PALUBA
March 28, 2024, 05:49:49 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: Presude oficirima Mariborskog garnizona 1932  (Read 23156 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« on: September 03, 2014, 02:58:24 am »

Mada je KPJ naročito pokušavala da uđe u vojsku i među starješinama razvije mrežu svojih aktivista, rezultati su bili slabi pa osim pokretanja organizacije  u podmorničkoj flotili i sporadičnih slučajeva u vazduhoplovstvu, ovi napori se mogu ocjeniti prilično neuspješnim, posebno u “suvozemnoj vojsci”.
Aprila 1932. godine međutim, u Mariborskom garnizonu je pripremana pobuna nižih oficira od koje se na kraju odustalo. Vojne vlasti su kasnije ocijenile da su “materijalne nedaće glavni povod za stvaranje komunističke organizacije u Mariborskom garnizonu ” te da je  nedovoljna kontrola omogućila da se tamošnja organizacija razvije. Oficiri koji su bili uključeni u ovu zavjeru, izvedeni su pred Veliki vojni sud. Glavni optuženi, pješadijski pukovnik Miroslav Milojković je izvršio samoubistvo, a drugooptuženi Mihajlo Miladinović je uspio da pobjegne u Austriju. Pred četvoročlano sudijsko vijeće Velikog vojnog suda je izvedeno 9 oficira, koji su optuženi po Zakonu o zaštiti države, za širenje komunističke propagande i stvaranje organizacije kojoj je bio cilj preuzimanje vlasti u Mariborskom garnizonu u noći između 16. i 17. aprila. U tu svrhu su Miladinović i Milojković izradili proglas “Junaci” u kome su pozivali vojnike da im se priključe, a onima koji bi to odbili je navodno prijećeno odmazdom. Optužba je navodila kako je izvršenje prevrata pomjereno za maj mjesec zbog instrukcije Komunističke partije, koja je dobijena iz Beča, nakon čega je čitava zavjera bila otkrivena, a oficiri pohapšeni. Potporučnici Atanasković i Altaler su 21.06.1932. odlukom Velikog vojnog suda osuđeni na smrt, major Đokić na 15 godina, a potporučnici Paunković, Milutinović, Todorović, Marković i podnarednik Ristić na 10 godina, dok su ostali oslobođeni.Veliki vojni sud je  nakon toga, 02.07. preinačio presudu izrečenu Altaleru:  umjesto na smrt osuđen je na 12 godina robije dok je smrtna presuda Atanaskoviću potvrđena i izvršena 10.07.1932. Britansko poslanstvo u Beogradu u svom godišnjem izvještaju pominje “glasine” o sličnim incidentima u garnizonima u Sarajevu, Banja Luci, Tuzli i Makedoniji, ali da “osim sarajevskog slučaja u koji su bili umješani Drugi vazduhoplovni puk i 10. pešadijska brigada, pojedinosti nijesu poznate”.
U web arhivu Politike nađoh tekstove koji su dosta detaljno ispratili suđenje, izricanje presude i izvšenje.











Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #1 on: September 03, 2014, 05:51:41 am »

U novinama pise da je Miroslav Milojkovic bio pesadijski porucnik, a Mihailo Miladinovic artiljerijski potporucnik...
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #2 on: September 03, 2014, 07:34:39 pm »

Нажалост мој отаца није жива, а често је помињао овај случај. Наиме, он и остали питомци тадашње Инжињеријске подофицирске школе (била је смештена и мариборској касарни "Кадетница") чували су стражи поред затвора где су били затворени ови "комунци", како су старешине представили питомцима затворенике. Помињао је да им је било строго забрањено да на било који начин комуницирају са затвореницима, што су они и поштовали. Такође, речено им је да одмах пуцају покушали да неко побегне или да их нападне. Наравно, он, као ни остали нису имали појма шта су и ко су "комунисти" осим да је то нешто опасно за државу. Сећам се да је отац помињао неког мајора (вероватно тог Ђокића) као највишег по чину. Претпостављам да је затвор у коме су чувани био у касарни "Кадетница" где је и била подофицирска школа. Такође, говорио је да у касарни где је он био није било апсолутно никакве комунистичке или било које друге политичке пропаганде или приче и да су чак и официри били изненађени хапшењем официра наведених у почетном посту.

Са друге стране причао је да је на аеродрому Земун, а посебно у Загребу (мислим Боронгај), каснијих година (1939-1940) утицај комуниста био очит, али да није био директан, већ посредан и врло умерен (нудила се, тада забрањена или недоступна литература на читање; на пример "Мати" од Максима Горког). Чак се и међу њима, активним подофицирима говоркало о томе како се неки на аеродрому друже у граду са комунистима. 
Logged
ViribusUnitis
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 389


« Reply #3 on: September 03, 2014, 07:44:28 pm »

To je bilo doba kada se rukovodstvo KPJ, koje je bilo izvan zemlje, zanosilo idejama o revoluciji što je bilo potpuno nerealno. U to doba je KPJ bila beznačajna organizacija. Kasnije, nakon 7. kongresa Kominterne usvojena je realistična politika suradnje s drugim lijevim i demokratskim snagama što je ojačalo utjecaj komunista u Evropi i Jugoslaviji. Krajem tridesetih je KPJ već bila organizacijski i ideološki sposobna da ojača utjecaj u vojsci, ali ne u onoj mjeri u kojoj je to prikazivala službena partijska historija.
Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #4 on: September 04, 2014, 05:27:54 pm »

Инжињерска подофицирска школа „Краља Петра Великог Ослободиоца“, Марибор.
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #5 on: September 06, 2014, 03:47:01 am »

U novinama pise da je Miroslav Milojkovic bio pesadijski porucnik, a Mihailo Miladinovic artiljerijski potporucnik...

“Политика” je uvijek u pravu Smiley
Kasni sati, puno drugog posla pa u ovom dokoličkom pravim lapuse oko činove navedenih lica. Dakle: poručnik Miroslav Milojković (pješadisjki) se ubio, poručnik Mihajlo Miladinović je pobjegao u Austriju, potporučnik Dragoslav Atanasković je osuđen na smrt i pogubljen, poručnik Altaler je osuđen odlukom Vojnog suda u Beogradu na smrt da bi u odlukom Velikog vojnog suda ta kazna bila preinačena i smanjena na 12 godina robije.
Pješadijskom majoru Vojislavu Đokiću je odlukom Vojnog suda kao prvostepenog, izrečena kazna od 15 godina robije, koja je odlukom Velikog vojnog suda ublažena  zatočenjem u jednakom trajanju. Pješadijskom poručniku Momčilu Milutinoviću je izrečena kazna od 10 godina robije koja je ublažena zatočenjem jednakog trajanja, dok je poručniku Božidaru Paunkoviću i poručniku Dragoljubu Todoroviću osuđenima na po 10 godina robije kazna  zamijenjena zatočenjem i umanjena na 8 odnosno 5 godina. Podnaredniku Živoradu Iliću je kazna od 10 dodina robije umanjena na tri godine robije.
Poručnik Marko Marković je prvostepenom presudom Vojnog suda u Beogradu osuđen na 10 godina robije, da bi drugostepenom odlukom Velikog vojnog suda bio oslobođen.
Pješadijski poručnik Mihajlo Ristić je prvostepenom presudom oslobođen optužbe, da bi drugostepenom presudom Velikog vojnog suda bio osuđen na dvije godine zatočenja.
Svi osuđeni su presudama trajno izgubili časna prava, i vojničku čast “jednom za svagda”.
Potporučniku Dušanu Šurdiloviću i podnarednicima Čedomiru Petroviću i Lazaru Grujinu – potvrđena je oslobađajuća presuda.

Nije sporno da su komunisti te, 1932 i godinama unazad, bili marginalna politička grupa, gotovo beznačajna u broju i apsolutno nesposobna da uzdrama a kamoli dovede u pitanje tadašnji socijalni i politički poredak u Kraljevini Jugoslaviji. Prema podatcima Kominterne, u Jugoslaviji je  krajem te, 1932, djelovalo ukupno 1125 članova partije, od čega najviše u Sloveniji - preko 470. Vezano za Mariborski slučaj, u Dravskoj banovini je djelovalo čak pet okružnih komiteta od kojih je mariborski važio za najaktivniji. Poređenja radi, u Hrvtaskoj je tada bilo 70-75 aktivnih komunista koji su se održali - kako stoji u izvještaju Đeneralštaba - zahvalujući pomoći frankovaca i pristalica Vlatka Mačeka. U Dalmaciji je djelovalo oko 150, u Crnoj Gori blizu 190, u Makedoniji svega desetak. Najteža situacija bila je u Srbiji, u kojoj su nakon niza provala, posebno u Beogradu, komunisti organizaciono prestali da postoje.
Kao što je poznato, na uvođenje šestojanuarske diktature, rukvodstvo KPJ je iz Beča, potpuno nesvjesno svoje i situacije u državi, odgovorilo pozivom (narodu izvan Srbije) na  oružani ustanak protiv "krvave monarhije i imperijalizma, za samooopredjeljenje naroda i odcjepljenje" te "formiranje radničko-seljačke vlade". Na intervenciju Kominterne da KPJ skoro da nema uporišta u jugoslovenskim masama te da će se ideja opštenarodnog ustanka komprimitovati došlo do njega ili ne, KPJ od maja 1930. prestaje sa aktivnostima  za dizanje oružanog ustanka i odlučuje “da parola opštenarodnog ustanka privremeno prestane biti akciona, ali  ostane kao agitaciona parola prema masama, kako bi se iste  podstakle na oružani otpor vojno-fašističkoj diktaturi". Upravo tada, počinje intenzivan rad na infiltraciji u vojsku Kraljevine.
Komunisti su letke rasturali u blizini kasarni, kao i u blizini privatnih stanova pojedinih oficira. U agitaciji se posebno  zalagalo za služenje vojske u rodnom kraju i komandu na maternjem jeziku, i na solidarnosti protiv “zapostavljanja i šikaniranja” Hrvata, Slovenaca, Mađara, Albanaca, Makedonaca, Njemaca i drugih. Obzirom da su straješine a vojnici posebno, bili slabo obavješteni o dešavanjima u društvu, agitacija je u prioritete stavljala socijalne probleme, niska primanja i besposlicu, radi optuživanja "klasnog neprijatelja".

Ipak, komunisti svo vrijeme praktično da nijesu uspjeli da stvore bilo kakvo uporište u suvozemnoj vojsci. U slučaju Mariborske grupe, vidljivo je na primjeru Atanaskovića da se radilo o povodljivom i čovjeku koji baš nije “svijetao primjer časnog komuniste”, dok su ostali kažnjeni praktično na osnovu kontakata sa njim, a i njihovo je držanje takođe daleko od Bombaškog procesa.
Sa druge strane, oštrina izrečenih kazni na osnovu, na momente apsurdnih optužbi, potvrđuje priličnu paranoju tadašnjeg sistema spram komunista: u prvom redu zbog moćnog im mentora. Ali, i maksimalni fanatizam tada aktivnih komunista, učinio je da sistem na njih gleda kao pobješnjelu a logički neuhvatljivu grupu, sistemu nerazumljivu kao i anarhisti, pa se u obračunu sa njima nije vodilo računa o zakonskim   garantijama.
Koliko je paranoja sistema spram komunista predaleko išla, potvrđuje upozorenja Ministra vojske i mornarice da komunisti namjeravaju da “putem nuđenja cigareta i kolača koji sadrže opojna sredstva stražarima, ove uspavljuju, te na taj način nesmetano izvršavaju paljenje magacina i vojnih objekata”. Vazduhoplovni podnarednik Dimitrije Ljumović je osumnjičen za komunizam jer je kod njega nađeno pismo koje mu je poslao rođak iz Beograda u kojem ga poziva da dođe kući jer mu je žena bolesna, a vojne vlasti su sumnjale da je pismo pisano u prenosnom smislu. Ni civilna vlast nije bila puno razumnija: Ministarstvo unutrašnjih dela  upozorava da su Kinezi i Japanci, koji se tobož bave torbarenjem, a u stvari propagiraju boljševičke ideje, preplavili Kraljevinu i da im, bez posebnog odobrenja Ministarstva ne treba izdavati ulazne vize. Sumnjivi su postali svi studenti Jevreji porjeklom iz Poljske, a posebno udruženja esperantista jer se tvrdilo da ih komunisti koriste kao paravan.
« Last Edit: September 06, 2014, 04:01:05 am by vladimir bošković » Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #6 on: September 06, 2014, 04:18:48 am »

Са друге стране причао је да је на аеродрому Земун, а посебно у Загребу (мислим Боронгај), каснијих година (1939-1940) утицај комуниста био очит, али да није био директан, већ посредан и врло умерен (нудила се, тада забрањена или недоступна литература на читање; на пример "Мати" од Максима Горког). Чак се и међу њима, активним подофицирима говоркало о томе како се неки на аеродрому друже у граду са комунистима.  

Partijsku ćeliju u zagrebačkom garnizonu je osnovao Mitar Bakić, a na aerodromu Borongaj vazduhoplovni kapetan-pilot Božo Lazarević, kasnije general-pukovnik JNA i narodni heroj. Po nekim sjećanjima, kolege mu piloti su više manje znali da je sklon komunizmu. U Zagrebu se sastajao sa generalnim sekretarom Titom. Obzirom da je kao maturant gimnazije u Podgorici privođen  zbog pripadanja SKOJ, malo je neobično da ga je ondašnji sistem propustio na vojnu akademiju. Pomenuti Mitar Bakić se izgleda bio specijalizovao za vrbovanje oficira, ali sa promjenjivim uspjehom: kad je kapetana Arsa Jovanovića pokušao, kao crnogorac crnogorca, da ubjedi da se priključi komunističkom pokretu, ovaj ga je izbacio na ulicu i zaprijetio policijom kad ponovo navrati.
« Last Edit: September 06, 2014, 04:35:02 am by vladimir bošković » Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #7 on: September 14, 2014, 01:31:45 am »

Nije povezana ali je koincidentna sa Mariborskim slučajem iz 1932. i slična situacija iz 1919. Naime, u knjizi Vujice Kovačevića  "Na zajedničkom frontu revolucije", o učešću jugoslovena u Mađarskoj revoluciji, pominje se kako su krajem jula 1919. bila planirane i otkrivene boljševičke oružane pobune u Mariboru, Varaždinu i Osijeku. Pobune su uključivale 45. mariborski pešadijski puk, Dravski konjički puk, Dravski haubički divizion i Savski konjički puk. Slučajna hapšenja nekih zavjerenika i njihovo držanje tokom istrage,  omogućili su policiji i vojsci da spriječe planirane pobune.
Po jednima, planiranje ovih pobuna je bilo posljedica agitacije komuniste Ivana Ferenčaka koja je navodno uticala na porast revolucionarnog raspoloženja među seoskim slojevima, a po drugima one su planirane uz finansijsku i vojnu podršku mađarskih komunista. Tvrdilo se da je mađarsku granicu prema Jugoslaviji zaposjelo više od 1000 naoružanih pristalica revolucije sa ciljem prenošenja plamena u Kraljevinu SHS.

.    

Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #8 on: January 24, 2016, 08:20:23 pm »

Прочитах ово и сетих се  приче мог оца да је, док је био на служби (уствари на неком радио-телеграфском курсу ваздухопловства) у Загребу (Боронгај) 1940/1941.г., био у канцеларији капетана Боже Лазаревића. Запала му је за око врло велика слика Краља, већа него код других официра -командира ескадрила. Осим тога капетан Лазаревић је био познат по строгости и истеривању реда и дисциплине, тако да мој отац није ни помишљао да би он могао бити прикривени комуниста. Говоркало се за неког капетана Ковачевића да је склон комунистима. Мислим да је и овај капетан касније био у ЈНА као пуковник или генерал.

Са генералом Лазаревићем сам имао прилике да се упознам. Наравно, није се сећао мог оца из тог периода, али јесте из каснијег (мој отац, још један мајор и тадашњи командант дивизије у Нишу, тада пуковник Енвер Ћемаловић, су кажњени због "крађе" цемента током изградње бетонске аеродромске писте,а који су искористили за изградњу великог базена на аеродрому,а да нису тражили одобрење; тог случаје се генерал Лазаревић сетио.)
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #9 on: January 25, 2016, 03:38:01 am »

Mislim da je u pitanju Blažo Kovačević. Od njih sedmoro braće svi su bili komunisti, a trojica su narodni heroji.
https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%92%D0%BE%D1%98%D0%BE_%D0%9A%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%87%D0%B5%D0%B2%D0%B8%D1%9B
https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%92%D0%B0%D1%81%D0%B8%D0%BB%D0%B8%D1%98%D0%B5_%D0%9A%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%87%D0%B5%D0%B2%D0%B8%D1%9B_%D0%A7%D0%B8%D0%BB%D0%B5
https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%B8%D1%80%D0%BA%D0%BE_%D0%9A%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%87%D0%B5%D0%B2%D0%B8%D1%9B
Vjerovatni razlog što i Blažo nije, ili još koji od preostale braće, jesu ova trojica jer bi četvoro iz jedne kuće bilo previše.
Božidar Lazarević je svoju poznatu strogost i neprijatnost u ophođenju, navodno tipičnu za "starojugoslovenske" oficire, po opštem utisku svih koji su sa njim sreli - zadržao bio i kao general JNA. Bilo je uobičajno da pilote naziva saboterima, neprijateljima, ništavilima i slično. Međutim, ljudi koji nijesu imali uniformisane situacije, pamte ga kao prijatnog i kulturnog čovjeka.
Vidim da na wiki ima biografija majora Vojislava Đokića, jednog od osuđenih u Mariborskoj aferi: izrečena mu  kazna od 15 godina robije, koja je odlukom Velikog vojnog suda ublažena  zatočenjem u jednakom trajanju.
https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%92%D0%BE%D1%98%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2_%D0%82%D0%BE%D0%BA%D0%B8%D1%9B
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #10 on: January 25, 2016, 08:23:23 pm »

Видим да су сва тројица Ковачевића били цивили пре Другог светског рата. Ковачевић кога помиње моја отац је био ваздухопловни официр ВКЈ.
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #11 on: January 25, 2016, 09:39:44 pm »

Blažo Kovačević (Grahovo 1909 - Beograd, Beograd, 1981), general major avijacije, pilot, prije II SR vazduhoplovni kapetan. U SKJ od 1940. Podatci su iz Vojnog leksikona, str 929. To im je rođeni brat. Svo sedmoro braće su bili komunisti. Poznato mi je jer smo porjeklom iz istog kraja, njegovog brata generala Voja Kovačevića sam i upoznao davno, kao dijete. Imao je psa Dinga i na svom imanju jedini arboretum u Crnoj Gori.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #12 on: January 25, 2016, 09:48:32 pm »

Видим да у Лексикону пише да је био у заробљеништву током ДСВ.  То је тај, јер га мој отац помиње и из заробљеништва. Он је мог оца и предложио за пријем у ЈНА директно по повратку из Швајцарске (где је побегао пре крај ДСВ).
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #13 on: January 25, 2016, 10:30:55 pm »

Tako je, i ja sad vidim da je bio u zarobljeništvu pa se moram ispraviti u dijelu da je bio predlagan za narodnog heroja. Dakle, od sedmoro braće: Blažo, Vojo, Vasilije, Mirko, Radoslav, Stanko i Pavle - zadnja četvorica su poginula u NOB, a za ONH su pored Voja, Mirka i Vasilija koji su proglašeni NH - predloženi bili više puta: Stanko koji je stradao tokom IV ofanzive kao komandant bataljona Peko Pavlović i Pavle koji strijeljan sa narodnim herojem Mirom Poparom. Sva braća su bila predratni komunisti, uključujući i kapetana JKRV Blaža.
Postoji priča, da li je istina ne znam, moguće jeste, da su Stanko i Pavle, koji su na početku ustanka bili u Grahovu (Mirko je tada već bio poginuo kao komandant Prvog Splitskog NOO, dok su Vojo i Vasilije bili instruktori u Hercegovini) svog oca Petra koji se protivio ustanku, na porodičnom prijekom sudu osudili na smrt i ubili iza tamošnje osnovne škole koja nakon rata nosi Pavlovo ime. O tome je dosta pisano devedesetih, stariji mještani Grahova i danas o tome nerado govore, tako da ostavljam rezervu da su to lično učinili sinovi odnosno Blažova braća. Ono što je izvjesno, njihov otac Petar jeste strijeljan od partizana početkom 1942, u vrijeme dok su sinovi vedrili i oblačili po Grahovu. Zlo vrijeme, ne ponovilo se.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #14 on: January 26, 2016, 07:54:38 pm »

Врло занимљиво. Мало смо раширили причу, али мислим да није лоше. Барем смо нешто разјаснили.
Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.032 seconds with 23 queries.