana, ali je posada uspjela u par minuta odpetljati konop.
Čim su se u zoru pogasili reflektori na obali, podmornica je zaronila nastavivši prema Seddul Bahr-u.
Prošla je milju od južne obale Galipolija i uputila se bliže evropskoj obali prema Chanak-u. Kada je prošla subočice Cape Helles  zaronila je na dubinu 60ft radi izbjegavanja mina. Ali kako je Holbrook morao provijeravati poziciju od vremena do vremena, morao je izlaziti povremeno na periskopsku dubinu .
Britanci su se nadali susretu sa nekim Rickmanersovim parobrodom  i vjerovatno je jedan od predviđenih ciljeva ili bar želja bio parobrod  Lily  Rickmers. On nije bio tamo, ali zato se tamo, u Sari Sighlar Bay-u nalazilo nešto puno atraktivnije.
Posle četiri sata plovidbe podigavši periskop iznad vode u 0940, komandant je odmah ugledao sa desne strane veliki brod sa dva dimnjaka, obojen sivom bojom i sa turskom zastavom. To je bila (svukud kaže bojni brod) oklopnjača Messudieh, porinuta daleke 1874 godine, koja je ležala na sidrištu u blizini Azijske strane grada  Chanakkale. Brod je bio bez topova glavnog kalibra, oni su iskrcani , a poslan je u ovo područje da sekundarnom artiljerijom 150mm, ojača obalne utvrde. Trebao je biti vezan u plitku vodu uzduž keja, ali kako je to bilo nemoguće usidrio se dalje na sidrištu, gdje je još uvijek bio pod zaštitom obalne artiljerije. Osnovna namijena bila je zaštita minskih linija.
Holbrook je morao okrenuti podmornicu desno, radi dolaska u kurs za ispaljivanje torpeda, a to je opet značilo da če se okrenuti poprjeko na glavnu struju. Elektromotore je digao na maksimalnu snagu, da pomogne prvom oficiru, Lt Winn-u, održavati trim i dubinu podmornice pod tim otežanim uslovima.
15 minuta nakon otkrivanja mete Holbrook je ispalio desno torpedo,da bi odmah zatim podmornica uhvačena sa jakim tokom struje jako zaplesala i nagnula se, onemogučivši ispaljivanje drugog torpeda.
Torpedo je ispaljeno sa daljine 600 yds pogodilo je brod, koji se nakon 10 minuta prevrnuo, zarobivši večinu posade.Prevrnuo se u plitkoj vodi i ostao ležati na dnu, kroz izrezane otvore je kasnije većina posade spašena, poginulo je 37 članova posade od punog broja 598 članova.
Kako su Holbrook i Winn pokušavali da kontrolišu podmornicu, Turci su zamijetili periskop i otvorili vatru. Kasnije je B.11 dodirnula dno spruda,nasukala se, ostavljajući komandni toranj izložen artiljerijskoj vatri.
U tom momentu im je struja koja je zahvatila podmornicu postala saveznik, pa je podmornica vozeći maksimalnom snagom, poskakujući i klizajućii uspjela doseći dublje more, ostavljajući za sobom Chanak. 
Čekao ih je težak povratak, pre svega zbog otežane navigacije. Davač kompasa je zarosio, tako da se kurs nije mogao očitati (magnetski kompas se nalazio na palubi, izvan trupa i kroz cijev  se  pokazivao kurs na zaslonu kormilarskog davača, nešto slično kao i danas kompas je iznad mosta, a kurs  se proicira na mostu, tako da kormilar vidi ružu kompasa.) Holbrook je povremeno kontrolisao poziciju i držeči se opet evropske strane kanala , oko 1400 izašao iz kanala.
Kakve teškoće je podmornica imala prilikom izvršenja zadatka ilustruje Holbrookov  izvještaj Komodoru Rogeru Keyes-u u kome opisuje ovaj poduhvat.  U njemu iznosi da je prije ulaska u kanal , podmornica dobro držala zadanu dubinu, sa minimalnim intervencijama kormilara po dubini. Ušavši u kanal  horizontalna kormila su postavljena na krajni položaj za zaronjavanje,  motor je vukao 300 ampera na obe ploče, tako da je ovim intervencijama zadržavao dubinu od 60 ft. Često je podmornica izlazila na 40 ft, da bi se opet bez intervencije vračala na 60.
Ako je želio da izađe na manju dubinu, vertikalno kormilo je stavljao u maksimalni položaj za izronjavanje ,a motor je  vukao  sa obe  ploče po 500 ampera.
Kada je ugledao Messudieh, podmornica je pala na 80ft, i tu ostala. Nikakva intervencija vertikalnim kormilma i motorom nije pomogla, tako da je Holbrook ispirio dva pomoćna tanka, tako da je podmornica dobila krmeni trim. Tako je plovila dosta samovoljno mijenjajući dubinu od 15 do 40 ft.
Kasnije opet kada je htio zaroniti dublje, morao je opet naplaviti pomočne tankove ….
Za ovaj poduhvat , potapanje je slavljeno kao velika pobijeda, a pre svega je imalo moralni efekt,
Iako za Turke potonuće starog broda nije predstavljao veliki udarac, samo potapanje je imalo odraza na moral trupa.
 Holbrook je kao prvi u ratu odlikovan Viktorijinim Krstom, a i ostali članovi posade su  odlikovani medaljama.
Po njemu je i grad u Australiji koji se zvao Germanton, 1915g preimenovan u Holbrook, sve u čast komandanta  B.11. U tom gradu se nalazi i danas replika podmornice. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[jadran2]

Lijepa tema!

[jadran2]

Njemacki interes za ovaj dio svijeta, pa i dalje prema jugoistoku, bio je izrazit. I uniformiranje je imalo svoj cilj.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Lijepa tema!

Hvala.

[Karlo]

Hvala Vama @ML!

Sve su Vaše teme i lijepe i stručne a meni i zanimljive.Nemojte gubiti elan jer se nalazimo u takvom vremenu da su ljudi vjerojatno u pravu,pošto su životno ugroženi.Doći će valjda i vrijeme kad će ljudi moći poklanjati zasluženu pažnju i ovakvim temama i uživati u njima.

Izdvojio bih iz ove teme da se prvi put opisuju i uslovi života na podmornici i naročito me impresionirao onaj "mjerač plinova sa miševima".Nigdje u TT podacima nisam naišao na tako nešta.

Također,interesantan mi je i opis problematike sa kompasom.Navedeno je da se komandant držao Evropske strane i povremeno kontrolisao (vjerovatno pomoću periskopa ili izronjavanjem).Tu se vidi važnost kompasa naročito za podmornicu jer je to bilo moguće samo po danu inače da je bilo mračno ili ne daj Bože magla,mogao bi da se "slika" sa svim ti strujama tamo.Vi me slobodno ispravite ako sam nešta neispravno napisao,samo Vas molim nemojte post počinjati krajnjim odrednicama - sve u svemu,-ništa nije jasno- itd.,jer imam utisak da sam nepoželjan sugovornik.

Poz.

[ML]

Hvala @Karlo, za riječi podrške.

[ML]

Prodor francuske podmornice Saphir Q044

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sljedeći mijesec Francuska podmornica je pokušala da ponovi Holbrook-ov podvig.
Saphir je iz remonta u Bizerti stigao da zamijeni Circe, koja je otišla u Jadran. Podmornica je bila klase Emeraude.
Ova klasa je građena kao dio programa Francuske mornarice 1903g. Imala je jednostruki trup, deplasman 392/425t, veličinu 44,9x3,9x3,76m,a pogonila su je dva kerozinska  motora  od 300 ks SAUTTER-HARLÉ. u površinskoj vožnji sa brzinom od 11,5čv i sa  tom brzinom je imala doplov 200milja. U podvodnoj vožnji su je pogonila dva elektromotora HILLAIRET HUGUET od 90 ks. sa brzinom 9,2čv, a doplov ispod vode sa 5čv bio je 100milja. Posada se sastojala od 23 oficira i mornara. Kako su na Saphiru u remontu promijenili baterije, zamijenjene su sa novijima, to je skoro podvojilo njegove sposobnosti i doplov u podvodnoj vožnji.
Često u podacima piše da je imala dizel motore što nikako nije tačno imala je motore na »pétrole blanc«, št označi na kerozin, parafin.
Od naoružanja podmornica je imala 6 torpedinih  cijevi, 4 na pramcu i dvije na krmi, sve unutar čvrstog trupa. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Saphir je bio opremljen štitnicima na hidroplanima kao i B.11, već na Malti, dok je plovio za Egejsko more, gdje je stigao 9.januara 1915g. i pridružio se savezničkim snagama.
Podmornicom je komandovao Lt Henri Fournier , a moral posade bio je na zavidnom nivou. Očekivali su da će ponoviti uspjeh B.11. Torpedisti su čak napisali na torpedima »Suveniri iz Bona i Philippeville« aludirajući na napad Goeben-a i Braslau-a na ta Alžirska mijesta u prvim danima rata( sada Anaba i Skikda).
Podmornica je 15.januara  u podvodnoj vožnji od KumKale  zaplovila prema Narrows-u (tijesnacu kod Chanakkale. Upotrebljavat ču termine sa priložene mape bez prijevoda.)
O podmornici nije bilo nikakvih vijesti, dok za tri dana Turci nisu objavili da je podmornica naišla na minu. Gubitak je potvrđen od američkog ambasadora, koji je javio da su neki članovi posade u zarobljeništvu.
Ali za pogibiju nije bila kriva mina.
Sam  ulaz i prolaz kroz Dardanele u početku je protekao bez većih problema, Saphir je uspješno prošao kroz minske linije, dok su se više puta čuli zvuci jakog struganja minskih sidrenih konopa po trupu.
U 1130 prošla je minske linije kod Chanakkale i produžila prema Nogara Point-u.  Neposredno prije podneva, kad je iznenada posada je osjetila tresenje i struganje podmornice, koja je nasjela na dno i zaustavila se,18 milja od ulaza u Mramorno more, na samom Nogara Point-u.
Komandant Fournier je naradio ne gubeći vrijeme, da se pire balastni tankovi, a mašinama je izdao naredbu svom snagom krmom.  Saphir se uspio osloboditi  dna, ali je došavši u dublju vodu pao na 200ft., cca 60m.(najveća dubina ronjenja je bila predviđena 40m, za ovaj tip podmornice)
Trup podmornice je oštećen prilikom nasukavanja i voda je počela prodirati u podmornicu, dijelimično poplavila baterijski prostor, tako da se je počeo oslobađati opasni klorin gas.(gas koji su kao prvi bojni otrov upotrebljavali Njemci, izaziva jaku iritaciju i oštečenja očiju, nosa, grla i pluća. U velikim koncentracijama dovodi do gušenja)
Kako je nivo vode u podmornici rastao, komandant je donio odluku da se odbace kobilični utegi (zadnja mijera na podmornici tog vremena, posle toga bez utega nije mogla više zaroniti). Od tri utega uspjeli su osloboditi jedan, poslednje količine vazduha su iskorištene za pirenje tankova, motori su radili krmom i podmornica se počela dizati prema površini.
Probivši površinu našišla je na doček. Počela je topovska paljba sa obalnih utvrda (sa Azijske strane) pojačana sa paljbom dvije turske topovnjače.
Kako je odbacio fiksni balast, Fournier nije više mogao zaroniti, vazduh u trupu podmornice je postao neizdržljiv usled oslobađanja plina, ostala mu je jedna jedina ispravna odluka, probiti se do dubljeg mora i potopiti podmornicu, tako da kasnije ne padne Turcima u ruke.
Približno 1 milju od azijske obale, posada je počela napuštati podmornicu, uvijek pod vatrom turskih topova. U podmornici je ostao Prvi oficir Cancel, uništavajući dokumente i provijeravajući da lis u glavni ventili za plavljenje podmornice otvoreni. On je zadnji napustio podmornicu, preklinjući komandanta da se spasi, što je taj odbio. Odlučio se da završi život sa svojom podmornicom.
Od posade se uspjelo spasiti 13ljudi, a i ti s upali u tursko zarobljeništvo, koje sudeći po opisima i nije bilo baš bajno.
Prvo su prošli nijemačku torturu generala Liman Von Brusnika, da bi bili kasnije zatvoreni u logorima Kara Fium Issar i Afium Kara, gdje su uz mizernu iskranu tucali kamen. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Turske vode [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Posle pokušaja Saphira nije više planiran prolaz podmornica kroz Dardanele. Nije se odustalo od ideje, već se čekalo da se na tom dijelu ratišta pojavi modernija i pouzdanija podmornica, bilo francuska ili engleska. Stiglo je i pojačanje u podmornicama britanske B6, B7 i B8  u februaru, a nešto kasnije još šest francuskih podmornica.
Prva moderna podmornica koja je pristigla bila je australijska AE2, HMAS AE 2 je kao i njena sestra AE 1 bila britanske klase E, građena u engleskoj za australijsku mornaricu. Kada je AE2 postala nepotrebna na azijskom ratištu( Njemački Azijski skvadron bio je uništen), a AE 1 je izgubljene u neobjašnjenoj nesreći, upučena je kao lider 19 brodova za prevoz trupa, Australaca i Novo Zelanđana ,na Egipatsko ratište. Podmornica je prošla kroz Sueski kanal do Port Saida. Za prolaz kroz kanal most podmornice je bio specijalno zaštićen, to zbog izrazite aktivnosti turskih snajperista u pustinji. Iz Port Saida je podmornica izplovila za Tenedos, gdje se je pridružila drugim podmornicama uz bok Hindu Kush-a.
Opet da ponovim neću se previše upuštati  u Dardanelsku operaciju i iskrcavane i evakvaciju Galipolija. Uglavnom u opštim crtama intervenciju na turskom ratištu su u novembru mijesecu zahtjevali Rusi, kada su Turci počeli ofanzivu na Kaukazu, kasnije poznatu kao bitka kod Sarikamisha.
Britanci su imali več ranije razrađivanu ideju (već prije rata) po kojoj su Dardaneli bili najpovoljnije područje za napad i samim tim pružanje pomoći Rusima. Rusi su sami riješili svoj problem pobjedom nad turcima na ratištu Kavkaza, ali ideja o napadu je bila duboko zasidrana u glavama Britanskog admiraliteta ( pre svega Churchilla). Pala je odluka da se samo brodovima forsiraju Dardaneli, kasnije i Mramorno more, sve do Konstatinopola.
19.februara 1915 je započeta operacija uz angažovanje značajnih britanskih i francushih pomorskih snaga, koja je posle velikih gubitaka, pre svega 18.marta na minskim poljima prekinuta i saveznici su se odlučili za povlačenje.
Uočeno je da se bez sudjelovanja kopnenih snaga ovaj zadatak ne može izvršiti i već je sledijo naredni potez koji će isto tako završiti debaklom, iskrcavanje na Galipoli 24.aprila 1915g. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Desant na Galipoli i kasnije operacije su bazirale na pomorskoj nadmoći i neometanom doturu trupa i materjala, kao i artiljerijsku podršku savezničkog brodovlja, pre svega bojnih brodova.
Admiral Souchon  koji nije imao na raspolaganju podmornica zatražio je od Austrijaca pomoć u podmornicama. Zamisao je bila da podmornice napuste Jadran i iz baza u Maloj Aziji vrše napade na flotu ispred Dardanela. Ali kako su Austrijci rat počeli sa 6 podmornica, komparativnih sa zastarjelim britanskim podmornicama B, admiral Haus je smatrao da su potrebnije na Jadranu za odbranu duge obale između glavnih baza Pule i Boke, uz dodatno objašnjenje da su samo dvije sposobne za takav zadatak, a i te imaju premali doplov za tu vrstu djelovanja.
Pomoć je stigla sa jedine moguće strane, od Nijemaca. Odlučeno je da se pošalje pomoć  u podmornicama UB i UC koje bi se sklapale u Puli i odatle poslane u Tursku.
Prva podmornica za Tursku bila je UB 8, koja je vozom 25.marta stigla u Pulu, a odmah nakon nje je sljedila i UB 7. Podmornice su imale njemačku posadu, iako su bile pod krinkom austrijske zastave.
Prva je bial završena UB 8 i ona je trebala usput popunjavati zalihe pa je odlučeno da se popuni u Bodrumu. Za svaki slučaj i grčki parobrod Proton je čekao ispod Krete, tako da je podmornica i tamo mogla obaviti bunker. U zadnjem momentu je Proton poslan na drugi zadatak što je iziskivalo promijenu plana, sad je podmornica trebala biti tegljena do Otrantskih vrata, radi uštede goriva.
Kompletirala je zalihe i gorivo u Polačama na Mljetu  i 04.maja se susrela sa Novarom (komandant Horty) koja ju je uzela u tegalj i vukla prema Otrantu. Podmornica je tegljena sa brzinom 10čv. Posle par sati pramac podmornice je polako počeo nestajati pod površinom, i  ona je počela roniti. Navigacijski oficir nije uspio odpustiti tegalj, sve što je uspio bilo je da zatvori poklopac za ulaz u podmornicu. Podmornica je zaronila do 60ft, dok je voda ulazila kroz slabo zatvoreni  otvor.
Tri čovjek koja su bila na mostu podmornice završila su u moru.
Sreča je da su sa mosta Novare uočili incident, mašine su odmah zaustavljene, a čim se brod počeo zaustavljati i podmornica je izronila.
Jedan mornar  se udavio, a komandant podmornice von Voight se morao vratiti u luku, da očisti unutrašnjost i izvrši manje popravke. Sledeći dan je bio spreman za nastavak putešestvija,
Horty je podmornicu teglio do obala Kefalonije, gdje je uočivši dim Francuskih vojnih brodova, odpustio tegalj i vratio se u Boku.
Podmornica je nastavila sama. Nije baši mala ugodno putovanje. Upala je u oluju, vjetar je bio oko 8bf, podmornica se je gadno naginjala, postojala je opasnust da procuri kiselina iz baterija, okrenuvši kurs u valove podmornica je gadno počela posratati, valovi su prelazili komandni toranj, postojala je opasnost da se oštete hidroplani. Komandant je bio prisiljen da zaroni, a i na dubini 60 ft uticaj mora bio je popriličan, pogotovo za one sa slabim stomakom. Kako je počela oluja se ubrzo umirila i podmornica je u površinskoj vožnji nastavila put i u Bodrum stigla 11 maja. Odatle je umijesto da popuni zalihe i produži prema neprijateljskoj floti  koja je carevala kod Galipolija, morao je skrenuti zbog kvara žiro kompasa, a magnetni mu baš nije bio pouzdan u Smirnu.
Sljedila je UB 7, koju je Triglav povukao do Otranta, a 20. Maja je stigla u Bodrum. Nakon nje na put je otišla UB 3 koji nikad nije stigla , zadnji kontakt sa podmornicom je bio 80 milja od Smirne, kasnije se za nju ne zna ništa.
Otvorena je i druga opcija kako doturiti podmornice na ovaj dio ratišta, put iz Njemačke. Njega su mogle obaviti samo velike podmornice. Prva podmornica na koju je pao izbor bila je U 21, kojom je komandovao Otto Hersing. Ona je 13. Maja 1915 stigla u Kotor.
Posle traumatičnog puta iz Njemačke Hersing nije želio gubiti vrijeme pa je 20. Maja  napustio Kotor i uputio se prema neprijateljskoj floti pred Dardanelima. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Gomilanje podmornica u Egejskom moru

Da malo ostavimo Hersinga,  zbog same hronologije, kasnije će opet biti rijeći o njemu.
Dok je on polazio iz Njemačke,  u Mudrosu (Lemnos) su se gomilale savezničke podmornice.U rano proljeće pristigle su francuske podmornice Joule,Coulomb,Bernuilli,Topaze,Turquise i Mariotte, dok su Britanci dobili pojačanje u vidu depot broda Adamant-a i tri poodmornice klase E, E 11,E14 i E15.
Novopristigle podmornice su zajedno sa australijskom koja je već ranije bila tu bile predviđene za dejstva u Mramornom moru.
Prije opisa proboja i djelovanja podmornica na Mramornom moru,  nešto i o zabrinutosti u savezničkoj  floti pred Dardanelima vezano za  Austrijske i Njemačke podmornice.
Od Austrijskih je bojazan postojala od početka, ali sada su počela nagađanje o prisutnosti Njemačkih podmornica. Holbrook (komandant B.11)u svom pismu piše o glasinama da su njemačke podmornice stigle u Konstantinopol iz Njemačke preko kanala, a da če im mašine i baterije biti stavljene na dolasku.
Drugo mišljenje je bilo da su podmornice poslane željeznicom u Tursku, ali su mi kod tranzita preko Rumunije ukradeni motori. Ove priče imaju malo i podloge u namjeri da se UB 16 i 17 pošalju direktno  u Konstantinopol i tamo sastave, međutim pokazalo se mnogo praktičnih teškoća oko ostvarenja ovog poduhvata.
U Gibraltaru su Britanci pomno pratili prolaske podmornica, pa i Hersing  sa U 21 nije prošao nezamjećen.
U ovoj atmosferi stare su podmornice tipa B upotrebljene za pračenje mogućih baza za snabdjevanje kako u neutralnim vodama, tako i duž Turske obale.Prvi je poslan Lt Gravener sa podmornicom B10, a u pratnji minolovca HMS Gazelle, kao depot broda. Preko dana je osmatrao Bodrum, da bi se uveče vraćao i vezao uz minolovac. Napustio je Mudros 16.aprila, a  na patroli je ostao tri sedmice.
Gravener je uočio da mu je samu luku najlakše osmatrati sa obližnjeg ostrvceta Karada, koje se nalazilo dvije milje udaljeno od Bodruma. Sa njega je imao potpuni pregled. Ostrvo je bilo nenastanjeno izuzevši dvije farme na samom sjeveru. Podmornicu bi usidrio 600yds od obale i sa još ednim članom posade se iskrcao, radi osmatranja.
To je postala stalna praksa, dok jedan dan nije pucano na Engleze. Nije uočeno nikakvo iskrcavanje sa strane, ali je ubrzo stiglo objašnjenje. To su bili seljaci koji su bili uznemireni pojavom stranaca, a sami su se odlučili da sklope primirje došavši na plažu sa bijelom zastavom. Kao znak pomirenja i da pokažu dobru volju Gravener-u su poklonili kozu i veliki kolut sira. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Druge starije podmornice su se isto raštrkale tražeći Nijemce. Prvi je Nijemce uočio opet Holbrook dok je patrolirao pred zalivom Smirne. On je bio tamo upravo kada je von Voigt sa UB8 išao prema Smirni radi popravke kompasa. Pokušao je i napad, ali je UB8 primjetivši neprijatelja zaronila i nije je više vidjeo. To je bio prvi znak da su Njemci ili Austrijci stigli u taj dio Mediterana.
Sada su u Egejskom moru u kojem su se prije rata nalazile samo dvije grčke podmornice njima pridružile još 9 britanskih, 1 australska, 8 francuskih, 2 nijemačke (UB), a Hersing se baš pripremao da napusti Boku Kotorsku. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Podmornice klase E [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nešto ukratko o podmornicama klase E, na kraju krajeva one su glavni junaci ove priče.
Vjerovatno najbolje britanske podmornice I SR. Predstavljaju dalji napredak baziran do klase D. Klasa E je većeg deplasmana i prva je britanska  podmornica sa transverzalnim pregradama, koji  djele unutrašnjost podmornice na tri odjela, što pak znači veću žilavost u slučaju prodora vode.
E1 je započeta, položena kobilica, 1912g, a zadnja E56 je završena 1916g.  Radi obima programa, vladinih i privatnih brodogradilište bilo je dosta razlike među podmornicama ove klase. Tako da ih možemo podijeliti u tri hrupe E1-8,E9-20 i E21-56. Tu treba spomenuti i dvije građene za Australiju AE-1 i 2.
E klasa građena prije 1914g je opremljena samo jednom pramčanom torpednom  cijevi, jednom krmenom i dvije poprečne. Poprečne su im se činile neophodne radi teoretske mogučnosti sudara sa metom kada se ispaljuje pramčani torpedo. One se baš i nisu neznam kako iskazale pa je ovaj dizajn kasnije, kod kasnijih klasa opušten. Sa hitnom ratnom naredbom naređeno je da se mora ugrađivati još jedna dodatna cijev na pramcu, pa su podmornice od E9 imale po dvije pramčane cijevi. Predviđen je rezervni BK torpeda, jedan po cijevi, unutar podmornice, a rezervna torpeda su se mogla ukrcati i van trupa podmornice.
Za razliku od rane variante, kasnije podmornice E-klase su dizajnirane tako da je omogućena montaža palubnog topa kao standardnog naoružanja. Tokom rata je korišten  širok spektar kombinacija sa raznim tipovima topova . Standard, odnosno običajni top je bio QF 12 funtni, kalibra 3 incha odnosno 7,62cm.
6 podmornica ovog tipa je opremljeno kao minopolagači, tako što je deset vertikalnih minskih tunela postavljeno kroz vanjske balastne tankove.U svakoj cijvi su bile dvije mine, ukupno 20 mina. Težinu za montažu ovih sistema su pridobili eliminacijom transverzalnih cijevi, sve ostalo je ostalo isto i ova je podmornica mogla djelovati dvojako ofenzivno , kao minopolagač i kao obična podmornica(torpednim i artiljerijskim naoružanjem).
Sa E 22 je vršen eksperiment da nosi jedan na vazdušno plovilo na bazi Zeppelina, ali je ideja odbačena, ideja je ponovo rođena 1920g kada je na M2 stavljen mali avion.
Veliki napredak je napravljen u pogonu, pre svega njegovoj pouzdanosti, što dokazuju dvije podmornice naručene za Australiju koje su sa svojim pogonom trebale ploviti u Australiju, a resurs im je bio 30.000 milja, prije nego što je bila potrebna zamjena.
Klasa je opremljena sa 1kW radio stanicom, koja je kasnije nadgrađena na 3kW.  Podmornice ove klase su opremljen Fassendonovim podvodnim signalnim priborom.
Pomoračke kvalitete su bile daleko iznad dosadašnjih i označile su napredak i poboljšanje klase D. Pre svega jer su bile veće, imale su veći most, veće nadvođe i povećanu rezervnu plovnost. Posada je zahvaljujući veličini dobila bolji konfor. Tokom rata su vršena poboljšanja na mostu-komandnom tornju  za slučaj lošeg vremena, što se sastojalo od mesinganog  štita povučenog oko njega.
Maksimalna dubina ronjenja je deklarisana 100ft, ali je premašivana više nego dvaput u eksploataciji.
Veće dubine ronjenja su trebale pre svega u Dardanelima, gdje je to bila nužnost za izbjegavanje mina i podvlačenje ispod protupodmorničkih mreža.
Tokom I SR ova klasa je više nego ispunila očekivanja konstruktora, postavši daleko najuspješnija klasa. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Pogibija E15
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prvi koji je zaista vjerovao da može proći Dardanele i operisati u Mramornom moru  bio je komandant podmornice AE 2, Lt Stoker. On je bio čvrsto ubijeđen da podmornica, koja je značajno veči kapacitet baterija od Holbrookove B.11, može u zaronjenom stanju uspješno forsirati Dardanele.
Ideja dejstva podmornica u Mramornom moru nije bila nova. Rusi su već 1909g. planirali u slučaju rata sa Turskom korištenje podmornica ne samo pred Bosforom , več i za prolazak kroz Bosforski tjesnac i operacije oko Golden Horna (Zlatnog Roga) i u Mramornom moru. Ove ideje su dosta upitne, Bosfor je daleko komplikovaniji i uži za prolaz, ali su postojale. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Dardaneli su dugi 35 milja, kod Cape Hellas široki oko 2 ½ milje, da bi se posle 5 milja opet suzili na manje od milje. Ovaj dio zvan Narrows se vuče 4 milje, kod rta nagara pravi nagli zaokret prema sjeveroistoku i kasnije se opet raširi na 2-3 milje do ulaza u Mramorno more. Struja obično ima smjer od Mramornog mora prema Egejskom moru brzinom od 1 ½ čvora, sa mnogim bržim ograncima.
Jedino se jedna stvar u to vrijeme nije znala da postoji i podvodna struja koja vuče iz Egejskog mora u Mramorno more, znači u obratnom smjeru.
Sruja je naročito opasna južno od Kapheza Pointa, gdje je i plitki prag . Ulaskom u Narrows struja se pojačava , ali je prolaz zaštićen od vjetrova.Potrebna je pažnja kod prolaza pored Nagare gdje se proteže dug pješčani jezičak.
Lt Stoker je sa nestrpljenjem očekivao da se dokaže u prolazu kroz tijesnac, pa je čak pisao pisma admiralu, da mu se dozvoli da pođe na zadatak, sa napomenom da će pokloniti veliku pažnju sigurnoj navigaciji. Tek što je pismo napisao AE2 se nasukala ulazeći noću u Mudros, dok su svetionici bili pogašeni. Kao rezultat nasukanja, podmornica je poslana na Maltu radi oštečenja koja je zadobila.
Komodor Roger Keys komandant štaba Dardanelske operacije odabrao  je podmornicu E15, kojom je komandovao iskusni Lt Brodie, koji je pored ostalog izjavio da je prolaz kroz Dardanele zadatak koji može uspješno izvršiti.
Posle žurne pripreme 16.aprila isplovio je iz Mudrosa. Na brodu je bio ukrcan i Lt C S Palmer, koji je prije izbijanja neprijateljstava bio Vice konzul u Chanaku, a trebao je sa svojim poznavanjem mijesnih prilika biti savjetnik Brodie-ju. Isplovili su noću, a bilo je predviđeno da hidroavion posle svitanja prati napredovanje podmornice.
Rano ujutru, dok je izbjegavala mine,jaka struja ponijela je E15 i ona se nasukala kod Kephez Pointa, 600yds od Forta Dardanos, odakle je odmah otvorena vatra na podmornicu. Ubrzo je podmornica pogođena. Brodie je poginuo pogođen šrapnelom na mostu podmornice, a šest članova posade je umrlo od trovanja  klorin gasom, koji se razvio u podmornici posle drugog pogotka, kad asu baterije bile izložene djelovanju morske vode. Ostala posada je napustila podmornicu i postali su ratni zarobljenici. Poslani su u logor u blizini Istanbula, gdje je kasnije šestorica umrla.
Izviđački hidroavion RNAS –a (Royal Naval Air Service) koji je po planu trebao pratiti progres podmornice odmah je novonastalu situaciju javio  u komandu.
Podmornica je ostala nasukana kao kit, a Britanci su se ozbiljno zabrinuli da bi Turci mogli da je odsuču i  upotrjebe je protiv njenih bivših sestara. Odlučeno je da se podmornica uništi.
Prva je pokušala B6, sa Brodievim bratom na podmornici, ispalila je torpedo na nasukanu podmornicu koji je promašio. Kasnije su tokom noći dva razarača HMS Grampus i HMS Scorpion poslani da je unište ali je nisu odkrili. Sledećeg jutra   poslana  je B11, koja opet nije našla nasukane podmornice zbog guste magle. Ovde treba spomenuti da su u međuvremenu i hidroavioni bezuspješno pokušavali da oštete E15.
Konačno je odlučeno da se angažuju dva bojna broda HMS Triumh i Majestic, koja su bila prisiljena da se odmah udalje od ulaza u kanal pod jakom artiljerijskom vatrom obalnih topova. Konačno su 18.aprila  poslati dva naoružana čamca sa svakog broda  po jedan.
To su bili picket boats, samog prevoda u naš jezik nema, veći čamci, konkretno 17m, koje je imao ukrcane svaki kapitalni brod, 1-2 čamca, a služili su za vanjsku stražu kada je brod na sidrištu- picketing, za prevoz visokih oficira, snabdjevanje.., u prvom svjetskom ratu su bili uglavnom parni.
Ovi su bili naoružani sa po dva 14inch(356mm)torpeda montirana na uređaj za ispuštanje torpeda.
Lt Robinson je komandovao sa Triumphovim čamcem, a LtGoodwin je bio skiper na Majestic-ovom.
Krenuli su u 2200 noću, i uspjeli su uči u kanal i proči sedam milja prije nego što su primjećeni i osvjetljeni reflektorima, čemu je kasnije usljedila bjesomučna paljba obalnih topova. Nekim čudom oba broda su uspjela ostati nepogođena, a kada je reflektor letimično osvjetlio nasukanu podmornicu, Goodwin je prepoznao šansu za napad i ispalio prvi torpedo. Dok je zasljepljen reflektorima promašio, Turski su artiljerci postigli jedini pogodak koji je ubio jednog mornara i odkinuo dio krme brodića. Uprkos teškom oštečenju Goodwin je uspio ispaliti drugi torpedo koji je zapečatio sudbinu podmornice pogodivši je malo ispred komandog tornja.
Goodwinov čamac je napušten, a posadu je spasio sa drugim čamcem Robinson i dok su Turci usmjerili vatru na razbitinu uspio neopaženo sada sa dvostrukom posadom umaknuti  prema spasonosnom izlazu. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Prva podmornica je stigla u Mramorno more, AE2

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Poslle neuspjelog pokušaja E15, došao je red na Stoker-a koji se sa AE2 upravo vratio sa Malte (tamo je bio zbog popravka štete, koja je bila rezultat nasukivanja u Mudrosu). 23.04.1915 kada se je javio komodoru Keyesu, ovaj ga je obavijestio, da ukoliko smatra, da može uspjeti  izvršiti proboj u Mramorno mora,on mu dozvoljava da pokuša.
Dva sata posle razgovora, oko 1400, podmornica je digla konope i odpustila se sa depot broda Adamant. I vezala se uz Queen Elizabeth,  gdje je radio oficir pregledao radio opremu na podmornici.Posle toga je produžila u Tenedos, gdje je stigla  u 1830. Popunila je zalihe vezavši se na pre-dreadnought Swftsure.
Bilo je rano jutro, 0130h,24.aprila 1915g kada je AE2 odpustila vezove i produžila prema Dardanelima. Stokerov plan je bio da uđe u tijesnac nakon zalaska mijeseca.Planirao je zadržati podmornicu u površinskoj vožnji, dok got to bude moguće, št označi dok ne bude primjećen, a s ciljem štednje baterija. Ušavši u Dardanele prošao je neopažen, iako je na ulazu sa njegove desne strane bio gasni reflektor i produžio 6 milja uzduž kanala. Reflektori tvrđava kod Ckanaka su šarali kanal pred njima, pa je Stoker odlučio u 0406 da zaroni. Sada su se pojavili problemi, osovina pramčanih hidroplana se slomila i podmornica nije mogla nastaviti u podvodnoj vožnji. Podmornica je izronila i vozeći svom snagom na površini vratila se u Tenedos.
Moral posade je pao, što je bilo i shvatljivo posle žurbe i priprema za isplovljenje, napetu plovidbu kroz Dardanele, a onda je usljedio neslavni povratak.Kvar je odklonjen do podneva 24.04. i podmornica je izvršila testno ronjenje. Sve je djelovalo.
Admiral de Robeck je poslao po Stoker-a, koji mu je podnio raport, što je admiral prihvatio sa razumijevanjem i sa puno takta, da bi posle toga naredio Stoker-u da tu noć pokuša ponovo i da prodre u kanal što dalje može. Tu se moramo podsjetiti da je datum 24.04, a sljedečeg dana ujutro je predviđen desant na Galipoli. Tako je komodor Keys imao za Stoker-a dodatna naređenja, napad na svaki brod koji bi polagao mine. Britanski bojni brodovi su trebali artiljerijskom vatrom podržavati iskrcavanje i po mogućnosti potrebi iz kanala, pa je postojala bojazan od plutajućih mina puštenih niz struju. Pored toga zadatak podmornice je bio da i ako ne uspije proći, što više uznemiri Turke, dok se vrši iskrcavanje.
AE2 je ostala na sidrištu Tenedos do ranog jutra, kada je digla sidro i u 0230h, 25.04 se našla na ulazu u Dardanele. U kanal je ušla brzinom 8čv. Reflektori  sa White Cliffa, Kephez pointa i Chanaka su pretraživali kanal. U oko 0430 na podmornicu koja je odkrivena  iz tvrđave Suan Dere je otvorena artiljerijska vatra, na daljini 1 ½ milje.
Stoker je odmah zaronio i na dubini 70 do 80 ft nastavio kroz minske linije. Tokom narednih pola sata struganje minskih konopa o bok podmornice nije prestajalo. Dva puta nešto se zakačilo po  pramcu, ali se otkačilo i strugajući ostalo po krmi. Dilema komandanta je bila, ili iči dublje i biti siguran od mina uz opasnost nasukanja, ili pliće i biti izložen minama. Ako bi plovio na periskopskoj dubini, što bi što se tiče navigacijske sigurnosti bilo optimalno, postao bi osjetljiv na  mine postavljene pliće, protiv brodova. Na periskopsku dubinu je tako izlazio samo dvaput, nakratko, da čekira poziciju. U 0600h se  nalazi na dvije milje od Narrows-a, najužeg dijela Dardanela.
I E15 i kasnije B6 nisu plovili ispod 40ft, kada ih je struja zanjela prema obali,  na istom mijestu.  Kada  se B6 oslobodila, zaronivši dublje, našla je da na dubini 90ft struja nije tako jaka. Kako je Brodie (brat blizanac komandanta E15)bio na B6, tu značajnu informaciju prenio je Stiker-u.  Isto je uočeno da na večoj dubini djeluje kontra struja koja je vukla u pravcu Mramornog mora.AE2 je ronio potpomognut s tom strujom , tako da , kada je treći put digao periskop, Stoker  bio iznenađen napredkom, nalazio se samo 300 yds od Nerrows-a.
Radi procijene situcije ostao je na periskopskoj dubini cca, 20ft. More je bilo kao ulje pa je periskop odmah primjećen. Našao se pod artiljerijskom vatrom tvrđava sa obe strane kanala. Po Stoker-ovoj procjeni, nalazio se u dometu 5 baterija. Topovska paljba mu je dobro otežala osmatranje kroz periskop.
Opazio je hulk usidren izvan Chanak-a, na desnoj strani Narrows-a, nekoliko razarača i manjih brodova. Ocjenivši da bi  hulk mogao polagati mine, okrenuo je desno i zauzeo kurs za napad. U tom momentu izza hulka je izronila krstarica, kasnije se ustanovilo da je to Peyki Sevketk, koju prije nije vidjeo. Tada je promijenio mišljenje i našao da postoji veća mogćnost da je krstarica minopolagač i da je bolje na nju izvršiti napad. Na udaljenosti od 300-400yds ispalio je pramčani torpedo istovremeno naređujući zaronjavanje na 70ft, izbjegavajući razarač sa lijeve strane,koji je jurio da pramcem prepolovi podmornicu. Razarač je prošao tik nad podmornicom, kada se začula eksplozija torpeda koji je pogodio krstaricu.
Turski izvori su potvrdili torpedovanje krstaric Peyki Sevket, koja je u zig- zagu plovila uz obalu pretražujući kanal. Posada je primijetila topredo sa desne, krstarica je pokušala manevar izbjegavanja stavivši kormilo desno sasvim, što nije urodilo plodom. 5-10 mornara je od eksplozije torpeda bačeno u more(kasnije su pokupljeni čamcem), a osovina kormila se savila tako da je kormilo ostalo desno sasvim. Turski brod je lagano nastavio plovidbu, nagnut na lijevo napravio puni krug i nasukao se na obalu.
Brod se osigurao sidrima u toj poziciji, kada je ispaljeno i drugo torpedo. Torpedo je prošlo ispod broda i završilo u obali, a da nije eksplodiralo. Sa lijeve strane je eksplozija torpeda izbacila iz ležišta torpedo sa Peyki Sevket-a, koje je ostalo visiti na lijevom boku. Posada ga je oslobodila, tako da je završio na obali eksplodirajući i napustila brod. Krstarica je za tri mijeseca popravljena i vraćena u stroj. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nastavlja se

[ML]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Po Turskoim izvorima koristi za saveznike su vile višestruke, pojava podmornice je izravno uticala izravnop podršci ANZAC-u(Australian and New Zealand Army Corps).  Turski bojni brod koji se nalazio u Narrows-u, peko poluostrva je davao artiljerijsku podršku turskim obrambenim snagam, tako da su se saveznički transportni brodovi odmakli od obale, što je ozbiljno omelo podršku već iskrcanih trupa. Sa broda su primjetili periskop AE2, prestali su sa paljbom i odmakli se iz opasnog područja podmornice, baš u trenutku kada je artiljerijska paljba postala najefikasnija.
Da se vratim na podmornicu , ostavili smo je kada je zaronila da izbjegne razarač koji je plovio direktno na nju. Stoker je razmišljao i o pogođenoj krstarici koja je bila plovila naprjed sasvim polagano, pa je promijenio kurs u desno smatrajući da će brod potonuti pa će na ovaj način izbjeći podvodni sudar. Tada je vjerovao da se nalazi u centru kanala. Posle četiri minuteokrenuo je podmornicu opet u početni kurs uzduž kanala i naredio dubinu 20ft(periskopska dubina). Podmornica se digla na tu dubinu udarila u dno i kliznula po dnu do dubine 10ft. Na toj dubini cca 3m, značajan dio komandnog mosta je ostao iznad razine mora. Kroz periskop je Stoker uočio da se nalazi neposredno ispod tvrđave Anatoli Medjidieh.
Kasnije je ovo nasukanje pokrenulo diskusije o kvaru žirokompasa, ali da li je bio kvar ili nasukanje može zahvaliti jakoj struji nikad nije egzaktno potvrđeno. Kako god bilo, našao se direktno ispod tvrđave, srećom po njega u neposrednoj blizini, tako da cijevi topova nisu imale dovoljnu depresiju da postignu pogodak, a topovi drugih tvrđava  bili su previše udaljeni da bi precizno gađali.
Kako kasnije Stoker opisuje vatru iz cijevi jednog topa, koja je skoro  liznula periskop, tako da ga je brže bolje spustio. Oko podmornice se čuo samo zvuk padajućih granata. To je potrajalo oko pet minuta, kada se podmornica uspjela vozeći krmom odsukati. Skliznula je u dubinu 70ft sa pramcem okrenutim prema nazad u odnosu na željeni kurs.Za odsukanje oba motora su radila krmom svom snagom, da bi  kasnije zavezao naprijed lijevim motorom, dok mu je kormilo bilo okrenuto  lijevo sasvim( ovo je prevod izvještaja, po svoj logici kormilo je trebalo biti okrenutu desno sasvim da potpomogne okret), a to sa ciljem da okrene podmornicu u željenom pravcu prema izlazu iz Dardanela Tako vozeći je dosegao dubinu 90ft. Pramac podmornice se brzo okretao, pa je  25 stepeni prije nego što će ući u kurs,  zavezao i desnim motorom naprijed.
Skoro u istom momentu podmornica je opet zaorala dno, sada sa druge strane kanala, sa strane Galipoli, i kliznula u dubinu 8ft. Opet gledanje kroz periskop i procijena situacije. Opet podmornica neposredno ispod tvrđave, ovaj put Derina Burnu. U blizini su se u kanalu vidjela dva razarača i više manjih brodova koji su otvorili bjesomučnu vatru na podmornicu, a još dalje brodice uposlene sa spašavanjem posade pogođene krstarice. U toj nezavidnoj poziciji podmornica je ostala cca 5 minuta.
Ovo drugo nasukanje isto baš nije razjašnjeno, da li je krivac jaka struja koja kod ove plićine zavija i postiže brzinu i do 5čv, ili kvar na žirokompasu, a možda i kombinacija oba faktora.
Kako je podmornica posle nasukanja imala pramčani trim, Stoker je zavezao sa oba motora naprjed, svom snagom. Polako se podmornica počela pomicati i kliziti niz pličinu, udarajući o dno i tresući se, da bi prije nego što se je definitivno oslobodila dna još jednom snažno udarila. Sada se na 80ft dubine odmicala od spruda. U podmornici se računalo da je zadnji udarac oštetio podmornicu, a vjerovatno i smanjio njen borbeni potencijal. Međutim u skladu sa naređenjima da pokuša prodrjeti po svaku cijenu, komandant je odlučio da nastavi sa zadatkom.
Ovde treba napumenuti odličnu sradanju komandanta i posade, koja je vidjevši komandanta hladnokrvnog u svim situacijama i sama zadržala prisebnost.
Ljepa animacija, kod izbora treba izabrati  opciju Prolaz kroz Dardanele AE2,
http://www.anzacsite.gov.au/5environment/submarines/ae2-story/
Nastavlja se

[Karlo]

Hvala @ML na izvrsnom linku sa animacijama.Meni je memorija u lošem stanju i teško pamtim naročito ove Turske nazive.Ove animacije zaista mnogo pomažu razumjevanju.

Poz.