Vir: "Slobodna Dalmacija" Split
http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspxAutor : Denis Krnić
Objavljeno 09.11.2014. u 22:40
HELIKOPTERSKI PAKET
Amerikanci navalili: kupite ‘kiowa ratnike’ i ‘crne jastrebove’ UH-60 proizvođača ‘Sykorskog’ - hoće li uskoro i na hrvatsko nebo?
Možda bi elegantni američki helikopter UH-60, popularni “crni jastreb”, moćno izgledao na hrvatskom nebu, ali su njegova visoka cijena, nedostatak pilota i tehničara u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu parametri protiv kojih se trenutačno teško može.
Mediji već danima bruje kako je SAD ponudio nekoliko transportnih helikoptera UH-60 “black hawk” proizvođača “Sikorsky“, pa se stvara dojam kako je njihova kupnja gotovo pa pitanje dana.
Neslužbeni razgovori od prije nekoliko mjeseci u Washingtonu transformirali su se u službene pregovore, a kako doznajemo, američki senator Chris Murphy tijekom nedavnog posjeta Zagrebu i razgovora s predsjednikom Josipovićem i premijerom Milanovićem lobirao je da Hrvati kupe američke helikoptere. Neki su u Glavnom stožeru OS RH u ovoj ponudi prepoznali konačnu priliku za rješavanje “mrske” ruske tehnike i prijelaz na zapadnu zrakoplovnu tehniku.
-Inicijalna ponuda je na stolu, interes postoji. Međutim, još ništa nije odlučeno, razgovara se i sve ovisi o konačnoj američkoj ponudi. Sve što je objavljeno u dijelu medija su špekulacije. U tijeku je izrada studije opravdanosti nabave američkih helikoptera - kaže nam dobro upućeni sugovornik iz HRZ-a.
Nedostaje nam pilotaKako doznajemo, Pentagon je voljan prodati do 18 komada transportnih helikoptera UH-60, te, ono što je posebna novost, jednako toliko borbeno-izviđačkih helikoptera OH-58 “kiowa warrior” proizvođača “Bell“.
Cijena novog UH-60, ovisno o opremljenosti, iznosi oko 18 milijuna dolara. Kad bi se u MORH-u odlučili na nabavu, primjerice, optimalnih 10 letjelica, valjalo bi za takav angažman izdvojiti čak 180 milijuna dolara. HRZ ni za sadašnji broj helikoptera nema dovoljno pilota, kao ni mehaničara koji sve više napuštaju vojni sustav.
Kako je u tijeku remont helikoptera Mi-8 i Mi-171, s kojima će im se produljiti radni vijek za cijelo desetljeće, postavlja se pitanje je li američka ponuda prioritet? Pitanje dobiva na težini posebno kad se zna da bi realna potreba, barem je tako rečeno, trebao biti noviji borbeni zrakoplov, a odluka o kupnji, kako su najavili u MORH-u i Uredu predsjednika i vrhovnog vojnog zapovjednika OS RH, očekuje se do kraja 2016. godine. Usporedbe radi, za cijenu 10 novih UH-60 MORH bi mogao nabaviti gotovo cijelu eskadrilu rabljenih borbenih lovaca zapadne ili istočne proizvodnje.
Potrebno se zapitati zašto su Amerikanci bacili oko na hrvatske Mi-171? U nekoliko tranši, Ministarstvo obrane SAD-a je od Rusije nabavilo helikoptere Mi-17/171 za oružane snage Iraka, dobivši ih po “posebnoj” cijeni. Znajući da je praksa pokazala kako u iračkim vrletima posao može pouzdano odrađivati samo ruska tehnika, “Rosoboronoexport“, ruska državna tvrtka za prodaju vojne tehnologije, u povijesnim je ugovorima sa SAD-om “zapaprio” cijenu helikoptera.
Uvidjevši da su Rusi podigli cijenu, Amerikanci su se okrenuli drugim solucijama nabave rabljenih helikoptera tipa Mi-8 i njihovih verzija. Tako je Pentagon, preko svog diplomatskog predstavništva u Zagrebu, dobio podatak kako OS RH raspolažu s 10 gotovo novih Mi-171. Ta informacija Pentagonu se ukazala kao oaza u pustinji, jer će, uz to što su ponudom UH-60 “bacili udicu” za naše Mi-171, promovirati hrvatske helikoptere kao hrvatsku komponentu doprinosa u NATO-ovim snagama u konfliktu, tj. u Ukrajini gdje bi Mi-171 iz Hrvatske, prema američkoj zamisli, trebali završiti.
Tu su i sveprisutni viškovi UH-60 koji se nalaze u katalogu ponuda Vlade SAD-a u sklopu programa viškova vojne opreme (tzv. Excess Defence Article – EDA). Dovoljno se prisjetiti uvjeta ponude rabljenih lovaca F-16 u sklopu EDA iz koje se vidi da se 25 godina stari F-16 cijene više nego MiG-29M (nove generacije). Sukladno američkim pravilima, takva vojna transakcija bila bi bez gospodarske kompenzacije u poslovima za hrvatske tvrtke. Za SAD bi posao s UH-60 bio trostruki dobitak; u materijalnom, političkom i financijskom smislu.
Rušenje u KanadiU tehničkom smislu, uvođenje UH-60 u infrastrukturu baza HRZ i PZO bila bi kadrovska i tehnička agonija koja u startu ruši koncept nemoralne ponude iz SAD-a.
Uvođenje načina održavanja “po stanju”, broj i obuka tehničara, “stockovi” pričuvnih dijelova i sve to pod okriljem SAD-a koji će isto višestruko naplatiti svom “NATO-partneru”, može lako pokositi ovu atraktivnu zamisao.
Neki se pitaju pokušavaju li možda Amerikanci i preko male Hrvatske spasiti svoju kompaniju “Sikorsky“ koja je zapala u poslove probleme? Civilni program te tvrtke je u problemima, posebno linija malog helikoptera “hughes schwizer” 269C gdje se na isporuku obične osovine čeka po 9 mjeseci.
Program helikoptera S76 D kasni, jer su performanse lošije nego prethodnog modela 76C. Proizvodnja transportnog helikoptera S92 problematična je od početka, a stvar je kulminirala nakon pada helikoptera u Kanadi zbog problema s reduktorom koji je vrlo sličan onome na “black hawku”.
Poljska je upravo raspisala natječaj za kupnju čak 70 transportnih helikoptera srednje kategorije. “Sikorsky“, koji ima proizvodne pogone “black hawka” u poljskom mjestu Mielecu, prijeti da će se povući s natječaja, jer mu ne odgovaraju propisani elementi tendera. Iz nabrojanih detalja posve je jasno da bi prodaja nekoliko helikoptera Hrvatskoj pomogla američkoj tvrtki.
Po svemu sudeći, fotogenični crni helikopter UH-60 “black hawk” je dalje nego što to na prvi pogled izgleda.
Poljska se ne odriče ruske tehnikeI u novim istočnoeuropskim članicama znaju što je ruska tehnika pa je se tako lako ne odriču. Štoviše nabavljaju se novi primjerci Mi-171. Poljaci, koji već 10 godina operativno koriste američke lovce F-16, nisu se odrekli flote MiG-ova 29 koji su upravo prošli modernizaciju i bez kojih bi Poljska imala problema u ispunjavanju deklariranih nacionalnih zadaća pod NATO okriljem.
Kako izvući korist za gospodarstvo?U okviru članstva Hrvatske u NATO-u, UH-60 se može okarakterizirati kao normalan korak zamjene ruske zrakoplovne tehnike zapadnom. I druge zemlje s istoka EU-a slijede isti trend, koji je tempiran na način da se iz takvih poslova nastojalo izvući što više koristi za domaće gospodarstvo.
Proces zamjene zrakoplova išao je paralelno s financijskim mogućnostima, tj. pod opterećenjem koliko je mogao izdržati vojni proračun. Tako su npr. Češka, Mađarska i Poljska među prvima krenuli u obnovu zrakoplovnih flota. Za njima zaostaju Rumunjska, Bugarska i Slovačka - zemlje koje su po svojim BDP-ima ispred Hrvatske. Dakle, RH još nije došla u položaj iz kojega uopće može objektivno razmišljati o ikakvim koracima u obnovi zrakoplovstva.
