Podmornice Antante u Dardanelima

[ML]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Malo naprijed uz  kanal podmornica je izašla na 20ft, tako da je Stoker izvršio osmatranje. Nalazio se na predviđenom kursu, opkružen razaračima , topovnjačama i raznim drugim brodovima. Jedan razarač je vidjevši periskop pokušao da udari u podmornicu, koja je izbjegla sudar zaronivši opet na 70 ft.
Zbog neugodne pratnje komandant podmornice je odlučio da izvrši okret kod Nagara Pointa prez provjeravanja pozicije, samo zbrojnom navigacijom,  na dubini 90ft, jer se plašio jakih površinskih struja. Tako je neopaženo izvršio okret i kasnije izašao na periskopsku dubinu  da provjeri poziciju.
Nalazio se u sredini kanala, Nagara Point je ostao po krmi. Brodove koji su ga tražili ostavio je po krmi, vidjeo ih je u blizini Nagare. Međutim periskop na mirnoj površini kanala nije ostao nezapažen, tako da je otvorena artiljerijskaa vatra i progon je nastavljen. Stoker je zaronio na 90ft i na toj dubini ostao pola sata.
Bilo je 0800 kada je opet izronio na periskopsku dubinu(20ft). Pred sobom je vidjeo sa strane brodove koji su pretraživali kanal, a neposredno ispred sebe dva remorkera koja su između vukla čelični kabal. Opet je bio prisiljen da zaroni na 90ft, kako bi izbjegao da ga uhvate u mrežu.
Zaključivši da sa ostatkom energije u baterijama neće moći stići daleko kada uđe u Mramorno More, što bi se zbilo danju (u tom trenutku je bilo 0830), okrenuo je podmornicu za 90 stepeni i lagano se nasukao na Azijsku obalu kanala, što je bilo jedino riješenje da sačuva preostatak energije do noći. Legao je na 24m dubine.
Kako je bila nedelja Stoker je održao molitvu sa posadom i posle toga im dao odmor .
Oko 0900, preko podmornice je prešao brod koji je nešto teglio. To nešto je udarilo bočno podmornicu i preskočilo. Od tog momenta brod se zadržao u tom podrućju i nastavio krstariti iznad podmornice. Kako se je podmornica nalazila van plovnog dijela kanala bilo je očito da je  brod otkrijo poziciju. Podmornica je imala curenje od zadnjeg udara o dno i u kaljužama se skupljala voda. Tu vodu je u ovim uslovima bilo nemoguće ispumpavati iz podmornice, jer je kao i svaka voda u kaljužama bila zauljena, te bi ispumpna stvorila masnu mrlju na površini. U tom slučaju jedino riješenje je bilo prenositi vodu u kantama i prazniti je u bočne torpedne cijevi…
Stoker je radi broda koji se zadržavao iznad podmornice odlučio da promijeni mijesto, ali je podmornica bila preteška . Svi pokušaji i napori da se podmornica uravnoteži bili su jalovi bez izronjavanja na površinu, pa se Stoker odlučio ostati na pređašnjoj poziciji do noći.
Oko 1900 brod koji je krstario iznad odmornice se udaljio, tako da je u 2100 podmornica izronila i počela puniti baterije. Oko podmornice nije bilo brodova, a ni u kanalu, noću brodovi kanalom nisu prolazili. Vazduh u podmornici je posle 16 sati pod vodom postao loš, tako da je posada imala mogućnost da se nadiše svježeg, mijenjajući se u turnusima na komandom tornju.
Kada je uputio dizel motore, Stoker je odmah javio u komandu svoj uspjeh, ali operator na radiu nije dobio nikakvog odgovora, jedino mu je preostalo da ponavlja poruku i nada se da je bila primljena. Poruka je ipak primljena u komandi, i dala je ogromni podsticaj Australskim i Novozelandskim trupama koje su se nalazile u kriznom položaju na mijestu iskrcavanja.
Ova poruka je imala i presudno značenje za Britanske i Francuske podmorničare, koji su imali osječaj da su ovim podvigom osvećene E15 i Saphir. Nije prošlo dugo, par sati, Boyle, komandant E14, se morao javiti Komodoru Keys-u, koji mu je dao precizne instrukcije i uputio ga na zadatak, naravno proboj u Mramorno more. U 0300, 27.04. podmornica je odpustila konope i zaplovila prema ulazu u Dardanele. Kasnije su sljedile i druge. Zasluga Stoker-a je da je pokazao da je prolaz moguć.
Ovaj prolaz je donijo rat u Mramorno more, a rat se  prvi put posle 500g dodirnuo direktno i Konstantinopola.(E11  je potopila parobrod Stambul u  luki Konstantinopola)….
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Usput do Mramornog mora izvršila je torpedni napad na Tursku torpiljarku ispred Galipolija i promašila, da bi u 0900, 26.04, uplovila u Mramorno more.

[ML]

E14
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kao što smo napisali i  E14, pod komandom Lt Boyle-a je krenula da izvrši proboj u Mramorno more.
Plan proboja je bio ploviti u nadvodnoj vožnji što je dalje moguće kroz Dardanele, čuvajući baterije.
U 0400h 27.04., reflektori sa  Suan Dere osvjetlili su podmornicu, nakon čega je usljedila artiljerijska paljba. Podmornica je bila prisiljena zaronit. Boyl je na dubini 90ft prošao minske linije
Kada se opet digao na periskopsku dubinu (22ft) vidjeo je da je milju južno od Kilid Bahra, nasuprot Chanak-a , sa druge strane kanala. U 0515 prošao je Chanak u periskopskoj vožnji, dok su sve okolne tvrđave otvorile bjesomučnu vatru.
U tom dijelu kanala je vrvilo malih brodova i parnih čamaca, koji su vršili patrolnu službu. Boyle je ugledao jednu torpiljarku Berki Satvet( svukud je klasificirana kao torpedna krstarica, 760t) i to je probudilo njegove lovačke apetite. Iz njegovog izvještaja sljedi da je ispalio torpedo na daljini 1600yds. Imao je vremena osmotriti veliki stub vode visine jarbola na mjestu pogotka, prije nego je bio prisiljen zaroniti. Zaronio je jer je periskopu prišao mali parni čamac, na kojem na njegovu sreću posada nije bila naoružana, tako da su mornari nagnuti preko broda rukama hvatali vrh periskopa.
Ova zadnja rečenica pokazuje koliko je bila u tom trenutku nerazvijena protivpodmornička borba.Podmornica je mogla biti na površini napadnuta art. I torpednim oružjem, na periskopskoj dubini uglavnom udarom pramcem, a ispod površine je bila relativno bezbjedna, ako izuzmemo mreže i kojekakve tegljene čelične konope. Dubinske bombe su još bile naučna fantastika. Rusi su sa dubinskim bombama vršili eksperimente prije ISR, ali početkom rata nijedna mornarica nije raspolagala tom vrstom oružja.
U 0630h je okrenuo na Nagara Pointu i prošao uspješno ispod tri patrolna broda koja su ga tražila. U 0900 dok je određivao poziciju,  ugledao je bojni brod Muin-l-Zaffer, oko pola milje po krmi, koji je plovio prema Nagari. Kako nije bio u mogućnosti da izvrši napad, sa svim patrolinim brodovima razbacanim oko podmornice, produžio je plovidbu i u 1015 prošao Galipoli i dosegao Mramorno More.

Napomena:
Tražio sam nešto o pogotku turske torpedne krstarice, ali osim u novinskim člancima baziranim na Boyle-ovom izvještaju, nisma našao ništa.
Interesantno je pogledati pramčane hidroplane na slikama, samo kod E14 su smješteni gore, ostali su imali pramčane hidroplane niže ispod vodne linije. A i zaštita je razvijana od prvotne čelične žice (čelik čela) od pramca do ušice na hidroplanu do normalne zaštite željeznim profilima ( zaštite sprečavaju kačenje minskih konopa i mreža). [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
kako je to bilo kod drugih, na slici je plan hidroplana AE 1i2 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Potonuće AE2
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Stoker-ova AE2 posle ulaska u Mramorno More, lutajući je izazvala zabunu kod Turaka, ali nije imala nekih uspjeha.
Sada je tu bio i Boyle sa svojom podmornicom E-14. Boyle-ov prvi dan u Mramornom Moru je bio frustrirajuć. Kadgod da je izašao na periskopsku dubinu, dočekala ga je vatra turskih razarača i patrolnih brodova, koji su pomno pratili površinu mora. Podmornica je bila zaronjena od 0900 do 1930  i baterije su bile na izmaku snage.  Kako je punjenje bilo potrebno, a i vazduh u podmornici je postao nezdrav i smrdljiv, pomakla se bliže Marmara Islandu i izronila, iako ga ju je i tu pronašao razarač i bila je prisiljena zaronit.
Sledćeg dana Boyle j bio bolje sreće, u 1230 je primijetio  četiri razarača, da bi samo malo kasnije opazio oko 1315 još veču količinu dima, ovaj put to su bili brodovi za prevoz trupa u pratnji tri eskortna razarača. More je bilo kao staklo, daleko od idealnog za napad, ipak se on odlučio da ne propusti napada na ovako primamljive ciljeve.
Ubrzo je dignut periskop primjećen i razarači su okrenuli kurs prema podmornici otvorivši istovremeno artilerijsku vatru. Zadržavši hladnokrvnost komandant E14 je ispalio torpedo na jedan transportni brod. Nije imao vremena posmatrati rezultate pa je zaronio. Tu je vredno spomena da je prilikom prolaska kroz Dardanele ostao bez jednog periskopa, kao rezultat paljbe je bilo slomljeno staklo, tako je periskop bio neupotreban. Strah da ostane bez i drugog periskopa, praktički sljep bio je prisutan kod donošenja odluka za zaronjevanje.
Međutim zaronivši na podmornici su čuli eksploziju, a dubinomjer je od udarnog talasa poskočio 10ft, što je bio jasan indikator da je torpedo pogodilo cilj. Kada je digao periskop vidjeo je stub gustog žutok dima koji se dizao iz transportnog broda, kako se je kasnije utvrdilo to je bio Ittihat,parobrod od 921t. Vidjeo je da je neoštečeni transporni brod u pratnji dva razarača produžio u prethodnom kursu, dok je pogođeni u pratnji jednog razarača plovio prema obali. U trenutku osmatranja četvrti razarač koga nije ni primjetio, Muavent-l Milliye, je pokušao da ga pregazi.
Bez obzira na sve E14 je nastavila patrolu do kasno poslepodne, kada je izronila, 5 milja sjeverno od Kara Burnu Point-a, Boyle je na svoje iznenađenje, primjetio drugu podmornicu. Bila je to AE2. Prišao je bliže,a komandanti su se nakon kratke diskusije i razmjene informacija, dogovorili za sastanak narednog dana oko 1000h ujutro.
Do sastanka nije došlo zbog loše sreće AE2. Kapetan Stoker se zbog sastanka zadržavao u blizini predviđene tačke susreta, blizu opasnog ušča Dardanela, iako je prije sastanka sa E14 imao namjeru da se udalji. Kada je pošao na tačku susreta opet blizu Kara Burnu-a, podmornica se čudno ponašala i imao je poteškoća sa trimom, predpostavljao je  da je negdje ušao u područje sa slatkom vodom, koje se odražavalo dizanjem i spuštanjem pramca. Kad je stigao na predviđeno mijesto ugledao je torpiljarku koa mu se približavala vozeći svom snagom.  Ugledao je i dim u Artaki bay-u. tako da je okrenuo podmornicu južno da istraži taj dim.
Oko 1030 pramac podmornice je probio nekontrolisano površinu mora, samo milju ispred torpiljarke. Iako je opteretio pramac sa balastnom vodom ,podmornica nikako nije htjela da zaroni. Torpiljarka je u međuvremenu počela precizno da gađa, a pridružio joj se i brod, topovnjača, u Artaki Bay-u. Kada je Stoker naplavio pramčani tank, podmornica je odjednom dobila veliku pramčanu inklinaciju i brzo padala u dubinu. AE2 je bila opremljena sa dubinjomerom od 100ft, ali ta dubina je ubrzo prevaziđena i podmornica je i dalje tonula, da bi se iznenada počela dizati (vjerovatno je pirio balasne tankove, pošto nikako nisu mogli zaustaviti padanje podmornice) , podmornica je probila površinu mora i to prvo krmom. Odmah  je tri puta  pogođen u područje mašinskog prostora. Podmornica je radi velikog pramčanog trima bila sljepa, kroz periskop nisu mogli vidjeti torpiljarku. Vidjevši da je to kraj, komandant je naredio plavljenje glavnih balastnih tankova, a posadi je naredio da izađe na palubu. Torpiljarka, sada se već vidjelo daje to Sultan Hissar, udarila je u područje hidroplana pramcem, ali je vidjevši da posada napušta podmornicu obustavila vatru. Podmornica je lagano, nečujno, ne stvarajući nikakve kovitlace, kao prava dama nestala ispod površine. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Jedan interesantan detalj, dok su vršili zadnju provjeru ventila, Stoker i prvim oficirom, oko je Stokeru zapelo za njegovu ličnu kasu u salonu, u kojoj je imao nešto para. Smatrajući da bi mogle biti koristne, uzeo je kasicu i izašao kroz komandni toranj.
Torpiljarka je pokupila sve brodolomce i oni su završili u zarobljeničkom logoru podalje od Konstantinopola. Komandant Sultan Hissara je imao problema sa Njemcima, jer je odbio da im preda zarobljenike.
Na palubi, u plovidbi prema Konstantinopolu Kapetan je ispričao Stoker-u da je udarac kljunom-pramcem učio od  Britanaca koji su tu bili kao pomoć, kod pomorskog usposobljavanja. Oni su napustili Tursku samo dan prije izbijanja rata, Stoker je kapetanu poklonio srebrnu tabakjeru koju je dobio od admirala Robeck-a, prije kretanja na zadatak.

Stoker u zarobleništvu. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Istražujući onu rećenicu da je komandant odbio da preda posadu Nijemcima, naišao sam na svjedočanstvo iz dnevnika mornara Albert-a Knaggs-a, koji je umro u zarobljeništvu, ali je dnevnik preživjeo.
On opisuje  događaj nakon napuštanja podmornice:
»Torpiljarka  je spustila čamac, da nas pokupi. U njemu je bio Njemački oficir. Čamac je mogao primiti samo petoricu, ostali smo morali plivati za čamcem. Kada smo se popeli na brod vidjeli smo da su torpedne cijevi prazne, njemački mornar koji je govorio engleski  ispričao nam je da su iz torpednih cijevi  ispaljena torpeda na nas. Na brodu oficiri su čuvani u tamnoj kabini, dok smo mi bili naprjed u trpezariji posade, Za to vrijeme odjeća nam se sušila na palubi. Brod je produžio u Galipoli i vezao se uz bolnički brod, gdje smo ispitani od generala Liman von Sandersa koji je bio komandant poluotoka. U 0800 brod je sa nama prosljedio u Konstantinopol, gdje je stigao narednog jutra. Prije nego što smo napustili brod snabdjeli su nas sa mornarskim uniformama, dolamicama i crvenim fesovima i tako smo marširali ulicama do zatvora. Oficiri su prevezeni u kočiji.
Vjerovatno su Nijemci tražili da se zadrže u Galipoliju, ali je kapetan odbio da preda svoje zarobljenike….
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prva patrola E14
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Istog dana kada je potopljena AE2, francuska podmornica Bernoulli je isplovila da napadne turske brodove u Dardanelima između Nagare i Chanaka. Komandant Defforges našao je da su struje prejake i to ga je prisililo na povratak, ne vidjevši ni jedne mete, ali i neprimijećen od strane Turaka.
Dan posle njena sestra Joule (komandant A du Petit-Thouars) koja je isplovila da se pridruži Boyle-u u Mramornom moru je imala  još manje sreće, pa je kod Kephez-a u Dardanelima naišla na minu, potonuvši sa cijelokupnom posadom.  Dio torpeda koji je struja nosila nizvodno pokupio je razarač koji je patrolirao kanalom.
Boyle je ostao u Mramornom Moru, dok nije potrošio torpeda, a u Mudros se vratio 18.maja, posle 22 dana na moru. I prije nego je sreo Stoker-a, našao je da je život na Mramornom moru daleko od dosadnog, sretao je masu malih jedrenjaka i malih parobroda, stalno strepeći od turskih ratnih brodova. E14 je imala ozbiljan nedostatak za takvu vrstu patroliranja, ciljevi nisu bili vrjedni torpeda, a podmornica nije bila opremljena topom. Sa ovako malim ciljevima jedini način, da se unište, bio je da pristanu uz brodić i na njega ukrcaju u tu svrhu ekipu mornara.
Za Boyla je i  Prvi maj bio radni dan. 30.aprila je dva puta napadnut i prisiljen da zaroni. Noć je proveo na dnu Karabuga Bay-a, nezadovoljan  traženjem transportnih brodova. Odlučio je da potopu patrolni brod iz jednostavnog razloga »oni uvijek pucaju na mene«. Nije prošlo dugo, Prvog maja u 10.45 on je ispalio torpedo i potopio malu topovnjaču, opremljenu kao minopolagač. Brod je nestao u talasima u roku manje od jedne minute. Ostao je u blizini, kad se iznena stvorila veće topovnjača, koja je pucala i približavala se. Komandant podmornice je ispalio na nju torpedo koje nažalost nije dobro držalo pravac,  tako da je ovaj put promašio.
Žrtva prvog torpeda je bio minopolagač Nour-el –bahr, a eksplozija njegovog tereta (mina) ozbiljno je zatresla E14.
Sledečih devet dana nije bilo večih uspjeha, ali ne treba smetnuti sa uma da je samo prisustvo podmornice izazvalo alarm i paraliziralo promet. Dani bezuspješnog lova i traženja su završili u dramatičnom stilu 10 maja u blizini Kalolimno Islanda. Dok se je posada kupala i plivala oko podmornice, primijećen je razarač. Posada se je brzo popela na podmornicu i E14 je zaronila. Razarač je prošao iznad nje.
E14 je čekala do 1800 tog dana, kada je kapetan primijetio drugi razarač koga su pratila dva transportna broda. Boyle nije okljevao, nanišanio je i ispalio torpedo na prvi transportni brod.
Opet torpedo nije dobro držao pravac i promašilo je prošavši po krmi, dok je drugi torpedo ispaljen na drugi transportni brod pogodio. Čula se  snažna eksplozija. Brod je imao tri jarbola i dva dimnjaka, a bio je dva puta veći od brodova koje je sretao. Kako je već bilo 1935h kada je ispalio drugi topredo, a mrak se spustio za desetak minuta, komandant podmornice nije vidjeo potonuće broda. Kakogod, brodu je krma dobro zaronila, kada ga je zadnji put vidjeo, tako da je morao potonuti u kratkom vremenu.
Prema izjavama jednog od posade podmornice, vidjeli su skakati vojnike sa broda u » stotinama«.
Međutim bivši Germanic, White Star liner, sada Guj Djemal, bio je teško oštećen.  Uprkos pisanjima Britanske štampe o potonuću broda sa ukrcanim trupama, oko 6000 vojnika, na brodu je bilo ukrcano 1600 vojnika, a brod je uz asistenciju  dva Bosforska trajekta uspio doseći Konstantinopol.
Brod je bio pogođen u pramac i popravak je trajao dvije godine. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Bez obzira na spas transportnog broda, turski moral je dobro uzdrman. Konstantinopol je zahvato strah od podmornica. Mnogi brodovi su se zadržavali u luki umijesto da isplove. Oni koji su se usudili da isplove iz luka Mramornog Mora često su se vraćali u luku posle lažnih uzbuna o pojavi podmornice. Čak su se ratni brodovi, koji su po Boyleovoj opservaciji bili u stanju da ih napadnu, ostali podalje od podmornice.
Treba znati da je na podmornici ostao samo jedan torpedo, a i za njega je utvrđeno da je neispravan. Međutim podmornica se još zadržala u Mramornom Moru, posada je čak montirala lažni top. Pomoć trupama na Galipoliju bila je nemerljiva, iako su realni uspjesi podmornice bili dosta skromni. Konačno je 17. Maja okrenula kurs prema kući. U 0440h Boyle je ušao u usta Dardanela i imao opet isti plan, što brže i što duže na površini. Od Galipolija je vozio maksimalnom brzinom u površinskoj vožnji, bio je napadnut od tri patrolna broda koja su otvorila vatru, zaronivši prošao sve prepreke i minska polja, čak je uspio registrovati turski bojni brod Torgud Reis, sjeverno od rta Nagara, da bi izronio u 1540h, subočice od francuskog bojnog broda klase ST.Luis na ulazu u Dardanele. Posada broda ga je dočekala bučnim pozdravima.
Boyle je za ovaj podvig odlikovan Victoria Cross-om, Dok su njegovi oficiri odlikovani sa Distinguished Service Cross, a posda sa Distinguished Service Medal.
Dok je Boyle sa E14 uplovljavao u Mudros,  več je E11 bila spremna da je zamjeni.
Hersing sa U 21 se već dobro odmorio u Kotoru tako da će i on isploviti 20. maja i dobro uzdrmati britansku flotu kod Dardanela.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

E11
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Komandant Martin Nasmith prije isplovljenja pozvan na kratki sastanak na brod Queen Elizabeth, usidren u Kephalo Harbour, otok Imbros. Na sasanku je bio prisutan i umornan, ali dobo raspoložen Boyle, koji je trebao prenjeti svoja zapažanja i odgovoriti na pitanja, koja bi interesovala komandanta E11, Viceadmiral Robeck i načelnik štaba Roger Keyes. Sastanak nije trajao dugo, i završio je Keys-ovom legendarnom uzrečicom »go and run amok in the Marmora«(run amok podivljati, trčati kao lud i napadati)
Nansmit, koji je važio kao inovativan i karizmatičan komandant, drugi su ga smatrali veoma naderenim podmorničarom, što će i dokazati, po povratku na podmornicu odmah je naredio pripremu za plovidbu i u ranim jutranjim satima 19. Maja, nakon molitve, isplovio na zadatak.
Subočice Cape Hellesa, se je oprostio od eskortnog razarača i u površinskoj plovidbi ušao u Dardanele. Čitavo vrijeme je ostao u površinskoj vožnji, da bi neposredno prije zore zaronio. Bez problema je stigao do Kilid Bahra (nasuprot Chanakkale). Tamo je primijetio dva bojna broda, bili su to Torgut Reis i Meireddin Barbarossa, koji su plovili prema Nagari. Nansmit se pripremio za napad. Nesreća je bila što je struja bila jaka i periskop je bio lako uočljiva meta za sve patrolne brodove, kojih na ovom mijestu kanala nije manjkalo. Cijevi su bile spremne za paljbu, ali Turci su ga prisilili da spusti periskop i utom su bojni brodovi prošli.
Kada se god pojavio periskop na površini, bio je zasut artiljerijskom vatrom, tako da je jedini odgovor bio zaroniti dublje, ali to je otvaralo drugi problem, podmornica je ostala sljepa u uskom kanalu.
Kada je u 1330, digao periskop da provjeri poziciju, Nansmit je vidjeo da je dobro ušao u Mramorno More, nošen kontra strujom u dubini našao se daleko ispred  zbrojene pozicije.
Baterije podmornice su bile na izmaku i poučen iskustvom E14, koja je bila progonjena od topovnjača, uputio se prema evropskoj obali i tamo do mraka legao na dno, da bi se kasnijeizronio na površinu i napunio baterije.
Prvog dana u Mramornom moru istraživao je zapadni dio Mramornog Mora i nije primijetio ništa vrjedno napada osim malih brodića. Odlučio je da istraži istočnu stranu, prema Konstantinopol, tako da je sledečeg jutra zaustavivši mali jedrenjak, kojem je posle pregleda pustio palubni teret, koji se sastojao od pilića i osamdaset jaja, iskoristio kao kamuflažu. Brodić je vezao uz komandi toranj, a podmornicu trimovao tako, da je skoro sva bila pod površinom i tako sakriven produžio prema istoku. Kako do 2000 nije primijetio nikakav brod,  Nasmith je pustio jedrenjak i okrenuo prema zapadu u noć. Sledeći dan je primjetio više plovila ali isto nije imao uspjeha, da bi 23.maja imao prvi značajan uspjeh. Na sudrištu kod Bakirkoy-a (sa lijeve strane prije ulaza u Bosfor)ugledao je usidrenu topovnjaču, To je bila topovnjača Peleng-i Derya, izgrađena 1896, koja je pogođena torpedom brzo nestala pod površinom. Hladnokrvni poslužilac topa 47mm uspio je pogoditi prednji periskop podmornice i onesposobiti ga.
Tu se pojavljuju raznorazne priče o tome da je periskop oštećen od parčića prilikom eksplozije topovnjače, o popravci periskopa uz veliko angažovanj Nasmitha koji je u detalje poznavao svaki uređaj na podmornici…..Istina je da periskop nije bilo moguće staviti u operativno stanje prije dolaska u bazu, čak je i Royal Naval Air Service (RNAS) bio spreman da mu ga doturi, rezervni naravno, ali rezervni nisu imali spreman u blizini, mada i da je doturen, nejasno je kako bi bio montiran u neprijateljskim vodama, na sredini Mramornog mora. Tako je E11 ostala samo sa jednim periskopom do kraja patrole. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sljedečeg dana 24.05. u blizini luke Rodosto (sjeveroistočna strana Mramornog Mora), zaustavio je mali parobrod i pozvao posadu da napusti brod. Došlo je do komične situacije, da su se svi čamci osim jednoga prevrnuli , sve u silnoj žurbi i bježaniji.Na brodu se nalazio i novinar Chikago Sun-a, Silas Q. Swing, koji je Nasmitha zamolio za intervju. Lt. D'Oyly Hughes koji je pregledao brod , našao je top od 6 incha(15cm) , rican na pokrovu   prednjeg skladišta, a u skladištima još topova i municije sve sa oznakama Krupp. Na brod je stavljeno eksplozivni naboj i aktiviran, a Nagara, tako se brod zvao nestalo je u valovima
Novinar nije dobio željenog intervjua, ali mu je prvi oficir Lt D'oyly Hughes plasirao informaciju da se jedanest britanskih podmornica trenutno nalazi u Mramornom moru. 
Nasmith je sa teškočom prekinuo posmtranje djela svoje posade (slanje broda na dno), lovački nagon ga je tjerao da nađe novu žrtvu. E11 je primijetila teško nakrcan parobrod Hunkar Iskelsi u luki Rodosto, odmah je usljedilo ispaljivanje torpeda i pogodak nepomične mete, vezane uz gat. Parobrod je legao na dno i nagnuo se na gat. Ponovo je periskop podmornice postao meta, na sreću ovog puta streljačkog naoružanja, a puščano zrno je ostavilo veliku udubinu na donjem djelu cijevi periskopa ne izazvavši veću štetu. Međutim drama još nije bila završena, sada je primijetio u blizini parobrod na kotače, koji je na palubi imao ukrcane smotke bodljikave žice. Pozvao ga je da stane, ali parobrod, zvao se Kismet, izvršio je nagli okret i pokušao izvršiti udar pramcem u podmornicu. Podmornica se uspjela izmaknuti i  prisilila brod da sjedne na plažu. Taman kada je Nasmith naredio da se izkrca ekipa koja će zauzeti brod i diči ga u vazduh, našao se pod napadom konjice, koja je sa klifa iznad broda otvorila vatru iz streljačkog naoružanja. Bio je prisiljen da se udalji na more pošto su zrna počela udarati u izloženi komandni tornaj, pre svega zbog straha da mu pogode periskop, a i sam je ostao probušene kape. Iz daljine je ispalio torpedo koje je promašilo brod i eksplodiralo udarivši u obalu.
25.maja, na dan kada je Hersing stvorio ime na Capa Hellesu, Nasmith je sa E11 ušao u srce Turske imperije, u Konstantinopol, nadajući se da će tamo zateći Goeben ili Braslau na sidru.O tom napadu je razmišljao od početka patrole. Neprimijećen je stigao blizu Oxia Island-a u 0600 (još i Sivri, spada u Princes Island, oko 10 milja jugoistočno od Konstantinopola), izbjegao patrolni brod na ulazu u luku Konstantinopola, i sledeći kurs parobroda,koji je posmatrao dva dana ranije ušao u luku. Kada je osmotrio kroz periskop na keju u blizini Topkhana Arsenala(odmah kada se prođe ulaz u Golden Horn), vidio je veliki trgovački brod za snabdjevanje, dok je u blizini na sidru bio američki brod Scorpion, ratni brod u funkciji broda za smještaj diplomata ambasade.
Kako kaže Nasmith zvjezdice i linije ponosno su proklamirale njegovu neutralnost..
Odlučio se za napad na veliki brod za snabdjevanje, kasnije se pokazalo da je to brod Stamboul.
U 1235 je ispalio lijevo pramčano torpedo, a odmah zatim i desno. Prvo torpedo nije držalo pravac, imalo je jezivu putanju, prvo prema američkom brodu, a kasnije se okrenulo prema podmornici, drugo je držalo zadani kurs i eksplodiralo udarivši u Stamboul, posada nije imala satisfakciju da vidi pogodak i rezultate, moravši zaroniti, da podmornicu ne pogodi vlastiti torpedo.
Roneći iz luke, podmornica se je nasukala i odskočila do 40ft dubine, a samo punjenjem unutrašnjih tankova i vožnjom svom snagom krmom Nasmith je sprječio da podmornica probije površinu vode. Kasnije su se nevolje nastavile, podmornica je nošena jakom strujom odnesena, prije nego je komandant povratio kontrolu i prosljedio u dublji dio kanala.Više srećom  nego vještinom posade, podmornica je povremeno stružući našla put iz luke. Tek nakon dvadeset minuta Nasmith se usudio da izroni, podmornica je bila dobro izašla iz luke i posada je odahnula.Prvi oficir D'Oyly Hughes je kasnije priznao: » Dobri Bog je izveo E11 iz Konstantinopola, jer niko od nas nije znao gdje plovimo.

[Bozo13]

Odlična tema, ML, da ne kažem kao i uvjek.

[ML]

Hvala Božo

[MOTORISTA]

Sjajno!

[ML]

Hvala @Motorista.

E11 nastavak

Iako nazorno na umijetničkim slikama izgleda da se brod maltene raspada, tome baš nije bilo tako. Stamboul je pogođen po pramcu, ali pogodak nije bio fatalan. Sa njega su se ukrcane trupe iskrcala, dok je u gradu zavladala panika, radnje su zatvorene, mnogi građani su bili ubijeđeni da je stigla Britanska flota.
Mr Einstein u svom dnevniku, Inside Constantinople: A Diplomatist's Diary During the Dardanelles… opisuje ovo zbivanje na sledeći način: podmornica se pojavila 1340, tri stotine yds  od američkog broda Scorpion, koji je ležao na sidru, i odmah je bila zasuta vatrom obalnih baterija. Ispalila je dva torpeda, prvo je promašilo transportni brod za oko 50yds, drugo je udarilo u Stamboul, prošavši ispod barže koja je bila vezana uz njega, i koja je potopljena.
Iako je na Stamboulu zijevala rupa od 20ft na vodenoj liniji, on nije potonuo. Odmah je uzet u tegalj i vučen prema Beshiktash-u da legne na dno u plitku vodu. Podmornica je u međuvremenu , pod tučom granata, koje su prošle neugodno blizu Scorpiona, zaronila i odplovila uz Bosfor.. U Galati (sjeverna obala Golden Horna, stari dio grada) je zavladala panika, svi su zatvarali radnje , trupe, koje su bile spremne na dva transportna broda, odmah su se iskrcale, kasnije opet ukrcale, da bi se kasnije opet našle na kopnu. Šteta je bila mala, ali moralni efekt je bio ogroman.
Sledečeg dana Mr Swing (iz Chicago Suna), onaj isti koji je bio tražio intervju, a dobio samo informaciju o 11 britanskih podmornica u Mramornom moru, objavio je svoju priču. <na svom putu u Dardanele je parobrod koji je prevozio municiju i top od 6-inch, bio torpediran od britanske podmornice E11. Posadi je dozvoljeno da se iskrca, pa je nakon toga brod potopljen. Britanski oficir mu je ispričao, da je jedanest podmornica u Mramornom moru i da pregledaju sve brodove na putu za Dardanele…..
Koliko je plan zastrašivanja sa  11 podmornica uspio, kazuje dalji zapis u dnevniku Mr Einstein-a , koji je napisao
27.maja, Mramorno more je praktično zatvoreno zahvaljujući britanskim podmornicama.Svako se pita gdje im je baza i gdje se snabdjevaju.
28.maja, Podmornice u Mramornom moru su prestrašile Turke,tako da svi preostali transportni brodovi, spremni, leže mirno u Golden Hornu.Po drugoj strani nikad nisam vidjeo luku tako praznu.
Čudo je gdje podmornice imaju baze, kada i gdje su pripremljene.
Pa lukavo dodaje, vjerovatno , na jednom od otoka Mramornog mora …..
Sve ovo pokazuje kakvu je paniku izazvala samo jedna podmornica, i kakva je težina jedne dezinformacije.

Nigdje se ne nalazi podatak šta je bilo sa drugim ispaljenim torpedom. Ovdje ču opisati postupak koji je radi štednje primjenjivao Nasmith.
Za podmornicu koja ima ograničen broj torpeda, svako torpedo je dragocjeno i poželjno je da stigne u svoj cilj. Kada bi se desilo na moru da torpedo ne pogodi cilj,  svako takvo torpedo nije bilo izgubljeno. Ukoliko je bilo moguće dobijalo je i drugu šansu da pogodi cilj i eksplodira. Torpeda su postavljena tako da su na kraju svoje putanje ostala plivati, tako da je kasnije podmornica mogla takvo torpedo potražiti, ponovo ukrcati i pripremiti za drugo ispaljivanje. Prvi put Nasmith je lično odplivao do torpeda, koje naravno nije pogodilo brod,i odvrnuo upaljač . Potom je torpedo vođen u krmenu torpednu cijev, podmornica bi zauzela pramčani trim. U tom slučaju, ponovnog ukrcaja torpeda na podmornicu kroz torpednu cijev, oboja vrata su morala biti otvorena i vanjska i unutrašnja, što je značilo da podmornica u slučaju nailaska neprijateljskog broda nije mogla brzo zaroniti. Torpedo bi se na brodu rastavilo u dijelove, koji bi transportovani uzduž podmornice, ponovo sastavljeni i pripremljeni za ponovno lansiranje iz jedne od pramčanih torpednih cijevi. Nimalo jednostavan zadatak.
E11, kao i njena prethodnica još nije imala topa, pa su torpeda bla od izuzetne važnosti.
Posle Konstantinopola  broj potopljenih brodova je bio u stalnom porastu, veliki brod za snabdjevanje od 474 t Bandima, je potopljen 28.maja sa gubitkom 250 života, jedan drugi potopio je tri dana kasnije, a brod koji je prevozi municiju, Tecili, uništio je 2.juna. Ali ni E11 nije sve išlo glatko, u jednom slučaju sa spektakularnim zaranjanjem uspjela se spasiti od razarača koji je vozio direktno na nju.
Počeo se ispoljavati i umor ljudi, a i same mašinerije.Nasmith i njegov prvi oficir, su dobar dio zadnje sedmice patrole imali glavobolje i temperaturu. Kada je pak došlo do lomnjave međuosovine lijevog propelera, komandant E-11 se odlučio za povratak u bazu.
Prolaz kroz Dardanela je bio sam po sebi problematičan, a problem sa osovinom ga je činio još težim i neizvjesnijim. U ranim satima 7 juna ušao u Dardanele, i pored složene i opasne situacije uspio da torpeduje parobrod kod Nagara Point-a i tako je potroši i zadnji torpedo.
Horor ga je tek čekao. Prolazeći kraj Kilid Bahra (nasuprot Chanakkale) odjednom se je podmornica počela čudno ponašati, čulo se struganje, podmornica je imala tendenciju pramčanog trima. Nasmith je izronio na 20ft i vidjeo da vuče veliku minu koja je od periskopa bila udaljena 20ft. Sidreni konop mine se zakačio za pramčani hidroplan. Kako nije smio izroniti, nije mu ostalo drugo nego da nastavi prolaz sa zakačenom minom. Najveća bojazan je bila da mina zaroni prema nazad i udari o trup podmornice. Posadi nije ništa govorio, ovu noćnu moru sačuvao je samo za sebe tokom zadnjih milja kroz prolaz. Kada je stigla do izlaza, tamo ju je čekao razarač, ali trebalo je izroniti. Mine se je rješio izbacujući balast iz krmenog trim tanka i vožnjom krmom.Mina je oslobođena nošena strujom odplivala dalje. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nasmitha su dočekali sa čestitkama, on je odlikovan Victoria  Cross-om, takođe je odlikovana i njegova posada. Nansmith je potopio jednu topovnjaču, dva broda sa municijom, dva broda za prevoz trupa i još dva dodatna parobroda, dok je jedan transportni brod ostao nasukan.
Samo tri dana po njegovo povratku, 10. Juna, Boyle je sa E14 krenuo u pravcu Mramornog mora.

Slika posade nakon povratka, vidi se rupa na pramčanom periskopu. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




 

[ML]

Njemci dolaze  ili U21
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kapetan korvete Hersing je sa U 21, 20 juna 1915, napustio Kotor, da bi se četiri dana kasnije našao južno od bugarske luke  Aleksandropolisa, gdje je primijetio rusku krstaricu Askold, koja je ležala na sidru. Hersing je iako je meta bila kao na dlanu da ne izvrši napad, izgledalo mu je šteta torpeda, a pored toga bi izgubio činilac iznenađenja kada naiđe na važnije i vrednije mete. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Drugi dan je more bilo mirno, bez vjetra i odlična vidljivost. Podmornicu je prvo uputio prema Cape Helles, gdje je našao tri Britanska bojna broda , obkružena brojnim manjim brodovima. Brodovi su bili tamo kao pomoć Francuzima koji su se našli pod udarom azijatskih teških baterija. Izabrao je brod koji je ležao na sidru i na njega okrenuo pramac. To je bio HMS Swiftsure. Samo na par sekundi bi digao periskop i odmah ga spustio, da ne bi bio otkriven. Bolnički brod nesvjestan prisustva podmornice okrenuo je prema njoj.Komandant je naredio ronjenje i brod je prošao iznad njih. Međutim nisu prošli neopaženi, vidjeli su da je brod na sidru počeo manevrisat, iako još sa sidrom u moru okrenuo je pramac prema podmornici, da smanji svoju ranljivu površinu, što je više moguće. Ujedno je otvorena nasumice vatra iz iz 3 inch-nih topova u smjeru gdje su opazili periskop. Iako nisu postigli nijedan pogodak, podmornica je zaronila na dubinu veću od periskopske, udari granata o morsku površinu dobro su odjekivali u podmornici. Daljina do broda je bila oko 800yds, a razarači su postali aktivni,pa je Hersing je odlučio da obustavi napad. Ovog puta su se bojni brodovi izvukli, ali izgleda lekcije nisu naučili.
Hersing je podmornicu okrenuo zaobišao Cape Helles i odprilike 4 milje od poluotoka paralelno sa obalom nastavio u kursu prema sjeveroistoku gdje su se nalazili bojni brodovi koji su bili spremni za razmjenu  vatre sa svakim turskim bojnim brodom iz Narrows-a, a kao podrška australskim i novozelandskim trupama. Tamo su je nalazi HMS Triumph ploveći sa postavljenim protivtorpednim mrežama kod Gaba Tepe, dalje HMS Canopus, koji je rano ujutro podržavao napad na Suvla Bay i sada se uputio ususret HMS Vengeance koji je dolazio iz Mudrosa da ga zamjeni. Tu su se nalazili i razarači Chelmer i Colne koji su prevozili trupe, a kako se već Britanci bili svjesni prisutnosti podmornice, razarač Chelmer se spustio prema Triumph i kružio kao zaštita oko njega.
Da se vratim na podmornicu koja je okrenula , prvo je srela Vengeance koji je plovio prema Suvla Bayu.  U 21 je na brod  ispalila krmeni torpedo. Torpedo  je na površini bio lako uočljivo na mirnom moru, a ispaljeno je sa relativno velike daljine 1100 yds, Brod je brez večih poteškoća manevrom izbjegao ovaj napad.  Hersingu nije je ostalo ništa ,nego da se skloni, pričeka i nastavi put prema Gaba Tepe.
Tamo je naišao na HMS Triumph na sidru, sa postavljenim protivtorpednim mrežama, i razarač koji je kružio ko bojnog broda kao zaštita. Opet prilaženje, brza provjera pravca periskom, svega par sekundi,, pa ronjenje na 30m Neposredno prije napada komandant je podmornicu digao na 10m, vrata torpednih cijevi su se otvorila, i more je brzo naplavilo cilindre, posljedna provjera, otvaranje pipca, kroz koji šiklja voda, kimanje glavom komandiru odjela informacija se tiho prenosi u komandnu sobu, cijevi su naplavljene i spramne. U podmornici vlada tišina čuje se samo mekano zujanje elektromotora i komande. Još jedna provijera kroz periskop, lagan okret periskopa desno pa lijevo, Hersing čini  brzo zadnju kalkulaciju, lagani popravak kormilom i komanda za ispaljivanje torpeda. Daljina do broda 300 yds. Sa broda su u 1230h primijetili periskop i otvorili paljbu na njega, ali bilo je prekasno.
Umijesto da odmah spusti periskop i udalji se od žrtve, običajno hladnokrvni komandant je fascinirano pratio bijeli trag na površini mora.koji se gubio u boku broda ,veliki oblak dima, pomiješan sa vodoskokom vode, u komandnom tornju prvo se čuo metalni udarac, pa zatim strašne eksplozija.
Torpedo je bez problema prošao kroz torpednu mrežu.
Brod se lagano počeo naginjat i nakon pola sata nestao ispod površine. Kasnije je oficir koji je gledao brod svjedoči: nesretni brod se  jako nagnuo,  pogođen da potone, razarači su hitali upomoć prekrivajući horizont oblacima dima. Na sreću u blizini je bio trawler(popisni kočar)koji je mogao da preuzme dio posade. Bojni brod se nagnuo odprilike 45 stepeni i tako ostao 8 minuta, da bi se zatim okrenuo, koritom prema gore, plutajući u toj poziciji još 20 minuta.
Vidjevši pogodak Hesing se odlučio povući, ljuti razarači su se odmah uputili prema njemu, pozicija je bila lako odredljiva zbog bijelog traga torpeda koji je ostao na mirnoj površini mora. Zaronio je koristeći svu snagu svojih baterija koje su već bile na izdisaju.Ne razmišljajući naredio je svom snagom naprjed. Samo on je znao koliko je manevar opasan, vodio je tačno ispod broda koji je tonuo, postojala je opasnost udara u brod u neki njegov dio koji je eventualno odpadao, ali sreća prati hrabre i podmornica je neoštečena prošla ispod broda i udaljila se od potjere. Opet  neki tvrde da je umakao i zahvaljujuću pometniji koja je zavladala na sidrištu, brodvi su hitali u pomoć brodolomcima …
Za australske trupe ukopane na obali potonuče broda je značilo dolazak teškoća i nevolja. Brod je pružao podršku trupama na obali i sa svojim snažnim topovima bio je i velika moralna podrška trupama. Gledajući ga kako nestaja pod površinom , kopnio je i moral trupa. Na turskoj strani, u turskom rovovima koji su takođe vidjeli spektakl, bilo je slavlje.
Međutim Hersing nije završio svoj bojni pohod samo se primirio na dnu do sledeće noći. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[jadran2]

Evo kako je to izgledalo pred napad; Triumph s torp. mrezama.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

U 21-nastavak
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U poređenju sa padom morala iskrcanih trupa, koje su imale osjećaj da ih je napustio stari prijetelj, koji im je uvjek pomagao, ostale su posljedice, osim materjalne štete, bile veće.Upitno je postalo sigurno snabdjevanje trupa na svim iskrcajnim mjestima, da i ne govorimo o vatrenoj podršci , koja je postala upitna. Ranije su se bojni brodovi, istina uz osnovne mjere zaštite, ponašali kao da se nalaze na poligonu. To vrjeme je nepovratno prošlo.
Admiral Nichlson je na HMS Majesticu, preko noći isplovio na sidrište u Kephalo Bay, koje je bilo zaštićeno protivpodmorničkom mrežom, ostali brodovi su produžili u Mudros, razarači su zauzeli njihova mijesta. Sljedečeg dana 26.05. ništa se značajno nije dešavalo Tokom popodnevna Francuski bojni brod koji je u zig-zag kursu krstario između Kum Kale i Sedd el Bahr-a, naišao je na periskop, koji se nalazio po pramcu, udaljen 100yds. U tom momentu je na sreću promijenio kurs, pa je umjesto da bude meta za torpedo plovio preko podmornice, a čak se i vjerovalo da su je prepolovili. Izvršena su traženja. Ali kako nisu urodila plodom, Admiral Nicholson se vratio na Hellas i zauzeo svoju poziciju, poduzevši sve mjere opreza.
Cilj podmornice je bio jasan. Operacije na kopnu najviše je ometala vatra bojnih brodova. Prvo se trebalo osloboditi njih, a kasnije bi i transporti došli na red. Pomiješan među transportne brodove bojni brod se mogao nadati kakvoj takvoj sigurnosti. U skladu s tim HMS Majestic se pomiješao među brodove koji su iskrcavali material, primako se što je bliže mogao obali i usidrio sa postavljenim protivtorpednim mrežama. Izvana zone transportih brodova kružili su razarači a na ulazu u Dardanele trawler-i su potezali mreže, tako da i sa te strane sprječe prilaz podmornice. Čak i protiv sad već dokazane vještine i smjelosti zapovjednika njemačke podmornice to je izgledalo kao dovoljna zaštita.
To vrijeme 26.05. Hersing je  proveo na dnu, odmarajući i čekajući da se traženje smiri. Po večini izvora na dnu je proveo više od 20 sati, negdje je podatak 21h do podatka od 28 sati, tako je uveče izronio da napuni baterije i nastavi lov. Iz Kotora je od obavještajaca primio depešu, da je ruski krstaš Askold, sa nadimkom »packet of Woodbines« (Woodbine, jeftina vrsta cigareta iz ISR), radi njegovih pet visokih i tankih dimnjaka, nalazi na području Galipolija, tako da je brod u zoru okrenuo kurs prema  Galipoliju, tražeći ga. Nije naišao na njega, pa se uputio prema južnom rtu Helles. More je preko noći  uznemirio svjež vijetar, stvarajući valove sa krijestama, tako da je ujutro već bilo valovito. To je Hersingu odgovaralo, jer je uzvalovana površina sakrivala sprej koji je stvarao periskop. Sreća mu se opet osmjehnula, ispod žutog, visokog klifa, zaštičen obručom torpiljarki i manjih brodova, stajao je HMS Majestick štiteči iskrcaj trupai materjala sa svojim topovima od 12 inch-a. Polako se prikrao u blizinu, ali kao iskusan lovac je znao, da postoji velika vjerovatnoća da pogodi neki od brodova koji su opkruživali grdosiju. Dignutog periskopa, sakrivenog razburkanim morem, čekao je da se otvori dovoljno veliki prolaz za sigurno gađanje. Čim se otvorio prolaz, izdao je komandu za paljbu. Torpedo je napustilo lijevu pramčanu cijev.
Na Majesticu su u 27.05. u 0645h, primijetili periskop koji je sijekao more, udaljen 400 yds, po pramcu lijevo.
Brod je odmah otvorio vatru , ali to odmah je bilo tek kada je bijeli trag torpeda već prolazio kroz rupu među transportnim brodovima. Torpedo je probilo mrežu i pogodilo brod po sredini. Posle sedam minuta, slavni stari brod, ponos Kanalske flote, u kojega je uloženo sve znanje i iskustva na kraju Viktorijanske ere, se prevrnuo. Zahvaljujući disciplini i pribranosti skoro je sva posada spašena brod nije potpuno potonuo, kako je bio na dubini 9 fathma(1 fathom=1.8288m), negov prednji jarbol se zabio u blato, tako da je njegovo okrenuto korito ostalo vidljivo još mjesecima. ( potpuno je nestao tek kada je prednji jarbol pukao prilikom oluje)
Šta je sve ovo potonuće značilo nije ni potrebno opisivati, opisan je več kod prvog (Triumpha), ovde je sve efekte samo produbilo. Ovdje treba nadodati da je to bio treći bojni brod torpedovan kod Galipolija u zadnje dvije sedmice. (prva žrtva je bio Goliath, koga je potopila turska torpiljarka Muvaenet).
Admiral Robeck je sada izdao naredbu, da bojni brodovi ne smiju u tu zonu, osim specijalnim zadatkom. Ostavio je trupe na obali bez podrške velikih topova flote. Nemerljivo je šta je Hersing sa tri ispaljena torpeda učinio za tursku odbranu Galipolija.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Flotila Konstantinopol ( U-boote der Mittelmeer division in Konstantinopel)je formirana

Ovaj put Hersing nije čekao i uživao u trumfu. Brzo je zaronio i okrenuo se u protukurs brzo se udaljujući od svoje žrtve, nije ni bilo potrebno da čeka, snažna eksplozija je potresla podmornicu i bilo je jasno šta se desilo.
Sljedeća akcija U 21 je usljedila 29. Maja kada se u ranim jutranjim satima pokušao da uđe u Kephalo Bay, na otoku Imbros koji su Britanci pretvorili u svoju bazu. Pokušao je da dođe u poziciju da izvrši torpedni napad na bojni brod koji se nalazio na sidrištu. Dok je pokušavao da uđe upleo se u mrežu sa kojom je branjen ulaz. Sada je Hersing morao zaboraviti napad i spasavati glavu. Uspjeo nekako da se oslobodi, a da ga nisu primjetili i nekoliko kasnije tog popodneva u površinskoj vožnji se oslobodio djelova mreže koji su preostali preko podmornice.Posle još dva neplodna dana odlučio je da ode u Bodrum, gdje je stigao 1.juna.
Dozvolio je posadi jednu noć odmora i odmeh sledeće jutro, nakon što je informisan o bezbjednoj ruti, uputio se u Dardanele. Ulaz u Dardanele je za njemačke podmornice značio kraj progona od neprijateljskih patrolnih brodova. Pošto je izronio turska torpiljarka ga je eskortirala do Konstantinopola. Plovio je po ruti bliže evropskoj obali između malih plutača kojim su markira minska polja. Duž kanala su olovili u nadvodnoj vožnji, zaštićeni turskom obalnom artiljerijom.
Posle popravki na podmornici u Smyrni, UB 8 pod komandom von Voigt-a je bila sposobna da isplovi prema Dardanelima, Rano 29. Maja napustila je zaliv i neprimjećena od britanskih patrola se probila na more. Kod Lemnos-a je naišla na konvoj neprijateljskih brodova. Podmornica je propustila pet transportnih brodova koji su duboko gazili nakrcani ratnim materjalom. Cilj mu je predstavljao šesti brod, koga je identificirao kao bojni krstaš HMS Tigar. Kada je imao siguran pogodak, ispalio je torpedo koje je eksplodiralo u boku broda.
Brod je potonuo na ravnoj kobilici, a na iznenađenje komandanta UB 8 na moru su ostale plutati 100t topovske kule.
Šta se je u stvari zbilo. Okotobra 1914g, na deset starih putničkih i teretnih brodova je nadodana šira paluba, veća dužina i pramci nalik na pramce ratnih brodova,Nadodano je i umjetno nadgrađe, dimnjaci sa generatorima dima i čak drveni topovi. Brodovi su onda napunjeni sa 9000t kamenja kao balast, da budu što niži i tako simuliraju nisku siluetu ratnih brodova. Oni su trebali služiti kao mamac za torpeda, odnosno za zaštitu deset bojnih brodova. Prvo je ova flota bila usidrena blizu ulaza u Scapa Flow, da privlači napade podmornica koje bi uspjele prodrijeti na sidrište. U martu 1915 g. odlučeno je da se pošalju na Mediteransko ratište, kao podrška savezničkim operacijama kod Dardanela. Noću 30.maja, podmornica je ugledala bivši SS Merion, putnički brod od 12000t, koji je pretvoren tako da izgleda kao 30.000t teški HMS Tiger, jedan od novijih i največih bojnih krstaša Royal Navy-ja. Taj brod je bio pogođen. 70 godina stari kapetan i posada 117 mornara je napustila brod , znači svi osim četvorice mornara su spašeni.
Nepoznato je koliko je ta flota unijela konfuzije u redove njemačkih podmorničara ali flota je Britance koštala milion funti, četiri života mornar asa ex Meriona, a Njemce samo jedan torpedo. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Posle tog napada podmornica je produžila sjeverno od Mudrosa u Golf of Xeros, pa sjeverozapadnom stranom Galipolija u Dardanele, ušavši u prolaz 2.juna.
4.juna postala je prva podmornica Flotile Konstantinopol ( U-boote der Mittelmeer division in Konstantinope).
UB 7 je stigavši u Bodrum(iz Pule) popunila zalihe i odmah 20.maja produžila prema Imbrosu, tražeći neprijateljske brodove. 23. Maja je imala kvar glavnog motora, pa je nastavila plovidbu sa elektromotorima,usput koristeći čak i jedra, radi uštede baterija,a i za vlastitu kamuflažu. Posle dva dana teškog rada motor je konačno popravljen. Sada je pokušao je komandant Werner pokušao isto što i kolega mu Hersing, ulaz u Kephalo Bay, pa je i on ostao u mreži. Primjećen od sražarskog broda uspio se izvući i odploviti prema Smyrni 29.maja. Na ulazu u zaliv ispalio je torpedo na britanski razarač, ali bez uspjeha.
UB 7 je u Smyrni izvršila remont motora. Personal, Njemački, je iz Konstantinopola stigao na podmornicu da pomogne u dovođenju podmornice u operativno stanje. Odmah nakon završenih radova Werner je požurio na more sa intencijom da napadne saobraćaj kod Dardanela. Ujutro 17.Juna on je ispalio dva torpeda na trgovački brod u blizini Capa Helles.Eksplozija nije usljedila. Werner  je krivio lošu sreću i loše vrijeme.More je bilo uzvalovano i malu podmornicu je valjalo čak i na 40ft dubine. Dva dana kasnije kada je more bilo kao ogledalo odlučio je da okrene pramac u Dardanele i dalje u Konstantinopol, gdje su ga već čekale U 21 i UB 8. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Nije mi jasno zašto je tema pomaknuta. S tim se nikako ne slažem. Tema obrađuje isključno podmorničku tematiku, primjenu i taktiku podmornica u ISR. Kao što se tamo nalaze i druge teme sličnog karaktera , podmornički rat na Jadranu, Britanske podmornice na Jadranu u I SR, raznorazne operacije podmornica, tako je i ovoj temi isključivo tamo mjesto, a nikako u sukobima gdje se gubi u šarenilu. Molio bih da se tema vrati na početno mjesto. Ko je pomakao temu,siguran sam da je nije pročitao.
A ukoliko neko moje pisanje smeta, neka se izjasni, a ja ću izvoliti prestati postovati svoje priloge.